REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: Psp-8/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Š., O.: …, S.,

zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika M. S., O.: …, K., zastupanog po punomoćniku L. T., odvjetniku u S., radi

smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11.travnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja I. Č., odvjetnika u S., i punomoćnika tuženika L. T., odvjetnika u S., na ročištu za objavu i uručenje odluke dana 12.svibnja 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Time što je dana 16.01.2021. tuženik pomoću vozila vučne službe tzv. „pauk“, s nogostupa ispred mjesta stanovanja tužitelja na adresi … S., podigao i odvezao parkirano motorno vozilo marke „O. M.“,

registarske oznake: …, sive boje-s efektom, broj

šasije: …, godina proizvodnje: 2017. godine, tuženik je

zasmetao tužiteljev posljednji mirni posjed predmetnog vozila.

II. Tuženiku se nalaže da u roku od 8 dana uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je prethodilo navedenom činu smetanja posjeda predmetnog vozila od dana 16.01.2021. godine, na način da vrati tužitelju posjed predmetnog motornog vozila, slobodan od osoba i stvari, i to ispred mjesta stanovanja tužitelja na adresi … S., te mu se ubuduće

zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljevog posjeda predmetnog vozila."

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere koji glasi:

"I. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku-protivniku osiguranja da u roku od 8 dana od dana donošenja ove privremene mjere, tužitelju preda cestovno motorno vozilo marke O. M. registarske oznake: …, sive boje-s efektom, broj šasije: …, godina

proizvodnje: 2017. godine, i to ispred mjesta stanovanja tužitelja na adresi … S..

II. Ako tuženik-protivnik osiguranja ne ispuni nalog-obvezu iz točke I., sud će mu izreći novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 kn (sada 13.272,28 EUR). Sud će po službenoj dužnosti provesti izvršenje dosuđenog iznosa.

III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka pokrenutog radi smetanja posjeda pred ovim sudom ili drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena, kasnije ne promjene tako da mjera više nije potrebna.

IV. Tuženik-protivnik osiguranja dužan je naknaditi tužitelju-predlagatelju osiguranja trošak postupka osiguranja u roku od 8 dana po primitku rješenja."

III. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 HRK (slovima: četiri stotine devedeset sedam eura pedeset centi/tri tisuće sedam stotina četrdeset osam kuna četrdeset jedna lipa).

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3.veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika, radi smetanja posjeda. U tužbi se navodi da je tužitelj isključivi, pošteni, zakoniti i posljednji mirni posjednik cestovnog motornog vozila marke „O. M.“, registarske oznake: ... T., sive boje -s efektom, broj šasije: … godine

proizvodnje 2017. Tužitelj i tuženik su u usmenoj formi sklopili ugovor o kupoprodaji naprijed navedenog cestovnog motornog vozila za ugovoreni kupoprodajni iznos od 23.000,00 eura, od čega je tužitelj tuženiku odmah po sklapanju predmetnog usmenog kupoprodajnog ugovora dana 1.2.2019. predao „na ruke“ iznos od 15.000,00 eura, te se obvezao isplatiti tuženiku još i preostali iznos od 8.000,00 eura,

a pri kojem usmenom sklapanju kupoprodajnog ugovora dana 1.2.2019. tuženik je predao tužitelju posjed predmetnog cestovnog motornog vozila. Tužitelj je utoliko od 1.2.2019. pa nadalje bio isključivi posjednik predmetnog vozila. Štoviše, o navedenom postoji i potvrda o isplati novčanog iznosa od 15.000,00 eura na ruke tuženika od dana 30.8.2019. Stoga je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetnog vozila i to sve od 1.2.2019. pa nadalje, te je isti bio u neprekidnom poštenom i mirnom posjedu predmetnog vozila još od 1.2.2019. do počinjenog čina smetanja posjeda dana 16.1.2021.Tužitelj je nadalje u više navrata od tuženika zahtijevao da mu isplati preostali novčani iznos od 8.000,00 eura, te da sada u pisanoj formi učine sve što je potrebno kako bi se vlasništvo predmetnog cestovnog motornog vozila prebacilo na stvarnog vlasnika odnosno tužitelja, zbog čega je tuženik dana 11.02.2019. od tužitelja i njegove supruge zatražio podatke o kupcu odnosno ime osobe na koje će glasiti predmetno cestovno motorno vozilo. Međutim, tuženik je protivno usmenom sporazumu s tužiteljem registrirao predmetno cestovno motorno vozilo odnosno prenio vlasništvo predmetnog vozila na ime trgovačkog društva O. d.o.o., K. (G. S.), O.: …, a čiji

osnivač i vlasnik navedenog trgovačkog društva je upravo tuženikova sestra A.

S., a radi čega se vodi parnica pred Općinskim sudom u Splitu radi utvrđenja prava vlasništva predmetnog vozila, odnosno radi izdavanja isprave podobne za prijenos prava vlasništva pokretnine te radi isplate. Ali neovisno o vlasništvu vozila o čemu se stranke spore pred ovim sudom u navedenoj drugoj parnici, te o konačnom ishodu tog spora, nesporno je tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetnog vozila sve do dana 16.1.2021. Naime, tuženik je dana 16.01.2021. oko 14:30 sati samovlasno zasmetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu predmetnog vozila, tako što je samoinicijativno, neovlašteno, neosnovano i protuzakonito, pomoću vozila vučne službe, ispred mjesta stanovanja tužitelja na adresi … S., navedeno parkirano vozilo s nogostupa „podigao“ i oduzeo tužitelju, odnosno

stavio ga na vozilo vučne službe i odvezao vozilo do svog mjesta stanovanja na adresi S., te na taj način oduzeo posjed vozila tužitelju, odnosno

zasmetao tužiteljev posljednji mirni posjed predmetnog vozila. Zbog navedenog, tužitelj je odmah isti dan, 16.1.2021. protiv tuženika pred nadležnom PP S.

podnio kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela krađe. Dakle, tužitelj je smetan u svom posljednjem mirnom posjedu predmetnog cestovnog motornog vozila te utoliko u zakonskom roku od saznanja za čin smetanja tužitelj podnosi ovu tužbu, te predlaže da se tužbenim zahtjevom utvrdi čina smetanja posjeda, da se uspostavi ranije posjedovno stanjem kao i da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje posjeda vozila, a kako je pobliže opisano u izreci ovog rješenja.

1.1.Tužitelj je predložio i određivanje privremene mjere jer je onemogućen u korištenju predmetnog cestovnog motornog vozila, a u kojem vozilu se čak nalaze i privatne tužiteljeve osobne stvari, te uzimajući u obzir činjenicu da je materijalna vrijednost cestovnog motornog vozila velika, da je tužitelj tuženiku nesporno predao znatan novčani iznos od 15.000,00 eura na ruke u gotovini za predmetno vozilo, da se u vezi navedenog i u vezi utvrđenja prava vlasništva vodi i spor pred ovim sudom u parnici posl.br. P-5818/19, itekako postoji iznimna opasnost od uništenja i otuđenja cestovnog motornog vozila od strane tuženika, čime bi tužitelju nastala znatna i nenadoknadiva šteta. Tužitelj predlaže da se odredi privremena mjera kojom će se naložiti tuženiku da preda tužitelju predmetno vozilo na adresi stanovanja tužitelja, pod prijetnjom izricanja novčane kazne od 100.000,00 kn (sada 13.272,28 EUR).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio navode iz tužbe, navodeći da nije ničim zasmetao tužitelja u njegom posjedu. U odnosu na ostale navode iz tužbe, a u odnosu na eventualne odnose među strankama, tuženik ističe kako su isti irelevantni za ovaj postupak jer tuženik nije zasmetao tužitelja pa samim time otpada jedan od uvjeta za donošenje odluke u postupcima smetanja posjeda a koji moraju biti kumulativno zadovoljeni. Naime, vlasnik vozila je tvrtka O. d.o.o., a ne tuženik, slijedom čega tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Potvrde PP S.

broj:511-12-24-112/21.V.B. od 21.siječnja 2021., fotografije priložene uz tužbu, preslika dijela prometne knjižice vozila, W. prepiske između tužitelja i tuženika, saslušanjem tužitelja i tuženika, saslušanjem svjedoka I. Š. i A.

S., pregledom kaznenog predmeta Županijskog suda u Splitu posl.br.Kir- 528/2021 i parničnog predmeta Općinskog suda u Splitu posl.br.P-5818/2019.

4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite.

6.Između parničnih stranaka sporna je osnova tužbenog zahtjeva, te aktivna i pasivna legitimacija parničnih stranaka.

7. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14,

81/15, 94/17 dalje:ZV), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7.1. Odredbom čl.22.st.2.ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju,

bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7.2. Prema odredbi čl.441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, nadalje: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili zahtjevima za naknadu štete.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetno vozilo kupio od tuženika krajem 2018. ili početkom 2019., usmenim dogovorom, da bi nakon toga njegova supruga I. Š. u kući predala tuženiku iznos od 15.000 eura na ime kupoprodajne cijene dok je preostalo za platiti iznos od 8.000,00 eura. Tuženik je predmetno vozilo doveo na adresu tužitelja, iako to nije bio dogovor. Naime, dogovor je bio da se vozilo koje je tuženik nabavio iz N. na ime firme O. d.o.o

prepiše na ime tužiteljeve supruge I. Š.. Tužitelj i tuženik nisu sastavili tom prilikom nikakve papirnate dokumente. Tužitelj je nakon toga vozilo uredno koristio, imao je ključeve od vozila i knjižicu od vozila, ali je tijekom 2020. istekla registracija vozila, te isto nije mogao koristiti, pa je vozilo godinu dana stalo parkirano ispred tužiteljeve kuće. Nakon toga tuženik je tužitelju poslao dopis da navedeno vozilo vrati jer je s istim postupao kao da je vozilo tužitelju dao u najam za tih 15.000 eura. U konzultacijama s odvjetnikom navedenu pošiljku je vratila supruga tužitelja I. Š., vjerojatno firmi O. d.o.o. Na dan izvršenog smetanja posjeda tužitelj je

bio u kući i u jednom trenutku pogledao kroz prozor, te je ugledao tuženika i vučnu službu kako odvoze predmetno vozilo, dok je ključ i knjižica vozila ostala kod tužitelja, koje ima i danas. U predmetnom vozilu je od osobnih stvari tužitelja, ostala samo krunica. Posebno upitan tužitelj izjavljuje da je na policiju otišao 2-3 sata nakon što je vozilo odvezeno, u svakom slučaju isti dan.

