REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Psp. 61/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz S., O.:
…, zastupanog po pun. D. M., odvjetniku u S., protiv
tuženika ad. 1 Ž. P. iz S., O.: … i
tužene ad. 2 I. P. iz S., O.: …, oboje
zastupani po pun. M. V., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. ožujka 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 12. svibnja 2023. godine,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da su tuženici ad. 1 i ad. 2 zasmetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake čest. zem. 502/11 Z.U. 4352, K.O. S., opisno vrt, površine 124 m2, na način da je tuženik ad. 1, postupajući po nalogu tuženice ad. 2 i u dogovoru s istom, dana 22. travnja 2021. godine samovlasno stupio na navedenu nekretninu i s njezinog istočnog ruba uklonio cca 4 metra ograde od žice i metalni stup te dana 28. svibnja 2021. godine ponovno samovlasno stupio na istu nekretninu i s istog mjesta gdje se nalazila naprijed navedena ograda uklonio cca 5 metara novopostavljene ograde od žice i metalni stup, pa se nalaže tuženicima ad. 1 i ad. 2 da u roku od 15 (petnaest) dana uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog smetanja posjeda i to na način da na mjestu gdje su predmetne ograde uklonili kako je to naprijed opisano, postave cca 5 metara ograde od žice i metalni stup te im se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljeve nekretnine za ubuduće.
II. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 600,28 eura / 4.522,80 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 4. svibnja 2021. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj stvarni i isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. 502/11 (katastarske oznake 10011/6) k. o. S., opisno vrt, površine 124 m2. Tužitelj da je kvalificirani i posljednji mirni posjednik navedene nekretnine te da ga nitko nije smetao u takvom posjedu sve do 22. travnja 2021. godine, tog dana tuženik ad. 1 da je postupajući po nalogu tužene ad. 2 i u dogovoru sa istom, svojom suprugom i suvlasnicom i suposjednicom susjedne nekretnine oznake čest. zem. 502/12 (katastarske oznake 10011/7) k. o. S., stupio na predmetnu nekretninu i samovlasno uklonio cca 4 m ograde od žice i metalnih stupova, ta ograda da je bila postavljena na istočnom rubu predmetne nekretnine i da ju je postavio upravo tužitelj prije više od 20 godina kako bi ogradio svoj maslinik, što predmetna nekretnina u naravi i predstavlja, zaštitio ga od štetnog pristupa životinja i trećih osoba. Opisanim činom tuženici da su izvršili smetanje tužiteljevog posjeda predmetne nekretnine, na taj način da je tužitelj onemogućen u dosadašnjem korištenju predmetne nekretnine te da mu je nanesena imovinska šteta. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese rješenje kojim će mu se pružiti posjedovna zaštita. Svojim podneskom od 11. lipnja 2021. godine tužitelj navodi da je tuženik ad. 1 u dogovoru sa tuženom ad. 2 i uz njen nalog, ponovno na isti način zasmetao tužitelja u mirnom posjedu predmetne nekretnine na način da je 28. svibnja 2021. godine porušio novu ogradu od žice i metalnih stupova u dužini od cca 5 metara, koju je tužitelj postavio na mjestu ranije srušene ograde. Tim činom tuženici da su ponovno izvršili smetanje tužiteljevog posjeda predmetne nekretnine, tužitelj konačno uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove odluke.
U svom odgovoru na tužbu tuženici navode da se protive tužbenom zahtjevu, da je tužitelj iznio čitav niz neistina i da tuženici nikada nisu smetali tužitelja na način opisan u tužbenom zahtjevu. Navode kako tužitelj pogrešno navodi da je on stvarni i isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. 502/11 k. o. S., tužitelj da je suvlasnik i suposjednik predmetne čestice za 1/6 dijela, što da je razvidno iz zemljišnih knjiga. Tužena ad. 2 da je također suvlasnica i suposjednica predmetne čestice za 1/24 dijela iste, tužitelj da je to propustio navesti. Tuženici ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu ad. 2 jer se ni u jednom trenu ne navodi kako je tužena ad. 2 na bilo koji način ometala tužitelja u njegovom posjedu, sve što tužitelj ističe da je puko nagađanje, odnosno njegov navod da je ona naložila takvo postupanje tuženiku ad. 1, da je pogrešan i neutemeljen. Tuženici predlažu da sud zahtjev odbije kao neosnovan.
