REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastir

Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir

43. P-1612/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, , u pravnoj stvari tužiteljice G.C. iz Č…, OIB: ….., zastupane po punomoćniku M.P., odvjetniku iz O…, protiv tuženika A.B. d.d. iz Z..,, OIB…., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Ć. i Š., po odvjetnici I.Š. iz Z…., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29.3.2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 12.5.2023.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 60010441512/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od dana 21.03.2005. g., sklopljenog između tužitelja G.C. iz Č., OIB: ….., kao korisnika kredita i tuženika A.B. d.d., Z. OIB: …. kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).

II./ Nalaže se tuženiku A.B. d.d., Z.., OIB:…., da tužiteljici G.C. iz Č… OIB:.., isplati ukupan novčani iznos od 7.896,33 EUR / 59.494,90 HRK, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počam od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. g., a od 01.01.2008. g. po stopi koju

određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H.N.B. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31.07.2015., a od 01.08.2015., u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te nastavnim odlukama H.N.B. o izmjeni Odluke o kamatnim stopama do 31.12.2022., a od 01.01.2023. godine do isplate u visini stope određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, i to;

- na iznos od 15,22 EUR počam od 02.01.2009. g. do isplate

- na iznos od 17,37 EUR počam od 02.02.2009. g. do isplate

- na iznos od 18,47 EUR počam od 02.03.2009. g. do isplate

- na iznos od 15,96 EUR počam od 02.04.2009. g. do isplate

- na iznos od 24,74 EUR počam od 02.05.2009. g. do isplate

- na iznos od 20,61 EUR počam od 02.06.2009. g. do isplate

- na iznos od 16,83 EUR počam od 02.07.2009. g. do isplate

- na iznos od 18,36 EUR počam od 02.08.2009. g. do isplate

- na iznos od 20,76 EUR počam od 02.09.2009. g. do isplate

- na iznos od 19,05 EUR počam od 02.10.2009. g. do isplate

- na iznos od 17,83 EUR počam od 02.11.2009. g. do isplate

- na iznos od 21,31 EUR počam od 02.12.2009. g. do isplate

- na iznos od 24,74 EUR počam od 02.01.2010. g. do isplate

- na iznos od 28,23 EUR počam od 02.02.2010. g. do isplate

- na iznos od 27,30 EUR počam od 02.03.2010. g. do isplate

- na iznos od 33,80 EUR počam od 02.04.2010. g. do isplate

- na iznos od 31,80 EUR počam od 02.05.2010. g. do isplate

- na iznos od 34,60 EUR počam od 02.06.2010. g. do isplate

- na iznos od 51,71 EUR počam od 02.07.2010. g. do isplate

- na iznos od 47,65 EUR počam od 02.08.2010. g. do isplate

- na iznos od 61,72 EUR počam od 02.09.2010. g. do isplate

- na iznos od 54,35 EUR počam od 02.10.2010. g. do isplate

- na iznos od 48,74 EUR počam od 02.11.2010. g. do isplate

- na iznos od 66,20 EUR počam od 02.12.2010. g. do isplate

- na iznos od 73,33 EUR počam od 02.01.2011. g. do isplate

- na iznos od 65,41 EUR počam od 02.02.2011. g. do isplate

- na iznos od 66,45 EUR počam od 02.03.2011. g. do isplate

- na iznos od 62,28 EUR počam od 02.04.2011. g. do isplate

- na iznos od 63,51 EUR počam od 02.05.2011. g. do isplate

- na iznos od 81,83 EUR počam od 02.06.2011. g. do isplate

- na iznos od 84,46 EUR počam od 02.07.2011. g. do isplate

- na iznos od 105,54 EUR počam od 02.08.2011. g. do isplate

- na iznos od 99,20 EUR počam od 02.09.2011. g. do isplate

- na iznos od 85,93 EUR počam od 02.10.2011. g. do isplate

- na iznos od 70,16 EUR počam od 02.11.2011. g. do isplate

- na iznos od 68,94 EUR počam od 02.12.2011. g. do isplate

- na iznos od 73,35 EUR počam od 02.01.2012. g. do isplate

- na iznos od 77,44 EUR počam od 02.02.2012. g. do isplate

- na iznos od 77,57 EUR počam od 02.03.2012. g. do isplate

- na iznos od 75,14 EUR počam od 02.04.2012. g. do isplate

- na iznos od 75,91 EUR počam od 02.05.2012. g. do isplate

- na iznos od 77,58 EUR počam od 02.06.2012. g. do isplate

- na iznos od 76,25 EUR počam od 02.07.2012. g. do isplate

- na iznos od 75,93 EUR počam od 02.08.2012. g. do isplate

