Kž-43/2023-4

    Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                           Kž-43/2023-4

  U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Jadranke Biga-Milutin i Branka Ivić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. N., zbog kaznenih djela iz čl. 221. st. 1. KZ/97 i dr., odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika u Čakovcu broj KO-DO-49/20 od 16. prosinca 2022. godine, podnesene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj K-363/12 od 21. rujna 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2024. godine,

p r e s u d i o    j e:

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.              Presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj K-363/12 od 21. rujna 2017. godine temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobođen je optužbe opt. J. N. zbog kaznenih djela iz čl. 221. st. 1. KZ/97 te čl. 228. st. 1. KZ/11, činjeničnih opisa razvidnih iz točke 1 i 2 izreke prvostupanjske presude.

2.              Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeni N. M. i S. M. sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni su u parnicu.

3.              Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

4.              Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo ODO u Čakovcu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede Kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1. toč. 3. ZKP/08 u odnosu na kazneno djelo iz čl. 221. st. 1. KZ/97 činjeničnog opisa pod točkom 1 izreke prvostupanjske presude, sve sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine u odnosu na kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a u odnosu na kazneno djelo iz čl. 221. st. 1. KZ/97 preinači sukladno žalbenim navodima.

5.              U svom odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, branitelj optuženika G. R., odvjetnik u Č., predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6.              Županijski državni odvjetnik u Šibeniku je temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08 izvršio uvid u spis te isti vratio ovom sudu na daljnje odlučivanje.

7.              Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8.              Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u cijelosti i točno utvrdio sve činjenice kada je opt. J. N. oslobodio optužbe temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08, za utužena kaznena djela iz čl. 221. st. 1. KZ/97 te čl. 228. st. 1. KZ/11 koja bi bila počinjena u razdoblju od 2. travnja 2012. godine do 22. svibnja 2012. godine u Č., po predmetnoj optužnici.

9.              Svoja utvrđenja prvostupanjski sud osnovano temelji na materijalnim dokazima, dokumentaciji priloženoj spisu, posebno sadržaju ugovora o zakupu poslovnog prostora  od 27. srpnja 2011. godine, ugovora o dopuni ugovora o zakupu poslovnog prostora u Č. od 21. rujna 2011. godine zaključenog između optuženika i TD „M. i M.“ d.o.o. Č., potom otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. veljače 2012. godine sačinjenog od strane odvjetnika G. R. te dostavljenog trgovačkom društvu „M. i M.“ d.o.o. Č., preporučenom poštom 28. veljače 2012. godine, dopisa odvjetnika G. R. upućenog trgovačkom društvu „M. i M.“ na podmirenje dospjelih i neplaćenih zakupnina poslovnog prostora, režijskih troškova te vraćanja u posjed poslovnog prostora optuženiku od strane trgovačkog društva, odnosno njegovih vlasnika N. i S. M.. Svojim iskazima, svjedoci A. V. Ž., te T. R. potvrđuju obranu opt. J. N., koje iskaze prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao točne i vjerodostojne, jednako kao i sadržaje iskaza D. i B. H. koji su kao kupci zaključili predkupoprodajni ugovor sa S. i N. M. s osnova kapare za kupnju kuće N. M., o čemu iskazuje i oštećena N. M., za razliku od sadržaja iskaza N. i S. M., koji su međusobno proturječni, neuvjerljivi, te koje iskaze prvostupanjski sud osnovano ocjenjuje nelogičnima, suprotnim priloženoj poslovnoj dokumentaciji, rezultatima provedenog dokaznog postupka, sa kojim utvrđenjima prvostupanjskog suda, je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

10.              U tom pravcu u pravu je prvostupanjski sud kada utvrđuje da iskaz N. M. u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo krađe opisano pod točkom 2 izreke prvostupanjske presude, u kojemu ista navodi da je u predmetnom ugostiteljskom objektu u jednom žutom registratoru držala bijelu omotnicu u kojoj se nalazilo 5.000,00 eura u novčanicama od 500 eura, ne prihvaća vjerodostojnim, s obzirom da sadržaj iskaza N. M. ne potvrđuju niti njen suprug S. M. saslušan u svojstvu svjedoka, a niti iskaz njezine kćeri P. M., koja je radila kao konobarica u kafiću koji se nalazio baš u tom poslovnom prostoru, te koja o omotnici sa eurima nema nikakvih saznanja. Imenovani svjedoci iskazuju da im je supruga i majka, naknadno pričala kako joj nedostaje novac, ali da ne znaju o kojemu bi se iznosu radilo, gdje ga je oštećena spremila, te suviše toga, S. M. iskazuje, a svjedokinja N. M. potvrđuje, da njezin suprug nije niti znao za tu omotnicu u kojoj bi se nalazio naprijed navedeni iznos novca, a da je ona tu omotnicu  spremila u predmetni žuti registrator, koji joj je naknadno vraćen od strane djelatnika policije, kao i svi ostali predmeti te registratori, kada je utvrdila da se u tom žutom registratoru „više ne nalazi ta omotnica“ o kojoj govori oštećena.

11.              Stoga prvostupanjski sud osnovano nalazi da u postupku ne bi bilo dokazano da je opt. J. N. počinio, kako kazneno djelo iz čl. 221. st. 1. KZ/97, tako ni kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koja se teretio optuženik, po predmetnoj optužnici.

12.              U odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika iz čl. 469. st. 1. toč. 3. ZKP/08, na koje pazi i drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 po službenoj dužnosti, potrebno je za navesti da je u pravu državni odvjetnik kada navodi da je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 221. st. 1. KZ/97 dana 22. svibnja 2020. godine temeljem odredbe čl. 81. st. 1. alineja 6. te čl. 81. st. 3. sve KZ/11, nastupila zastara kaznenog progona.

12.1.              Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjska presuda kojom se opt. J. N. oslobađa optužbe za utuženo kazneno djelo, donijeta 21. rujna 2017. godine, dakle, prije proteka 6 godina predviđenog čl. 81. st. 1. alineja 6. KZ/11 za kaznena djela za koja je zakonom predviđena kazna zatvora u trajanju do 1 godine, kao u konkretnom slučaju, to je po ocjeni ovog vijeća presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe za utuženo kazneno djelo, za istog povoljnija,  od presude kojom se optužba odbija temeljem odredbe čl. 452. st. 1. toč. 6. ZKP/08.

13.              Zbog svega naprijed iznijetog, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

14.              Kako pri svemu tome nisu počinjene ni bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, to je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Šibenik, 1. veljače 2024.

                                                                                                               PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                                                   Nives Nikolac, v. r.