U svom podnesku od dana 29. prosinca 2021. godine tužitelj odgovara na navode tuženika iz njihovog odgovora na tužbu te navodi da je on posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine te da su tuženici izvršili samovlasno smetanje njegovog posjeda te nekretnine. Pasivna legitimacija tužene ad. 2 da proizlazi iz njenog odobravanja opisanog protupravnog i samovoljnog postupanja tuženika ad. 1 koje se zbilo u više navrata, na koje tužena ad. 2 nije reagirala već da je takvo postupanje bilo u dogovoru sa tuženom ad. 2 i po njenom nalogu. Navodi da bi bilo logično da se tužena ad. 2 prilikom davanja odgovora na tužbu nedvosmisleno ogradila od postupanja svog supruga, a ne samo paušalno iznijela prigovor promašene pasivne legitimacije.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj Psp- 62/21; predmeta ODO S. K.-DO-892/21; potvrde PU SD, II.
PP od 27. travnja 2021. godine i 8. lipnja 2021. godine; prijavnog lista za katastar od 9. ožujka 2000. godine; rješenja DGU,
PU za katastar S. od 7. srpnja 2000. godine; dopisa pun. tuženika I. Š. od 24. ožujka 2021. godine; fotografija lica mjesta dostavljenih od strane tuženika; očevidom na licu mjesta.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite nekretnine označene kao čest. zem. 502/11 ZU 4352 k. o. S., površine 124 m2, tužitelj navodi da je on posljednji mirni posjednik te nekretnine i da su tuženici na dane 22. travnja 2021. godine i 28. svibnja 2021. godine samovlasno smetali posjed te nekretnine na način da su (tuženik ad. 1 osobno uz nalog i dopuštenje tužene ad. 2) uklonili ogradu od žice i metalnih stupova, u oba navrata, te na takav način smetali posjed tužitelja, tužitelj predlaže da se utvrdi ovo smetanje posjeda, tuženicima naloži da uspostave ranije posjedovno stanje prije smetanja posjeda te da im se zabrani svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljeve nekretnine za ubuduće.
Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove posjedovne tužbe, sporna je pasivna legitimacija tužene ad. 2, nije sporno da je tužba podnesena pravovremeno, u roku od 30 dana od dana čina za koji tužitelj drži da predstavlja čin smetanja posjeda predmetne nekretnine, dakle, prigovor prekluzije nije ni istaknut. Valjalo je utvrditi je li tužena ad. 2 pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine i je li u dva navrata počinjeno smetanje posjeda predmetne nekretnine odnosno treba li tužitelju pružiti posjedovnu zaštitu.
Temeljem priložene dokumentacije, svih izvedenih dokaza u ovom postupku, za zaključiti je da se u ovom slučaju radi o problemima vezanim za podjelu zemljišta od strane trojice braće Š., I. Š. (tužitelja iz predmeta Psp-62/21), Ž.
Š. (ovog tužitelja) i A. Š. (prednika tužene ad. 2), svi pok. T.
Vezano za priloženu dokumentaciju, prijavni list za katastar G. S. od 9.
