REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“

D r a č e v a c

Poslovni broj: K-374/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Jasenki Pavlović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Markušić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika J. V. zbog jednog kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i jednog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, nakon održane javne rasprave u nazočnosti zamjenice ODO-a u Splitu, Marine Pavić, okrivljenika J. V. i branitelja Ž. O., odvjetnika u S., 12. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: J. V., OIB:…, sin N. i G. dj. V., rođen

.... u S., s prebivalištem u K. S., …, nezaposlen, neoženjen, bez djece,

instalater-monter,  pismen  sa završenom  srednjom  školom,

srednjeg imovnog stanja, neosuđivan

k r i v  j e

I. što je 14. lipnja 2016. u 17,30 sati u K. S., na kolniku C. …, u blizini skretanja za tvornicu cementa S. J., nakon prometne nezgode u kojoj je sudjelovao on i vozač autobusa društva P. d.o.o. H. U., izašao iz svog vozila pa u nakani da nanese štetu, u nekoliko navrata nogama i šakama udario po vratima autobusa i prozoru s vozačeve strane te po vjetrobranskom staklu, razbivši prednje vjetrobransko staklo autobusa, čime je oštetio trgovačko društvo P. d.o.o. za novčani iznos od 11.749,00 kuna, a nakon što je zbog ovoga na mjesto događaja pristigla auto-ophodnja Policijske postaje K. s policijskim službenicima Lj. L., M. P., A. Ć. i M. M., koji su mu izdali upozorenje da prestane s narušavanjem javnog reda i mira, nastavio razbijati autobus, pa su policijski službenici uporabili sredstva prisile prema njemu, kada je u nakani napada bez ikakvog povoda i razloga u tri navrata nogom udario u prsište policijskog službenika M. M.,

dakle, silom izvan slučajeva iz čl. 312. i čl. 314. KZ/11 napao policijskog službenika u obavljanju službene dužnosti i uništio tuđu stvar,

čime je počinio u stjecaju dva kaznena djela od čega jedno kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

II. Stoga se okrivljeniku J. V. utvrđuju:

- za kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11 – na temelju čl. 315. st. 1. KZ/11– kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

- za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11– na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11– kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Potom se okrivljenik J. V. na temelju čl. 315. st. 1. KZ/11 i čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11,

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

a nakon čega mu se na temelju čl. 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik J. V. dužan je u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenom P. d.o.o. isplatiti novčani iznos od 1.559,36 (tisućupetstopedesetdevettisućatridesetšest)

EUR-a

/

11.749,00

(jedanaesttisućasedamstočetrdesetdevet) kuna.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik J. V. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 464,53 (četristošezdesetčetirieuraipedesettricenta) EUR-a / 3.500,00 kuna, od čega se iznos od 265,45 (dvijestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti) / 2.000,00 (dvijetisuće) kuna odnosni na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. A. A. od 29. studenog 2016., dok se iznos od 199,08 (stodevedesetdeveteuraiosamcenti) EUR-a / 1.500,00 (tisućupetsto) kuna odnosi na paušalnu svotu, s obzirom na duljinu trajanja i složenost ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, 13. siječnja 2017. podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-1453/2016 od 30. prosinca 2016. protiv okrivljenika J. V. zbog dva kaznena djela od čega jedno kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11 koja djela da bi okrivljenik počinio na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci optužnice. Na raspravi od 9. svibnja 2022. tužitelj je izmijenio činjenični opis navedene optužnice na način da je u petom retku iza riječi "strane" umetnuo riječi" te po vjetrobranskom staklu", dok je u preostalom dijelu činjenični opis ostao nepromijenjen.

2. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe okrivljenik J. V. je na raspravi naveo kako se u odnosu na optužbu i izmijenjenu optužbu ne smatra krivim, te je svoj iskaz dao na kraju dokaznog postupka.

