Broj: Pn-111/2019-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz V. B. 115, OIB: koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B. iz G., protiv tuženika L. društva S. G., G., T. H. branitelja 10, OIB: koga zastupa punomoćnica odvjetnica M. Š. iz G., nakon održane glavne javne rasprave dana 27. ožujka 2023. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja N. P., odvjetnice iz G., punomoćnika tuženika M. Š., odvjetnice iz G., a sukladno odredbi članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dana 11. svibnja 2023. godine;

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku L. društvu S. G., G., T. H. branitelja 10, OIB:, da plati tužitelju A. L. iz V. B. 115, OIB: na ime naknade štete iznos od 491,07 eur/3.700,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, počevši od dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana.

II Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtjeva, tužbeni zahtjev tužitelja A. L. iz V. B. 115, OIB: protiv tuženika L. društva S. G., G., T. H. branitelja 10, OIB: radi isplate naknade štete u iznosu od 411,44 eur/3.100,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatama se odbija, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja A. L. iz V. B. 115, a kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu plati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete od 491,07 eur/3.700,00 kn[1] za period od dana podnošenja tužbe do dana donošenja presude.

III Nalaže se tuženiku L. društvu S. G., G., T. H. branitelja 10, OIB: da tužitelju A. L. iz V. B. 115, OIB: naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 163,46 eur/1.231,59 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, počevši od dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana.

