REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-111/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda A. B., kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Đ. D. iz S., P. 9, OIB: …, zastupana po pun. J. M. odvj. u S., protiv tuženika

M. Ž. iz S. L. 6, OIB:…, zastupana po pun.

D. M. odvj. u S., radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dne 22. ožujka 2023. god., u nazočnosti pun. tužitelja, tuženika i zamj. pun. tuženika, dana 12. svibnja 2023. godine

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

„1.Time što je dana 20. travnja 2011. godine neovlašteno ispilio i oštetio metalnu ogradu (željezne stupove i žičanu ogradu), na Prikazu lica mjesta i slikama iz vještva stalnoga sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č., dipl. ing. geod. od 28. rujna 2021. godine označeno slovima A,B i C na nekretnini označenoj kao: čest. zem. 824/8 z.u. 5884 k.o. Split( kat. čest. zem. 9738/1), anagrafske oznake L. 6, tuženik M. Ž. je zasmetao tužitelja Đ.

D. u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu citirane nekretnine, pa je tuženik dužan u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti prijašnje posjedno stanje na način što će ponovno postaviti željezne stupove i žičanu ogradu na Prikazu lica mjesta i slikama iz vještva stalnoga sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju T. Č. dipl. ing. geod. od 28. rujna 2021. godine označeno slovima A, B i C na nekretnini označenoj kao: čest. zem. 824/8 zu 5884 k.o. Split (kat.čest.zem. 9738/1), anagrafske oznake L. 6 i na taj način omogućiti tužitelju nesmetano daljnje korištenje te nekretnine za poljoprivredne svrhe, te se zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Dužan je tuženik u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ovoga rješenja pa do isplate."

II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 510,98 EUR/3.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. svibnja 2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj je dana 03. svibnja 2011. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika i prvotno označene tužene pok. L. Ž. iz S., L. 6, u kojoj navodi da je

posljednji, mirni faktični i tabularni posjednik i stvarni vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. zem. 9738/1, dvor, površine 451 m2, K. O. S., anagrafske oznake L. 6. Navedena nekretnina u naravi predstavlja obrađeni izdvojeni dio zemljišta, prirodno ograđen zidom, te dodatno ograđen metalnim stupićima i metalnom žicom, na kojem tužitelj uzgaja više raznih ratarskih i drugih poljoprivrednih kultura.

1.2.Tužitelj je u samostalnom, zakonitom, kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine cijeli svoj život, a tu nekretninu su za potrebe svoje obitelji u kontinuitetu obrađivali tužiteljev djed, od kada je izgrađena stambena kuća koja ja položena pokraj predmetne nekretnine, njegov otac i tužitelj.

1.3.Nikada nitko nije na bilo koji način tužitelju osporava posjed predmetne nekretnine, niti je ikada netko bio s njim u suposjedu iste od kada je 1992. god., preminuo tužiteljev otac. Tužitelj je od svog djetinjstva obrađivao predmetnu nekretninu i držao kokoši na istoj, dok se sad na toj nekretnini, naizmjenice sade različite poljoprivredne kulture, i to kako ratarske tako i voćke.

1.4.Tužitelj je radi zaštite plodova koje uzgaja, predmetnu nekretninu ogradio i metalnim stupićima i metalnom mrežom. Stupiće i mrežu je uz tužitelja postavljao i G. S..

1.5.Unatoč činjenici što je tužitelj posljednji mirni, samostalan, pošteni i zakoniti posjednik navedene nekretnine, dana 20. travnja 2011. god., tuženici su ispilili i uništili metalnu ogradu (stupove i mrežu) kojom je bila omeđena predmetna nekretnina. Na taj način su tuženici zasmetali tužitelja, kao posljednjeg mirnog posjednika predmetne nekretnine u nesmetanom korištenju iste. Tužitelj je pozvao policiju, te su na teren izišli djelatnici II PP S., te sačinili zapisnik na licu mjesta, nakon što su obavili razgovor sa tužiteljem i tuženicima.

1.6.Samovlast je zabranjena, pa stoga nitko nema pravo samovlasno smetati posjed, makar smatrao da ima jače pravo na posjed, pa stoga tuženici nemaju nikakvo pravo ni ovlasti na opisani način smetati tužitelja u njegovom mirnom posjedu.

1.7.Radi ovakvog samovlasnog i protupravnog smetanja posjeda, tužitelj je prisiljen putem naslovnog suda štiti svoje pravo na posjed predmetne nekretnine, pa je stoga predložio ovom sudu da nakon izvođenja svih predloženih dokaza i zaključenja raspravljanja donese odluku pobliže opisanu u izreci rješenja.

2.Rješenjem pod gornjim poslovnim brojem od 19. siječnja 2017. god., postupak je obustavljen u odnosu na prvotno označenu tuženu pok. L. Ž. iz S., L. 6.

