P-9717/15.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: I. T., OIB:… , , kojeg zastupa

punomoćnica I. F.. T., odvjetnica iz O.,, protiv tuženika: 1.

L. A., OIB: , Split, i 2.

Brodogradilište A. d.o.o., kojeg zastupa zz i direktor M. M., a njega zastupa punomoćnik M. P., odvjetniku u O., , radi proglašenja

ovrhe nedopuštenom i zbog stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja I. F. T., odvjetnice u O. i zamjenice punomoćnice tuženika pod 2. G.

R., odvjetnice iz S., 11. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr. od 16. srpnja 2010. donijeta po prijedlogu ovrhovoditelja A. društva B. A.. iz A. zastupanog

po tuženiku pod 1. L. A. od 30. lipnja 2010. protiv ovršenika I. T., , OIB: , na novčanoj tražbini koja

ovršeniku pripada po žiro – računu brSociete Generale –

S. banka d.d. Split, kao i po žiro – računu koji se vodi kod

Z. banke d.d. kao i na svim drugim računima ovršenika koji se vode kod pravnih osoba koje obavljaju platni promet, u dijelu kojem je određena radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 50.000,00 DEM, a od 1. siječnja 2002. u iznosu od 25.564,594 eura pa do konačne isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.285,00 kuna na temelju ovršne isprave ugovora o zajmu od 17. siječnja 2001. ovjerenog i solemniziranog kod javnog bilježnika L. P. u Osijeku pod poslovnim brojem OU-39/2001.

2. Dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznosu od 197.300,51 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2010. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 %-tnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 %-tnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 2. B. A. parnični trošak u iznosu od 3.421,76 eura/25.781,25 kuna, dok se za više traženo u iznosu od 465,03 eura/3.503,76 kuna, zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 28. kolovoza 2015., se navodi kako je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-2157/10. od 16. srpnja 2010. određena ovrha na temelju ovršne isprave ugovora o zajmu od 17. siječnja 2001. ovjerenog i solemniziranog kod javnog bilježnika L. P. u Osijeku pod poslovnim brojem OU-39/21., a na novčanoj tražbini tužitelja kao ovršenika, točnije na žiro račun broj Societe Generale – Splitska banka d.d. Split koji

pripada ugostiteljsko turističkom obrtu tužitelja MB K. L., a u korist tuženika pod 1. kao punomoćnika A. društva B. A. iz A.,

R. S., pravnog prednika tuženika pod 2. Tužitelj je kao ovršenik izjavio žalbu na navedeno rješenje, a koju žalbu je Županijski sud u Splitu rješenjem pod poslovnim brojem Gžp-. od 7. svibnja 2015. djelomično usvojio u dijelu kojem je dopuštena ovrha radi naplate kamata na iznos od 50.000,00 DEM počev od 2. kolovoza 2001. pa do isplate, a djelomično odbio i potvrdio rješenje o ovrsi u dijelu kojim je dopuštena ovrha radi naplate iznosa od 25.564,59 eura, a na koje rješenje je tužitelj kao ovršenik izjavio i reviziju. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju prijedloga za ovrhu od 30. lipnja 2010. ovrhovoditelja Akcionarsko društvo B. A. zastupanog po tuženiku pod 1. U trenutku podnošenja ovršnog prijedloga u njemu naznačeni ovrhovoditelj nepostojeći je i u pravnom i gospodarskom prometu te nije bio legitimiran na pokretanje predmetnog ovršnog postupka jer je zbog trajne nesposobnosti za plaćanje i višegodišnje blokade poslovnog računa nad istim kao stečajnim dužnikom otvoren stečajni postupak 17. lipnja 2010. rješenje Privrednog suda u S. pod poslovnim brojem St-37/2010. od 17. lipnja 2010. Kako ovrhovoditelj u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu ne postoji kao pravna osoba to ni ovrhom zatražena isplata nije mogla biti izvršena na naznačeni broj žiro računa tuženika pod 1. jer je jedna od pravnih posljedica stečaja svakako i prestanak punomoći. Kada bi se zanemarila činjenica ovrhovoditelja kao nepostojeće pravne osobe nelegitimirane na podnošenje prijedloga za ovrhu na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi nije postojao ni opravdani razlog da se isplata obavi mimo ovrhovoditeljevog računa, a posebno imajući u vidu neprijepornu dugogodišnju blokadu poslovnog računa i prezaduženost u prijedlog navedenog ovrhovoditelja koji je u tom trenutku u stečaju. Zbog navedenog je sud koji određuje ovrhu, a posebno stoga jer se kao ovrhovoditelj javlja strana pravna osoba koja uz podneseni prijedlog nije priložila izvadak iz registra kojim bi dokazala legitimaciju na pokretanje ovršnog postupka te kad ime i naznaka ovrhovoditelja nisu identični u ovršnoj ispravi i ovršnom prijedlogu, trebao odbaciti podneseni prijedlog, no o tom materijalnopravnom prigovoru tužitelja tijekom postupka ovrhe nisu odlučili ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud.

