Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-28/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.T., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. rujna 2021. poslovni broj K-1182/2017-75, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. A.T., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. A.T. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine – produljena prijevara iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, te je optuženiku na temelju čl. 248. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a na temelju čl. 236. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, pa je opt. A.T. na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 1. i 4. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine.
1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 opt. A.T. je izrečena posebna obveza popravka štete počinjenja kaznenih djela te mu je naloženo da u roku od 2 (dvije) godine uplati: D.K., OIB: ... iznos od 22.980,00 kuna, D.L., OIB: ... iznos od 22.980,00 kuna, J.L., OIB: ... iznos od 22.980,00 kuna, I.L., OIB: ... iznos od 22.980,00 kuna, M.Ć., OIB: ... iznos od 22.980,00 kuna i T.B., OIB: ... iznos od 22.980,00 kuna.
1.2. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora na koju je optuženi osuđen ako u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo i/ili ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11, a ako se utvrdi da obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga sud je može zamijeniti drugom, osloboditi ga obveze ili mu produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.
1.3. Na temelju čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećenicima je dosuđen imovinskopravni zahtjev, i to: D.K. iznos od 22.980,00 kuna, D.L. iznos od 22.980,00 kuna, J.L. iznos od 22.980,00 kuna, I.L. iznos od 22.980,00 kuna, M.Ć. iznos od 22.980,00 kuna i T.B. iznos od 22.980,00 kuna.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. A.T. je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 s osnova pristupa svjedoka T.B. u iznosu od 28,60 kuna, koji trošak se nalaže uplatiti u korist računa oštećenika broj ... kod banke ... u roku od 15 dana od izvršnosti presude, te je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 paušalnu svotu u iznosu od 5.000,00 kuna u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od izvršnosti presude.
2. Protiv te presude žali se opt. A.T. po branitelju I.F., odvjetniku iz Z., zbog "pogrešne primjene materijalnog prava", "nepravilne" i nepotpune utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i "posebnoj mjeri popravljanja štete", s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..
5. Žalba nije osnovana.
6. Opt. A.T. u žalbi po branitelju se žali zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11, opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude, navodeći u žalbi da je nastupila zastara kaznenog progona "sukladno odredbama Zakona o računovodstvu gdje progon zastarijeva u roku od tri godine od brisanja pravnog subjekta iz sudskog registra". Suprotno takvom žalbenom navodu nije nastupila zastara kaznenog progona jer je za kazneno djelo iz čl. 248. st. 1. KZ/11 propisana kazna zatvora do tri godine, a prema čl. 81. st. 1. alineja 5. KZ/11 kazneni progon za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine zastarijeva nakon proteka deset godina, te kako je kazneno djelo iz točke 1. izreke prvostupanjske presude počinjeno u vremenu od 22. svibnja 2013. do 11. prosinca 2014., zastara kaznenog progona nastupa protekom 11. prosinca 2024.. Pri tome je za ukazati da se neosnovano u žalbi glede zastare kazneni progon opt. T. poziva na odredbe Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 109/07). To zbog toga što se čl. 33. st. 1., 2. i 3. Zakona o računovodstvu propisuje zastara pokretanja prekršajnog postupka, a ne zastara kaznenog progona. Kraj takvog stanja stvari neosnovano u žalbi navodi opt. T. da je na njegovu štetu, zbog naprijed navedenih razloga povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. t. 3. ZKP/08.
7. Opt. A.T. žalbom po branitelju se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz čl. 248. st. 1. KZ/11, opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude, ali u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja opt. T. predlaže drugačiju ocjenu iskaza svjedokinje I.I., navodeći u žalbi da je iskaz imenovane svjedokinje "neistinit... a sve poradi toga da kao voditeljica knjigovodstvenog servisa sa sebe skine bilo kakvu odgovornost". Suprotno žalbenom navodu opt. T. prvostupanjski sud je pozorno cijenio obranu optuženika koji poriče počinjenje kaznenog djela iz čl. 248. st. 1. KZ/11, opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude, navodeći u obrani da je kao direktor trgovačkog društva I.m. j.d.o.o. Z. "angažirao" I.I. kako bi za to trgovačko društvo ustrojila poslovne knjige i te knjige vodila prema zakonu. Pri tome optuženik u obrani navodi da ga je I.I. uvjeravala da uredno vodi poslovne knjige i predaje potrebna financijska izvješća za trgovačko društvo I.m. j.d.o.o., a naknadno je utvrdio da je nije vodila poslovne knjige niti predala financijsko izvješće. Takvu obranu opt. A.T. prvostupanjski sud je ocijenio nevjerodostojnom, te je ocijenivši kao vjerodostojan iskaz svjedokinje I.I. utvrdio da iako je optuženik kao direktor trgovačkog društva I.m. j.d.o.o. s imenovanom svjedokinjom kao knjigovođom ugovorio tijekom 2014. ili 2015. vođenje poslovnih knjiga i sačinjavanje onda potrebnih financijskih izvješća za trgovačko društvo, da iako je upozoravala optuženika da je potrebno kao direktor trgovačkog društva u knjigovodstveni servis dostavlja potrebnu dokumentaciju, optuženik to nije učinio, zbog čega ga je upozorila da ne može ni ustrojiti potrebne poslovne knjige, zbog prestanka komunikacije jer se optuženik nije javljao nisu vođene niti poslovne knjige a niti je bilo moguće sačiniti financijsko izvješće. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je opt. A.T. znao da prema čl. 7. i 8. Zakona o računovodstvu trgovačko društvo I.m. j.d.o.o., u kojem je bio direktor, te time odgovorna osoba, mora voditi poslovne knjige, i to: dnevnik, glavnu knjigu i pomoćne knjige, te knjige nisu vođene u trgovačkom društvu, ni unatoč tome što je trgovačko društvo s knjigovodstvenim servisom ugovorilo vođenje poslovnih knjiga i sačinjavanje financijskih izvješća, a samo zbog toga što optuženik kao odgovorna osoba knjigovodstvenom servisu nije dostavljao potrebnu dokumentaciju. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7.1. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 1. izreke prvostupanjske presude za koje je opt. A.T. proglašen krivim kvalificirao kao kazneno djelo povreda obveze trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. A.T. kao direktor trgovačkog društva I.m. j.d.o.o. Z. iako je znao da je trgovačko društvo dužno voditi poslovne knjige, shodno čl. 7. i 8. Zakona o računovodstvu, nije vodio dnevnik, glavnu i pomoćne knjige koje je po zakonu bio dužan voditi.