9.Tuženik u svom iskazu navodi da je predmetno vozilo uvezeno iz N. i kupljeno za iznos od 24.000 eura na ime tvrtke O. d.o.o., čiji je vlasnik tuženikova supruga, jer se na taj način skupa dogovaraju i posluju. Potvrđuje da je namjera bila sklopiti ugovor o kupoprodaji vozila, ugovorena cijena iznosila je 24.000 eura, uz još neke popratne sadržaje (gume i sl.) koje je tužitelj tražio. Točno je da je supruga tužitelja predala tuženiku iznos od 15.000 eura na ime kupoprodajne cijene,

a dogovor je bio da se preostali iznos kupoprodajne cijene isplati najkasnije do ljeta 2019., jer su tuženik i njegova supruga s tužiteljem bili u još nekom poslovnom odnosu. Vozilo nije prepisano na tužitelja zbog toga što nije u cijelosti isplaćen iznos kupoprodajne cijene. Odvjetnik tuženika uputio je dopis tužitelju kojim se daje tužitelju punomoć tvrtke O. d.o.o da registrira vozilo, kao i da uplati preostali iznos kupoprodajne cijene kako bi se vozilo prepisalo na tužitelja, ali je on taj račun za isplatu preostalog dijela cijene odbio, zbog čega su s vremenom prestali biti u kontaktu. Radi zaštite interesa tvrtke O. d.o.o. na kojoj je bilo vozilo, tuženik i tvrtka su na ime tužitelja ispostavili račun za najam vozila, da tvrtka ne bi bila u minusu. Tuženik i supruga žive i rade u N., te je upravo supruga tuženika nazvala vučnu službu da vozilo pred kućom tužitelja prebaci na adresu tvrtke O. d.o.o. Tuženik u tom trenutku nije uopće bio na samom licu mjesta, misli da čak nije bio ni u RH, već u N.. Iako tvrtka O. d.o.o. glasi na suprugu tuženika,

tuženik je formalno bio ovlašten za poduzimanje radnje na ime navedene tvrtke, a tuženik i supruga su imali dobru volju da se ovo riješi, ali je s druge strane nije bilo. Do predaje vozila tužitelju došlo je tako da je vozač A. Đ. po nalogu tvrtke

O. d.o.o. odvezao vozilo tužitelju, kojom prilikom je istom predao ključeve i knjižicu vozila. Posebno upitan tuženik potvrđuje da je vozač A. Đ. prije registracije vozila njemačkih tablica i tehničkog pregleda, imao prometnu nesreću s tim vozilom, kada je na semaforu u predmetno vozilo sa stražnje strane udarilo drugo vozilo. Cjelokupna oštećenja popravljena su u ovlaštenom servisu T. d.o.o., a kako se radilo o blažem kontaktu prilikom udarca u stražnji dio, oštećen je bio blatobran.

10.Svjedokinja I. Š., supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da je na dan oduzimanja posjeda vozila tužitelju, bila u kući zajedno sa suprugom i djecom, u poslijepodnevnim satima. Tužitelj je sa gornjeg kata njihovog dvoetažnog stana viknuo "…". Kada je pogledala kroz prozor, vidjela je

vučnu službu kako odvozi vozilo, unutra su bili nekih ljudi, a ne može tvrditi da je vidjela i tuženika, iako njen suprug (tužitelj) navodi da je on bio prisutan na licu mjesta u tom trenutku. Suprug je nakon toga prvo otišao do prostorija vučne službe, obzirom je na vozilu pisalo o kojoj službi se radi, gdje je obaviješten od strane istih da je tuženik naložio oduzimanje vozila. Nakon toga suprug je otišao na policiju prijaviti oduzimanje vozila, te se vratio kasnije kući razočaran. Kod njih u kući su ostali ključevi i sva dokumentacija predmetnog vozila. Svjedokinja i suprug su uredno koristili predmetno vozilo oko godinu dana, a nakon toga je nekoliko mjeseci do godine dana isto stajalo nekorišteno, jer nije bilo registrirano. Negdje u siječnju 2021. dolazi iznenađenje u obliku pošiljke na ime njenog supruga od strane tvrtke O.,