3.1.U odgovoru na tužbu od 03. veljače 2017. god., tuženik navodi da osporava sve tužbene navode, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prigovara utvrđenju identiteta stranaka budući su prikazani podaci nepotpuni, i nedovoljno označavaju stranke kao fizičke osobe u ovom postupku. Ističe prigovor nerazumljivosti i nepotpunosti tužbe u činjeničnom i pravnom aspektu. Naime, navodi o kvalificiranom posjedu tužitelja su posve nerazumljivi i netočni, jer imenovani nikada ni na koji način nije bio u posljednjem samostalnom posjedu prema odredbi čl. 11 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj uz to nije ni u posljednjem mirnom i stvarnom posjedu dijela označnog zemljišta kao nekretnine pa ne ostvaruje ni pravo na zaštitu posjeda.

3.2.Nadalje ističe prigovor prekluzije prava na posjedovnu zaštitu jer je protekao subjektivni zakonski rok podnošenja tužbe, te prigovor nedospjelosti zahtjeva za sudskom zaštitom, te neispunjavanja zakonskih uvjeta jer je stanje posjeda spornog dijela nekretnine u naravi nepromijenjeno od prije podnošenja tužbe do danas, što upućuje da se nisu stekli uvjeti za sudskom posjedovnom zaštitom, jer tužitelj nije ni u samostalnom, posljednjem mirnom i stvarnom posjedu dijela označenog zemljišta kao nekretnine, pa ne ostvaruje ni pravo na zaštitu posjeda.

3.3.Tuženik ističe i prigovor vicioznosti jer je tužitelj pretpostavljeno posjed mogao steći jedino silom, potajno i zlouporabom povjerenja, kao i prigovor statusa tužitelja kao hipotetski pretpostavljeno mogućeg pomoćnika u posjedovanju prema čl. 12 ZV-a.

3.4.Tuženik nadalje ističe i prigovor svojstva stranke, odnosno aktivnog građanskopravnog predstavljanja i nastupa u parnici, jer tužitelj nije ovlaštenik pravnog odnosa prema navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu spram tuženika. Tužitelj nema položaj samostalnog ni posljednjeg mirnog i stvarnog posjednika predmetnog dijela zemljišta, jer se radi o dijelu na kojemu je izgrađena stambena zgrada u suvlasništvu i suposjedu više osoba, a koji dio u naravi predstavlja okućnicu same zgrade. Sporni dio te okućnice su stalno posjedovali isključivo roditelji tuženika još od konca II–og svjetskog rata, a nakon njihove smrti, on osobno i prvotno označena tužena kao njegova supruga.

3.5.Tuženik ističe i prigovor pasivnog građanskopravnog predstavljanja i nastupanja u parnici jer tuženik nije počinio radnje i čine smetanja posjeda, pa nije ni dužnik u prikazanom pravnom odnosu iz tužbe, kao i prigovor dugotrajnog posjeda jer tužitelj nije posljednji niti mirni niti dugogodišnji posjednik opisanog dijela okućnice zgrade.

3.6.Ističe i prigovor glede činjenica jer tuženik nije ni jednom radnjom ili činom izvršio smetanje posjeda kako to tvrdi tužitelj, pogotovo i zato što su željezna vrata objektivno odavno ugrađena i stalno su otvorena, kao i prigovor uređenja pravnog odnosa na drugačiji način od onoga koji prikazuje tužitelj u tužbi, jer je stvarni korisnik opisanog prostora isključivo tuženik, jer se sporni prostor nalazi u naravi položen izravno ispred samog ulaza s istočne strane u stan u prizemlju u vlasništvu i posjedu tuženika.

3.7.Osim toga, ističe i prigovor neispunjavanja uvjeta za sudskom zaštitom prema odredbi čl. 24 ZV-a, jer tužitelj kao pretpostavljeni i mogući suposjednik zgrade nije ovlašten tražiti zaštitu u situaciji kada je za odluku o tome nužno raspraviti njegov pravni odnos suposjednika nekretnine na kojoj je navodno počinjeno smetanje suposjeda.

3.8.Izneseni prigovori postupovne prirode su opće i posebne pretpostavke i uvjeti o kojima ovisi postojanje, dopustivost i vođenje ovog postupka. Zato je provjera istih u javnom interesu, pa je sudu postupiti po službenoj dužnosti, te o prigovorima odlučiti prije upuštanja tuženika u samu parnicu. Materijalnopravne prigovore poglavito valja raspraviti nakon predočenja određenih dokaza od strane tužitelja, kao i izvođenja inih dokaza tijekom postupka. Nakon izvođenja prednjih dokaza, pridržava pravo predložiti izvođenje i raznih drugih dokaza koji se ukažu potrebitim za donošenje pravilne i zakonite odluke.

4.P.U. S. dalmatinska, II P. postaja je dopisom br. …

T.Ž. od 13. srpnja 2017. god., izvijestila sud da je izvršen uvid u raspoložive evidencije ove PP iz kojih je razvidno da se ne bilježi postupanje policijskih službenika ove PP na licu mjesta u S., L. 6, dana 20. travnja 2011. godine.