r j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja A. L. iz V. B. 115, OIB: tako da predmet tužbenog zahtjeva bude isplata štete u iznosu od 902,51 eur/6.800,00 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj A. L. po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G., podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika L. društva S. G., G., T. H. branitelja 10, OIB: radi naknade štete.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 07. 07. 2016. godine na njegov moped marke "JIAJUE Raptor JJ5QT-17, reg. oznake godina proizvodnje 2011., kojim je dana 07. 07. 2016. godine upravljao tužitelj u nenaseljenom dijelu u mjestu V. B., na cesti LC-37137, naletjela srneća divljač (srna) i udarila u prednji dio mopeda, radi čega je tužitelj pao s mopeda i tom prilikom je zadobio tjelesne ozljede u vidu oguljotine kože na koljenima, potkoljenicama i laktovima. Isto tako, tužitelj navodi da se radi navedenog štetnog događaja kod ovoga suda pod brojem Pn-4/2017 vodi parnični postupak radi naknade imovinske štete a povodom štetnog događaja, u kojem predmetu su raspravljene sve odlučne činjenice vezane za štetnu radnju, štetu i uzročno posljedičnu vezu, a s obzirom da se navedeni predmet trenutno nalazi na Županijskom sudu u Varaždinu radi donošenja odluke o žalbi tuženika H. osiguranje d.d. te s obzirom na visinu pravične naknade koju tužitelj zahtjeva u ovom postupku, tužitelj predlaže prekid ovoga postupka do pravomoćno okončanog postupka koji se vodi pod brojem Pn-4/2017. Isto tako, tužitelj navodi da je zbog naprijed navedenih zadobivenih ozljeda trpio bolove u trajanju od najmanje dva tjedna tako da na ime pretrpljenih bolova zahtjeva pravičnu naknadu u iznosu od 1.500,00 kn. Isto tako, tužitelj navodi da je prilikom štetnog događaja pretrpio intenzivan primarni strah koji se osobito osjećao kao strah na tjelesni integritet, a potom i sekundarni strah od ponovnog ponavljanja događaja i posljedica liječenja temeljem čega tužitelj potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 1.500,00 kn, odnosno tužitelj ukupno potražuje 3.000,00 kn. Tužitelj ističe da kako je divljač iz lovišta tuženika prouzročila predmetnu štetu to je tuženik u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju koji se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora ali je tuženik odgovorio da ne nalazi zahtjev osnovanim. Tužitelj predlaže da se donese presuda kojom se nalaže tuženiku da na ime štete isplatu tužitelju iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate te da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije i tuženiku dosudi trošak postupka. Tuženik navodi da tužitelj u tužbi navodi da je dana 07. 07. 2016. godine upravljao mopedom reg. oznake BJ-817-GA te da je u nenaseljenom dijelu u mjestu V. B. na cesti LC 37137 naletila srneća divljač i udarila u prednji dio mopeda te da je tužitelj pao i tom plikom zadobio tjelesne ozljede u vidu: oguljotine kože na koljenima i potkoljenicama te laktovima, a iz zapisnika o očevidu PP Garešnica od 07. 07. 2017. broj na strani 3. toč. 2. izričito je navedeno da A. L. u prometnoj nesreći nije zadobio tjelesne ozljede. Tuženik ističe da iz povijesti bolesti od 07. 07. 2016. sastavljene po dr. med. Đ. I. proizlazi da se je tužitelj javio zbog ozljede potkoljenice pri padu sa skutera i to da je imao oguljenu kožu desnog koljena i potkoljenice, dakle da iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u prilogu tužbe ne proizlazi da bi tužitelj imao oguljotine kože na oba koljena i potkoljenicama te laktovima jer iz zapisnika o očevidu proizlazi da tužitelj u prometnoj nesreći nije zadobio tjelesne ozljede a u povijesti bolesti od istog dana 07. 07. 2016. proizlazi samo oguljotina kože desnog koljena i potkoljenice tako da nema govora o oguljotini kože na lijevoj nozi te na koljenima i potkoljenicama obje noge i nema govora o oguljotinama kože na laktovima, a fotografije koje je tužitelj dostavio u spis ne mogu biti dokaz zadobivenih povreda i tuženik se protivi da se te fotografije koriste kao dokaz s obzirom na dokumentaciju liječnika i zapisnik o očevidu. Tuženi navodi da postupak koji tužitelj vodi sa H. osiguranjem d.d. radi imovinske štete iz događaja od 07. 07. 2016. nije odlučan za donošenje odluke u ovome predmetu a odluku o prekidu postupka prepušta sudu. Tuženik poriče da bi ozljede tužitelja po svojoj težini povrede i okolnostima slučaja bile takove da opravdavaju priznanje novčane naknade, jer samim time što prilikom očevida nije utvrđeno da bi tužitelj zadobio povrede, očito upućuje na zaključak da kasnija prijava nekih neznatnih oguljotina kože nije težina povrede koja bi opravdavala priznanje novčane naknade. Tuženik navodi da iz zapisnika o očevidu PP Garešnica i povijesti bolesti od 07. 07. 2016. godine ne proizlazi da bi tužitelj zadobio povrede koje navodi u tužbi i ničim ne dokazuje da bi jačina povreda kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha opravdavali dosuđenje novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a pored toga ne postoje niti druge okolnosti slučaja koje bi opravdavale dosuđenje zatražene naknade. Tuženi ističe da s obzirom na oguljotinu kože desnog koljena i potkoljenice te činjenicu da tužitelj nije dalje liječen jer nema nikakve dokumentacije očito je da ta povreda nije izazvala fizičke bolove i strah koji bi po svome intenzitetu i duljini trajanja opravdavali dosuđenje pravične novčane naknade, jer ozljede nisu zahtijevale posebne dijagnostičke postupke niti specijalističke preglede, te sve okolnosti konkretnog slučaja, u primjeni zakonskih odredbi Zakona o obveznim odnosima ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade na ime neimovinske štete slijedom čega je potrebno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 03. rujna 2020. godine izvijestio sud da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela održanoj 05. 03. 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% pa slijedom toga preinačuje tužbu tako da na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 2.250,00 kn, a zbog pretrpljenog straha potražuje iznos od 2.250,00 kn odnosno ukupno potražuje iznos od 4.500,00 kn. Tužitelj je podneskom od 04. listopada 2022. godine izvijestio sud da tužitelj zbog pretrpljenih bolova potražuje iznos od 3.700,00 kn a za pretrpljeni strah 3.100,00 kn, odnosno ukupno 6.800,00 kn a podneskom od 30. siječnja 2023. godine je s obzirom na uvođenje službene valute euro u Republici Hrvatskoj uredio tužbeni zahtjev te naveo da potražuje naknadu štete u iznosu od 902,51 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate. Tuženi se protivio preinaci no sud je istu dopustio smatrajući ju svrsishodnom za razrješenje odnosa između stranaka, a s obzirom da je doista u tijeku ovoga postupka Vrhovni sud zauzeo stajalište da se mijenjaju dosadašnji orijentacijski kriteriji to se navedena okolnost treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

