REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Psp. 140/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. V. iz S., O.: …,
zastupane po pun. M. M., odvjetnici u S., protiv tuženika B.
V. iz S., A. (kod I. B.), O.: …,
zastupanog po pun. D. R., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. ožujka 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 12. svibnja 2023. godine,
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„ 1. Utvrđuje se da je tuženik neutvrđenoga dana zasmetao tužiteljicu u zadnjem i mirnom suposjedu ugostiteljskog objekta caffe bara „D.“ u S., a
za koji čin smetanja posjeda je tužiteljica saznala dana 12.rujna 2021.god., na način što je tuženik promijenio i postavio novi katanac na ulazna vrata UO caffe bara „D.“ u S., kojim činom je u
potpunosti isključio tužiteljicu iz dosadašnjeg suposjeda ugostiteljskog objekta caffe bara „D.“ u S., pa je dužan tuženik u roku od 8 dana od dana
donošenja ovog rješenja predati ključeve novo postavljenog katanca sa ulaznih vrata u ugostiteljski objekt caffe bara „D.“ u S., tužiteljici, te se kaniti svakog takvog ili sličnog smetanja suposjeda tužiteljice ubuduće.
2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, a koja kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.“
II. Nalaže se tužiteljici u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 11.listopada 2021.godine zaprimljena je tužba radi smetanja posjeda, u istoj se navodi da su stranke supružnici, čija je faktička bračna zajednica prekinuta dana 11.rujna 2021.god. iseljenjem tuženika iz stana na adresi …u
S.. Stranke da se trenutno nalaze u postupku razvoda braka. Isti da su suvlasnici trgovačkog društva Z. C. d.o.o., za trgovinu, S., M.:
…, O.: …, koje trgovačko društvo u svom poslovanju ima
UO caffe bar „D.“ u S.. Iseljenjem tuženika iz
stana dana 11. rujna 2021.god., tuženik da je isključio i nadzorne kamere iz ugostiteljskog objekta, u koji nadzor objekta je putem mobitela redovno imala i tužiteljica. Tužiteljica da je dana 12. rujna 2021.god. (nedjelja) otišla do ugostiteljskog objekta caffe bara „D.“ u S., te utvrdila
da je tuženik stavio novi katanac na vrata ugostiteljskog objekta, koje ključeve od novopostavljenog katanca da nije predao tužiteljici u suposjed. Na navedeni način i protupravnim ponašanjem tuženika, isti da je u cijelosti isključio iz suposjeda caffe bara „D.“ tužiteljicu, a koji ugostiteljski objekt i njegovo poslovanje predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka. Radi svega navedenog tužiteljica predlaže da sud donese odluku kao u izreci, te obveže tuženika na naknadu parničnog troška.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, da nije sporno da su stranke u postupku razvoda braka te da je bračna zajednica faktički prekinuta. Međutim navodi da su stranke suvlasnici trgovačkog društvo Z. C. d.o.o. S., O.:
…, da su potpuno netočni i neistiniti. Dapače, iz samog izvatka iz sudskog registra da je razvidno da je jedini vlasnik upravo tuženik, s tim da se niti jedan postupak ne vodi na ime utvrđenja bračne stečevine kao ni da bi tužiteljica imala sudsku odluku koja tvrdi da joj pripada suvlasnički dio. Dakle, gore navedena tvrtka da nije bračna stečevina već da je isključivo vlasništvo tuženika. Navodi da je točno kako je tuženik isključio nadzorne kamere iz ugostiteljskog objekta, ali da to nije predmet spora, a da je za napomenuti da tužiteljica nikad nije imala dopuštenje za pristupu nadzornim kamerama te je tuženik isključio iste po saznanju da ista ima neovlašten pristup. Apostrofira činjenicu da je tužiteljica krajem kolovoza 2021.g. saznala za promjenu lokota, a ne kako se to navodi u tužbi dana 12.09.2021.g. Tužba da je podnesena protekom roka od 30 dana od dana saznanja budući da je tužba podnesena 11.10.2021.g. Stoga da je tužiteljica prekludirana u svom zahtjevu te tuženik ustraje u prigovoru prekluzije.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za posjedovnu zaštitu radi, po njoj, smetanja suposjeda ugostiteljskog objekta u S. D. za što je po njoj saznala 12.rujna 2021.godine, a da je smetanje počinjeno od strane na način da je promijenio katanac na ulazna vrata tog kafića i isključio tužitelju iz suposjeda istog. Stranke su bračni drugovi, supružnici, njihova zajednica života je prestala, a njihov brak još nije razveden pravomoćnom odlukom suda.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom vjenčanog lista stranaka; izvatka iz matice vjenčanih; izvatka iz registra za trgovačkog društva Z. C. d.o.o. S.; saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljice nije osnovan.