5.Na raspravnom ročištu dana 05. rujna 2017. god., tuženik je u dokazne svrhe priložio u spis izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu te ističe da je predmetna nekretnina zapravo zemljište potrebno za redovitu uporabu zgrade koja se na njoj nalazi, a čiji su vlasnici stranke i treće osobe, pa je posve neistinito i neživotno očekivati da bi upravo tužitelj bio vlasnik, ali i posjednik tog zemljišta.

6.U podnesku od 15. rujna 2017.god., tužitelj navodi kako pretpostavlja da je zatraženi zapisnik pogrešno zaveden u evidencijama II PP S., a takav zaključak proizlazi iz okolnosti da su policijski službenici zaista predmetnog dana izišli na teren. Predložio je da se još jednom zatraži od II PP S. Z. o uredovanju policijskih službenika od 20. travnja 2011. god., uz navod da je uredovanje možda evidentirano i nekoliko dana naknadno.

7.P.U. Splitsko dalmatinska, II P. postaja je dopisom br. …

T.Ž. od 19.

listopada 2017. god., izvijestila sud da je izvršen uvid u

raspoložive evidencije ove PP iz kojih je razvidno da se ne bilježi postupanje policijskih službenika ove PP na licu mjesta u S., L. 6, dana 20. travnja 2011. god., a koji je moguće evidentiran i nekoliko dana naknadno.

8.Općinski sud u S. je rješenjem br. Psp-56/2011 od 13. travnja 2018. odbio tužbeni zahtjev.

9.Županijski sud u S. je rješenjem od 31. srpnja 2019. ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

10.U podnesku od 10. veljače 2022. god tužitelj je, a nakon dostave nalaza i mišljenja sudskoga vještaka za geodeziju, precizirao tužbeni zahtjev te sada on glasi kako je navedeno u toč. I. izreke rješenja između znaka navoda.

11.Sud je u dokazne svrhe pregledao rješenje Ureda za katastarsko- geodetske poslove Split Kl.UP-I … Ur.br…. od 01.

prosinca 1997. god., preris katastarskog plana Ureda za katastarsko-geodetske poslove Split od 07. prosinca 1999. god., smrtni list Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji Matični ured Split od 07. siječnja 2016. god., dopis PU Splitsko dalmatinska, II Policijska postaja br. …

T.Ž. od 13. srpnja 2017. god.,

izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 03. rujna 2017. god., dopis PU Splitsko dalmatinska, II Policijska postaja br. …

T.Ž. od 19.

listopada 2017. god., nalaz i mišljenje stalnoga sudskog

vještaka za geodeziju T. Č. od 28. rujna 2021., preslušanjem svjedoka

G. S., L. Ć., F. K., Z. A. i M. B.,

čitanjem izjave A. B. od 11. svibnja 2022., te preslušanjem stranaka.

12.Stranke su zatražile trošak postupka.

13.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14.Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 10 st.1 i st.2, da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni je posjednik.

15.U odredbama čl. 21 st. 1. i st. 3 ZV-a, propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

16.Nadalje je u odredbi čl. 22. st. 1. ZV-a, propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

17.Stalni sudski vještak za geodeziju T. Č. u svom je nalazu i mišljenju od 28. rujna 2021. identificirao predmet spora. Temeljem očevida na licu mjesta, podataka izvađenih iz zemljišnika i katastra utvrdio je da mjesto, za koje tužitelj tvrdi da je bila žičana ograda na željeznim stupovima, predstavlja dio čest. zem. 824/8(kat. čest. zem. 9738/1) k.o. S. te ga je na prikazu lica mjesta i priloženim slikama prikazao crtom označenom slovima A B i C.

18.Po tvrdnjama tužitelja uklonjena žičana ograda je bila u dužini od 7,45 m i visini od 1,1 m na šest željeznih stupova i predstavljala je produžetak u smjeru juga postojeće žičane ograde (zatečene pri očevidu) na betonskom zidiću kojem je bio ograđen vrt istočno od stambene zgrade. Na betonskom zidiću bili su, u vrijeme očevida, vidljivi tragovi željeznih stupova( u prilogu nalaza slika 4.). Između stambene zgrade i vrta tj zemljanoga platoa proteže se betonska staza, a stan tuženika nalazi se u prizemlju i u njega se ulazi s betonske pješačke staze nasuprot prostora za koji tužitelj tvrdi da je bila žičana ograda.

19.1.Svjedok G. S. u iskazu od 04. listopada 2017. god., navodi da se sjeća da je prije 5,6 godina pomogao tužitelju zagraditi s pletenom žicom i željeznim stupovima sporni vrt na adresi L. 6.

19.2.Kada ga se pita za površinu spornog vrta, može kazati da su ovom prilikom zagradili vrt u širini 3,5 m, dužine 15-16 m. U predmetnom vrtu su bile 2 smokve, a inače ga tužitelj obrađuje sadeći povrće.