Pored činjenice da je predmetni ugovor ništetan u smislu članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima jer je u vrijeme sklapanja bila na snazi Uredba o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu ("Narodne novine" broj 61/92., 72/92. i 59/93.) te Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata ("Narodne novine" broj 91A, 36/98.), a na koju činjenicu pazi sud po službenoj dužnosti, u ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha nije ugovorena mogućnost prisilnog namirenja iz novčanih sredstava koji pripadaju tužitelju kao posebnog predmeta spora. Konkretni javnobilježnički akt na temelju kojeg je dozvoljena ovrha sadrži isključivo dozvolu prisilnog namirenja novčane tražbine prodajom založenih nekretnina kako je i navedeno u članku 3. predmetnog ugovora o zajmu: "…Radi osiguranja novčane tražbine iz članka 1. ovog ugovora dužnici su suglasni i obvezuje se zasnovati hipoteku u korist vjerovnika na kčbr. 8457 u površini od 1391 m2 i kčbr. 8487 od 1403 k.o. J.…" – dakle ugovorom je jasno i nedvojbeno navedeno što je podobno da bude predmet ovrhe. Tužitelj ne duguje tuženiku pod 2. kao pravnom sljedniku B. A. nikakav iznos jer je istog u potpunosti isplatio. Tužitelj se zajedno s svojim bratom A. T. i zakonskim zastupnikom prednika tuženika pod 2. sastao u Osijeku 17. siječnja 2001. kada je sačinjen sporni ugovor o zajmu na temelju kojeg je određena ovrha premda se nije radilo o nikakvoj pozajmici, a koji iznos je od tužitelja zajedno s A. T. isplatio odmah potpisivanju navedenog ugovora jer je to bio uvjet za izdavanje brisovnog očitovanja. Sam tuženik pod 1. to ne čini spornim u ovršnom postupku kako je i naveo u svom odgovoru na žalbu izjavljenu od strane tužitelja kao ovršenika. Prednik tuženika pod 2. je nakon što je potpisan i ovjeren sporni ugovor o zajmu izdao tužitelju brisovno očitovanje ovjereno istog dana kod javnog bilježnika u kome se doslovno navodi kako su založni dužnici I. T. i A. T.. u cijelosti izmirili dug prema založnom vjerovniku. Splitska banka d.d. je nakon zaprimanja spornog rješenja o ovrsi predmetni iznos izdvojila na depozitni račun te po proteku roka od 30 dana od dana primitka rješenja o ovrsi bez obzira što nije dobila zatraženo očitovanje od suda vezano za tečaj izvršila isplatu iznosa od 197.300,51 kunu na žiro račun tuženika pod 1. kao punomoćnika u tom trenutku nepostojeće pravne osobe kao ovrhovoditelja. Tužitelj smatra kako je namirenje ovrhovoditelja u ovršnom postupku Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem OVR-2157/10. protupravno zbog postojanja razloga na koje se isti poziva, a zbog čega isti trpi nesagledivu štetu, stoga predlaže da sud nakon što provede dokazni postupak donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-2157/10. od 6. srpnja 2010. obvezati tuženike solidarno na isplatu iznosa od 197.300,51 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2010. te mu naknaditi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 10. siječnja 2017., tuženik pod 1. L. A. je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da isti bude odbijen uz osudu tužitelja na snošenje parničnog troška. Tužitelj nije ponudio razloge koji bi bili osnovani da bi se predmetna ovrha proglasila nedopuštenom. Tužitelj je uložio pravne lijekove te je o osnovanosti prijedloga za ovrhu odlučio viši sud u Splitu odlukom pod poslovnim brojem Gžp-1255/14. Predlaže pregledati cjelokupni spis pod poslovnim brojem Ovr-2157/10., saslušati parnične stranke, a obzirom je tužitelj predmetni dug izmirio tek provedbom ovrhe ne postoji nikakav razlog kojim bi ovakva ovrha bila nedopuštena.

3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 17. ožujka 2017., tuženik pod 2. B. A. d.o.o. je naveo kako se u ovoj pravnoj stvari radi o materijalnopravnom odnosu s međunarodnim elementom. Pravni odnos se temelji na ugovoru o zajmu pod poslovnim brojem OU-39/2001. od 17. siječnja 2001. kojim je sporazumno utvrđeno postojanje dugovanje dužnika (ovdje tužitelja) prema vjerovniku (ovdje tuženiku pod 2.), a koje je kasnije postalo predmet ovrhe. Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima propisuje kako je za ugovore o zajmu mjerodavno pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište, odnosno sjedište zajmodavca. Sjedište zajmodavca je u R. S. čije zakonodavstvo (Zakon o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja "Sl. list SFRJ, broj 48/82. i 72/82. – ispr., "Sl. list SRJ broj 46/96 i "Sl. Glasnik RS" broj 46/06) propisuje kako je za ugovore o zajmu mjerodavno pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište, odnosno sjedište zajmodavca. Iz toga slijedi kako je za rješavanje ovog pravnog odnosa mjerodavno pravio R. S.. Ukazuje kako je nesporna činjenica kako je nad njim proveden stečajni postupak koji je otvoren Rješenjem Trgovinskog (Privrednog) suda u S., R. S.. pod poslovnim brojem St-37/2010.