Tužiteljica u svom iskazu navodi da su po njenom mišljenju tuženik i ona bivši bračni drugovi, iako brak nije još pravomoćno razveden, njihova zajednica života da je prestala iseljenjem tuženika iz zajedničkog stana, stana u kojem su zajedno stanovali, to da je bilo 11. rujna 2021. godine, da imaju zajedničkog punoljetnog sina. Navodi da je bila srijeda kada je tuženik napustio bračnu zajednicu i iselio se iz stana, inače, ona da je zaposlena, odnosno u stalnom radnom odnosu u splitskom K.L., navodi da je tuženik vodio kafić D., da ona nije ništa radila u
tom kafiću i da nije imala veze sa vođenjem kafića, to da je radio tuženik. Međutim, da je ona financirala rad kafića i to da je bila moja uloga u poslovanju istog. Tuženik da nije bio zaposlen na nekom drugom mjestu odnosno poslu, on da se bavio ovim kafićem, navodi da je nakon što se tuženik iselio iz stana provjerila mobitel jer je imala preko aplikacije uvid u nadzornu kameru štekata i ulaznih vrata kafića, da je primijetila da joj je pristup kameri onemogućen, iako se prije toga nije imala potrebe služiti tom aplikacijom, odnosno vršiti uvid u snimanje kamerom. Navodi da je tuženik zaista u registru upisan kao osnivač trgovačkog društva Z. C. i osoba ovlaštena za zastupanje, jedino tuženik, ali da smatra da je to zajedničko. Navodim da nije ranije imala ključeve katanca ulaznih vrata kafića D., to da joj nije ni trebalo, a kada je posumnjala na ponašanje tuženika, po prilici mjesec dana prije nego što se tuženik iselio, da je tražila ključ tog katanca i tuženik da joj je dao ključ. Ona taj ključ da nije koristila, da nije ulazila u kafić sama i otključavala taj katanac, ali, kada se tuženik iselio, da je išla provjeriti stanje u kafiću, došla tamo i pokušala otključati katanac, da je bilo očito da je tuženik promijenio katanac, da je to bilo u nedjelju, da kafić tada nije radio, to da je bilo tri dana nakon što se tuženik iselio iz zajedničkog stana. Odmah nakon toga da je kontaktirala tuženika koji je to potvrdio i kazao da ona nema ništa sa kafićem i da je to njegovo, nakon toga da je podnijela ovu tužbu. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužiteljica navodi da se u kafiću nalaze njene stvari i to slike, ukrasni predmeti koje je radila za kafić, a da je namještaj odnosno stvari u kafiću da su financirane i njenim novcem, isključivo njenim. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužiteljica navodi da joj je šifru za korištenje aplikacije vezano za nadzornu kameru dao tuženik odnosno bivši suprug. Navodi da je pred ovim sudom u tijeku postupak za razvod braka, a da ostalo vodi njena odvjetnica.