19.3.Na posebno pitanje navodi kako se sjeća da je prije 5,6 godina, zajedno sa prijateljem L. Ć., došao kod tužitelja kako bi otišli na kavu. Ovom prilikom su bila prisutna 2 djelatnika policije, s obzirom da je ova ograda koju je prethodno pomogao postaviti tužitelju bila urušena u dužini od nekih 4 m, a porušena su bila 2 ili 3 stupa. Iz razgovora su saznali da su djelatnici policije bili na licu mjesta zbog susjeda koji stanuje u istoj kući u kojoj stanuje tužitelj u stanu u prizemlju. Koliko se sjeća, spor između stranaka je nastao zbog toga što bi tuženik htio imati izlaz preko spornog vrta, što mu tužitelj ne dozvoljava jer je vrt njegovo vlasništvo. Na mjestu gdje je porušio ogradu, tuženik je postavio stol i stolice i suncobran. Nije mu poznato kakva je sada situacija, a zadnji puta je na licu mjesta bio pred 2, 3 mjeseca.

19.4.Nadalje upitan navodi da su djelatnici policije sporne prigode razgovarali s prisutnim tuženikom, a kasnije su koliko se sjeća išli u stan tužitelja i razgovarali s tužiteljem. Osim stranaka i njegovog prijatelja L. Ć., ovom prilikom na licu mjesta nije bilo drugih osoba. Kako je već kazao, nije mu poznata sadašnja situacija jer nije obraćao pažnju na to da li je sporna ograda u ovom dijelu i danas porušena.

19.5.Po njegovom sjećanju, od postavljanja sporne ograde, pa do rušenja ovog dijela ograde o kojem je naprijed govorio, prošlo je manje od godine dana. Koliko se sjeća, tuženik je porušio ovaj dio ograde, odmah nakon što je tom prigodom došao iz Njemačke. Tužitelja nije baš tako često posjećivao, a poznaju se još od prije domovinskog rata od kada ga je povremeno posjećivao na adresi L. 6. Može kazati da je tužitelj obrađivao ovaj vrt još od kada ga je poznavao i počeo posjećivati. Ovaj vrt tužitelj obrađuje i danas. Koliko je njemu poznato, tužitelj obrađuje istočni, zapadni i južni dio dvora, dok se na sjevernom dijelu dvora suši rublje. Nije mu poznato da bilo koji drugi stanar obrađuje bilo koji dio spornog dvora.

20.1.Svjedok L. Ć. u iskazu od 04. listopada 2017. god., navodi da se sjeća da je sporne prigode prije 5, 6 godina, negdje u proljeće bio u posjetu kod tužitelja na adresi u S. L. 6, zajedno s upravo preslušanim svjedokom

S., jer su obojica u to vrijeme bili radne kolege tužitelja. Može kazati da je kao radni kolega posjećivao tužitelja još otprilike 10,15 godina ranije od ovog spornog događaja, pa mu je tako poznato da je u spornom dvoru tužitelj ogradio svoj vrt u kojem su bila stabla smokve, te je tužitelj obrađivao ovaj vrt i u njemu sadio povrće.

20.2.Kada ga se pita, može kazati da je tužitelj obrađivao ovaj vrt čitavo vrijeme koje ga je posjećivao. Sporne prigode su došli kod tužitelja kada su tu bili djelatnici policije zbog srušene ograde ovog vrta. Ne može se sjetiti da li je bila porušena u čitavoj dužini, ali se sjeća da je bila porušena s lijeve strane od ulaza. Ne može se sjetiti da li je tom prigodom bio prisutan i ovdje prisutni tuženik kojega ne poznaje, a niti se može sjetiti da li je osim njih dvojice i tužitelja bila prisutna i još neka osoba.

20.3.Na posebno pitanje navodi da mu nisu poznati konkretni razlozi zbog čega je sporna ograda porušena kritične prigode, a ovom prilikom je čuo da je ograda porušena od stanara koji živi u istoj kući kao tužitelj u stanu u prizemlju. Koliko se sjeća, kuća u kojoj živi tužitelj se sastoji od prizemlja i dva kata. Nakon spornog događaja i kada su se poslovno razišli, više nije tako često posjećivao tužitelja, tako da mu nije poznato kakva je sada situacija u spornom dvoru, odnosno da li je ova ograda i danas porušena. Koliko je njemu poznato, sporni vrt je bio vlasništvo oca tužitelja, a kasnije je kuća bila nacionalizirana s tim što je tužitelj i dalje ostao u posjedu ovog spornog vrta. Kada ga se pita o površini spornog vrta, po njegovom sjećanju je dužine 10-ak m, a širine nekoliko metara, a vrt je bio ograđen sa svih strana s tim što je ova ograda bila sa 3 strane, a sa istočne strane je omeđena betonskim zidom.

20.4.Na posebno pitanje može kazati da je koliko se sjeća policija ovom prigodom bila na licu mjesta na poziv tužitelja. Sjeća se da je jedan od prisutnih policajaca otišao u stan tužitelja gdje je zajedno sa tužiteljem sačinio zapisnik, dok je drugi policajac ostao ispred ulaza u vrt.