od 17. lipnja 2010. Tuženik ne posjeduje citirano rješenje u svojoj dokumentaciji, ali posjeduje rješenje kojim se stečajni postupak obustavlja u kojem rješenju se navodi i podatak o datumu i broj rješenja kojim je otvoren stečajni postupak. Glede tražbine koju tužitelj navodi da ima prema tuženiku pod 2. o kojoj se raspravlja u ovom postupku, a koja je nastala uslijed provedenih ovršnih radnji, tuženik pod 2. ukazuje kako su ovršne radnje provedene u vrijeme kada je već bio otvoren stečajni postupak nad tuženikom pod 2. Na temelju članka 70. Zakona o stečaju R. S. ("Sl. Glasnik RS" broj 104/09., 99/11. – dr. zakon, 71/12. – odluka US i 83/14.) koji regulira materiju stečajnog postupka propisano je da svaki vjerovnik (pa i tužitelj ako nešto potražuje od tuženika pod 2.) u obvezi prijaviti tražbinu u stečajnom postupku u roku koji je određen rješenjem suda, a koji ne može biti duži od 120 dana od dana objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka. Uz prijavu tražbine se moraju dostaviti dokazi o pravnoj osnovi iz koje tražbine proizlazi, a o kojoj se nakon toga očituje stečajni upravitelj. Zakonom RH je također utvrđena obveza da se tražbina vjerovnika mora prijaviti u stečaju koji se provodi nad dužnikom, a kojoj se nakon toga očituje ovlašteno tijelo. Imajući u vidu kako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku isti je prekludiran u pravo da zahtjeva od tuženika pod 2. bilo kakvi novčani iznos. Nadalje, sve i da postoji pravo tužitelja u ovom postupku traži vraćanje novčanog iznosa koji je zaplijenjen u ovršnom postupku, tuženik pod 2. ističe kako nikakav novac nije primio, odnosno nikakav novac nije prebačen na njegov račun kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku stoga ne postoji obveza tuženika pod 2. da bilo što vraća tužitelju ni po kojoj osnovi. Ovršne radnje su provedene nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom pod 2. i to 26. kolovoza 2010. što se može ustvrditi uvidom u dokumentaciju iz ovršnog postupka u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-2157/10. u trenutku kada više nije postojala valjana punomoć za zastupanje tuženika pod 2. i sa tom novčanom tražbinom tuženik pod 2. nema ništa. Imajući sve navedeno u vidu predlaže da sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i u kojem je dužan tužitelj isplatiti tuženiku parnični trošak.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-2157/10., ugovora o zajmu od 17. siječnja 2021. solemniziranu kod javnog bilježnika L. P. iz O. pod poslovnim brojem OU-

. od 17. siječnja 2001., dopisa S. banke d.d. od 7. rujna 2010., brisovnog očitovanja ovjerenog kod javne bilježnice L. P. iz O. pod poslovnim brojem OV-531/01. od 17. siječnja 2001., potvrde A. za gospodarske registre, R. gospodarskih subjekata broj: BD 41317/2018 od 17. svibnja 2018., iskaz tužitelja I. T. u svojstvu stranke, svjedoka K. N. i A. T..

5. Punomoćnik tužitelja i punomoćnik tuženika pod 2. su popisali parnični trošak. 6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom članka 23. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14. – dalje: OZ) određeno je da su ovršne isprave:

- ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba

- ovršna nagodba iz članka 186. a Zakona o parničnom postupku

- ovršna odluka arbitražnog suda

- ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku

- ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

7.1. Prema članku 25. OZ-a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za njeno ispunjenje.

7.2. Prema članku 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – ZOO) ugovor je ništav ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

7.3. Prema odredbi članka 210. ZOO-a propisano je da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće, dužan je vratiti vrijednost ostvarene koristi.

8. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-2157/10. utvrđeno je:

- da je B. A. A. kao ovrhovoditelj kojeg zastupa

punomoćnik L. A., odvjetnik iz S., podnijelo ovršni prijedlog

Općinskom sudu u Splitu 23. travnja 2010. protiv ovršenika pod 1. I. T. i pod 2. A. T. na temelju ugovora o zajmu od 17. siječnja 2001. ovjerenog i solemniziranog kod javnog bilježnika L. P.. pod poslovnim brojem OU-39/2001.

- da spisu prileži punomoć Akcionarskog društva B. A. A.

broj 1292/10 od 9. travnja 2010. kojom navedeno društvo opunomoćuje odvjetnika L. A. da pokrene i provede ovršni postupak naplate cjelokupnog potraživanja glavnice i kamata sukladno ovršnoj ispravi – Ugovoru o zajmu od 17. siječnja 2001. pod poslovnim brojem OV-. od 17. siječnja 2001. solemniziranog kod javne bilježnice L. P.. iz O.. Navedenom punomoći odvjetnik L.