koja se sastojala od faktura iz kojih je proizlazilo da su tužitelj i svjedokinja predmetno vozilo iznajmili, a ne kupili. Te fakture su bile iz 2019., a prva je nosila datum neka dva mjeseca nakon što je vozilo predano prilikom kupnje. Ona i suprug dogovarali su kupnju vozila od tuženika, a ne od tvrtke O. d.o.o. Te fakture su glasile na mjesečne iznose od oko 5.500,00 kn na ime najma vozila, te je svjedokinja iste prekrižila i vratila pošiljatelju. U vrijeme korone svjedokinju i supruga nazvao je njihov odvjetnik i izjavio kako bi tuženik želio da mu se isplati preostala rata kupoprodajne cijene, pa bi ispustio punomoć za registraciju vozila (tada još uvijek parkirano ispred kuće tužitelja i svjedokinje). Međutim, druga rata nije odgovarala dogovorenom iznosu od 8.000,00 EUR-a, već je tuženik tražio iznos od 9.500,00 EUR-a, uz napomenu da je vozilo već tada izgubilo na vrijednosti zbog nekorištenja jer je stalo parkirano i neregistrirano. Tužitelj i svjedokinja zahvalili su na ponudi i istu nisu prihvatili. Od dana oduzimanja vozila svjedokinja i tužitelj navedeno vozilo nisu vidjeli, a kod njih se i dalje nalaze ključevi i dokumentacija predmetnog vozila. Tužitelj i tuženik dogovorili su se da će predmetno vozilo tuženik uvesti iz N. na ime svjedokinje, za koje potrebe je i dala sve potrebne osobne podatke, te je ugovorena kupoprodajna cijena od 24.000,00 EUR-a. Kada je vozilo došlo u RH, dok su još uvijek trajali poslovi oko carine i ostalog, vozilo je bilo razbijeno, pa je tužitelj dogovorio da će radi toga kupoprodajna cijena iznositi oko 23.000,00 EUR-a. Početkom veljače 2019. bila je na piću sa tuženikom, isti je svjedokinju dovezao kući, ušla je unutra po novac i tuženiku u kuverti predala 15.000,00 EUR-a na ime dijela kupoprodajne cijene za vozilo. Vozilo je isporučeno negdje nakon mjesec dana odnosno u ožujku 2019., s tim da se ne sjeća tko je dovezao vozilo. Što se tiče uplate druge rate kupoprodajne cijene dogovoreno je da će ista tuženiku biti isplaćena krajem turističke sezone, a to je razdoblje uglavnom od 1. listopada 2019. do 1. studenog 2019. Nakon što je vozilo predano tužitelju u posjed, bili smo u komunikaciji sa tuženikom, a svjedokinja i njen suprug-tužitelj odrađivali su zajedno neke poslove s tuženikom, ali su se pritom javile nesuglasice, tuženik je naprasito prekinuo komunikaciju sa njom i suprugom, a sve je kulminiralo kada je tuženik tužitelju na whatsapp poslao šokantne poruke, između ostalog navodeći da tužitelj iznuđuje novac od tuženika. U tom trenutku i svjedokinja je izjavila da ne želi kontaktirati sa tuženikom, pa se pokušaj komunikacije nastavio preko odvjetnika Č. vezano za prijenos vozila na ime tužitelja i isplatu druge rate. Odvjetnik je tražio račun od firme O. kako bi uplatio drugu ratu, ali sva njegova nastojanja su bila bez odgovora. Nakon toga tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika i tvrtke O. u rujnu 2019., kako bi se predmetno vozilo moglo prepisati na ime tužitelja. Tijekom cijelog iskaza svjedokinja govori u množini za supruga i sebe, jer su cijelo to vrijeme u svemu tome bili skupa. Posebno upitana svjedokinja izjavljuje da tuženik i tvrtka O. d.o.o. nikada nisu tužitelju ispostavili fakturu /račun kupoprodajne cijene, bilo u cjelokupnom iznosu ili u preostalom dijelu koji je ostao za isplatu. Tužitelj je išao tuženiku s namjerom isplate preostale kupoprodajne cijene, ali tuženik nije na to pristao već je rekao da će mu ga još i oduzeti. Svjedokinja je od trenutka predaje vozika i prometne dozvole znala da vozilo glasi na ime tvrtke O. d.o.o., a ne na njeno ili tužiteljevo ime. Suprug svjedokinje, ovdje tužitelj, imao je povjerenja u tuženika, što mu se kasnije odbilo o glavu. Vozilo je trebalo biti u vlasništvu svjedokinje, ali je tužitelj taj koji je koristio to vozilo i bilo u njegovom posjedu. S A. S. nije bila u nikakvom dogovoru oko predmetnog vozila, dok je bila s istom u komunikaciji zbog poslovnih odnosa druge prirode. Odvjetnik tužitelja je dobio poziv za registraciju vozila tijekom 2020., ali je druga rata cijene iznosila 9.500,00 EUR umjesto 8.000,00 EUR, pa su svjedokinja i suprug odbili tu ponudu. Suprug svjedokinje naručivao je neku dodatnu opremu, ali ona ne zna na što se točno odnosilo, s tim da je tada vozilo bilo kod njih i registrirano. Svjedokinja se sjeća da je tužitelj zbog toga "šizio", a A. S. u prolazu je svratila u kuću tužitelja i svjedokinje te preuzela iznos novca koji se odnosio na paket dodatne opreme. Svjedokinja izjavljuje da je bila u tom trenutku prisutna, bilo je ljeto 2019., s tim da se točnog iznosa ne sjeća. Što se tiče prometne nezgode, zna da je hladnjača udarila predmetno vozilo otraga, i tom prilikom oštetio gepek, blatobran, a popravak je obavljen u servisu T. d.o.o., i nakon toga je vozilo dovezeno na adresu svjedokinje i tužitelja. Svjedokinja i tužitelj koristili su predmetno vozilo do ožujka 2020., kada je istekla registracija vozila, a u dogovoru s tuženikom očekivala je da nakon uplate druge rate cijene dobije fakturu, odnosno račun, kako bi se moglo prenijeti vozilo sa tvrtke O. na ime svjedokinje.

11. Svjedokinja A. S., supruga tuženika, u svom iskazu navodi da je ona bila vlasnica tvrtke O. d.o.o., ujedno i direktorica, i to u spornom periodu, uz napomenu da je navedenu tvrtku prodala, obzirom sa suprugom, ovdje tuženikom, živi u N.. Radi zaštite interesa tvrtke O. d.o.o. svjedokinja je pozvala vučnu službu da ukloni predmetno vozilo koje se nalazilo na javnoj površini i neregistrirano, te je isto premješteno na adresu…, K. na kojoj

adresi je bilo i sjedište tvrtke O. d.o.o. Predmetno vozilo svjedokinja je kao vlasnik firme O. d.o.o. u međuvremenu prodala, tijekom 2020. ili 2021. T.

O. d.o.o. se bavila najmom i prodajom vozila, a tuženik je od strane te tvrtke koja je bila u vlasništvu svjedokinje, bio ovlašten poduzimati radnje nabave vozila u N. prema želji stranaka, uvoziti takva vozila te je isti i rješavao papirologiju vezanu za ta vozila. Tako je bilo i u konkretnom slučaju kada je tuženik prema odabiru vozila od strane tužitelja uvezao vozilo na ime tvrtke O. d.o.o.,

ugovorena je cijena bila negdje oko 25.000,00 EUR-a, a isplaćeno je oko 15.000,00 EUR-a. Vozilo je glasilo na ime tvrtke O. d.o.o. iz razloga što tužitelj, sa kojim su ona i tuženik uglavnom pregovarali, nije platio preostali iznos kupoprodajne cijene, pa nije ni za očekivati da se vlasništvo vozila prebaci na tužitelja kada nije u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena. Svjedokinja i tuženik su sa tužiteljem bili u poslovnim odnosima vezano za iznajmljivanje nekakvih apartmana, i tom prilikom je došlo do nesuglasica, nakon čega su tužitelj i njegova supruga prekinuli komunikaciju, a svjedokinja je stekla dojam da njih dvoje nisu bili voljni platiti preostali dio kupoprodajne cijene. Mislim da je razlog neplaćanja preostale rate bio nesporazum, odnosno nesuglasice koje se tiču poslovnih odnosa koje su s tužiteljem i njegovom suprugom imali vezano za naprijed navedeno iznajmljivanje, zbog čega vjerojatno nisu uplatili preostali iznos kupoprodajne cijene od 8.000,00 EUR-a. Tada su se svjedokinja i suprug-tuženik obratili odvjetniku L. T., radi komunikacije sa tužiteljem preko odvjetnika Č., ali nije postignut nikakav pomak po tom pitanju.

Kako je vozilo bilo u posjedu tužitelja, a u vlasništvu tvrtke O. d.o.o., time da tužitelj nije isplatio preostali iznos kupoprodajne cijene, kako bi opravdala plaćeni i neplaćeni iznos kupoprodajne cijene da bi zaštitila poslovanje svoje tvrtke, ispostavljene su fakture na ime tužitelja za najam vozila, a za koje misli da ih je vratio odnosno da ih nije niti prihvatio. Posebno upitana svjedokinja navodi da nije nikada svraćala u kuću tužitelja kako bi preuzela nekakav iznos vezan za dodatnu opremu predmetnog vozila. Tuženik je u trenutku kada je vučna služba oduzimala vozilo, bio kući, odnosno na adresi tvrtke O. d.o.o., na kojoj adresi su svjedokinja i tuženik zajedno čekali da vučna služba doveze vozilo. Na ime tvrtke O. d.o.o. dolazile su kazne za pogrešno parkiranje, prebrzu vožnju i slično, koje su se odnosile na predmetno vozilo, ali nisu bile plaćene od strane tužitelja već je te kazne platila tvrtka O. d.o.o.

12. Pregledom Potvrde PP S. broj:511-12-24-112/21.V.B. od 21.siječnja 2021., utvrđeno je da je ista sastavljena povodom kaznene prijave tužitelja podnesene dana 21.siječnja 2021., koju je isti podnio zbog toga što mu je 16.siječnja 2021. oko 14,30 sati pauk vozilo s nogostupa na njegovoj adresi premjestilo vozilo marke O. M. reg.oznake …, koje je tužitelj koristio

od 19.ožujka 2019. Nadalje, tužitelj u prijavi navodi da je vozilo u vlasništvu tvrtke O. d.o.o. jer nije u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, da je vlasnik tvrtke sestra M. S., da je pauk služba vozilo premjestila u K. na adresu …što je prema saznanjima tužitelja naručio M. S..

13. Uvidom u spis Županijskog suda u Splitu posl.br.Kir-528/2021, utvrđeno je da je predmetni spis formiran povodom podneska oštećenika, ovdje tužitelja A.

Š. u postupku K.-D.-320/2021 od 24. svibnja 2021. protiv osumnjičenika,

ovdje tuženika M. S., u kojem se navodi da oštećenik preuzima kazneni progon protiv osumnjičenog M. S. zbog kaznenog djela protiv imovine-krađa-

čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona kažnjivo po st. 3 iz istog članka. U navedenom podnesku se navodi da postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik M. S. u cilju da protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar velike vrijednosti dana 16. siječnja 2021. oko 14,30 sati u S., gdje stanuje oštećenik samovlasno

pomoću vozila vučne službe, motorno vozilo marke O. M., reg. oznake … sive boje, godine proizvodnje 2017. s nogostupa podigao i postavio

navedeno vozilo na vozilo vučne službe, te ga na taj način oduzeo oštećenom i odvezao se u nepoznatom smjeru na nepoznatu adresu. Nadalje, navodi se da je rješenjem O. S. posl.br. K.-D.-2753/2020 od 30. travnja 2021. utvrđeno da postoji spor oko vlasništva predmetnog vozila, te da prijavljenim postupanjem nisu ostvarena obilježja kaznenog djela krađe niti drugog kaznenog djela koje se vodi po službenoj dužnosti. Oštećenik osporava pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje od strane O.-a S., obzirom da je u kaznenoj prijavi navedeno da su oštećenik i osumnjičenik u usmenoj formi sklopili ugovor o kupoprodaji navedenog vozila za kupoprodajni iznos od 23.000 eura od čega je oštećenik osumnjičeniku po sklapanju usmenog ugovora dana 1. veljače 2019. odmah predao na ruke iznos od 15.000 eura, dok se obvezao osumnjičenom isplati preostali iznos od 8.000 eura, te je osumnjičenik predao oštećeniku u isključivi posjed predmetno vozilo. Osumnjičenik je od oštećenika zahtijevao da mu isplati novčani iznos od 8.000 eura, a osumnjičenik od oštećenika da u pisanoj formi učini sve što je potrebno da bi se vlasništvo vozila prebacilo na stvarnog vlasnika odnosno oštećenika, ali osumnjičenik je predmetno vozilo registrirao na ime trgovačkog društva O. d.o.o. čiji je vlasnik osumnjičenikova sestra A. S., radi čega se pred Općinskim sudom u Splitu vodi parnični postupak radi utvrđenja vlasništva posl.br. P-5818/2019. Nastavno na sve navedeno oštećenik predlaže da sudac istrage provede dokazne radnje pobliže navedene u samom prijedlogu, kao i dokaznu radnju ispitivanja osumnjičenika M.

S. i oštećenika A. Š.. Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Kir-528/2021 od 11. svibnja 2022. odbijen je prijedlog oštećenika A. Š. za provođenjem dokaznih radnji protiv osumnjičenika M. S. zbog kaznenog djela krađe kao neosnovan, i to iz razloga što je ocjenjeno kako nije utvrđeno postojanje dovoljnog stupanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela koje je predmet kaznene prijave, odnosno prijepor u ovom slučaju je pitanje tko je vlasnik vozila, a to ne može biti predmet kaznenog postupka tim više što je pokrenuta građanska parnica u kojoj će se to pitanje meritorno riješiti. Navedena odluka uredno je dostavljena oštećeniku kao tužitelju i njegovom punomoćniku, a isti nisu u roku tri dana izjavili žalbu, pa je navedena odluka postala pravomoćna.

14. Uvidom u parnični predmet ovog suda posl.br.P-5818/2019, utvrđeno je da je parnični postupak pokrenut temeljem tužbe tužitelja A. Š. protiv tuženika

pod 1. O. d.o.o. i pod 2. M. S., radi činjenja, (izdavanje isprave podobne za prijenos prava vlasništva pokretnine te radi isplate), odnosno tužbenim zahtjevom se predlaže da tuženici tužitelju izdaju račun za isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene od 8.000,00 EUR-a za vozilo koje je predmet parničnog postupka, zatim nalog da tuženik pod 1. tužitelju izda račun i drugu potrebnu ispravu potrebnu za upis vozila na ime tužitelja u svim javnim registrima, kao i da tužitelju nadoknade parnični trošak. Parnični predmet nije meritorno okončan, u istom je zaključena glavna rasprava i zakazano ročište za objavu odluke.

15. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

15.1. Iz svih izvedenih dokaza, posebno Potvrde nadležne policijske postaje od 21.siječnja 2021. i kaznenog predmeta posl.br.Kir-528/2021, proizlazi da se čin smetanja posjeda vozila dogodio 16.siječnja 2021. Predmetna tužba podnesena je 3.veljače 2021., dakle unutar prekluzivnog roka od 30 dana sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZV-a u svezi s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a. Rok za podnošenje posjedovne tužbe je prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti, iako tijekom postupka između parničnih stranaka nije bila sporna pravovremenost tužbe.

16. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219 st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice:

-da je tužitelju u veljači/ožujku 2019. predano vozilo marke „O. M.“,

registarske oznake: … T.,sive boje-s efektom, broj

šasije:….., godina proizvodnje: 2017. godine (nadalje: predmetno

vozilo), uz ključeve vozila i prometnu knjižicu, a nakon što je supruga tužitelja predala tuženiku dio kupoprodajne cijene u iznosu od 15.000,00 EUR,

- da se tužitelj obvezao isplatiti drugu ratu kupoprodajne cijene od 8.000,00

EUR do kraja turističke sezone 2019.,

-da je tužitelj predmetno vozilo koristio do ožujka 2020., kada vozilu istječe registracija, koju tužitelj nije mogao produžiti jer vlasništvo vozila glasi na tvrtku O. d.o.o.,

-da od ožujka 2020. do 16.siječnja 2021. predmetno vozilo stoji parkirano na nogostupu ispred kuće tužitelja, odnosno oko deset mjeseci,

-da su se odnosi između tužitelja, tuženika i supruge tužitelja trajno narušili tijekom ljeta 2019., kao posljedica nesuglasica u poslovima vezanim za obavljanje turističke djelatnosti,

-da je dana 16.siječnja 2021. vozilo vučne službe predmetno vozilo parkirano na nogostupu ispred kuće tužitelja preuzelo i odvezlo na adresu …,

K.,

-da je tvrtka O. d.o.o. u spornom razdoblju bila u vlasništvu supruge tuženika A. S. (ne sestre tuženika kako to tužitelj pogrešno navodi), i koju je

ista u međuvremenu prodala,

-da je predmetno vozilo tvrtka O. d.o.o. prodala tijekom 2020. ili 2021.,

-da je tužitelj do trenutka oduzimanja posjeda vozila bio u posljednjem mirnom posjedu tog vozila.

17. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz iskaza parničnih stranaka i saslušanih svjedokinja, a nisu niti sporni u ovom postupku. Međutim, sporna je aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.

17.1. Što se tiče prigovora nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, sud takav prigovor smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, iz iskaza samih stranaka i svjedoka proizlazi da je predmetno vozilo predano u posjed tužitelju nakon što je za vozilo isplaćen dio kupoprodajne cijene od 15.000,00 EUR, da je tužitelj vozilo uredno koristio od trenutka predaje u posjed do ožujka 2020., od kada isto ne može redovito koristiti zbog isteka registracije. Nakon toga vozilo se nalazi parkirano na nogostupu pred kućom tužitelja, ali ne iz razloga napuštanja posjeda vozila već iz razloga nemogućnosti produljenja registracije vozila, koju može izvršiti samo vlasnik vozila, ovdje tvrtka O. d.o.o. Tužitelja od predaje vozila u posjed do čina oduzimanja posjeda nije nitko ometao ili uznemiravao u posjedu vozila, uz napomenu da se u postupku smetanja odlučuje bez obzira na poštenje posjednika, koje prestaje kada posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed. Slijedom navedenih utvrđenja prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja u cijelosti je neosnovan.

18. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, iz razloga što je predmetno vozilo bilo u vlasništvu tvrtke O. d.o.o.,

vlasništvo supruge tuženika, za koju tvrtku je tuženik obavljao poslove nabave vozila, uvoza vozila i druge radnje koje su s tim povezane.

18.1. Radi odlučivanja o pasivnoj legitimaciji tuženika, trebalo je utvrditi tko je učinio čin smetanja posjeda i po čijem nalogu. U tu svrhu sud je detaljno analizirao iskaze parničnih stranaka, kao i iskaze svjedokinja I. Š., supruge tužitelja, i

A. S., supruge tuženika, s tim da je imao na umu da su svjedokinje supruge parničnih stranaka i samim time imaju interes da stranke s kojom su u srodstvu ostvare uspjeh u ovom postupku. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kroz prozor kuće vidio tuženika na licu mjesta s vučnom službom kako odvoze vozilo, dok prilikom podnošenja kaznene prijave kod II.PP S. (list 7 spisa)

navodi da bi po njegovim saznanjima vučnu službu naručio tuženik, čime je sam iskaz tužitelja u tom dijelu u ovom postupku i izjava dana prilikom podnošenja kaznene prijave u proturječnosti, te samim time sud da isti ne može prihvatiti u tom dijelu kao vjerodostojan. Ukoliko je tužitelj zaista vidio tuženika s vučnom službom na licu mjesta prilikom oduzimanja vozila, postavlja se pitanje zašto to nije naveo i u kaznenoj prijavi koju je podnio protiv tuženika, u kojoj prijavi navodi da bi po njegovim saznanjima vučnu službu naručio tuženik. Nadalje, svjedokinja I. Š.,

supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da nije vidjela tuženika tom prilikom na licu mjesta već neke ljude u vozilu vučne službe, dok sam tuženik osporava da bi bio na licu mjesta, kao i svjedokinja A. S., supruga tuženika. Dakle, na temelju izvedenih dokaza koje su sudu predložile stanke, nije utvrđeno da bi tuženik bio prisutan na licu mjesta prilikom oduzimanja vozila tužitelju putem vučne službe.

18.2. To što tuženik nije bio na licu mjesta prilikom oduzimanja predmetnog vozila, još uvijek ne znači da vozilo ne bi bilo oduzeto po njegovu nalogu. Međutim, iz iskaza tužitelja i svjedokinje I. Š., supruge tužitelja, utvrđeno je da su isti od trenutka preuzimanja vozila u posjed bili upoznati s činjenicom da je vlasnik vozila tvrtka O. d.o.o., koja tvrtka je u tom spornom periodu bila u vlasništvu supruge tuženika, iako tužitelj tijekom cijelog postupka netočno navodi da se radi o sestri tuženika. Svjedokinja A. S. u svom iskazu navodi da je tuženik imao ovlasti da

za tvrtku O. d.o.o. obavlja poslove uvoza vozila prema željama klijenata, kao i da poduzima sve druge radnje koje su potrebne za uvoz i prodaju vozila (papirologija, carina, i dr.), a što u svom iskazu potvrđuje i tuženik. Kako se radi o supružnicima, od kojih je jedno vlasnik tvrtke i njen zakonski zastupnik, takvo postupanje je po mišljenju suda i logično i životno. Dakle, tuženik je u konkretnom slučaju nabave samog vozila nastupao po nalogu zakonske zastupnice pravne osobe O. d.o.o. i

to A. S., koja u svom iskazu navodi da je ona dala nalog vučnoj službi da vozilo sa adrese tužitelja premjesti na adresu sjedišta tvrtke O. d.o.o.. Navedeno postupanje se može shvatiti kao praktično imajući u vidu da tužitelj, kako sam tvrdi, nije isplatio preostali dio kupoprodajne cijene za vozilo, da je isto glasilo na tvrtku O. d.o.o., da je stajalo nekorišteno zbog isteka registracije, kao i da je tužitelj odbio ponudu tvrtke O. d.o.o. da isplati preostali dio cijene i preuzme potrebnu punomoć za prijenos vlasništva vozila. Ovo potonje u svom iskazu izričito potvrđuje i svjedokinja I. Š., dok se tužitelj po tom pitanju izjasnio da se ne sjeća.

Svakako je za primijetiti i to da tužitelj kaznenu prijavu policiji zbog oduzimanja vozila podnosi 21.siječnja 2021., iako se čin smetanja nedvojbeno dogodio 16.siječnja 2021., a tužitelj i svjedokinja I. Š. u svom iskazu navode da je tužitelj isti dan otišao na policiju podnijeti prijavu, tako da je i u tom dijelu iskaz tužitelja u suprotnosti s pisanom dokumentacijom koju je sam tužitelj priložio uz tužbu. Ali ovo potonje i nije od značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, već za ocjenu vjerodostojnosti iskaza tužitelja i svjedokinje I. Š..

18.3. Temeljem utvrđenja iz točke 18.2. i analize izvedenih dokaza, sud zaključuje da je prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika u cijelosti osnovan. Naime, tvrtka O. d.o.o. je bila u zakonitom i poštenom posjedu predmetnog vozila, budući je isto stekla kupoprodajom, a koji posjed je dalje predala tužitelju putem svog punomoćnika u posjedovanju- vozača A. Đ., te posredno

i tuženika, koji u cijelosti priznaje višu faktičnu vlast nad vozilom, pa samim time i nema posjed stvari sukladno čl.12.ZV-a.

18.4. Svakako valja navesti da je tužitelj taj koji je primjenom pravila o teretu dokazivanja, dužan predložiti izvođenje dokaza temeljem kojih bi sud na nedvojben način mogao utvrditi činjenice na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio, a sud nema nikakvih ovlaštenja u tom pogledu, osim izvođenja svi predloženih dokaza koje su stranke u postupku predložile.

19. Kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi da tužitelju posjed predmetnog vozila nije oduzeo tuženik, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

19.1. Dokaze koji nisu posebno obrazlagani, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Prijedlog za izdavanjem privremene mjere odbijen je kao neosnovan, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem ove mjere osiguranja. Ovo posebno zbog činjenice da tužitelj nije dokazao ni tražbinu ni vjerojatnost postojanja opasnosti od nenadoknadive štete (subjektivnu pretpostavku), pa je prijedlog trebalo odbiti kao neosnovan, budući da je za određivanje privremene mjere potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavke. Zbog navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja pod točkom II., jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

21. Parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrsta spora (smetanje posjeda) i važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

21.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tuženiku je priznata jednokratna nagrada u visini od 200 bodova sukladno Tbr.7.toč.2. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 EUR/15,00 HRK daje iznos od 398,00 EUR/2.998,73 kn (Tbr.7.8. Tarife), na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što ukupno iznosi 497,50 EUR/3.748,41 HRK.

21.2. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 HRK, te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom III.

Split, 12.svibnja 2023.

Sutkinja:

Sanja Bikić

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.