- na iznos od 74,27 EUR počam od 02.09.2012. g. do isplate

- na iznos od 71,62 EUR počam od 02.10.2012. g. do isplate

- na iznos od 74,80 EUR počam od 02.11.2012. g. do isplate

- na iznos od 76,31 EUR počam od 02.12.2012. g. do isplate

- na iznos od 75,76 EUR počam od 02.01.2013. g. do isplate

- na iznos od 70,14 EUR počam od 02.02.2013. g. do isplate

- na iznos od 73,94 EUR počam od 02.03.2013. g. do isplate

- na iznos od 75,32 EUR počam od 02.04.2013. g. do isplate

- na iznos od 73,25 EUR počam od 02.05.2013. g. do isplate

- na iznos od 68,21 EUR počam od 02.06.2013. g. do isplate

- na iznos od 65,44 EUR počam od 02.07.2013. g. do isplate

- na iznos od 67,85 EUR počam od 02.08.2013. g. do isplate

- na iznos od 70,13 EUR počam od 02.09.2013. g. do isplate

- na iznos od 74,65 EUR počam od 02.10.2013. g. do isplate

- na iznos od 70,17 EUR počam od 02.11.2013. g. do isplate

- na iznos od 73,53 EUR počam od 02.12.2013. g. do isplate

- na iznos od 74,15 EUR počam od 02.01.2014. g. do isplate

- na iznos od 57,44 EUR počam od 02.02.2014. g. do isplate

- na iznos od 59,15 EUR počam od 02.03.2014. g. do isplate

- na iznos od 58,33 EUR počam od 02.04.2014. g. do isplate

- na iznos od 56,35 EUR počam od 02.05.2014. g. do isplate

- na iznos od 56,00 EUR počam od 02.06.2014. g. do isplate

- na iznos od 56,02 EUR počam od 02.07.2014. g. do isplate

- na iznos od 58,35 EUR počam od 02.08.2014. g. do isplate

- na iznos od 61,07 EUR počam od 02.09.2014. g. do isplate

- na iznos od 60,50 EUR počam od 02.10.2014. g. do isplate

- na iznos od 61,70 EUR počam od 02.11.2014. g. do isplate

- na iznos od 3.803,58 EUR počam od 13.11.2014. g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku A.B. d.d., Z.,…., OIB: …….., da tužiteljici G.C. iz Č., OIB:…., isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.801,18 EUR / 13.570,99 HRK s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12.5.2023. do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je dana 21.3.2005. godine sa S.B. d.d. O… kao pravnim prednikom tuženika u svojstvu korisnika kredita sklopila Ugovor o kreditu broj 5140030242-60010441512/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 46.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obvezao navedeni iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen citiranim ugovorom, a kojim je ugovoren rok otplate kredita od 15 godina, odnosno u 180 mjesečnim obroka u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, kao i plaćanje redovne kamate u visini od 5,25 % godišnje, dekurzivno. Kamate se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Kamatna stopa se tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužiteljice. Tužiteljica smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan s obzirom da se ista mijenjala bez tužiteljici jasnih parametara, odnosno bez posebnih pregovaranja o istome. Nadalje, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanih uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužiteljica se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Z…broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koja se odnosi na promijenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014, s tim da je V.S.RH u tom dijelu odbio revizije tuženik banaka protiv naznačene drugostupanjske presude. Tužiteljica smatra da odredbe čl. 3. i 4. Ugovora koje se odnose na kamate i valutu otplate kredita nisu dovoljno precizirale razloge i način izmjene redovne kamate i valutu otplate kredita za buduće razdoblje. Tuženik je usprkos takvim nepoštenim i ništetnim odredbama Ugovora o kreditu jednostrano mijenjao visinu mjesečnog anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema hrvatskoj kuni, a tako i visinu kamatne stope, povećavajući istu u odnosu na kamatu ugovorenu na dan sklapanja ugovora. Na taj način je tuženik u razdoblju od 21.3.2005. pa do 12.11.2014. na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu od tužitelja naplatio neutvrđeni iznos više nego bi to iznosilo da je mjesečni obrok kredita obračunavan bez valutne klauzule i uz ugovorenu redovitu kamatnu stopu. Stoga tužiteljica podnosi