8. Opt. A.T. u odnosu na kazneno djelo produljene prijevare iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude, u žalbi navodi da "nisu ispunjena ni subjektivna ni objektivna obilježja kaznenog djela", čime se ukazuje na povredu kaznenog zakona iz čl. 469. t. 1. ZKP/08. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. T. djelo kako je opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude sadrži sve bitne objektivne i subjektivne elemente bića kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11.
8.1. Opt. A.T. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u žalbi da "ni jednom svojom radnjom ili postupkom nije doveo bilo koga u zabludu, održavao u zabludi". Pri tome opt. T. ne osporava da je "postojao kontakt" između njega (opt. T.) i oštećenika jer je raspisao oglas/natječaj za zapošljavanje izolatera ali isključivo u Republici Hrvatskoj. Međutim, oštećenici da su bili zaposleni u Republici Češkoj gdje su radili za slovensku tvrtku "A.i." iz C., Republika Slovenija, o čemu postoji i ispunjeni obrazac A1 o socijalnom osiguranju, tako da su oštećenici znali za koga rade poslove u Republici Češkoj i tko im je dužan za taj rad isplatiti plaću. Takvu obranu opt. A.T. prvostupanjski sud je ocijenio nevjerodostojnom jer je na temelju iskaza svjedoka oštećenika D.K., D., J. i I.L., te M.Ć. i T.B., utvrdio da se opt. A.T. predstavio kao direktor trgovačkog društva I.T. d.o.o., da im je predočio da će ih zaposliti u tom trgovačkom društvu, te su prema uputi optuženika upućeni na rad u Republiku Češku gdje su radili od 15. listopada do 11. prosinca 2014., ali im optuženik nije isplatio točno ugovorenu plaću, D.K. od 2.800,00 eura, a ostalim imenovanim oštećenicima od 3.000,00 eura (tada u kunskoj protuvrijednosti). Pri tome je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opt. T. bio svjestan da je nad trgovačkim društvom I.T. d.o.o. 8. svibnja 2014. otvoren i zatvoren stečajni postupak, te je znao da će oštećenici stvarno raditi za potrebe trgovačkog društva A.i. iz C., Republika Slovenija. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.
8.2. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 2. izreke prvostupanjske presude za koje je opt. A.T. proglašen krivim kvalificirao kao kazneno djelo produljene prijevare iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11. To zbog toga što je opt. T. oštećenicima neistinito prikazao da će ih zaposliti u trgovačkom društvu I.T. d.o.o. iako je znao da je na tim društvom otvoren i zatvoren stečajni postupak, tako da trgovačko društvo više ne posluje niti je on (opt. T.) više direktor tog trgovačkog društva, te ih je na taj način doveo u zabludu da idu raditi u Republiku Češku, i da će im trgovačko društvo I.T. d.o.o. za to isplatiti ugovorenu plaću, iako je znao da oštećenici će obaviti poslove u Republici Češkoj ali za trgovačko društvo A.i. iz C., Republika Slovenija, a za obavljene poslove im nije isplaćena ugovorena plaća. Na taj način optuženik je u namjeri da drugom pribavi protupravnu imovinsku korist doveo oštećenike lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ih naveo da ne štetu svoje imovine nešto učine jer su obavili posao za treću osobu a koji im nije plaćen.
9. Nije osnovana žalba opt. A.T. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. A.T. za kazneno djelo iz čl. 248. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, te za kaznena djela u stjecaju na temelju čl. 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od četiri godine, uz izricanje na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 posebne obveze da opt. A.T. u roku od dvije godine oštećenicima popravi štetu na način da im plati ugovoreni iznos plaće za rad koji su obavili.
9.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom, uz izricanje posebne obveze popravljanja štete, u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).
10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 12. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Kovač, v.r.