Tuženik u svom iskazu navodi da je zaista u tijeku postupak radi razvoda braka, tužiteljica da je u stalnom radnom odnosu u splitskom KL. Kafić
D. da je on otvorio još 2012. godine, u prosincu te godine, da je on jedini osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje u trgovačkom društvu Z. C. pod kojim posluje taj kafić, tužiteljica da se nije bavila poslovanjem i radom kafića, navodi da ne zna točno kada se iselio iz zajedničkog stana, da se ne sjeća datuma, da pretpostavlja da je točno ovo što je navedeno od strane tužiteljice. Što se tiče nadzorne kamere kafića, tu kameru i aplikaciju da je instalirao baš rođak tužiteljice J. B. i da je to bilo negdje otprilike prije 5-6-7 godina, kako je on to instalirao tako da je raspolagao i sa šiframa i da je instalirao aplikaciju u tuženikov mobitel tako da je imao uvid u snimanje kamere, a kamera da je pokrivala ulazna vrata i unutrašnjost kafića, da nije imao apsolutno nikakvih spoznaja o tome da i tužiteljica ima pristup kameri, to da je saznao tek naknadno, a očito joj je ovo dao rođak, bez tuženikovog znanja. Navodi da mu je tužiteljica u svađi prije nego što se iselio kazala da ima pristup kameri i da je na taj način za ovo saznao, nakon što je to čuo, da je isključio tu kameru, tužiteljica da ga je zvala i pitala zašto je to napravio, da je to bilo u 8. mjesecu. Navodi da je tužiteljica u 8. mjesecu tražila ključ katanca ulaznih vrata kafića, izražavala sumnju u njegovo poslovanje, ključ da joj je dao, a ona da je u kafiću od tada bila jedan, dva do tri puta, u radno vrijeme kada je kafić bio otvoren, da on to nije znao, ali da je očito u kafić vjerojatno i ušla sama kada nije radio, ali da ga o tome nije obavijestila. Kada je promijenio katanac na ulaznim vratima, još da je bio u zajedničkom stanu, da očito tužiteljica za to nije znala, a da je o tome nije ni obavijestio, navodi da ga je ona zvala nakon što se iselio iz stana, da je bila nedjelja, vrlo vjerojatno da je tada pokušala otići do kafića, a kako je već prije toga promijenio katanac, to da joj je kazao, da je to napravio i da ona nema pravo pristupa, to da je napravio radi zaštite poslovanja kafića. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tuženik navodi da se u kafiću zaista nalaze tužiteljičine slike i neki ukrasni predmeti. Navodi da nikoga nije obavijestio o promjeni katanca ulaznih vrata. Na posebno pitanje pun. tuženika, navodi da tužiteljica nije financirala rad kafića, poslovanje istog i da nije točno ovo što je ista navela.
Predmet ovog spora, vezan je za zatraženu posjedovnu zaštitu, prema odredbi čl.21.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/16, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda koje u smislu st.3.tog članka prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Tužiteljica navodi da je za promjenu katanca na ulaznim vratima kafića D. saznala u nedjelju, 12.rujna 2021.godine, nakon što se tuženik već iselio iz zajedničkog stana (u srijedu), zaista je 12.rujna 2021.godine bio nedjelja, a srijeda je bila 8.rujna 2021.godine, očito je saznanje tužiteljice bilo u tih nekoliko dana nakon iseljenja tuženika iz zajedničkog stana, napuštanja bračne zajednice. Ovome u prilog ide i iskaz tuženika pred sudom, jer u biti iz njegovog iskaza proizlazi da tužiteljici nije rekao za promjenu katanca odmah kada je to napravio, da je ona za to sama saznala i da ga je zvala zbog toga telefonom, jer isti navodi da je to bilo nakon što se iselio iz stana i da je bila nedjelja, ovim je tuženik u biti potvrdio navod tužiteljice u pogledu datuma saznanja tužiteljice za zamjenu katanca na kafiću od strane tuženika, a kako je tužba podnesena 11.listopada 2021.godine, to je jasno da je tužba podnesena u roku od 30 dana od dana saznanja tužiteljice za ovaj čin, u roku, prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika nije osnovan i na ove okolnosti nije trebalo izvoditi nikakve daljnje dokaze. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice, pasivna legitimacija tuženika, nije sporno da je tuženik napravio i poduzeo upravo ono što tužiteljica smatra činom smetanja posjeda, zamjenu katanca na ulaznim vratima kafića, sporno je predstavlja li to čin smetanja suposjeda i je li tužiteljica uopće bila u suposjedu kafića prije ovog čina. U smislu odredbe čl.24.ZV-a svaki suposjednik ovlašten je štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
Međutim, što se tiče osnovanosti zahtjeva tužiteljice, a sud drži da je isti neosnovan, za navesti je da sud drži kako tužiteljica uopće nije bila u suposjedu predmetnog kafića D. jer iz iskaza stranaka proizlazi da je tužiteljica bila u radnom odnosu u K.L. S., a tuženik da je bio osnivač trgovačkog društva preko kojeg je kafić poslovao (iz izvatka za društvo Z. C. d.o.o. S. proizlazi da je tuženik jedini osnivač i direktor tog društva), da se tuženik samo time bavio, vođenjem kafića i da ona sa tim u smislu poslovanja nije imala ništa. Ulaganja tužiteljice u poslovanje kafića i osnivanje trgovačkog društva nisu predmet ovog spora, tužiteljici, ukoliko to želi, predstoji drugi pravni put, vezano za bračnu stečevinu stranaka, međutim, sud drži utvrđenim da je jedino tuženik bio u posjedu tog poslovnog prostora, kafića D. i da je jedino on vodio brigu o poslovanju istog. Okolnost što je tužiteljica dala neke svoje stvari za uređenje kafića nisu od važnosti vezano za izvršavanje posjedovnih čina iste u predmetnom prostoru, jer tužiteljica u biti nije bila u suposjedu kafića i nije vršila faktičku vlast na toj stvari, odnosno nekretnini, to je bilo u isključivom posjedu tuženika. Tužiteljica je za vrijeme trajanja bračne zajednice, zajedničkog života stranaka, očito, što je logično, pristupala kod supruga u kafić, očito je tuženik, a to i sam navodi, predao tužiteljici ključ katanca vrata kafića, ali je to bilo, prema stavu ovog suda, onda kada je tuženik još bio u zajedničkom stanu i kada očito još nije donio definitivnu odluku o iseljenju iz stana. To što je tuženik tužiteljici dao ključ katanca, nema odlučnu važnost, za utvrđenje da bi tužiteljica time postala suposjednik kafića, jer joj je tuženik svojevoljno predao ključ (koji ona prije toga nikada nije imala) i nakon toga je onemogućio korištenje tog ključa promjenom katanca, na što je prema stavu ovog suda bio ovlašten i to u svjetlu svih okolnosti slučaja ne predstavlja čin smetanja suposjeda, jer tužiteljica nije ni vršila suposjedovne čine u tom periodu od primanja ključa do promjene katanca, a to proizlazi upravo i iz njenog iskaza. Logično je, očito radi vrlo poremećenih odnosa stranaka pred odlazak tuženika iz zajedničkog stana, da tuženik, koji ima pravo na nesmetan rad objekta čije je svakodnevno poslovanje vodio isključivo on, poduzme korak zaštite tog objekta i u konačnici spriječi time daljnje probleme između stranaka, moguće i generiranje novih postupaka i sporova. Ovdje se ne radi o tome da bi tužiteljica radila i poslovala u kafiću, ne radi se o okolnosti da je njoj uskraćeno pravo na stan i na dom, u ovom slučaju se radi o tome da je tužiteljica mislila da treba zaštititi svoju bračnu stečevinu, što će očito biti predmetom drugog postupka, ali bi to, prema stavu ovog suda, da tužiteljica može svakodobno, pored ovakvih loših odnosa stranaka, pristupati u poslovni prostor, moglo dovesti do novih problema stranaka i novih postupaka, a tužiteljici bi se kao osobi koja nije vršila suposjedovne čine u kafiću, dala zaštita koja joj u biti ne pripada, iako joj moguće, ali u drugom postupku, pripada pravo na utvrđenje da zajedničkog društvo predstavlja bračnu stečevinu, pravo na isplatu, eventualno naknadu štete, ali na posjedovnu zaštitu u ovom slučaju, prema stavu ovog suda, svakako ne. Tuženik bi pružanjem posjedovne zaštite bio doveden u situaciju da svoje radno mjesto i objekt koji je jedino on vodio u smislu poslovanja, vodi na nesiguran i problemima podoban način, što nije dopustivo i u ovom slučaju zaista je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer joj ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu. Ključ prostora je tuženik tužiteljici očito predao da bi otklonio njenu sumnju u svoje poslovanje, u vrijeme dok se još nije iselio iz stana, a kada je to odlučio, kada je to napravio, onda je logično, odlučio zaštititi svoje poslovanje, koje će moguće, ići u konačnici u korist i tužiteljice i zajedničkog djeteta stranaka. Ovako bi i tužiteljici i tuženiku u budućnosti, radi njihovih problema, mogla nastati šteta, što sud ne može podržati, a stava je prvenstveno da u ovom slučaju nije bilo suposjeda predmetnog objekta od strane stranaka nego je u isključivom posjedu bio samo tuženik, koji je tužiteljici predao ključ da može ući u kafić, ali, sama tužiteljica navodi da to nije radila i iz samog njenog iskaza proizlazi da nije vršila nikakvu faktičnu vlast na stvari, nije bila u suposjedu predmetnog posjeda tako da smetanja posjeda nije niti bilo od strane tuženika. Puko držanje ključa kroz ograničeni vremenski period uz dopuštenje tuženika koji je to dopuštenje uskratio, ne predstavlja vršenje posjedovnih čina na strani tužiteljice.
Radi navedenog je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak nagrade za čitav prvostupanjski postupak od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 15,00 kn daje iznos od 3.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 750,00 kn; što zbrojeno daje iznos od 3.750,00 kn; odnosno 497,71 eura po fiksnom tečaju konverzije, koliko je tužiteljica obvezana na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 12. svibnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