A. se posebno opunomoćuje da se novčana sredstva zaplijenjena u ovršnom postupku zajedno s kamatom prenesu na račun punomoćnika ovrhovoditelja L. A.. i to do potpune naplate glavnice zajedno s kamatom i troškovima postupka, a navedeni odvjetnik se obvezuje nakon cjelokupne naplate navedeno potraživanja o tome odmah, a najkasnije u roku od 3 dana obavijestiti ovrhovoditelja i na prvi poziv ovrhovoditelja, odmah i bez odlaganja sva zaplijenjena sredstva isplati ovrhovoditelju u cijelosti ili osobi koju ovrhovoditelj ovlasti na temelju valjane isprave - da je podneskom od 30. lipnja 2010. ovrhovoditelj dostavio ispravljeni prijedlog za ovrhu na način da je kao ovršenika označio I. T.

- da je Općinski sud u Splitu donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr- 2157/10. kojim je odredio predloženu ovrhu te je ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od 5.285,00 kuna

- da je 3. kolovoza 2010. zaprimljen dopis S. banke d.d. kojim izvješćuje sud kako su prema rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-2157/10. od 26. srpnja 2010. izvršili naplatu u cijelosti u korist depozitnog računa iznosa od 195.127,09 kuna - da je 3. kolovoza 2010. zaprimljen dopis Splitske banke d.d. kojim traži očitovanje suda da potvrdi je li žiro račun obrta T. I. – Ugostite. Turist. obrt MB K. L. ispravno naveden kao račun ovršenika te je isto tako potrebno navesti po kojem tečaju treba izvršiti obračun eura u kune

- da je 6. kolovoza 2010. zaprimljena žalba ovršenika protiv rješenja o ovsi - da je 15. rujna 2010. doneseno rješenje o prekidu postupka te je pozvan stečajni upravitelj ovrhovoditelja P. L. preuzeti prekinuti postupak te se pozivanjem stečajnog upravitelja nastavlja prekinuti postupak. - da je 16. prosinca 2011. zaprimljen podnesak ovrhovoditelja kojim dostavlja punomoć za zastupanje odvjetniku M. O. i koji punomoćnik potvrđuje sve radnje poduzete od strane L. A., odvjetnika u S., kao ranijeg

punomoćnika ovrhovoditelja

- da je Županijski sud u Splitu rješenjem pod poslovnim brojem Gžovr-. od 9. prosinca 2013. ukinuo rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-. od 15. rujna 2010. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak

- da je Županijski sud u Splitu rješenjem pod poslovnim brojem Gžp-1255/14. od 7. svibnja 2015. djelomično odio žalbu ovršenika kao neosnovanu te potvrdio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-2157/10. od 16. srpnja 2010. u dijelu kojim je dopuštena ovrha radi naplate iznosa od 25.564,59 eura i preinačeno je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je dopuštena ovrha radi naplate kamata na iznos od 50.000,00 DEM-a počev od 2. kolovoza 2001. do 1. siječnja 2002., a na iznos od 25.564,59 eura počev od 1. siječnja 2002. pa do isplate i u tom dijelu je prijedlog za ovrhu odbijen kao neosnovan

- da je 28. lipnja 2016. zaprimljen dopis Brodogradilišta A. d.o.o. A. kojim izvješćuje sud kako njegova tražbina u predmetnoj pravnoj stvari nije podmirena

- da je 20. rujna 2016. zaprimljen dopis S. banke d.d. kojim izvješćuje sud kako su nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi od 26. kolovoza 2010. u cijelosti postupili po navedenom rješenju i teretili račun ovršenika I. T. M. K. Luka

- da je 4. rujna 2017. zaprimljen dopis Brodogradilišta A. d.o.o. A. kojim izvješćuje sud kako njegova tražbina u predmetnoj pravnoj stvari nije podmirena.

9. Čitanjem ugovora o zajmu od 17. siječnja 2021. solemniziranu kod javnog bilježnika L. P. iz O. pod poslovnim brojem OU-. od 17. siječnja 2001. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između Brodogradilišta A. A. Y. kao vjerovnika i I. T.. i A.

T.. kao dužnika i založnog dužnika

- da stranke sporazumno utvrđuju da postoji dugovanje dužnika prema vjerovniku u iznosu od 50.000,00 DEM-a, a koji iznos se dužnici obvezuju vratiti vjerovniku do 1. kolovoza 2001.