2.1. U svom iskazu je naveo kako je prometnoj nezgodi prethodilo to da je vozač autobusa njemu presjekao put kada se uključivao u prometnu traku i kako je on jedva izbjegao udarac, a nakon čega da ga je udario u stražnji dio njegovog automobila sa svojim prednjim dijelom. Krov njegovog automobila da je bio otvoren. Kada se zaustavio da je krenuo prema vozaču autobusa koji da je odmah zatvorio vrata autobusa, te kako je moguće da je udario šakom po autobusu, možda u vrata ili branik autobusa, ali kako nije tukao po prozoru autobusa, niti da je razbio vjetrobransko staklo, nego da je ono očito puklo od udarca u njegov automobil, te kako on nije tukao nogama po autobusu. Vozaču autobusa H. U. da je možda uputio neke psovke, ali kako mu nije rekao da će ga ubiti. Kada su došli policijski službenici da su ga odmah bacili na pod i primijenili prisilu i kako je moguće da je u tom naguravanju udario M. M., ali da ga nije nogom udario u prsište, jer da je on puno veći od njega. Još je naveo kako mu je žao da se ovaj događaj tako odigrao. U odnosu na različitost iskaza pred ODO-om od 16. rujna 2016. u dijelu u kojem je naveo kako je imao namjeru ući u autobus, okrivljenik je naveo kako mu zapravo nije bila namjera ući u autobus.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke A. Ć., H. U. i M. M..

3.1. Svjedokinja A. Ć. u svom iskazu je navela kako je okrivljenik J. V. bio čudnog ponašanja, vikao je i kako ona misli da je bio pod utjecajem "nečega". Vozač autobusa da se nalazio unutar autobusa zatvoren s još nekoliko putnika u autobusu, a okrivljenik V. da je dva puta udario njenog kolegu M. M., koji da je ostao na nogama. Navela je kako je autobus bio razbijen s prednje strane, kao i vozilo s kojim je upravljao V., jer da je prethodno došlo do prometne nezgode. Još je navela kako su svi policajci uporabili silu nad V. koliko je on bio izrevoltiran.

3.2. Svjedok H. U. u svom iskazu je naveo kako je vozio autobus društva P. d.o.o. i kako se dogodila prometna nezgoda i da je došlo do udara s automobilom kojim je upravljao okrivljenik J. V.. Nakon prometne nezgode da je on odmah došao do njegovog prozora od autobusa te da ga je počeo vrijeđati i na njega vikati da će ga ubiti te da je pokidao zavjesu, a tada da je pokušao ući na prednja vrata autobusa koja su bila zatvorena i nisu se mogla otvoriti zbog samog udesa. Tada su došli policijski službenici i uz uporabu sile da su ga smjestili u vozilo. Nakon što je stiglo pojačanje izveli su ga iz vozila naslonili na njega, a ruke su mu bile vezane, pa je on u jednom trenutku nogom udario policijskog službenika u prsa, a policajac je ostao na nogama. Naveo je kako misli da ga je udario jedan put. Dodao je kako je prednje vjetrobransko staklo autobusa nakon nezgode bilo oštećene u donjem dijelu na način da je naciklo, a nakon što ga je okrivljenik dva puta udario šakom da se ono u cijelosti oštetilo i naciklo cijelom svojom površinom, ali se nije rasulo nego je ostalo na svom mjestu, pa je staklo zamijenjeno novim. U odnosu na ponašanje okrivljenika naveo je kako se čudno ponašao od izazivanja prometne nezgode i tijekom čitavog trajanja događaja, te kako je po njemu on bio pod nekakvim utjecajem.

3.3. Svjedok, žrtva M. M. u svom iskazu je naveo kako je 14. lipnja 2016. pristigao u ophodnju s kolegama L. L., A. Č. i M. P. na mjesto događaja u K. S. i tamo da je zatekao J. V. koji je nasilno pokušavao otvoriti prednja vrata autobusa i kako se ne sjeća je li vikao vozaču autobusa P. da će ga ubiti, ali da je razbijao i da su svi uporabili sredstva prisile prema njemu i smjestili ga u automobil. Kada je krenuo razgovarati s vozačem autobusa da je J. V. izašao iz vozila, a da je on krenuo reći mu da se vrati u vozilo, a tada da ga je J. V. udario dva puta nogom u prsište, a da se ne može očitovati je li bilo tri puta, ali da nije zadobio povrede od tog udarca.

4. U dokaznom postupku sud je čitao prijavu oštećenja na vozilu društva P. d.o.o. (list 7. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika (list 8. – 9. spisa), medicinsku dokumentacija oštećenika M. M. (list 10. – 13. spisa), imovinskopravni zahtjev društva P. d.o.o. sa specifikacijom štete (list 43. – 44. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka A. Ć. sastavljen pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu od 9. studenog 2016. (list 54. – 55. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika M. M. sastavljen pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu od 9. studenog 2016. (list 57. – 58. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka H. U. sastavljen pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu od 11. studenog 2016. (list 60. – 62 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. A. A. o ozljedama oštećenika M. M. od 29. studenog 2016. (list 64. – 65. spisa), te spisa Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru pod poslovnim brojem Pp-2174/2016 (list 102. – 127. spisa).

5. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. A. A. o ozljedama oštećenika M. M. od 29. studenog 2016. proizlazi kako su kod M. M. postavljene dijagnoze bolova u vratu i kontuzije desne strane prsnog koša na temelju subjektivne izjave pacijenta u odnosu na bolnost, a kako nema vidljivih ozljeda pa da u sudsko medicinskom smislu nije zadobio tjelesne ozljede.

6. Kako nije bilo prijedloga za nadopunu ovako izvedenog dokaznog postupka pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika J. V.

7. Cijeneći obranu okrivljenika i dovodeći je u vezu s drugim provedenim dokazima sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude.

8. Kako se okrivljenik u odnosu na optužbu očitovao kako se ne smatra krivim i kako je u svom iskazu negirao da bi oštetio autobus i da je udario po vjetrobranskom staklu, da nije prijetio M. U. riječima "ubit ću te" niti da je nogom u prsište udario policijskog službenika M. M. valjalo je tijekom dokaznog postupka na nedvojben način utvrditi sporne činjenice.

9. Iz obrane okrivljenika J. V. proizlazi kako se nakon prometne nezgode autobusom P., zaustavio i kako je krenuo prema vozaču autobusa H. U. koji je zatvorio vrata autobusa, kako je udario šakom po autobusu u vrata ili branik autobusa, te kako je vozaču autobusa H. U. uputio psovke i u naguravanju kada su ga policijski službenici bacili na pod udario policijskog službenika M. M.

9.1. Obranu okrivljenika sud je ocijenio neosnovanom i suprotnom provedenim dokazima, usmjerenom isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti od sebe.

10. Iz iskaza svjedoka vozača autobusa M.U. proizlazi kako je nakon prometne nezgode J. V. došao do njegovog prozora na autobusu te da ga je počeo vrijeđati i na njega vikati da će ga ubiti da je pokidao zavjesu, a tada da je pokušao ući na prednja vrata autobusa koja su bila zatvorena i nisu se mogla otvoriti zbog prethodne prometne nezgode. Tada su došli policijski službenici i uz uporabu sile J. V. smjestili u vozilo. Nakon što je stiglo pojačanje izveli su ga iz vozila naslonili na njega, a ruke su mu bile vezane, pa je on u jednom trenutku nogom udario policijskog službenika u prsa, a policajac je ostao na nogama. Naveo je kako misli da ga je udario jedan put. Dodao je kako je prednje vjetrobransko staklo autobusa nakon nezgode bilo oštećeno u donjem dijelu na način da je napuklo staklo, a nakon što ga je okrivljenik dva puta udario šakom da se ono u cijelosti oštetilo i napuklo cijelom svojom površinom.

11. Iz iskaza svjedokinje policijske službenice A. Ć. proizlazi kako je okrivljenik J. V. bio čudnog ponašanja i kako je vikao je. Vozač autobusa da se nalazio unutar autobusa zatvoren s još nekoliko putnika u autobusu, te da je okrivljenik J. V. dva puta udario njenog kolegu M. M., koji da je ostao na nogama, dok iz iskaza svjedoka, oštećenika policijskog službenika M. M. proizlazi kako je zatekao J. V. koji je nasilno pokušavao otvoriti prednja vrata autobusa, da je razbijao i da su svi policijski službenici uporabili sredstva prisile prema njemu i smjestili ga u automobil. Kada je krenuo razgovarati s vozačem autobusa da je J. V. izašao iz vozila, a da je on krenuo reći mu da se vrati u vozilo, a tada da ga je J. V. udario dva puta nogom u prsište, a moguće i tri puta.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka H. U., A. Ć. i M. M. ocjenjujući ih jasnima, uvjerljivima i u bitnome suglasnima.

13. Kada se iskazi ispitanih svjedoka dovedu u vezu s iskazom okrivljenika J. V. sud je utvrdio kako je okrivljenik nakon prometne nezgode u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog vozila i autobus P. s kojim je upravljao vozač H. U., da je izašao iz vozila te udarao po vratima autobusa i prozoru s vozačeve strane i po vjetrobranskom staklu razbivši prednje vjetrobransko staklo, na način kako je to detaljno u svom iskazu naveo svjedok H. U. kada navodi kako je uslijed prethodne prometne nezgode vjetrobransko staklo napuklo, ali da je u cijelosti puklo kada ga je okrivljenik J. V. udario šakom, te da je vikao na H. U. kako će ga ubiti, a nakon što su policijski službenici uporabili sredstva prisile prema njemu da je udario u prsište policijskog službenika M. M.. Već iz iskaza okrivljenika J. V. proizlazi kako se opisane prigode ponašao na neprimjeren način udarivši po autobusu i vičući na vozača, a kako su policijski službenici prema njemu primijenili silu, sud je utvrdio kako je u svom neprimjerenom i agresivnom ponašanju ustrajao zbog čega su ga zajednički svladali, a nakon čega je udario policijskog službenika M. M., koji je zatražio liječničku pomoć, a kako to proizlazi iz liječničke dokumentacije koju je sud čitao u dokaznom postupku. To što okrivljenik navodi samo kao mogućnost da je udario policijskog službenika u naguravanju, za ovaj sud nije logično niti prihvatljivo. Prvotno iz razloga što se okrivljenik ponašao neprimjereno i agresivno o čemu su u svojim iskazima naveli svjedokinja A. Ć. i svjedok H. U. navodeći da se ponašao kao da je "bio na nečemu", a iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola proizlazi kako se okrivljenik odbio podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, a zbog čega su policijski službenici prema njemu morali potrebiti silu. Iz svega navedenog proizlazi kako se okrivljenik u navedenoj situaciji ponašao neprihvatljivo, agresivno vičući na vozača autobusa da će ga ubiti, udarao po autobusu uslijed čega je razbio prednje vjetrobransko staklo autobusa, a nakon što je prema njemu uporabljena sila nogom udario u prsište policijskog službenika M. M., pa je takvim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja jednog kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

14. Iz pregledanog spisa Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj J-2174/16 proizlazi kako je protiv okrivljenika J. V. vođen i pravomoćno okončan prekršajni postupak zbog počinjenja prekršaja iz čl. 6. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koja djela da je okrivljenik počinio u istom događaju koji je predmet ovog postupka.

15. Iako obrana okrivljenika tvrdi kako se okrivljeniku sudi za djelo za koje je već prethodno pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku jer da je riječ o istom činjeničnom supstratu, tome nije tako. Naime, okrivljenik J. V. proglašen je krivim u prekršajnom predmetu zbog počinjenja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način da je na javnom mjestu vikao i udarao po autobusu pokušavajući otvoriti vrata i ući u autobus te je nastavio s vikanjem iako mu je naređeno da prestane od strane policijskih službenika. Dakle, da se na javnom mjestu ponašao na naročito drzak način, narušavajući mir građana. U ovom kaznenom predmetu okrivljenik se tereti da je udarajući po autobusu istoga oštetio, dakle, tereti se za oštećenje tuđe stvari, pa iako je riječ o sličnim činjeničnim supstratima nije riječ o povredi načela ne bis in idem, jer je u prekršajnom postupku ispušten činjenični opis oštećenja autobusa. Također, je okrivljenik u prekršajnom postupku osuđen zbog počinjenja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to omalovažavanje i vrijeđanje službene osobe, dok je predmet ovog kaznenog postupka napad na službenu osobu koji činjenično nije obuhvaćen prekršajnim djelom za kojeg je okrivljenik proglašen krivim u prekršajnom postupku.

16. Nakon naprijed navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti o krivnji okrivljenika, a kako njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila sporna, sud ga drži u cijelosti ubrojivom počiniteljem.

17. Utvrđujući potreban oblik krivnje, cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja i sve činjenice koje su tijekom rasprave utvrđene, a naprijed navedene, sud je utvrdio kako je okrivljenik postupajući na način opisan u izreci ove presude, postupao s izravnom namjerom, dakle da je bio svjestan svojih učina i htio njihovo počinjenje.

18.Slijedom navedenog ovaj sud okrivljenika J. V. drži krivim za počinjenje dva kaznena djela i to jednog kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.

19. Nakon naprijed navedenog valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će prije svega biti primjerena osobi okrivljenika kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost ovakvog načina ponašanja, te se ubuduće klonio činjenja kaznenih djela, pri čemu je valjalo voditi računa i o tome da se primijenjenom sankcijom ostvari svrha kažnjavanja određena u čl. 41. KZ/11.

20. Stoga je sud okrivljeniku J. V. za kazneno djelo napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 1. KZ/11 – na temelju čl. 315. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11– na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega ga je na temelju čl. 315. st. 1. KZ/11 i čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u vezi s čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

21. Sud je mišljenja da će se upravo ovakvom sankcijom postići svrha kako specijalne tako i generalne prevencije.

22. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu raniju neosuđivanost, te izraženo žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela, dok je kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio njegovu izraženu upornost, bezobzirnost i agresivnost u činjenju kaznenih djela, kao i društvenu opasnost zbog činjenja ovakvih djela.

23. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 okrivljenik J. V. dužan je u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenom P. d.o.o. isplatiti novčani iznos od 1.559,36 EUR-a / 11.749,00 kuna.

23.1. Postavljeni imovinskopravni zahtjev sud drži u cijelosti opravdanim jer iz prijave oštećenja na vozilu broj 185 od 14. lipnja 2016. , te procjene štete na vozilu broj 185 od 14. lipnja 2016. proizlazi kako je šteta na autobusu iznosila 11.749,00 kuna (prednje vjetrobransko staklo), dok su limarski radovi obračunati u posebnom iznosu, pa se postavljeni imovinskopravni zahtjev ukazuje u cijelosti opravdanim, zbog čega ga je sud u cijelosti prihvatio i obvezao okrivljenika na isplatu.

24. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik J. V. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 464,53 EUR-a / 3.500,00 kuna, od čega se iznos od 265,45 / 2.000,00 kuna odnosni na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. A. A. od 29. studenog 2016., dok se iznos od 199,08 EUR-a / 1.500,00 kuna odnosi na paušalnu svotu, s obzirom na duljinu trajanja i složenost ovog kaznenog postupka.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 12. svibnja 2023.

Sudac

Jasenka Pavlović, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu u 4 (četiri) primjerka, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- ODO-u u Splitu,

- okrivljeniku,

- branitelju okrivljenika,

- oštećenicima,

- u spis