Posl.broj P-1876/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice T. D., OIB:…., iz S., zastupana
po pun. M. J. M., odvj. u S., protiv tuženika 1. T. P.,
OIB:…, iz K., i 2. K. T.,
OIB:…, iz K., oboje zastupani po pun. V.
L., odvj. u S., radi isplate, nakon glavne rasprave održane dana 29. ožujka 2023. god. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 11. svibnja 2023.,
presudio je
I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 9.360,00 eura / 70.522,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. prosinca 2011. pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. siječnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. veljače 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. ožujka 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. travnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. svibnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. lipnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. srpnja 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. kolovoza 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. rujna 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. listopada 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. studenog 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. prosinca 2012. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. siječnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. veljače 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. ožujka 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. travnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. svibnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. lipnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. srpnja 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. kolovoza 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. rujna 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. listopada 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. studenog 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. prosinca 2013. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. veljače 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. ožujka 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. travnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. svibnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. lipnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. srpnja 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. rujna 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. listopada 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. studenog 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. prosinca 2014. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. siječnja 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. veljače 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. ožujka 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. travnja 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. lipnja 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. srpnja 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. rujna 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. listopada 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. studenog 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. prosinca 2015. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. veljače 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. travnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. rujna 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. listopada 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. studenog 2016. godine pa do isplate,
- iznos od 156 eura / 1.175,38 kn od 1. prosinca 2016. godine pa do isplate.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 156 eura / 1.175,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, koja na navedeni iznos teče od 1. prosinca 2011. pa do isplate.
III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici ovom parnicom prouzrokovani parnični trošak u iznosu od 3.843,16 €/ 28.956,25 kuna s kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tužiteljica vlasnica stana u S. anagrafske oznake T. 5, izgrađen na čest. zgr. 965 Z.U. 860 k.o. S., da tuženici bez pravnog osnova koriste 2/3 dijela stana i odbijaju iseliti zbog čega da je tužiteljica i pokrenula postupak za njihovim iseljenjem kod ovog suda pod Posl. brojem Pst-1101/14. Kako tuženici ne plaćaju najamninu da se neosnovano bogate za iznose najamnine, pa traži isplatu iznosa mjesečnih najamnina sa zakonskom zateznom kamatom sve od 01. prosinca 2011. god., zaključno sa 01. prosinca 2016. god.
2. Tužbeni zahtjev je konačno u pogledu potraživanog iznosa, kao i razdoblja uređen podneskom od 14. ožujka 2023. god.
3. Tuženici osporavaju tužbu navodeći da nije iz ničeg razvodno da tuženici žive baš u tom stanu, iako da žive u stanu na adresi S., u kojeg da su uložili preko 100.000,00 kuna.
4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, posebno vještvo građevinskog vještaka D. S. i vještakinje J.
M., te je pregledan spis Pst-1101/2014 (preslik spisa u prilogu).
5. Tužbeno zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.
6. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na vraćanje koristi ostvarene uporabom tuđe stvari u svoju korist utemeljen je, a kako se to i sama u tužbi poziva na odredbama članka 1120. ZOO-a koje reguliraju uporabu tuđe stvari u svoju korist, s obzirom da tužiteljica tvrdi da su tuženici u navedenom razdoblju od 01. prosinca 2011. god., zaključno sa 01. prosinca 2016. god. bez valjane pravne osnove koristili za stanovanje stan koji je njeno vlasništvo i da su se tako neosnovano obogatili.
7. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi daje tužiteljica uknjižena za cijelo kao vlasnica suvlasničkog dijela sa neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-6) na čest. zgr. 965, stan u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, nužnika, ukupne površine 42,72 m2, a nalazi se u zgradi označenoj kao čest. zgr. 965, T. 5.
8. Pregledom spisa Pst-1101/14 utvrđeno je da je Presudom od 02. svibnja 2018. god. naloženo tuženicima da isele iz stana koji se nalazi u S. , u ulici T. 5, u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. 965, zk. ul. 860 k.o. S., stan u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i nužnika, iznesu sa sobom sve svoje pokretnine te ga slobodnog od osoba i stvari predaju u posjed tužiteljici, a koja presuda je potvrđena odlukom Ž. suda u S., Gž-2262/18 od 11.
listopada 2018.
9. Time je prije svega učinjen nesporan identitet stvari, odnosno da se radi upravo o predmetnom stanu u vlasništvu tužiteljice.
10. Iz pregledanog predmeta Pst-1101/14 utvrđeno je nespornim:
- da je tužiteljica kao kupac 25. srpnja 2007. sklopila s Fondom za naknadu oduzete imovine kao prodavateljem Ugovor o prodaji stana (uz jednokratnu otplatu) kojim je tužiteljica kupila stan u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zgr. 965, upisane u zk. ul. br. 860 k.o. Split, koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površne 42,72 m2, zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koja se nalazi u S.
- da je tužiteljica u zk. ul. br. 860 k.o. Split upisana kao vlasnica stana u S., anagrafske oznake T. 5, S., u prizemlju, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i nužnika, površine 42,72 m2,
- da su tuženici u posjedu dijela predmetnog stana (koriste kupatilo, kuhinju, jednu sobu i zajednički hodnik) bez valjane pravne osnove i da odbijaju iseljenje iz stana po zahtjevu tužiteljice.
- da tuženica T. P. u predmetnom stanu živi od rođenja, a tuženik
K. T., kao njezin izvanbračni drug, od sedamdesetih godina prošlog
stoljeća,
- da tužiteljica u predmetnom stanu živi također od rođenja, ali se nakon udaje iselila iz stana, u koji se je vratila 1982. i otada je živjela u stanu zajedno s majkom M. P. do majčine smrti 17. prosinca 1984. u ekonomskoj zajednici i kao član njezina obiteljskog domaćinstva, za razliku od svoje sestre – tuženice T. P. i njezina izvanbračnog druga tuženika K. T. koji
nisu nikada živjeli u ekonomskoj zajednici s M. P. te se nisu smatrali članovima njezina obiteljskog domaćinstva,
- da je tužiteljica nakon smrti majke rješenjem Komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove Općine Split broj: 08-UP-I-2373/85 od 23.10.1985. utvrđena nositeljem stanarskog prava na predmetnom stanu, dok je prijedlog tuženice T. P. da se ona utvrdi nositeljem stanarskog prava na predmetnom stanu odbijen,
- da je tuženica T. P. protiv navedenog rješenja Komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove Općine S. izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem Sekretarijata za upravno-pravne poslove, Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove Zajednice općina Split, broj: UP-II-05/02-6261/1-1985 od 3. veljače 1986., protiv kojeg rješenja je podnijela tužbu koja je odbijena presudom Upravnog suda Hrvatske, broj: Us-1970/1986-7 od 8. listopada 1986.,
- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskom suda poslovni broj IIP- 221/89 od 16. srpnja 1990. naloženo tuženicima da isele iz predmetnog stana i stave ga na raspolaganje slobodnog od osoba i stvari tužiteljici, nakon što im tužiteljica osigura nužni smještaj, time da je tužiteljica zahtjev za iseljenje tuženika iz predmetnog stana u toj parnici zasnivala na odredbi članka 68. stavka 2. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90 i 22/90) kojom je propisano da stanar može svakom članu svoga porodičnog domaćinstva i onom koji više nije član tog domaćinstva, osim maloljetnim članovima porodičnog domaćinstva, članovima porodičnog domaćinstva koje je stanar dužan uzdržavati i bračnom drugu, uskratiti korištenje stana i tražiti iseljenje iz stana, kada su se njihovi međusobni odnosi toliko poremetili da je zajednički život nesnošljiv, ostavljajući mu za iseljenje primjeren rok koji ne može biti kraći od 30 dana.
- da tužiteljica nema drugi stan ili nekretninu u kojoj bi mogla živjeti, a ni financijskih sredstava za kupnju drugog stana,
- da je tuženik K. T. na temelju nasljeđivanja pok. oca M.-
S. T. pok. A. stekao suvlasništvo više nekretnina položenih u k.o. K., a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u O. poslovni broj O-263/95-3 od 18. prosinca 1995., i da je na jednoj od naslijeđenih nekretnina njegova kćer M. T. uredila prostor za stanovanje, gdje sada živi s
djecom,
- da tuženici nisu ni pokušavali naći drugi stan i da tužiteljici nisu plaćali nikakvu naknadu za korištenje dijela predmetnog stana
11. Na ovim utvrđenjima utemeljena je sada pravomoćna Presuda u predmetu Pst-1101/14, od čega je u ovom postupku važno utvrđenje da tuženici moraju iz stana iseliti, da su dio stana koristili bez valjane pravne osnove i da za isto nisu nikada plaćali tužiteljici kao vlasnici stana nikakvu naknadu ili najamninu.
12. Za nadodati je i da je Rješenjem Ovr-2247/2020 od 01. lipnja 2022. god. utvrđen dovršetak ovrhe određene Rješenje, o ovrsi Ovr-2777/18 od 03. travnja 2019. god. te da je 29. travnja 2022. god. uredovanje, došlo do provedbe ovrhe određene iseljenjem na temelju pravomoćne presude Pst-1101/14 Općinskog suda u S., kojom je ovršenicima naloženo iseliti iz stana na adresi T. 5, S., čime je ovrhovoditeljica uvedena u posjed stana.
13. Slijedom navedenog potrebno je bilo utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, odnosno visinu potraživane najamnine kroz utuženo razdoblje.
14. U tu svrhu je prije svega provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke D. S. koji je u vještvu od srpnja 2019. god, procijenio iznos najamnine predmetnog stana na iznos od 1.153,00 kuna.
15. Naime, vještak je u svom stručnom mišljenju istaknuo da imajući u vidu saznanje da je predmetni stambeni prostor nestandardnog nivoa opremljenosti, neredovito i nestručno održavan, zapušten, dotrajale opreme i neuvjetan za normalnu stambenu uporabu, procjenjuje se najamnina predmetnog dvosobnog stana u cca 75% iznosu prosječne cijene mjesečnog najma uspoređivanog stambenog prostora, odnosno u mjesečnom iznosu od 2.100,00 kn, a kako sukladno nespornom iskazivanju stranaka tijekom očevida veličina dijela stana kojeg koriste tuženici iznosi 23,56 m2, a dio koji se odnosi na istočnu sobu, ½ dijela kuhinje i nužnika, to je iznos mjesečne najamnine procijenio na 1.153,00 kuna.
15.1. Vještak je ovu procjenu dao na temelju usporedbe neslužbenih podataka prikupljenih u Agencijama za posredovanju u prometu nekretninama, Poreznoj upravi i sredstvima javnog oglašavanja, kako po veličini tako i po položaju sličnih stambenih prostora. Zbog ovoga su tuženici progovorili vještvu i utvrđenoj visini najamnine, smatrajući da je vještak morao utvrditi mogu li se predmetne prostorije iznajmljivati i pokojoj cijeni, jer da nije jasno kako vještak može utvrditi da se radi o prostoru neuvjetnom za normalnu stambenu uporabu, a sa druge strane tvrditi da se za taj prostor može postići najamnina od 1.153,00 kuna kad je k tome evidentno da se uopće ne može iznajmiti.
16. Zaista, radi se o stanu koji je u toliko lošem stanju da nije ni za stanovanja a kamo li iznajmljivanju kako to proizlazi iz fotografija vještaka S. priloženim uz vještvo. Vještak je pak dao napomenu da je mjesečna najamnina predmetnog stana procijenjena sukladno zatečenom stanju, nivou opremljenosti i uporabnoj namjeni utvrđeno tijekom očevida lica mjesta, te da eventualni potencijal turističkog iznajmljivanja nije analiziran obzirom da u ovom stanju ni ne može stan dobiti kategorizaciju. U iskazu na ročištu od 03. ožujka 2020. god. vještak je naveo da se dobivena srednja vrijednost najamnine (usporednom metodom) korigira sa određenim faktorom (25%), obzirom na zatečeno stanje stambenog prostora .
17. No, po mišljenju suda nije od značaja da li se stan u takvom stanju uopće mogao iznajmiti ili ne i koliku bi najamninu ostvarila tužiteljica da ga je iznajmljivala, jer je činjenica da su upravo taj i takav stan, odnosno njegov dio koristili tuženici kroz navedeno razdoblje i živjeli u njemu, koristeći ga bez pravne osnove, a da za isto nisu plaćali tužiteljici.
18. Na prijedlog tuženika obzirom na njihove prigovore na vještvo određeno je novo vještačenje po vještaku građevinske struke Jagodi Mihovilović.
19. Vještakinja utvrđuje da se predmetni stan nalazi u užem gradskom centru, u mirnoj ulici, u neposrednoj blizini Hrvatskog Narodnog Kazališta. U blizini su svi potrebni gradski sadržaji: škola, vrtić, tržnica, trgovine i plaža. Od mora i od Rive udaljen je cca 300 m. Mogućnost iznajmljivanja stana na ovom položaju je vrlo dobra, ali predmetni stan ni tlocrtom ni uređenjem nije podesan za iznajmljivanje po standardnim cijenama. Također usporednom metodom daje procjenu mjesečne najamnine predmetnog stana te zaključuje da p rocjena tržišnog najma predmetnog stana površine 42,72 m2 u S., u slučaju da se dovede u uredno stanje iznosi 347,31 EUR mjesečno.
20. Tuženici prigovaraju i ovom vještvu ali iz pravnih razloga, s osnova tvrdnji da je predmetna nekretnina neuvjetna za normalnu stambenu upotrebu.
21. Tužiteljica je podneskom od14.03.2023. god, precizirala tužbeni zahtjev u pogledu potraživanih mjesečnih iznosa najamnine, pri tome temeljeći iste na vještvu vještaka D. S., a obzirom da je vještak dao procjenu mjesečne najamnine sukladno zatečenom stanju opremljenosti i uporabnoj namjeni utvrđenoj tijekom očevida na način da je procijenio mjesečnu najamninu za dio stana korišten po tuženicima u iznosu od 156,00 eura.
22. Sud također u potpunosti prihvaća vještvo vještaka D. S. kao referentno i stručno, obzirom je vještak dao izračun najamnine za predmetni stan odnosno dio stana kojeg su koristili tuženici, a prema stanju zatečenom na dan očevida, što je i bio cilj. Naime, nije sporno da bi tužiteljica da stan uredi i dovede u stanje normalne uporabljivosti mogla takav stan, na tom položaju iznajmiti za puno veći iznos, a posebno ako bi ga iznajmljivala u turističke svrhe u koje se uostalom iznajmljuje 90% stanova u staroj gradskoj jezgri. Nije sporno ni to da tužiteljica nije mogla stan ni urediti ni iznajmiti budući su u njemu neosnovano boravili tuženici.
23. Na ročištu od 29. ožujka 2023. god. tuženici su istaknuli prigovor zastare potraživanja. Ovaj prigovor nije osnovan, osim u odnosu na prvo potraživanje od 156 eura sa dospijećem od 01. prosinca 2011. god., a obzirom je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 08. prosinca 2016. god.
24. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica traži isplatu utuženog novčanog iznosa prema pravilima o stjecanju bez osnove ističući da su tuženici stekli korist u iznosu neplaćene najamnine za sporno razdoblje i pa se tužbeni zahtjev temelji na odredbama čl. 1120. i 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO).
25. Ne traži se dakle isplata najamnine u kojem bi slučaju trebalo primijeniti odredbu čl.229. ZOO-a o zastari od tri godine, već naknada za naknada za bespravno korištenje predmetnog stana koja zastarijeva u roku od pet godina.
26. Kako je tužba podnesena 08. prosinca 2016. god., najstarija tražbina naknade za korištenje stana dospijeva 01. prosinca 2011. god., samo je u odnosu na nju nastupila zastara.
27. Tuženici također prigovaraju da se ne radi o stjecanju bez osnove jer dan nikakva imovina tužiteljice nije prešla u imovinu tuženika, no kako je već obrazloženo radi se o upotrebi tuđe stvari u svoju korist gdje tužiteljica ima pravo na naknadu koristi koju su tuženici imali od upotrebe njene stvari, konkretno stana u kojem su bez pravne osnove živjeli.
28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
29. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
29.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 06.11.2018., 28.11.2019., 03.03.2020., 14.09.2021., 23.11.2021., 07.10.2022. i 29.03. 2023. po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 18.10.2017. -25 bodova i za zastupanje na ročištu od 07.12.2017. – 50 bodova, te za sastav podnesaka od 26.10.2017., 14.10.2019., 03.03.2020. i 14.03.2023. po 100 bodova, ukupno 1275 bodova, što pomnoženo sa 15 kuna koliko iznosi vrijednost boda daje 19.125,00 kuna, uvećano za 25% na ime PDV-a daje 23.906,25 kuna odnosno 3.172,91 €, a čemu treba pridodati troškove vještačenja u iznosu od 3.500,00 kuna/ 464,53 €, te plaćene pristojbe tužbe u iznosu od 1.550,00 kuna/ 205,72 €, tako da ukupan trošak iznosi 3.843,16 €/ 28.956,25 kuna.
29.2. Kako tužiteljica nije uspjela tek u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi to je temeljem čl. 154. st. 5ZPP-a odlučeno kao u izreci pod. točkom II.
U Splitu, 11. svibnja 2023. godine
SUTKINJA
Maja Vukmir, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA:
- pun. tužitelja,
- pun. tuženika.