20.5.Na daljnje pitanje može kazati da mu je ono što je maločas govorio o vlasništvu spornog vrta poznato po pričanju tužitelja, jer je sa njim bio 20 godina radni kolega. Koliko se sjeća, tužitelj je obrađivao sporni dvor sa lijeve strane kada se gleda objekt s ulice odnosno istočni dio dvora, južni i zapadni dio. Ne može se sjetiti da li je obrađivao sjeverni dio jer su tu odmah prozori stana u prizemlju. Ograđen je dio ovaj istočni dio spornog dvora. Tužitelj je ogradio ovaj dio dvora da mu se ne uništava kultura. Pretpostavlja da ova druga dva dijela dvora nije ogradio jer nije bilo nikakvih uništavanja zasađenih kultura na tim dijelovima dvora. Koliko se sjeća, kroz sporni dvor ima dovoljno mjesta za prolazak pored sporne ograde, odnosno između ograde i zida kuća. Ne može se točno izjasniti o širini, ali tu se zasigurno može mimoići nekoliko ljudi. Koliko se sjeća, sporna ograda se sastojala od željeznih stupova, a sada se ne može sjetiti da li je na stupovima bila postavljena mreža ili nešto drugo. Po njegovom sjećanju je ova ograda porušena vrlo brzo nakon što je bila postavljena od strane tužitelja.

21.1.Svjedok F. K. u iskazu od 11. siječnja 2018. god., navodi da tuženika poznaje od 1968. ili 1969. god., od kada je sklopio brak s njegovom sestrom pok. L. Ž., a još od tada je tuženik živio na adresi u S. L. 6. Koliko

je njemu poznato, stambena zgrada u S., L. 6, ima dvorište uokolo čitave zgrade, a što se tiče površine dvorišta, po njegovoj procjeni dvorište ispred zgrade ima dužinu od nekih 10, 15 m a širinu otprilike 3 m ili malo veću. Može kazati da je negdje od 1980. god., pa nadalje često posjećivao sestru i tuženika na ovoj adresi, pa tako može kazati da je ovaj dio dvorišta ispred zgrade bio obrastao travom i nikada nije bio obrađivan koliko je njemu poznato, dok dvorište s bočnih strana zgrade i iza zgrade nije obilazio, tako da mu nije poznato što je bilo na ovim dijelovima dvorišta. Negdje od 1970. god., pa nadalje sestra i tuženik su živjeli u Njemačkoj, a dolazili bi tijekom godišnjih odmora, nekada i za novogodišnje praznike.

21.2.Na posebno pitanje može kazati da je u vrijeme kada su sestra i tuženik bili u Njemačkoj, dolazio na adresu njihovog stana kako bi predigao poštu i vidio da li je sve u redu, pa je tako negdje 2010., 2011. ili 2012. god., u vrijeme dok je sestra pok. L. Ž. još bila živa i bila upravo u S., vidio da je ispred zgrade i ispred ulaznih vrata stana tuženika podignuta žičana ograda na stupovima i to upravo negdje dimenzija o kojima je ranije govorio dakle u dužini od nekih 10, 15 m širine 3 m. Ovom prilikom mu je sestra rekla da je tu ogradu podigao susjed koji živi u istoj zgradi i koji svojata dvorište ispred zgrade. Stan tuženika je obilazio otprilike 1 put, a nekada i 2 puta mjesečno.

21.3.Na daljnje pitanje može kazati da je njegova sestra u ovo vrijeme otprilike 2 godine živjela u Splitu, a on ju je posjećivao u predmetnom stanu još negdje otprilike godinu ili dvije, nakon čega je stan obilazio i poštu predizao drugi pašanac tuženika. Ne može se u ovaj čas sjetiti da li je spornu ogradu ispred zgrade viđao i nakon toga što ju je zatekao i pitao sestru tko ju je postavio, a ne može se sjetiti niti da li je ova ograda bila porušena u jednom dijelu. Nije mu poznato ni kakva je danas situacija u dvorištu ispred zgrade i da li je sporna ograda i danas postavljena ispred zgrade. Kako je već kazao, dvorište ispred zgrade je bilo zaraslo u travu, a na njemu se je nalazila samo jedna smokva koja je čini mu se kasnije uklonjena.

21.4.Na daljnje pitanje može kazati da bi s tuženikom i sestrom na spornom dijelu tijekom njegovih posjeta znao popiti kavu, kada bi tuženik iznio u dvorište stol i stolice, a kako je po zanimanju pitur, u dvorištu je znao sestri i tuženiku opiturati vrata, prozore i slično. Nikada mu nitko nije branio izvođenje ovih radova u spornom dvorištu, a niti mu je poznato da bi između tuženika i susjeda ikada bilo spora u pogledu vlasništva dvorišta. Sa sestrom i tuženikom nikada nije razgovarao o tome u čijem vlasništvu je ovo dvorište, Koliko je njemu poznato stan u prizemlju zgrade stekli su u vlasništvo roditelji tuženika, a nije mu poznato da li su ga kupili ili otkupili kao nositelji stanarskog prava.

22.1.Svjedok Z. A. u iskazu od 11. siječnja 2018. god., navodi da poznaje tuženika još od vremena kada je sklopio brak s njenom polusestrom pok. L. Ž. tijekom 1968. godine. Tuženik i polusestra su od vjenčanja živjeli u

S. L. 6, a od 1970. godina su živjeli u N.. Tuženik i polusestra su često dolazili iz N., dakle više puta godišnje kada god bi što zatrebalo, a do 1984. godina u stanu na adresi L. 6 je živjela majka tuženika. Tuženiku i polusestru je posjećivala često dok su boravili u S., pa joj je tako poznato da dvorište ispred zgrade nitko nije obrađivao. Radilo se je o običnom zemljištu na kojemu su često znali iznijeti stol i stolice i popiti kavu, a na dijelu dvorišta ispred ulaznih vrata je njena polusestra sušila robu. Njena polusestra se je tijekom 2010. godina vratila iz N. i živjela na adresi L. 6. Sjeća se da u vrijeme njenog povratka iz N. u kolovozu 2010. god., dvorište ispred zgrade nije bilo ograđeno, a negdje u proljeće 2011. godine je odjednom ispred dvorišta iznikla neka žičana ograda na metalnim stupovima. Nakon nekolik mjeseci ova ograda je maknuta i bila je negdje sa strane, a koliko se sjeća uklonjeno je negdje polovine ograde. Po njenoj procjeni može kazati da je ovom prilikom ograđeno dvorište ispred zgrade u dužini od 10-ak m, širine otprilike 2 m. Ovakvo stanje je i danas u dvorištu ispred predmetne zgrade, odnosno negdje polovina sporne ograde je uklonjena i nalazi se negdje sa strane, dok je polovina ograde i danas postavljena ispred zgrade. Nije joj poznato tko je uklonio ovaj dio ograde.

22.2.Na posebno pitanje može kazati da nitko od susjeda prema njenim spoznajama nije nikada izvodio bilo kakve radove u dvorištu ispred zgrade, a što se nalazi iza zgrade i s bočnih strana nije joj poznato. Može kazati da nikada sa sestrom i tuženikom nije razgovarala o tome u čijem vlasništvu bi bilo sporno dvorište i uvijek je podrazumijevala i bila sigurna da se radi o zajedničkom dvorištu. Da li je tuženik smatrao da se radi o zajedničkom dvorištu, njoj nije poznato jer o tome nikada nisu razgovarali.

22.3.Nadalje upitana navodi da im nitko nikada nije branio niti prigovarao kada bi popili kavu u spornom dvorištu, a njena polusestra je upravo ispred zgrade na ovom dijelu dvorišta sušila robu, što joj nitko nikada nije branio.

23.Svjedok M. B. u iskazu od 20. rujna 2022. navodi da je bila prijateljica tuženikove supruge, da je dugo godina živjela u ulici susjednoj onoj u kojoj je predmetna nekretnina i da je vrlo često posjećivala tuženikovu suprugu u njihovoj kući. Poznato joj je da u kući žive još neke osobe ali ih ne poznaje. Poznat joj je dio okućnice koji je predmet spora, na toj strani kuće nalaze se ulazna vrata za stan tuženika, a na prijepornom prostoru odavno je bio postavljen stol sa stolicama i suncobran, gdje je puno puta sjedila s tuženikovom suprugom. U blizini je nekada bila velika smokva koja je posječena prije 10 do 13 godina. Radi se o zemljanoj površini, a između nje i kuće betonski je pločnik. Zemljani dio od betonskog pločnika dijelio je niski betonski zidić. Na zemljanom dijelu nije bilo ništa zasađeno već su na njemu bili samo stol i stolice. Prije desetak godina jedan od vlasnika ili stanara kuće ogradio je prostor o kojemu iskazuje žičanom ogradom visine preko 1m, postavio željezne stupiće ili u betonski zidić ili pored njega te ih povezao žičanom ogradom. Kada je to vidjela šokirala se jer je prostor nakon toga izgledao kao zatvor. Tuženik je nakon postavljanja ograde brzo reagirao, pozvana je policija, a tuženik je onda uklonio dio željezne ograde i zidića, otprilike pola onoga što je bilo ograđeno. Otpilao je stupiće i uklonio žičanu ogradu. Prije navedenog postavljanja ograde, na istom prostoru nije bilo nikakvog zidića i ograde, već se slobodno dolazilo do smokve, na tom prostoru se sušila roba na rasklopnom sušilu, sjedilo se za stolom. U vrijeme kada je postavljena ograda tuženik je bio u N., a o postavljanju ograde obavijestila ga je supruga, zbog čega je i došao u Split i uklonio dio ograde. Sve navedeno joj je poznato jer je skoro svakodnevno više sati provodila s tuženikovom suprugom baš u dvorištu kuće i na prijepornom prostoru. Tuženik i njegova supruga bili su u nesmetanom posjedu i korištenju prijepornog prostora sve do trenutka postavljanja opisane ograde.