ožujka 2000. godine, priloga istom, a što je popraćeno ostalom dokumentacijom i razmotreno tijekom očevida na licu mjesta, razvidno je da je prema tom prijavnom listu u obrazloženju navedeno kako je A. Š. pok. T. (prednik tužene ad. 2)
podnio zahtjev za diobu zemljišta sa braćom, dakle, cijepa se kat. čest. 10011/1 i kat. čest. 10011/2 i navedeno je da su međe cijepanih parcela vidno obilježene i nisu sporne. Za ovaj postupak, ovu posjedovnu parnicu nije ni od kakvog značaja okolnost je li A. Š. potpisao navedeni prijavni list, podnio prijedlog za diobu zemljišta i bio suglasan sa tim, uglavnom, cijepanje je provedeno i od te 2000. godine očito se točno znalo što kome pripada. To je posebno dobro razvidno iz skice premjeravanja (list 44), a za navesti je da bi po toj diobi I. Š. pripadala kat. čest. 10011/2 (čest. zem. 502/5), posjed koje je on štitio od istih tuženika u predmetu ovog suda Psp-62/21, kao što u ovom postupku tužitelj Ž. Š. traži posjedovnu zaštitu za kat. čest. 10011/6 (čest. zem. 502/11).
Pregledom predmeta ovog suda Psp-62/21 utvrđeno je da je dana 4. svibnja 2021. godine zaprimljena tužba I. Š. protiv istih tuženika vezano za smetanje posjeda nekretnine označene kao čest. zem. 502/5 k. o. S., dana 22. travnja 2021. godine, na način da je tuženik ad. 1 po nalogu i znanju tužene ad. 2 samovlasno stupio na tu nekretninu i s njenog zapadnog ruba uklonio cca 4 metra ograde od žice i metalnih stupova te dana 26. travnja 2021. godine ponovno stupio na istu nekretninu te iz zemlje izvadio metalne stupove te ograde, a dana 27. travnja 2021. godine uklonio ostatke porušene predmetne ograde. U tom predmetu dana 22. rujna 2021. godine doneseno je rješenje zbog ogluhe, protiv ovog rješenja tuženici su podnijeli žalbu, ta žalba je odbijena odlukom ŽS u Puli-Pola broj Gž-
1553/21 od 18. siječnja 2022. godine. Dakle, I. Š. u tom postupku podnio je posjedovnu tužbu vezano za sličan čin smetanja i to na iste dane – 22. travnja 2021. godine (uklanjanje cca 4 metra ograde od žice i metalnih stupova), a dana 26. travnja 2021. godine vezano za vađenje metalnih stupova iste ograde te dana 27. travnja 2021. godine uklanjanja ostataka porušene predmetne ograde. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja iz tog predmeta, u kojem su tuženici podlegli i tužitelju I. Š. je pružena posjedovna zaštita vezano za navedeni čin smetanja,
navodi se da je činjeničnim navodima iz tužbe i dokazima koje je tužitelj dostavio, isti dokazao da je njegov posjed smetan u ta tri navrata, isti da je u spis dostavio potvrde MUP-a, PU SD, II. PP od 27. travnja 2021. godine i
28. travnja 2021. godine, te da fotografije koje je priložio uz tužbu potvrđuju tvrdnju tog tužitelja o počinjenju čina smetanja tužiteljevog posjeda. Svi dokazi iz tog predmeta su u bitnom isti kao i dokazi iz ovog postupka po tužbi Ž. Š., za navesti je da činjenice između stranaka uopće nisu bile sporne, tuženik ad. 1 uopće nije sporio da je osobno napravio uklanjanje ograde od žice i metalni stup vezano za posjedovnu tužbu Ž. Š. i to dana 22. travnja 2021. godine i 28. svibnja 2021. godine, sve ovo proizlazi iz priloženih potvrda II. PP iz kojih je razvidno da tuženik ad. 1 uopće ne spori uklanjanje ograde od žice i stupa. Tuženik ad. 1 tijekom očevida na licu mjesta navodi da je on osobno, ne i njegova supruga, izvadio jedan metalni stupić iz predmetne ograde i zaista skinuo tu mrežastu ogradu, u nekoliko navrata, 2021. godine u proljeće, kako bi mogli pristupati na površinu sa istoka koja je sada zarasla. Sud je ovo utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta i navedeno zaista proizlazi iz fotografija koje su tijekom očevida sačinjene, razvidna je žičana ograda pričvršćena na metalnim stupićima koja se proteže od juga prema sjeveru i čini među nekretnine tužitelja, jedan dio te ograde od žice pričvršćen sa metalnim stupom je uklonjen i to je očito upravo na licu mjesta, a to je nesporno napravio tuženik ad. 1 držeći da na ovakav način ima pravo štititi pravo vlasništva nekretnine svoje supruge – tužene ad. 2, radi prolaženja do svog dijela odnosno preko svih dijelova jer u biti osporavaju onu diobu iz 2000. godine.