- da su dužnici suglasni i obvezuju se zasnovati hipoteku u korist vjerovnika radi osiguranja novčane tražbine na kčbr. 8457 u površini od 1391 m2 i kčbr. 8487 u površini od 1.403 m2, sve k.o. J. te isto u roku od 10 dana od dana zaključivanja ugovora predati na provedbu zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu. Isto tako se obvezuju rješenje o zasnivanju hipoteke zajedno s pripadajućim zk izvatkom dostaviti vjerovniku po uknjižbi hipoteke

- da procjena vrijednosti nekretnine koje se osiguranjem novčane tražbine po ovom ugovoru traži čini sastavni dio ugovora

- da založni dužnici izjavljuju da na temelju ovog ugovora vjerovnik može nakon dospijeća osigurane tražbine neposredno provesti prisilnu ovrhu radi naplate tražbine po njenom dospijeću, a u slučaju da dužnici zakasne s ispunjenjem osigurane tražbine vjerovnik ima pravo tražiti prodaju nekretnina iz ovog sporazuma i naplatiti se iz istih

- da dužnici povlače tužbu koju protiv vjerovnika imaju kod Trgovačkog suda u Splitu i odriču se tužbenog zahtjeva

- da ugovorne strane nemaju nikakvih drugih međusobnih dugovanja i potraživanja.

10. Čitanjem dopisa S. banke d.d. od 7. rujna 2010. utvrđeno je da istim izvješćuju odvjetnicu I. F.. T. kako su 26. srpnja 2010. zaprimili rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-2157/10 . te je iznos od 25.564,59 eura s kamatom po viđenju na devizne štedne uloge izdvojen na depozitni račun banke prema srednjem tečaju na EUR zajedno s troškovima ovrhe određenim rješenjem o ovrsi. Kako u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o ovrsi nisu dobili rješenje o odgodi ovrhe, niti očitovanje suda vezano uz tečaj isplatu su izvršili na račun punomoćnika ovrhovoditelja, a sve u skladu s depozitivom rješenja o ovrsi. Prilikom isplate korišten je prodajni tečaj budući ovrhovoditelj ima pravo dobiti iznos u kunama potreban za kupnju eura u iznosu koji je određen ovrhom. Trošak ovrhe iznosi 5.285,00 kuna, glavnica 187.235,06 kuna te kamata 4.780,45 kuna, odnosno ukupno 197.300,51 kuna.

11. Čitanjem brisovnog očitovanja ovjerenog kod javne bilježnice L. P. iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-. od 17. siječnja 2001. utvrđeno je da istim B. A.. a.d. A. kao pravni sljednik B. B. K– A., a kao založni vjerovnik, na temelju ugovora o zasnivanju založnog prava

pod poslovnim brojem Ov.Br.2783/89. Općinski sud u A. s jedne i založnog dužnika T. I. i A. s druge strane izjavljuje da su suglasni da se založni dužnici T. I. i T. A. u cijelosti izmirili dug prema založnom vjerovniku

B. B.. K. – A., odnsono njegovom današnjem pravnom

sljedniku B. A. – A., naznačen u članku 1. citiranog ugovora o zasnivanju založnog prava. Također su suglasni da se na temelju ovog brisovnog očitovanja ishodi brisanje založnog prava vjerovnika na motornom brodu K. L., luke upisa Split, u upisnim knjigama L. kapetanije Split za ukupni hipotekarni teret u iznosu od 383.462,50 DEM u tadašnjoj dinarskoj protuvrijednosti na dan naplate hipoteke.

12. Čitanjem potvrde A. za gospodarske registre, Registar gospodarskih subjekata broj: BD od 17. svibnja 2018. utvrđeno je:

- da je u registru kod Trgovačkog suda u S. u registarskom ulošku broj rješenjem pod poslovnim brojem Fi-. od 21. srpnja 1978. upisana:

Radna organizacija B. B. K. A. koja je nastala od OOUR

B. K. nakon izvršene transformacije Radne organizacije B. TB. prema članku 386. Zakona o udruženom radu i na temelju Samoupravnog

sporazuma o udruživanju u S. organizaciju udruženog rada riječne brodogradnje B. B., br. 1. od 18. prosinca 1997. i odluke broj 81/1

od 23. prosinca 1977.

- da je na temelju rješenja broj Fi-. od 17. travnja 1980. radna organizacija organizirana kao Radna organizacija B. B. K. sa p.o., a rješenjem broj Fi- 156/89. od 15. svibnja 1989.

ista se uskladila sa Zakonom o poduzećima kao Društveno preduzeće B. B.. K. A.

- ovo poduzeće rješenjem broj Fi-442/91. od 31. svibnja 1991. upisalo je promjenu naziva u Društveno preduzeće B. A. sa p.o., A., a

rješenjem broj Fi-735/91. od 12. kolovoza 1991. isto je konstituirano kao Mešovito deoničarsko društvo B. A. A.

- da je rješenjem broj Fi-. od 27. kolovoza 1998. poduzeće organizirano kao A. društvo B. A., A., matični broj

- da je rješenjem Agencije za gospodarske registre u Beogradu broj BD- od 18. lipnja 2005. društvo provedeno u Registar gospodarskih subjekata pod punim nazivom A. društvo B. A., A., a

rješenjem broj BD . od 5. srpnja 2010. društvo je registriralo promjenu naziva i punog poslovnog naziva u A. društvo B. A.,

A. u stečaju, matični broj

- da je rješenjem broj BD od 24. lipnja 2010. registrirana promjena zabilježbe koja glasi "U Registar gospodarskih subjekata upisuje se rješenje Trgovačkog suda u S. pod brojem St-. od 17. lipnja 2010. kojim se otvara stečajni postupak nad dužnikom AD B. A., matični broj

- da je rješenjem broj BD od 16. kolovoza 2012. registrirana promjena podataka tj. promjena oblika, naziva i poslovnog naziva u B. A. d.o.o. A., matični broj .

13. Iz iskaza tužitelja I. T.. u svojstvu stranke proizlazi kako je cijeli svoj život bio brodar te je bio naručitelj broda još davnih 90-ih, prije početka rata i to kod B. A., V.. Na temelju tog posla sa B. upisana

je hipoteka na brodu, a na temelju ugovora kojeg je prethodno potpisao sa B.. Kako je u međuvremenu počeo rat, to su se dogovorili da se gradnja broda završi u RH. Ostao je dužan određeni iznos novca B. A., a vezano za taj konkretni posao. Kako je u međuvremenu planirao i druge poslove pa tako i kupio brod u Australiji, bili su mu potrebni čisti papiri, odnosno rješenje svih dugova kako bi mogao realizirati taj posao u Australiji. To je bio razlog zbog kojeg je tražio da se izbriše hipoteka na brodu. V. T.. je postao direktor B. A. nakon što je tužitelj potpisao ugovor za narudžbu

broda K. L. te je T. tražio da mu isplati sav iznos kako bi mu izdao

brisovnicu. Posudio je novce od gospodina S. iz A. s kojim je prethodno poslovao kako bi ih mogao dati V. T.. i ishoditi brisovnicu. Negdje, misli da se radilo o 2000. po dogovoru sa T. odlazi u Osijek. Odlazi u Osijek i predaje novac V. T.. Nije se mogao prisjetiti o kolikom se iznosu radilo, ali naglašava da je tada T. tražio od njega da potpiše ugovor o zajmu na iznos od 50.000,00 DEM govoreći mu da bi se radilo o nekakvoj kazni jer nije na vrijeme ispunio svoju obvezu te da će mu, a nakon što potpiše ugovor o zajmu, ispostaviti brisovnicu. Na pitanje zašto je potpisao takav ugovor o zajmu za novac koji nije dugovao, odgovorio je kako je u tom trenutku razmišljao samo o tome da realizira posao u Australiji te da je to bio razlog. Sa njim u Osijeku je bio njegov brat A., a prilikom posudbe novca od gospodina S., bio je prisutan K. N...

Kazao sam S. zašto mu novac treba te je isto čuo i N.. Nije niti znao da je došlo do ovrhe te za isto saznaje kada su ga kontaktirali iz banke i kada su mu kazali da su novac isplatili odvjetniku kojeg niti zna niti poznaje. Misli kako je prvo potpisao zajam jer mu je T. rekao da mu neće ispustiti brisovnicu dok ne potpiše ugovor. Čitavo to vrijem je njegov brat Ante bio prisutan. Vrijednost posla o nabavci broda u A. je bio 800.000,00 USD te je toliki ulog je visio i ovisio o potpisivanju ove brisovnice. Otišao je u Osijek u namjeri da plati dug A. po prethodnim poslovima, a koliki je zapravo dug i bio. Ne sjeća se o kolikom se dugu radilo. Nije kontaktirao sa odvjetnikom L. A.. Nakon ovrhe nije pokušao

kontaktirati sa B. niti sa V. T..

14. Svjedok K. N. je naveo kako već 31 godinu radi u turističkoj agenciji S. sa sjedištem u Austriji. Negdje 1992., 1993., koliko se može prisjetiti, upoznao je tužitelja I. T.. Naime, tužitelj je imao jedrenjak K. L., a s kojim jedrenjakom je turistička agencija čiji je djelatnik vodila krstarenja po Jadranu. 7-8 godina su uredno poslovali nakon čega je došlo do prekida suradnje jer se tržište otvorilo. Ističe kako mu je boravište u G., a sjedište agencije je u K.. Naveo je kako nije bio prisutan razgovorima i dogovorima gospodina S. i tužitelja I. T.. vezano za posudbu novca. Jedino je bio prisutan vezano za poslovne dogovore u ovom razdoblju od 7-8 godina. Gospodin S. mu u razgovorima nije spominjao da bi tužitelj I. T. od njega posuđivao nekakav novac. Naglašava i to da je kontaktirao L. T., a nakon što je dobio poziv za sudsko ročište jer mu nije bilo jasno o čemu se radi s time da L. T. mu nije ništa govorio vezano za predmet spora. On je upoznato tužitelja sa gospodinom Springerom te su poslovno dobro surađivali.

15. Svjedok A. T.. je naveo da je imao poslovni odnos s B. A., a vezano za gradnju broda. S njima su imali određene sporove vezano uz kvalitetu izgradnje. Sve što su bili dužni s osnova gradnje broda su izmirili B. A... Bio je u Osijeku prilikom potpisivanja ugovora o zajmu. Tada

već B. A. nije postojalo te je plaćeno V. T.., a o kojem je

iznosu riječ ne sjeća se. Novac koji su dali Vladi T. je njegov brat I. prethodno posudio od S.. Bili su prisiljeni od strane V. T.

potpisati ugovor o zajmu od 17. siječnja 2001. u protivnom isti nije htio dati brisovnicu za hipoteku koja je prethodno bila upisana na brodu. A. su kao garanciju za zajam iz ugovora od 17. siječnja 2001. dali zemlju u J., a sve na inzistiranje T.. Ne sjeća se je li ikada završen postupak sa A. koji su pokrenuli.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-2157/10. od 16. srpnja 2010. te radi stjecanja bez osnove.

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

18. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je prijedlog za ovrhu na temelju ugovora o zajmu od 17. siječnja 2001. solemniziran kod javnog bilježnika L. P. pod poslovnim brojem OU-39/2001., a radi nepodmirenja tražbine u iznosu od 50.000,00 DEM podnio ovrhovoditelj B. A. protiv ovršenika I. T.. i A. T..

- da je Općinski sud u Splitu donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem OVR- 2157/10. od 16. srpnja 2010.

- da je Županijski sud u Splitu potvrdio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu u dijelu kojim je dopuštena ovrha radi naplate 25.564,59 eura s obrazloženje da ovršenici, osim puke tvrdnje da su isplatili u cijelosti dug prema ovrhovoditelju, tu tvrdnju nisu ničim dokazali

- da su tužitelj i tuženik pod 2. B. A. 17. siječnja 2001. sklopili ugovor o zajmu na iznos od 50.000,00 DEM, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika L. P.. iz O. pod poslovnim brojem OU-.

- da je B. A. 17. siječnja 2001. izdalo brisovno očitovanje u

kojem se navodi da su I. i A. T.. izmirili dug prema založnom vjerovniku brodogradilištu B. –. K. – A., a po ugovoru o zasnivanju založnog prava "U A., 2. srpnja 1989."

- da je tuženik B. A. A. pravni sljednik brodogradilišta

B. –. K. – A..

18.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza.

19. Tužitelj tvrdi da je podmirio tražbinu prema tuženiku pod 2. B. A. – A. odmah po potpisivanju ugovora o zajmu na kojem je ovaj tuženik temeljio prijedlog za ovrhu. Naime, od gospodina S. iz A. da je posudio novac koji je predao V. T.., direktoru B. A. i to u Osijeku.

V. T. je tražio od njega da potpiše ugovor o zajmu tvrdeći da se radi o nekakvoj kazni jer nije na vrijeme ispunio svoju obvezu po prethodnom poslu sa istim brodogradilištem. Iskaz tužitelja nelogičan je i neživotan, nema uporište u ostalim izvedenim dokazima, radi čega se i ne prihvaća. Nije životno niti prihvatljivo da bi bilo tko potpisao ugovor o zajmu za novac koji ne duguje. Tužitelj je siguran da je V. T. predao na ruke novac koji mu je dugovao, ali se ne sjeća o kojem se iznosu radilo. Zato se sjeća da je ugovor o zajmu potpisao na iznos od 50.000,00 DEM, iako navedeni iznos nije dugovao. Neuvjerljivo. Tužitelj isto tako tvrdi da je tada s njim bio prisutan i K. N. koji je čuo njegov razgovor sa gospodinom S. i čuo je zašto mu novac treba. Svjedok K. N.. je izjavio da nije

bio prisutan razgovoru između S. i tužitelja, niti mu je S. spominjao da je tužitelj od njega posudio bilo kakve novce. Svjedok A. T., s kojim je sud ostvarivao vrlo otežanu komunikaciju, tvrdi da je bio sa bratom u O. prilikom potpisivanja ugovora o zajmu, ne sjeća se koji je iznos njegov brat platio V. T., ali tvrdi da su bili prisiljeni od V. T.. na potpisivanje ugovora o zajmu jer nije htio dati brisovnicu za hipoteku koja je prethodno bila upisana na brodu. Svjedok je, što je sud i konstatirao na zapisnik, brat tužitelja koji je, iako je vrlo nepovezano iznosio činjenice, bio siguran kada je govorio da je novac plaćen V. T. i da su prisiljeni na potpisivanje ugovora o zajmu. Svjedok je stranka ugovora, a samim time je zainteresiran za ishod spora.

19.1. Tuženik pod 2. B. A. je 17. siječnja 2001. izdao brisovno očitovanje za sklapanje davno prije upisane hipoteke na brodu. Taj isti dan tužitelj i njegov brat A. T.. su potpisali ugovor o zajmu jer su posudili od B. A. 50.000,00 DEM. Neprihvatljivo je da bi bilo tko potpisao ugovor o zajmu, a pritom i pristao na upisivanje založnog prava na nekretnini, a da doista ne duguje iznos zaloga. Još je nelogičnije da se isti dan vrati dug koji je trebalo vratiti tek pola godine poslije.