5. Tužitelj je podneskom od 02. ožujka 2020. godine izvijestio sud da je parnični postupak koji se vodio kod ovoga suda Pn-4/17 pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-69/2019-2 od 17. siječnja 2020. godine te da su u navedenom postupku utvrđeni svi elementi i to štetne radnje (u tome postupku imovinske) i uzročne veze između štetne radnje i štete, a slijedom toga i odgovornost tuženika kao osobe koja gospodari lovištem. Tuženik navedeno nije osporio te nije predlagao provođenje dokaza na okolnosti utvrđivanja uzroka i dinamike nastanka prometne nezgode i predložio je da se donese odluka temeljem stanja spisa, to je Sud izvršio uvid u spis ovog suda Pn-4/2017. u kojemu je tužitelj tužbu podnio protiv osiguravatelja LD S. radi naknade štete iz iste prometne nezgode te je uvidom u isti utvrđeno da je u navedenom predmetu utvrđena dinamika nastanka prometne nezgode i da je pravomoćnom presudom naloženo osiguravatelju tuženika da tužitelju naknadi imovinsku štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao svjedoke S. L., Ž. F., tužitelja A. L. kao stranku te predstavnika tuženika Ž. P. kao stranku, proveo je liječničko vještačenje s liječničkim vještakom dr. M. B. koji je svoj nalaz i mišljenje dao na glavnoj raspravi, izvršio je uvid u preslik zapisnika o očevidu PP Garešnica … od 07. 07. 2016. (list 5-7), u preslik povijesti bolesti potpisane po dr. med. Đ. I. od 07.07.2016. (list 8), preslik fotografija (9-11), preslik presude Pn-4/2017-76 od 10.12.2018. (list 12-17), u dopis pun. tužitelja tuženiku od 14.12.2018. (list 18), u dopis pun. tuženika upućenom pun. tužitelja od 09.01.2019. (list 19), preslik presude Županijskog suda u Splitu Gž-2141/2017-2 (list 22-25), u preslik sudske prakse (list 26-35), zdravstveni karton tužitelja (list 45), preslik sudske prakse (list 47-49), u sudsku praksu (list 64-65), u spis ovoga suda Pn-4/17, te u cjelokupan spis

7. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci, a iz slijedećih razloga.

8. Tijekom postupka, nedvojbeno je utvrđeno da je dana 7. srpnja 2016. godine na nenaseljenom dijelu prometnice u mjestu V. B. na cesti LC-37137, tužitelj upravljao mopedom marke "JIAJUE" Raptor reg. oznake …. te da je došlo do oštećenja istog i da je tužitelj u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozlijede. Tužitelj tvrdi da je do oštećenja vozila i zadobivenih ozljeda tužitelja došlo uslijed toga što je u trenutka kada je isti upravljao vozilom prometnicom na njegovo vozilo naletjela srneća divljač i udarila u prednji dio mopeda te ga oštetila.

9. Tuženi je osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja.

10. Uvidom u zapisnik o očevidu Policijske postaje Garešnica broj …. od 7. 7. 2016. godine, utvrđeno je da je isti sastavljen 7. 7. 2016. godine na LC-37137 u mjestu V. B. gdje je došlo do prometne nesreće i to na 25-om metru od prometnog znaka naseljenog mjesta V. B. te da se mjesto događaja nalazi na nenaseljenom dijelu ceste u mjestu V. B. i isto je izmijenjeno na način da je vozač uklonio moped s kolnika uz desni rub bankine, a ograničenje brzine kretanja vozila je 40 km/h i regulirano je prometnim znakom dok se prometni znak opasnosti "divljač na cesti" nalazi na 300 m prije mjesta događaja. Isto tako uvidom u navedeni zapisnik o očevidu utvrđeno je da je u istom konstatirano da su na prednjoj maski mopeda reg. oznake … pronađeni tragovi izmeta i dlake koja je izuzeta i fiksirana fotografijom F6, a da se srneća divljač udaljila s mjesta događaja te da je o događaju izvješćen lovočuvar LD S. G. Ž. B., koji je izjavio da u vrijeme prometne nesreće na tom području nije bilo organiziranog lova. Uvidom u zapisnik u očevidu utvrđeno je da je nad vozačem L. A. obavljeno alkotestiranje no da je reakcija na alkohol izostala.

11. Uvidom u spis ovoga suda broj Pn-4/2017., utvrđeno je da je u tome predmetu tužitelj A. L. podnio tužbu protiv tuženika H. Z., radi naknade štete nastale u nezgodi koja se dogodila dana 07.07.2016. godine na nenaseljenom dijelu mjesta V. B. na cesti LC 37137 na način da je na moped kojim je upravljao tužitelj naletila srneća divljač. U istom predmetu donesena je presuda broj Pn-4/2017-76. od 10. prosinca 2018. godine, koja je ispravljena rješenjem ovoga suda broj Pn-4/2017-82., a koja presuda je povodom žalbe stranaka potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-69/2019-2 od 17. 01. 2020. godine. Uvidom u navedeni spis utvrđeno je da je u istome provedeno prometno tehničko vještačenje s prometno tehničkim vještakom I. P. te iz nalaza i mišljenja između ostalog proizlazi da provedena analiza pokazuje da je do nesreće došlo na nenaseljenom dijelu prometnice između mjesta R. i V. B. na udaljenosti od 30 m iza mjesta opisne table V. B. gledano za pravac kretanja tužitelja, a da se neposredno prije nesreće tužitelj upravljajući mopedom kretao od pravca R. u pravcu V. B. te je divljač na prometnicu izašla s desne strane prometnice gledano za pravac kretanja tužitelja. Isto tako iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da gledano uzdužno na kolnik do kontakta mopeda i divljači je došlo na udaljenosti 6,00 m prije mjesta pronađenog traga struganja mopeda na kolniku, a gledano poprečno na kolnik do udara mopeda u divljač je došlo prednjim krajem mopeda sa punim preklopom čemu je centar masa u sudaru u središnjoj ravnini mopeda, a u trenutku kontakta od desnog ruba kolnika se nalazi na udaljenosti 1,2 m te da se u trenutku naleta na divljač i neposredno prije moped kretao brzinom od 45 km/h, a divljač u trčanju preko kolnika se kretala brzinom od 20 km/h te je divljač u kretanju po kolniku koje je uočljivo za tužitelja prošla maksimalno put od 2,5 m u vremenu od 0,5 sekundi, a što je manje od vremena reakcije prosječnog vozača na opasnost tako da tužitelj nije mogao učiniti ništa kako bi izbjegao da dođe do naleta mopeda na divljač, a samim tim i do predmetne prometne nesreće te da provedena analiza pokazuje da je prilikom štetnog događaja gledano na današnji dan na mopedu došlo do štete u iznosu od 4.036,67 kn. Isto tako iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da nije nužno da u dinamici nastanka prometne nesreće kao što je ova, da mora doći do uginuća divljači.

12. Iz iskaza tužitelja A. L. između ostalog proizlazi da se tijekom mjeseca srpnja 2016. godine vraćao iz K. te se prevozio svojim motorom RAPTR i kretao se u pravcu K.-V. B. svojom desnom stranom kolnika bliže bankini i da njegov motor kojim se kretao ima blokadu kretanja na 50 km/h te se spustio niz brijeg i na nenaseljenom dijelu prometnice u jednom trenutku je došlo do udara njegovog vozila u srnu koja mu je došla s desne strane, a koju prije nego što ju je udario nije vidio te da je u vrijeme nastanka nezgode bio sumrak te je morao voziti sa svjetlima, a kretao se brzinom do 50 km/sat te uslijed udara u srnu pao s motora te je ostao na kolniku, a prije toga se klizao dok je motor otklizao u lijevu stranu i zaustavio se na način da je sletio u grabu s lijeve strane gledajući u njegovom pravcu kretanja, a srna u koju je udario se udaljila. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da je u navedenoj prometnoj nezgodi uslijed pada s motora zadobio ozljede oba koljena, imao je natučena oba lakta, imao je ozljede dva prsta na lijevoj nozi jer mu je pukla tenisica pa su te ozljede nastale uslijed struganja pa je po preporuci liječnice s Hitne službe otišao kod doktora opće prakse koji mu je previo rane, dao tablete, misli antibiotike, te nekakvu tekućinu florescentne boje i dao gaze te mu rekao da mora previjati te svoje rane a on je zbog obveza na poslu i u školi morao otputovati u N. te je tamo mijenjao zavoje na nozi 2-3 dana, a nije išao kod doktora jer nije imao regulirano zdravstveno osiguranje. Isto tako, iz iskaza tužitelja proizlazi da je trpio bolove zbog tih ozljeda i da su ga rane pekle te je imao zavoje na koljenu i potkoljenici i pri svakoj kretnji ga je boljelo a posebice kada je trebao sjesti, čučnuti i slično, te se je bojao da ne dođe do infekcije, a nakon što je skinuo zavoje još uvijek su bili ožiljci. Iz iskaza svjedoka S. L. između ostaloga proizlazi da je tužitelj istoga dana kada je imao nezgodu bio na Hitnoj u G. no budući je drugoga dana morao otputovati u N. zbog škole i posla on je s tužiteljem drugi dan otišao kod liječnika opće prakse u G. koji mu je prepisao antibiotike i lijekove i dao mu zavoje a tužitelj je drugi dan otputovao u N. i tamo tjednima previjao rane i govorio da ga boli i peče. Uz navedeno iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi da kada je došao na mjesto nesreće vidio je da je tužitelj imao zguljena oba koljena i natučene i zguljene laktove ali ne toliko jer je imao majicu dugih rukava, a jedna tenisica je bila poderana i misli da je imao ozlijeđen prst na nozi dok je na jednoj nozi imao ozlijeđeno koljeno i skoro pola potkoljenice a na drugoj je bilo nešto manje ozljeda i kada je došao na Hitnu doktorica je vidjela da nema nikakvog prijeloma niti krvarenja pa je pitala zašto su došli a tužitelju je krvarenje iz noge stalo dok su došli na hitnu iako je bilo zasušene krvi. Isto tako iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je doktorica na njegovo traženje preko volje napisala dokumentaciju ali nije napisala sve ozljede a on je fotografirao noge tužitelja, a on je drugi dan kod svoga doktora M. obavio previjanje rana a liječnik mu je rekao da treba dolaziti na previjanje a tužitelj nije bio u mogućnosti jer je morao ići u N. pa je od doktora M. dobio lijekove a svoje rane je u N. previjao nekih mjesec i pol te se žalio da trpi bolove pri svakoj kretnji i previjanju.

13. Uvažavajući sve navedeno te tvrdnje tužitelja koji izričito tvrdi da je do oštećenja njegovog vozila i zadobivanja tjelesnih ozljeda došlo u trenutku kada je istim upravljao cestom LC-37137 i kada je na njegovo vozilo naletjela srneća divljač koja je udarila u prednji dio mopeda te uvažavajući činjenicu da je u zapisniku o očevidu koji je sastavljen po policijskim službenicima Policijske postaje Garešnica neposredno nakon nastanka prometne nezgode izričito konstatirano da se srneća divljač udaljila sa mjesta događaja i da je o samom događaju izvješćen lovočuvar LD S. po ocjeni ovoga suda tvrdnje tužitelja su logične i uvjerljive. Naime, uvažavajući sve navedeno te činjenicu da je očevid povodom nastale nezgode započeo u 22,00 sata, a da je izlazak na mjesto događaja izvršen povodom dojave zaprimljene 7. 7. 2016. godine u 21,42 sata, kako je sve to izričito navedeno u zapisniku o očevidu po ocjeni ovoga suda, tužitelj je neposredno nakon nezgode opisao tijek iste te izričito naveo da je do oštećenja njegovog vozila došlo upravo uslijed naleta divljači na isto. Točno je da su djelatnici policije odmah za vrijeme uviđaja s vozila tužitelja izuzeli dlaku koja je u tijeku ovoga postupka koji je vođen kod ovoga suda pod brojem Pn- 111/2019 dostavljena na vještačenje te zbog toga što ista nije imala korijen nije bilo moguće utvrditi kojoj životinjskoj vrsti ista pripada. Međutim, nedvojbeno je utvrđeno da je neposredno nakon oštećenja vozila tužitelj djelatnicima policije izričito naveo da je došlo do naleta divljači na vozilo i da su upravo zbog toga djelatnici policije izuzeli zatečenu dlaku i o navedenom izvijestili lovo-čuvara LD S. G.. Dakle, nelogično je da bi tužitelj u tako kratkom vremenu, a nakon nastanka nezgode iskonstruirao tijek nezgode i neistinito o istoj izvijestio djelatnike policije. Uz navedeno svakako je valjalo cijeniti činjenicu da na predmetnom dijelu prometnice postoji i prometni znak opasnosti "divljač na cesti", a što i ukazuje na činjenicu da se na navedenoj prometnici može očekivati izlazak divljači. Kada se uz navedeno cijeni iskaz svjedoka Ž. F., koji je kao policijski službenik povodom nastale nezgode neposredno po nastanku iste upućen na lice mjesta radi provođenja uviđaja, te iskaz predstavnika tuženika Ž. P. koji je izričito naveo da je točno da je došlo do štetnog događaja i da je tužitelj naletio na srneću divljač, tada se iskaz tužitelja u cijelosti ukazuje kao logičan i uvjerljiv. Uz navedeno sud je cijenio iskaz svjedoka S. Š. koji je ispitan u predmetu ovoga suda Pn-4/2017, a koji je kao policijski službenik izašao na mjesto nezgode i koji je izričito naveo da su dolaskom na lice mjesta zatekli moped zaustavljen i parkiran na nogaru te tužitelja koji im je rekao da se kretao u pravcu R.-B. te da mu je s desne strane gledajući u njegovom pravcu kretanja istrčala srneća divljač i da je došlo do kontakta divljači i mopeda i da su na samom mopedu našli dlake te biološke tragove to jest izlučevine zelene boje koje su karakteristične pri udaru u srneću divljač koja uslijed udarca izbacuje te izlučevine, a da na licu mjesta nije zatečena divljač jer je ista pobjegla što nije rijedak slučaj kod takvih prometnih nezgoda te da se često događa da uslijed naleta vozila pa čak i automobila na divljač, divljač bude ozlijeđena no ona se udalji s mjesta događaja, a da sigurno dlaka koju su zatekli na mopedu potječe od srneće divljači, a da on ima dugogodišnje iskustvo jer 14 godina radi kao policijski službenik na prometnim nezgodama u K. gdje svakodnevno postoji nalet na divljač.

14. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je neposredno nakon nastanka nezgode o istoj izvijestio policiju te je okolnosno opisao nastanak nezgode i po ocjeni ovoga suda tužitelj u tako kratkom vremenu doista nije mogao iskonstruirati tijek događaja i tvrditi da je do oštećenja vozila došlo zbog naleta divljači na isto, a da se to doista nije dogodilo. Uz navedeno djelatnici policije su na vozilu tužitelja zatekli dlake i izlučevine za koje djelatnik policije (koji ima dugogodišnje iskustvo) tvrdi da iste potječu od divljači, a činjenica da je izuzeta dlaka dostavljena na vještačenje te se istim nije moglo sa sigurnošću utvrditi kojoj životinjskoj vrsti pripada ne znači da na vozilo tužitelja nije naletila i oštetila ga divljač. Posebno je sud cijenio da tužitelj nema dovoljno stručnog znanja pa po ocjeni ovoga suda ne postoji mogućnost da bi tužitelj neposredno nakon prometne nezgode djelatnicima policije ispričao da je do oštećenja vozila došlo uslijed naleta divljači na njegovo vozilo samo iz razloga kako bi od tuženika mogao potraživati naknadu štete.

15. Dakle, po ocjeni ovoga suda s obzirom na sve naprijed obrazloženo, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je u opisnoj nezgodi došlo do oštećenja vozila tužitelja i da je tužitelj ozlijeđen u trenutku kada je tužitelj vozilom upravljao cestom LC-37137 i kada je na isto naletjela srneća divljač koja se nakon događaja udaljila s mjesta događaja.

16. Nedvojbeno je utvrđeno da se lokalna cesta LC 37137 kroz naselje V. B. nalazi na području na kojem je lovozakupnik L. društvo S. G., a koje je u trenutku prometne nezgode imalo zaključen Ugovor o osiguranju s tuženikom H. o. k. d.d. Z. po polici osiguranja od odgovornosti broj … (list br. 25), a kojem osiguravajućem društvu je pravomoćnom presudom P.-4/2017-76., naloženo da tužitelju naknadi nastalu štetu na vozilu a koja šteta je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi.

17. Sukladno odredbi članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, tuženik koji je lovozakupnik lovišta iz kojeg je došla divljač na prometnicu, dužan je tužitelju naknaditi štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi. Naime, u smislu odredbe članka 50. stavak 1. Zakona o cestama, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje dok u smislu stavka 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je osoba koja upravlja javnom cestom na prometnici na kojoj je došlo do prometne nezgode postavila znak „divljač na cesti“ te da su bankine koje održava pravna osoba koja gospodari prometnicom bile uredne, što tijekom postupka ni jedna stranka nije osporavala, to dakle za nastalu prometnu nezgodu nije odgovorna pravna osoba koja upravlja javnom cestom. Dakle, po ocjeni ovoga suda za nastanak štete tužitelja odgovoran je tuženik te je tuženi dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu.

18. S obzirom na sve naprijed obrazloženo tijekom postupka je utvrđeno, a uvidom u spis broj Pn-4/2017. u kojem je tužitelj tužbu podnio protiv osiguravatelja tuženog i u kojem je provedeno prometno-tehničko vještačenje i s obzirom da su stranke predložile da se donese odluka temeljem stanja spisa, a bez provođenja daljnjih dokaza, da se tužitelj kretao brzinom od 45 km/h na dijelu prometnice gdje je brzina kretanja ograničena na 40 km/h, no da divljač je u kretanju prema kolniku i po kolniku koje je uočljivo za tužitelja prošla maksimalno put od 2,5 m u vremenu od 0,5 sekundi, a što je manje od vremena reakcije prosječnog vozača na opasnost tako da tužitelj nije mogao učiniti ništa kako bi izbjegao da dođe do naleta mopeda na divljač, a samim time i do predmetne prometne nesreće. Dakle, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj unatoč tome što se kretao brzinom od 45 km/h na dijelu prometnice gdje je brzina kretanja ograničena na 40 km/h nije mogao učiniti ništa kako bi izbjegao nalet na divljač, te je nalet na divljač bila neizbježna. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tužitelj svojim postupanjem nije doprinio nastanku prometne nezgode i nastanku štete već je za nastanak štete tužitelju odgovoran tuženik budući da je divljač iz lovišta tuženika istrčala na cestu. Naime, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je divljač na cestu došla s desne strane gledajući u pravcu K.-V. B., a u kom se pravcu kretao tužitelj te je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da se s desne strane kolnika gledajući u smjeru kretanja tužitelja nalazi lovište kojim gospodari tuženik. Sud je cijenio činjenicu da je prije prometne nezgode postojao znak upozorenja „divljač na cesti“ no sve to po ocjeni ovoga suda ne znači i nije nalagalo tužitelju da se on mora kretati manjom brzinom jer kao što je naprijed navedeno tužitelj nije mogao učiniti ništa kako bi izbjegao nalet na divljač, a s obzirom da je ona za tužitelja pri kretanju po kolniku bila uočljiva maksimalno 2,5 m u vremenu od 0,5 sekundi, a što je manje od vremena reakcije prosječnog vozača na opasnost. Dakle, tužitelj nije imao mogućnosti izbjeći nalet na divljač i nastanak štete. Dakle, po ocjeni ovoga suda tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj svojim postupanje, a posebice time što se kretao brzinom od 45 km/h (što je tek neznatno veća brzina od dopuštene) nije doprinio nastanku prometne nezgode. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno i dokazano da je osoba ovlaštena upravljati javnom cestom postavila prometnu signalizaciju i opremu, to jest postavila je znak opasnosti divljač na cesti te da je prostor oko kolnika bio održavan. S obzirom na navedeno nije dokazano da za navedenu štetu postoji odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, a u smislu naprijed citirane odredbe članka 50. stavak 2. Zakona o cestama.