Iz pregledanog spisa ODO u S. K.-DO 892/21
koji je okončan odbačajem kaznene prijave I. i Ž. Š. protiv Ž.
P. zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari te su isti upućeni da mogu preuzeti progon protiv Ž. P., razvidno je da su saslušani svi navedeni kao i svjedoci, a iz službene zabilješke od 26. svibnja 2021. godine (list 16 tog spisa) upravo je tuženik ad. 1 naveo kako je njegova supruga – tužena ad. 2 suvlasnica kat. čest. 10011/5 zajedno sa svojom sestrom i bratom za po 1/3 dijela, a da je isto tako suvlasnica neutvrđenog dijela kat. čest. 10011/2, 10011/6 i 10011/7, kojima su se koristili kao prilazni put do kat. čest. 10011/5. Naveo je kako je zaista uklonio postavljenu metalnu ogradu, da je uporabom brusilice prepilio metalnu žicu širine oko 5 metara, sve kako bi mogao proći do zemljišta svoje supruge. Za navedenu ogradu navodi kako je postavljena već oko 10-ak godina, ali da je nije dirao jer je imao alternativu prolaska preko susjedne parcele broj 10010/1, čiji vlasnik je preminuo prije dva mjeseca te da je vjerojatno novi vlasnik postavio ogradu preko koje više nije mogao prolaziti do suprugine čestice. Uklonjenu ogradu da je pohranio u svom prostoru i da ju je voljan vratiti, ali da će je ponovno ukloniti, ukoliko je postave na mjesto tako da on ne može prolaziti.
Navod tuženika ad. 1 iz ove službene zabilješke, njegovo očitovanje tijekom očevida na licu mjesta, rezultati i prilozi predmeta ovog suda Psp-62/21, svi ostali izvedeni dokazi, ukazuju na okolnost da nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, nije sporna pravovremenost podnošenja ove posjedovne tužbe, nije sporna pasivna legitimacija tuženika ad. 1 i nije sporno da je on poduzeo činove koji se opisuju u tužbenom zahtjevu i to na dane 22. travnja 2021. godine i 28. svibnja 2021. godine, isti navodi da je on zaista uklonio iz dijela ograde koja je tu već godinama jedan metalni stup i cca 5 metara ograde od žice i da je to pohranio kod sebe. Dakle, jedino je valjalo ocijeniti predstavljaju li ta dva čina poduzeta od strane tuženika ad. 1 smetanje posjeda tužitelja, predmetne nekretnine. Utvrđeno je da se metalna ograda, žičana ograda, postavljena na metalnim stupovima nalazila čitavom dužinom (pa i ovom odakle je tuženik ad. 1 skinuo) preko 10-20 godina. Dakle, predmetna nekretnina je bila ograđena i tužitelj je bio u isključivom posjedu predmetne nekretnine koja je ograđena dugi niz godina, očito je ta ograda (a to se vidi i po starosti ograde) na tom mjestu, sa kojeg je skinuta bila tih 20 godina koliko tužitelj navodi (dakle, dugi niz godina tužitelj je bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine do činova poduzetih od srane tuženika), tuženici nisu bili u suposjedu iste prije uklanjanja predmetne ograde, a to je tuženik ad. 1 napravio da bi uspostavio komunikaciju preko predmetne nekretnine do drugog dijela zemljišta koji nije predmet ovog spora. Bez obzira na imovinsko pravne odnose stranaka odnosno slijednika pok. T. Š., za navesti je da je svaka samovlast zabranjena i isključena,
tuženik ad. 1 mogao je ostvarenje svog prava tražiti putem suda u drugoj vrsti postupka, ovako je on sam odlučio napraviti ono što se tuženicima čini pravedno i na što imaju pravo. Bez obzira na provedenu diobu, što slijednici A. Š. mogu osporavati u posebnom postupku, tuženici nemaju pravo smetati ničiji posjed, pa tako ni posjed predmetne nekretnine tužitelja Ž. Š., a posjed nekretnine I. Š. od tuženika je već zaštićen pravomoćnom odlukom u postupku Psp-62/21. Tužitelju valja pružiti posjedovnu zaštitu, vezano za utvrđenje da su tuženici počinili smetanje posjeda