19.2. Dakle, osim puke tvrdnje tužitelja da je vratio dug prema Brodogradilištu A. pa da istom ne duguje ništa, tužitelj ne dostavlja isprave, odnosno ne predlaže niti jedan drugi dokaz kojim bi dokazao na nedvojben način da je dug i podmiren. Svjedok K. N.., nepristrani svjedok, nije potvrdio navode tužitelja da je bio prisutan kada je predao novce V. T.. i da je čuo u koju svrhu je te novce posudio od gospodina S..

19.3. Osim iznesenog za naglasiti je da je Županijski sud u Splitu odbio žalbu tužitelja i potvrdio rješenje o ovrsi što znači da je utvrđeno da je prvostupanjski sud zakonito i ispravno odredio ovrhu na temelju Ugovora o zajmu.

20. Ugovor o zajmu strane valute među strankama sklopljen je 17. siječnja 2001. Pitanje valjanosti ovog ugovora trebalo je raspraviti na temelju odredbo Zakona o privremenim mjerama o izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju ("Službeni list SFRJ" broj: 85/89. – dalje ZPM iz 1989.) koji se počeo primjenjivati od 1. siječnja 1990.

20.1. Prema ovom Zakonu – ZPM-u iz 1989. (članak 11.) izmijenjen je članak 16. stavak 1. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 53/91. – dalje ZDP) na sljedeći način:

"Zabranjeno je plaćanje i naplata u devizama ili u zlatu između domaćih osoba i između domaćih osoba i stranih osoba u Jugoslaviji, ako Saveznim zakonom nije drugačije određeno".

Stavak 2. članka 16. ZPD-a ostao je neizmijenjen a isti je glasio da svaki pravni posao protivno zabrani iz stavka 1. ovog članka je ništav.

22.1.1. Dakle, navedena sankcija ništetnosti mogla se tada odnositi na pravne poslove kojima se protivno zakonskoj zabrani ugovara plaćanje, odnosno naplata u devizama i zlatu. Ako su pak ti pravni poslovi ništavi, na njih se primjenjuju odredbe članka 104. ZOO-a.

20.2. Prema odredbi članka 10. ZPM-a iz 1989. članak 15. ZDP-a je glasio da je zabranjena kupnja i plaćanje devizama između domaćih osoba i između domaće i strane osobe u J. izvan jedinstvenog deviznog tržišta.

20.3. Zakonske odredbe koje su govorile o raspolaganju sa stranom valutom uvijek su bile formulirane na način da su određivale one raspoložbe stranom valutom koje su zabranjene. A naprijed spomenute zakonske odredbe ne dolaze do primjene kada se radi o ugovoru o zajmu strane valute.

Naime, ugovorom o zajmu strane valute strana valuta ne služi ni kao mjera vrijednosti neke druge robe, odnosno usluge ni kao zakonsko sredstvo plaćanja, a niti ona tu zamjenjuje domaću valutu. Pozajmljivanje strane valute je samo jedan od načina korištenja same strane valute kojom netko raspolaže.

20.4. Iz iznesenog proizlazi da ugovor o zajmu sklopljen 17. siječnja 2001. (u to vrijeme) nije bio zakonom zabranjen. Stoga je i valjan i isti se i može ispuniti u stranoj valuti (Rev-1178/93.).

21. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika pod 2. nije osnovan, a kako to proizlazi iz Potvrde A. za gospodarske registre R. S..

22. Nije osnovan niti prigovor stvarne nenadležnosti suda u RH. Naime, prema odredbi članka 46. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91. i 88/01.) propisano je da u parnici s više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara nadležnost suda RH postoji i kada jedan od tuženika ima prebivalište u RH, a što je slučaj.

23. Tužitelj se poziva i na stjecanje bez osnove navodeći da je u cijelosti izmirio dug prema založnom vjerovniku. S obzirom da je utvrđeno da je sud zakoniti odredio ovrhu, što je potvrdio i Županijski sud, to nije niti moglo doći do stjecanja bez osnove.

24. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku pod 2. je priznat trošak zastupanja na ročištima od 26. veljače 2018., 8. travnja 2022., 5. srpnja 2022., 28. listopada 2022. i 27. ožujka 2023. po 250 bodova, za zastupanje na ročištu održanom 1. prosinca 2021. 125 bodova, odnosno ukupno 1.375 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženom paušalom od 15,00 kuna daje iznos od 20.625,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 5.156,25 kuna pa se dolazi do ukupnom iznosa od 25.781,25 kuna/3.421,76 eura (Nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu pozivom na odredbu članka 4. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.).

24.1. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.503,76 kuna/465,03 eura, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

25. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48. stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

26. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

27. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 11. svibnja 2023.

SUTKINJA

JELENA LONČAR,v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.