stupnjevitu tužbu te predlaže da sud obaveže tuženika da dostavi u spis financijsko- knjigovodstvenu dokumentaciju, te da se nakon toga provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje i da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o kreditu i naložiti tuženiku da tužiteljici isplati novčani iznos koji će biti naknadno utvrđen, kao i da joj naknadi prouzročeni parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik smatra da tužiteljica pogrešno tumači citiranu presudu V.T. suda RH. Ističe da je tužiteljica izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope te da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva. Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja kao i činjenicu da je valutna klauzula zakonom dopuštena. Tuženik navodi da se u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da Ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time ista odredba nije niti nepoštena, a niti ništetna. Nadalje, smatra da tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između S.B. d.d. O… i tužiteljice dana 21.3.2005. ( list 7-11 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 3.2.2021., uvidom u obavijest o promjeni kamatne stope od 4.11.2010. , od 21.1.2014. i od 9.9.2011. ( list 100 , list 107 i list 111 spisa), uvidom u otplatni plan ( list 102-104, list 109-110 i 113-114 spisa), uvidom u obavijest o parametrima kamatne stope od 28.8.2013. ( list 105-106 spisa) te u ostalu financijsko- knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 115-140 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko – knjigovodstvenog vještaka F… j.d.o.o. B…. ( list 147-160 spisa), čitanjem podneska vještaka od 6.1.2022. ( list 173 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 13. srpnja 2022. ( list 177-179 spisa) te saslušanjem financijsko- knjigovodstvenog vještaka L.B. na ročištu od 13.7.2022. ( list 178 spisa), kao i saslušanjem svjedokinje M.U. i tužiteljice G.C. na ročištu od 29.3.2023. ( list 188-190 spisa).

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Z…, posl.br. Tt-16/22619-2. od 11.7.2016. godine utvrđeno je da je društvo H.A.A.b. d.d. promijenilo naziv u A.B. d.d. Prethodno je rješenjem Trgovačkog suda u Z.. broj Tt-09/1533-3 od 27.2.2009. upisano je pripajanje Slavonske banke d.d. O… društvu H.A.A.b. d.d. Z... Prema tome, tuženik je pravni slijednik S.b. d.d. O… te je stoga u cijelosti preuzeo prava i obveze navedene banke.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između S.b. d.d. O…. i tužiteljice dana 21.3.2005. ( list 7-11 spisa) i ovjeren po Javnom bilježniku L.P. iz O… dana 21.3.2005. sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je S.b. d.d. O… odobrila stambeni kredit tužiteljici za adaptaciju kuće u iznosu od 46.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize S.b. d.d. O… na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok vraćanja od 15 godina. Prvobitna kamatna stopa je ugovorena na 5,25 % godišnje, s tim da će ista biti promjenjiva, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke. Ugovorne strane su se suglasile da se zasnuje založno pravo u korist banke na određenim nekretninama tužiteljice kao založnog dužnika.

6. Uvidom u obavijest o promjeni kamatne stope od 4.11.2010. , od 21.1.2014. i od 9.9.2011. ( list 100 , list 107 i list 111 spisa), uvidom u otplatni plan ( list 102-104, list 109-110 i 113-114 spisa), uvidom u obavijest o parametrima kamatne stope od 28.8.2013. ( list 105-106 spisa) te u ostalu financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 115-140 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko – knjigovodstvenog vještaka F…. j.d.o.o. B… ( list 147-160 spisa), čitanjem podneska vještaka od 6.1.2022. ( list 173 spisa), te saslušanjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka L.B. na ročištu od 13.7.2022. ( list 178 spisa), sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi promjene važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupno 58.355,93 HRK. Vještakinja je u ovaj izračun uključila samo pozitivne stavke odnosno samo preplate kada je tužiteljica anuitet platila više radi povećanja tečaja za franak u odnosu na tečaj na dan isplate kredita. Ukupne negativne stavke tečajne razlike iznosile su 6.002,48 kuna, a što se tiče razlika plaćenih kamata, nije bilo negativnih stavki. Ukupan iznos preplate kamata je bio 7.141,45 kuna. Na ročištu od 13. srpnja 2022. godine vještakinja je izjavila da je u svoj izračun uključila i negativne stavke razlike anuiteta kada je tužiteljica platila anuitete u iznosu manjem od iznosa koliko bi iznosio prema početno utvrđenoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka je razvidno da ukupna tečajna razlika sa uključenim negativnim stavkama ( list 158-160 spisa) iznosi 52.353,45 kuna te da je ukupna preplata po osnovi promjene kamatnih stopa i po osnovi tečajne razlike 59.494,90 kuna.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje cijeneći ga stručnim i istinitim te utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a punomoćnici stranaka nakon saslušanja vještakinje nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje.

8. Podneskom od 21.3.2023. godine punomoćnik tužiteljice je sukladno nalazu i mišljenju vještakinje L.B. uredio tužbeni zahtjev na način kao što je to naznačeno u točki I i II izreke presude. Na ime ukupne preplate zatražio je novčani iznos od 7.896,33 EUR / 59.494,90 HRK, a koji iznos predstavlja zbroj preplate po osnovi promjene kamatnih stopa i po osnovi tečajne razlike.

9. Saslušanjem svjedokinje M.U. ( list 188-189 spisa) sud je utvrdio da svjedokinji tužiteljica nije osobno poznata te da ista nema nikakvih saznanja o sklapanju ugovora o kreditu između stranaka, iako je tijekom 2005. godine u

S.B. u O…. u ulici K.. radila kao kreditni referent. Ona je na svom radnom mjestu samo unosila osobne podatke o korisnicima kredita. Ističe da su imali šprance, a to znači da su dobili gotove ugovore, a mjesta za osobne podatke su bila prazna. Sve ostale odredbe ugovora pisali su pravnici. Svjedokinja izjavljuje da je ona primala klijente na svom radnom mjestu i uručivala im ugovore o kreditu, ali nije tumačila ugovorne odredbe već ih je samo upućivala da sa ugovorom idu kod javnog bilježnika na ovjeru. Smatra da su korisnici kredita imali dovoljno vremena i mogućnosti da sami pročitaju ugovor o kreditu ili da im netko protumači odredbe jer im nije bio određen rok u kojem bi mogli vratiti ovjereni ugovor o kreditu. Banka je u to vrijeme imala i davala kredite i u CHF valuti i u eurima, ali su bili povoljniji krediti u CHF valuti pa su neki klijenti čak zatvarali svoje kredite u eurima i sklapali ugovore sa valutnom klauzulom u CHF valuti. Svjedokinja je klijentima predočavala letak koji je sadržavao uvjete kreditiranja i za kredite u eurima i za kredite u CHF valuti te su klijenti takav letak nosili kući.

10. Iskazu svjedokinje M.U. sud je u cijelosti povjerovao jer je njezin iskaz nepristran i objektivan. Međutim, svjedokinja nema nikakvih saznanja o sklapanju konkretnog ugovora o kreditu između stranaka pa njezin iskaz nije niti relevantan za donošenje odluke u ovom predmetu.

11. Saslušanjem tužiteljice G.C. ( list 189-190 spisa) utvrđeno je da se tužiteljica sjeća da je tijekom 2005. godine u S.b. u O…., sklopila ugovor o stambenom kreditu i to u iznosu od 46.000,00 CHF. Ona je u S.b. zatražila ponudu za sklapanje ugovora te joj je bankarski djelatnik savjetovao da sklopi ugovor o kreditu u CHF valuti jer je takav kredit bio povoljniji od kredita u eurima. Ne sjeća se da bi joj bio uručen letak sa uvjetima kreditiranja, a o kojem je svjedočila M.U. Tužiteljica je kredit otplatila prijevremeno i to nakon što je dobila prvu opomenu. Ne sjeća se kolika je bila prva rata kredita, ali zna da je nedugo nakon sklapanja kredita i to možda nakon godinu dana rata počela " divljati", odnosno povećavati se pa su kasnije rate bile znatno veće od početne. Tužiteljica se nije obraćala banci zbog povećanja rata, sve je već pisalo u medijima i znala je što se događa. Nitko joj u banci nije čitao odredbe ugovora, a niti joj tumačio značenje pojedinih odredbi. Ona je ugovor pročitala i smatrala je da je to sve normalno, a trebao joj je stambeni kredit pa nije obraćala pažnju na pojedine odredbe ugovora. Kod javnog bilježnika je dala samo osobnu iskaznicu i potpisala a javni bilježnik joj nije ništa tumačio u svezi ugovornih odredbi osim da će se izvršiti uknjižba na njezine nekretnine. Tužiteljica ističe da je ona osobno otplaćivala taj kredit.

12. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njezin iskaz uvjerljivim i istinitim, a isti je u skladu sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

13. Tuženik se u ovom predmetu usprotivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, međutim, sud je takvu preinaku dopustio iz razloga što tužiteljica do okončanja prethodnog postupka odnosno prije provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja nije mogla precizirati tužbeni zahtjev radi isplate novčanog iznosa s osnova preplaćenih kamata i tečajne razlike. Na sastanku predsjednika G.. odjela ž.. sudova i G.. odjela V.S. RH dana 26.11.2021. usvojen je zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

14. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da tužiteljica nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Naime, tužiteljica je ugovorna strana koja je u svojstvu korisnika kredita sklopila ugovor o kreditu te je istovremeno i založni dužnik, a što je razvidno iz ugovora o kreditu, dok iz njezinog iskaza proizlazi da je u cijelosti sama otplatila kredit pa stoga sud smatra da tužiteljica nedvojbeno ima pravni interes radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz predmetnog ugovora o kreditu.

15. Pravomoćnom presudom T… suda u Z… broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore

o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Također, navedenom odlukom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih

ugovora, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

16. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V.t. suda R.H. broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom V.t. suda R.H. broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

17. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.

18. V.S. R.H. je po podnesenim revizijama na odluke V. t. suda R.H. donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

19. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju V. t..sud R.H. je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. ( što je potvrđeno povodom revizije i odlukom V.S.R.H. ) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred T. sudom u Z. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. godine, odnosno 14.06.2018. godine pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

20. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je V.S.R.H. na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela V.S. RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji se računa od 13. lipnja 2014. godine, dok je tužba u ovom predmetu podnesena dana 10.6.2019.godine.

21. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je

ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita)

ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

22. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazao, a s obzirom da saslušana svjedokinja D.B. nije imala nikakvih saznanja o pregovorima u svezi sklapanja,

a niti o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika radi saslušanja javnog bilježnika B.A., smatrajući da se zbog proteka vremena od 17 godina javni bilježnik sigurno ne može sjetiti konkretnog ugovora, a niti tužiteljice. Osim toga, sud smatra da je provedenim dokazima, kako u ranijem kolektivnom postupku, tako i u ovom predmetu, činjenično stanje u potpunosti utvrđeno.

23. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

24. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

25. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih

djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP- a.

27. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 I 78/15- dalje ZOO).

28. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjene kamatne stope tijekom otplate kredita kao i odredbe o valutnoj klauzuli ništetne pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje je tužiteljici naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19. i 80/22 – dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužiteljice priznao na ime sastava tužbe iznos od 199,00 EUR, troškove zastupanja na ročištima od 3.2.2021.,13.7.2022. i 29.3.2022. u pojedinačnom iznosu od 199,00 EUR (3x), trošak sastava podneska od 21.3.2023. u iznosu od 199,00 EUR ili ukupno 995,00 EUR + PDV OD 25 % u iznosu od 248,75 EUR, troškove financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, kao i zatražene troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u pojedinačnom iznosu od 112,81 EUR (2x), odnosno sveukupno 1.801,18 EUR / 13.570,99 HRK. Sud punomoćniku tužiteljice nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer takav trošak još nije niti nastao i

neizvjesno je da li će uopće i nastati, a sud smatra da isti trošak nije niti potreban za vođenje ovog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 12.5.2023.

S u d a c :

Suzana Nađ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

Tužiteljici putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika

Rj. Kal.15 dana