baš onako i na navedene dane kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu koji je uređen podneskom tužitelja od 11. lipnja 2021. godine, međutim, u postupku je dokazano da je tuženik ad. 1 uklonio cca 5 metara ograde od žice i jedan metalni stup na kojem je taj dio žice bio pričvršćen, ali ne i veći broj stupova jer tužitelj i ne navodi koliko bi točno stupova bilo uklonjeno, nego navodi samo množinu – "metalne stupove". Dakle, valjalo je naložiti tuženicima koji su počinili smetanje posjeda predmetne nekretnine da uspostave ranije posjedovno stanje na način da postave ranije uklonjenih cca 5 metara ograde od žice koju tuženik ad. 1 ima kod sebe i koju je skinuo, kao i pričvrstiti to na jedan metalni stup na kojem je ranije bila ova skinuta žica učvršćena, uspostava ranijeg posjedovnog stanja znači da skinuti dio metalne ograde u trasi kojom je to tuženik ad. 1 osobno napravio znači da ograda bude opet ista kao što je ranije bila, prije čina smetanja i da bude onakva kakva je u trasi od skinutog dijela prema sjeveru ona metalna ograda koju nije dirao. Naloženo je i da se tuženicima zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljeve nekretnine za ubuduće, dakle, tuženici mogu sva svoja prava za koja smatraju da im pripadaju ostvarivati u drugom postupku, ali ovakvo samovlasno postupanje je isključeno i zabranjeno i na ovo tuženici nemaju pravo, tužitelju je valjalo u ovom hitnom postupku pružiti posjedovnu zaštitu. Pored izvedenih dokaza, sud drži da su sve bitne okolnosti razriješene ili nesporne, nije trebalo izvoditi daljnje dokaze s obzirom na narav spora i okolnost da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno odlučivanje. Temeljem odredbe čl. 21.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/16, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda koje u smislu st.3.tog članka prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Odredba čl.22.ZV-a propisuje da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravu na posjed, pravni temelj posjeda, poštene posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
Za navesti je da prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tužene ad. 2 nije osnovan, tuženik ad. 1 je njen suprug, tužena ad. 2 je suvlasnica i suposjednica svoje nekretnine i logično je i životno da je bila suglasna sa postupanjem svog supruga – tuženika ad. 1 vezano za poduzete činove koji nisu sporni da su poduzeti, dakle, tuženik ad. 1 je to poduzeo osobno i neposredno u svoje ime te u ime i za račun tužene ad. 2 – svoje supruge koja se od toga nije ogradila i koja je na to pristala, dakle, ista je itekako pasivno legitimirana u ovom postupku, a za navesti je i to da je u pregledanom predmetu ovog suda Psp-62/21 tužena ad. 2 bila pasivno legitimirana i u odnosu i na nju je doneseno pravomoćno rješenje o smetanju posjeda.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak jednokratne nagrade za čitav prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova što po vrijednosti boda od 15,00 kn daje iznos od 3.000,00 kn; 25 % PDV-a u iznosu od 750,00 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 200,00 kn; sudsku pristojbu rješenja o smetanju posjeda u iznosu od 200,00 kn; izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 372,80 kn, što ukupnoj zbrojeno daje iznos od 4.522,80 kn odnosno 600,28 eura po fiksnom tečaju konverzije te je ovaj iznos trebalo priznati tužitelju na ime naknade parničnog troška i obvezati tuženika da mu ovaj iznos isplati sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 12. svibnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika