REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 Us I-1335/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja M. S., vlasnika ugostiteljskog obrta "M. R.", O., M. T. 91, kojeg zastupa opunomoćenik K. R., odvjetnik u O., V. N.3, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, kojeg zastupa službena osoba Mia Keranović, radi zaštite kulturnih dobara - izvršenje, 12. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/21-02/0111, URBROJ: 532-02-03- 02/1-22-3 od 24. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem o izvršenju, donijetim od Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/21- 09/0293, URBROJ: 532-05-02-11/6-21-2 od 10. svibnja 2021. (dalje: rješenje o izvršenju), utvrđuje se da je rješenje tog tijela KLASA: UP/I-612-08/19-01/0007, URBROJ: 532-04-02-20/10-19-3 od 20. ožujka 2019., kojim je tužitelju naloženo otklanjanje nedostataka i nepravilnosti u vidu neodobrenih zahvata na k.č.br. …./. k.o. V., s detaljima kao u izreci tog rješenja (dalje: rješenje o uklanjanju), postalo izvršno 1. travnja 2019., te se dozvoljava njegovo izvršenje putem nadležnog odjela u Rijeci (t. 2.). Nastavno se poziva tužitelj da u roku od 60 dana ispuni obvezu iz rješenje o uklanjanju, odnosno izvrši korekcije neodobrenih zahvata (t. 2.), uz upozorenje da će u protivnom biti provedeno izvršenje (t. 3.).

2. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/21-02/0111, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3 od 24. listopada 2022., donijetim u izvršenju ovosudne presude posl.br. Us I-1244/2021-6 od 20. rujna 2022., odbijena je tužiteljeva žalba protiv citiranog rješenja o izvršenju.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi (uređenoj podneskom od 16. prosinca 2022.) i kasnijem tijeku spora ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, ukazujući da je predmetni obrt odjavljen s 12. srpnja 2021. te više ne postoji. Također ističe da mu tuženik donoseći pobijano rješenje nije omogućio očitovanje o okolnostima na kojima temelji svoje utvrđenje da je tužitelju uredno dostavljeno inspekcijsko rješenje od 20. ožujka 2019., odnosno da je tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku, a čime je povrijeđeno načelo zakonitosti, načelo saslušanja stranke te načelo utvrđivanja materijalne istine, te načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Zaključno ističe da više ne postoji ni k.č.br. …./. k.o. V., na koju se odnosi inspekcijsko rješenje.

4. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, ukazujući da spisu upravnog postupka prileži dostavnica iz koje proizlazi da je inspekcijsko rješenje tužitelju osobno dostavljeno 1. travnja 2019., te je stoga pravilno utvrđeno da se radi o izvršnom rješenju. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je tužitelj pogrešno kao tuženika označio Ministarstvo kulture i medija, umjesto pravilno Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija. Vezano uz navod tužitelja da mu u postupku donošenja inspekcijskog rješenja nije omogućeno očitovanje, poziva se na odredbu čl. 86. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, sukladno kojoj se rješenje inspektora može donijeti i bez saslušanja stranke. Smatra neodlučnima navode tužitelja da je u međuvremenu brisan obrt, te što je nekretnina promijenila oznaku, ističući da se rješenje može provesti prema tužitelju kao fizičkoj osobi koja odgovara za obveze obrta, kao i da će se prilikom izvršenja utvrditi točna aktualna oznaka čestice. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. Odlučujući prije upuštanja u meritum spora o urednosti tužbe, odnosno o prigovoru tuženika u pogledu pogrešne oznake tuženika, sud je utvrdio da je tužitelj podneskom od 16. prosinca 2022. uredio tužbu u pogledu oznake tuženika, pa je stoga riječ o urednoj tužbi.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 4. svibnja 2023., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Pobijano rješenje tuženika donijeto je u izvršenju ovosudne presude posl.br. Us I- 1244/2021-6 od 20. rujna 2022., a kojom je presudom poništeno ranije rješenje tuženika od 13. rujna 2021., te tuženiku dana uputa da ispita tužiteljeve navode o spornoj izvršnosti inspekcijskog rješenja o uklanjanju od 20. ožujka 2019., odnosno da li su bili ispunjeni uvjeti za pristupanje izvršenju tog rješenja.

11. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tuženik postupio po uputi, te utvrdio da je inspekcijsko rješenje o uklanjanju od 20. ožujka 2019. dostavljeno tužitelju osobno 1. travnja 2019., slijedom čega da su ispunjeni uvjeti za izvršenje tog rješenja.

12. Neosnovano tužitelj prigovara da mu je u žalbenom postupku valjalo dati mogućnost očitovanja o navedenoj okolnosti, budući da navedena dostavnica (čiju točnost i vjerodostojnosti tužitelj nije osporio ni naknadno u ovome sporu), prileži spisu upravnog postupka, te je stoga tužitelj i sam mogao izvršiti uvid u istu.

13. Nadalje, tužiteljevi navodi kojima isti i dalje dovodi u sumnju izvršnost rješenja o uklanjanju, osobito su neuvjerljivi imajući u vidu da spisu prileži i presuda ovoga suda posl.br. UsI-494/2020-8 od 16. prosinca 2020., kojom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-612-08/19-02/0094, URBROJ: 532-06-01-02/1-20-3 od 2. ožujka 2020., a kojim je rješenjem bila odbijena tužiteljeva žalba protiv inspekcijskog rješenja od 20. ožujka 2019.

14. Dakle, ne samo da je navedeno rješenje tužitelju dostavljeno, već je isti i protiv navedenog rješenja podnosio pravne lijekove, i to prvotno žalbu tuženiku, potom tužbu ovome sudu, a u konačnici i žalbu protiv prvostupanjske presude (koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-698/2021 od 29. prosinca 2020.).

15. Slijedom navedenog, pravilno je tuženik utvrdio da je nastupila izvršnost inspekcijskog rješenja od 20. ožujka 2019.

16. Nastavno, a vezano uz tužiteljeve navode da mu u postupku donošenja inspekcijskog rješenja nije dana mogućnost sudjelovanja i očitovanja, ukazuje se da tužitelj u ovome sporu može isticati samo navode koji se odnose na zakonitost rješenja o izvršenju, a ne i na zakonitost osnovnog inspekcijskog rješenja (čl. 139. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, "Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), a koje je mogao isticati u žalbi protiv tog rješenja odnosno kasnije vođenom upravnom sporu.

17. Zaključno, nisu relevantni ni navodi tužitelja glede prestanka obrta odnosno promjene oznake nekretnine. Naime, tužitelj kao fizička osoba osobno odgovara za sve obveze nastale djelovanjem obrta, cjelokupnom svojom imovinom (čl. 36. st. 1. Zakona o obrtu, "Narodne novine" broj 143/13, 127/19, 41/20), a točna (aktualna) oznaka nekretnine utvrdit će se u daljnjoj fazi izvršenja.

18. Slijedom navedenog, budući da je pravilno utvrđeno da je inspekcijsko rješenje postalo izvršno, a da tužitelj i ne spori da nije postupio po istome, to je pravilno rješenjem od 10. svibnja 2021. određeno izvršenje, a pobijanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja.

19. Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, a navodi tužitelja kojima osporava zakonitost istoga nisu osnovani, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.

20. Odluka o trošku temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a, pa je stoga tužitelj, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, nema pravo na naknadu troškova spora.

21. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. svibnja 2023.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.