24.U izjavi od 11. svibnja 2022., ovjerenoj u potpisu od javne bilježnice H. D. iz S., A. B. izjavio je da je dugi niz godina, još od djetinjstva,

neposredan susjed tužitelju kojemu nikada nitko nije osporavao posjed nekretnine označene kao kat. čest. 9738/1, dvor, površine 451 m2, k.o. S., anagrafske oznake L. 6, kao ni da je ikada netko bio s njim u suposjedu. Tužitelj je vlasnik stana u zgradi i oduvijek on i njegova obitelj samostalno koriste dvor ispred zgrade, često uređuje taj dvor, te je dio dvora ogradio željeznim stupićima i mrežom koja je naknadno uništena. Bio je iznenađen kada je saznao da je tuženik srušio metalnu ogradu tužitelja jer do toga trenutka nikada ga nije vidio kako uređuje ili obitava na spornom dijelu nekretnine, kao ni čuo da istu svojata. Tužiteljev otac umro je 1992. god., a od njegove smrti tužitelj je jedini mirni posjednik spornoga dijela nekretnine.

25.1.Tužitelj u iskazu od 08. veljače 2018. god., navodi da je predmetna stambena zgrada na adresi u S., L. 6 njegova djedovina, a u spornom dvorištu su njegovi otac i majka, a kasnija on, obrađivali vrt, i to njegov otac od doseljenja tijekom 1948. god., a vrt je on nastavio obrađivati nakon njegove smrti 1990. godina. Naime, predmetna nekretnina je u površini 601 m2, od čega na kuću otpada 120 m2, na vrt otpada oko 350 kvadrata, a na dvorište oko 100 m2, budući je dimenzija oko 4 x 10 m. Dvorište je položeno neposredno ispred ulaznih vrata zagrade, i dvorište nije bilo zagrađeno s ove strane, već samo vrt, i to na istočnoj, južnoj i zapadnoj strani okućnice. Ogradu je postavio samo na istočnom dijelu vrta. Ovu ogradu na istočnoj strani vrta je postavio negdje 2010. ili 2011. god., a porušena je od strane tuženika nakon otprilike mjesec dana kad je došao iz N.. Ovaj dio vrta je zagradio s obzirom da ga nije mogao obrađivati zbog toga što su tuženici i članovi njegove obitelji na ovaj dio njegovog vrta iznosili stol i stolice i na njemu boravili. Može kazati da on i danas obrađuje svoj vrt, osim ovoga spornog dijela površine oko otprilike 40 m kvadratnih, a na kojom se nalazi stol i stolice u vlasništvu tuženika.

25.2.Na posebno pitanje navodi da porušenu ogradu, i to negdje u polovini njene dužine od otprilike 7 m, nije vratio na njeno mjesto jer bi to značilo eskalaciju daljnjih sukoba sa prisutnim tuženikom. Svoj vrt u preostalom dijelu i danas obrađuje, i to kako je kazao vrt je položen s tri strane zgrade istočno, južno i zapadno od zgrade.

25.3.Na daljnje pitanje navodi da se je tuženik u vrijeme kada je postavio spornu ogradu nalazio u N., a kao što je već kazao ogradu je porušio zajedno sa pok. suprugom kada se je vratio iz N.. Pok. supruga tuženika je bila u S. u vrijeme kada je postavio spornu ogradu. Sa suprugom tuženika nije komunicirao u vrijeme postavljanja ove ograde, a ni nakon toga, tako da mu se ona nije obraćala u vezi postavljanja sporne ograde. Ograda je postavljena ispred ulaznih vrata u stan tuženika položenog u prizemlju zgrade na udaljenosti od 1, 50 - 1, 60 metara od ulaznih vrata u stan tuženika, s tim što se do ulaznih vrata u stan tuženika dolazi trotoarom širine od 1,30 do metar i 70 cm. Što se tiče stana položenog na I. katu, on je vlasnik za ½ dijela, a njegove dvije sestre preostalog ½ dijela stana. U posjedu je spornog vrta za cijelo, jer je to njegova djedovina i jer su kao što je već kazao, vrt obrađivali njegovi roditelji, a on nastavio obrađivati nakon smrti pok. oca. Dvorište o kojem je govorio u površini od nekih 100 m2 je zajedničko i zajednički ga koriste. Osim njihovih stanova, u predmetnoj zgradi su položena još dva stana, a vlasnici ovih dvaju stanova nikada nisu postavili pitanje u čijem vlasništvu je vrt kojega obrađuje. Spornu ogradu je postavio tijekom 2011. god., jer ga od tada tuženik i članovi njegove obitelji, kao i njegovi gosti, smetaju u posjedu spornog dijela vrta, kojega bi prethodno "isfrezao", što bi potom tuženik i njegovi gosti izgazili nogama, stolom, stolicama, te suncobranom za vrijeme svojih boravaka na spornom dijelu vrta.

26.1.Tuženik u iskazu od 08. veljače 2018. god., navodi da nije točno da su pok. roditelji tužitelja, a tužitelj nakon smrti svojega oca, obrađivali spornu okućnicu predmetne zgrade, koja je oduvijek bila neobrađena, sve do 2011. god., kada je tužitelj postavio spornu ogradu i izrovao dio dvorišta. Kada ga se pita, može kazati da tužitelj niti nakon postavljanja sporne ograde, nije otpočeo obrađivati sporno dvorište. Kada je tužitelj otpočeo "frezati" sporno dvorište, i kada je postavio spornu ogradu, njegova pok. supruga koja je bila u Splitu, kazala mu je i upozorila tužitelja da to ne radi, i o tome je njega obavijestila telefonskim putem, jer je u to vrijeme bio u N.. Nakon otprilike mjesec dana je došao u Split i porušio dio sporne ograde u duljini od 7 m, jer ovaj dio dvorišta koriste na način da tu drže stol, stolice, suncobran, a na ovom dijelu dvorišta suše i robu. Ovaj sporni dio širine 3 m i duljine 7 m je u njegovom posjedu, i njegova obitelj ga koristi od 1946. god., kada je njegova obitelj doselila u stan u predmetnoj zgradi. Što se tiče preostalog dijela dvorišta, ono je po njegovom mišljenju u državnom vlasništvu i njega treba etažirati, a kako je već kazao, ovaj dio dvorišta je neobrađen i nikada nije bio obrađivan od strane roditelja tužitelja, kao niti od strane tužitelja nakon smrti njegovog oca. Prolaz između zida zgrade i sporne ograde koju je postavio tužitelj, širok je svega 95 cm kada se imaju u vidu kamene izbočine na zidu zgrade, i tu se zacijelo ne mogu mimoići dvije osobe, a ispred ulaznih vrata u njegov stan je širok 1,20 m.

26.2.Na posebno pitanje navodi da tužitelj obrađuje samo dio dvorišta na sjevernoj strani širine 3 m, duljine 6 m, a i to samo iz razloga da bi dokazao da je to njegovo vlasništvo. Naime, roditeljima tužitelja je vraćen u vlasništvo samo stan bez okućnice predmetne stambene zgrade.

27.U odredbama čl. 18 st. 2. ZV-a, propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno, ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

28.U odredbi čl. 27 st. 1 ZV-a, propisano je da tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

29.Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da je spornu ogradu na istočnoj strani vrta postavio negdje 2010. ili 2011. god., a porušena je od strane tuženika nakon otprilike mjesec dana, kad je došao iz N.. Ovaj dio vrta je zagradio s obzirom da ga nije mogao obrađivati zbog toga što su tuženici i članovi njegove obitelji na ovaj dio njegovog vrta iznosili stol i stolice i na njemu boravili. Može kazati da on i danas obrađuje svoj vrt, osim ovoga spornog dijela površine oko otprilike 40 m kvadratnih, a na kojom se nalaze stol i stolice u vlasništvu tuženika. Tužitelj ovim navodima potvrđuje iskaze svjedoka F. K., Z. A. i M.

B., koji svjedoci također ističu da je tuženik prijeporni dio dvorišta odnosno vrta posjedovao prije no što je tužitelj postavio prijepornu ogradu, na način da je tu držao stol, stolice i suncobran i s članovima svoje obitelji koristio ga za odmor. Budući da su navedeni svjedoci u svojim iskazima o predmetu spora izjavili upravo isto što i tužitelj, sud je njihovim iskazima u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru pa drži utvrđenim da je u posjedu ograđenoga spornog dijela vrta, prije postavljanja ograde, bio tuženik.

30.Razvidno je da tužitelj nije bio u istinitom i mirnom posjedu spornog dijela predmetnog vrta kojega je sporne prigode ogradio metalnim stupovima i mrežom, jer je u posjedu ograđenog spornog dijela predmetnog vrta bio upravo tuženik, budući da su na tom dijelu vrta upravo tuženik i članovi njegove obitelji iznosili stol i stolice i na njemu boravili. Osim toga, sporna ograda je sporne prigode samovlasno i potajno postavljena od strane tužitelja, a porušena je upravo od strane tuženika nakon svega mjesec dana kada je došao iz N., što proizlazi iz iskaza svjedoka K.,

A. i B., te što potvrđuje i tužitelj svojim iskazom, pa tako na ovakav način pribavljen posjed tužitelja nije postao istinit niti miran u smislu odredbe čl. 18 st. 2. ZV-a, te je osim toga i vraćen od strane tuženika rušenjem postavljene ograde u duljini od 7,45 m, putem dopuštene samopomoći u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZV-a.

31.Radi svega navedenog, očito je da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke posjedovne zaštite u smislu citiranih odredbi čl. 21 st. 1. i st. 3 i čl. 22 st.1. ZV-a, pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te donijeti odluku kao u izreci rješenja.

32.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st.1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to jednokratna naknada u visini od 200 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, Prema važećoj OT, uvećano za PDV i 100,00 kn troškova sudske pristojbe odgovora na tužbu, to je dalo dosuđeni iznos troška od 3.850,00 kn/ 510,98 EUR.

U Splitu, 12. svibnja 2023. god.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi na županijski sud, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun tuženika

-u spis