19. Dakle, s obzirom na navedeno po ocjeni ovoga Suda za nastalu štetu tužitelju odgovoran je tuženik budući je tuženik osoba koja gospodari lovištem (iz kojeg je na cestu izašla srneća divljač) u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, odnosno osoba koja gospodari divljači zbog koje je došlo do prometne nezgode jer je štetu na vozilu tužitelja uzrokovala divljač iz lovišta osiguranika tuženika, a kao što je naprijed obrazloženo. Tijekom postupka nije dokazano da na strani tužitelja ili osobe koja upravlja cestom postoji krivnja za nastalu štetu, to onda odgovornost leži na nedostatnosti mjera za sprječavanje štete od divljači koje u smislu odredbi Zakona o lovstvu je bio dužan poduzimati lovoovlaštenik, odnosno tuženik. Dakle, u smislu odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, tuženik kao lovoovlaštenik dužan je tužitelju naknaditi nastalu štetu budući da je divljač koja se nekontrolirano kreće na cesti opasna stvar, to postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti, a tijekom postupka tuženik nije dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu odgovornost, a što je i stajalište Sudske prakse izraženo u odlukama Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2816/2013-3, Gž- 2365/2013-2. i Gž-2778/2014-2 od 11. svibnja 2016. godine, Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1664/16-2 od 23. veljače 2017. godine i Gž-69/2019-2. Županijskog suda u Varaždinu.

20. Uvidom u povijest bolesti (list broj 8), koju je sastavila i potpisala dr. med. Đ. I. dana 7.7. 2016. godine u 23,40 sati, a koja je pregledala tužitelja na hitnom prijemu neposredno poslije nezgode koja se dogodila istoga dana i o istoj je izvješćena P. postaja G. u 21,42 sata te je očevid započeo 7.7.2016. godine u 22,00 sata, kako sve to proizlazi iz zapisnika o očevidu (list broj 5-7), proizlazi da je tužitelj došao zbog zbrinjavanja ozljeda potkoljenice pri padu s skutera te da je desno koljeno i potkoljenica oguljene kože, a kao terapija je određeno obrada rane. U zapisniku Policijske postaje G. (list broj 5-7) je navedeno da tužitelj nije zadobio tjelesne ozljede, no po ocjeni ovoga suda policijski službenici nisu educirani kako bi pri obavljanju očevida utvrđivali tko je zadobio kakove tjelesne ozljede pa navedeno valja cijeniti u povezanosti s nalazom liječnika koji je pregledao tužitelja neposredno nakon nezgode i obavljanja očevida (očevid je započeo u 22,00 sata, dojava policiji o nezgodi je upućena u 21,42 sata dok je tužitelj kod liječnika pregledan u 23,40 sati, kako sve to nedvojbeno proizlazi iz spisa) pa je po ocjeni ovoga suda utvrđeno da je liječnik koji je kvalificiran utvrđivati da li je netko zadobio i ako je kakve je ozljede zadobio, utvrdio da je tužitelj zadobio ozljede i to oguljotine desnog koljena i potkoljenice. Poradi utvrđivanja kakve ozljede je tužitelj zadobio sud je proveo liječničko vještačenje sa vještakom dr. M. B.. Iz nalaza i mišljenja dr. M. B. između ostalog proizlazi da se dana 07. 07. 2016. tužitelj zbog zadobivenih ozljeda javio u Hitnu službu Doma zdravlja G. te je dežurna liječnica navela kako je riječ o oguljotinama desnog koljena i potkoljenice te navedena ozljeda predstavlja lake tjelesne ozljede. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da oguljotine desnog koljena i potkoljenice mogu nastati djelovanjem mehaničke sile srednje jakog intenziteta, a nastaju kosim povlačenjem tupo-tvrdog sredstva, najčešće je riječ o hrapavoj površini po koži zbog čega dolazi do struganja (trenja) i traumatskog defekta površinskog sloja kože te iz navedenog proizlazi kako su navedene ozlijede mogle nastati padom s motocikla struganjem koljena i potkoljenice po kolniku. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. M. B. proizlazi da je medicinska dokumentacija o predmetnom štetnom događaju vrlo oskudna, a da je tužitelj poslao slike dane noge te su na istim fotografijama vidljive oguljotine desne noge s vidljivim krvarenjem te nakon nastanka, oguljotina se ovlaži izlaskom tjelesne tekućine koja se u kontaktu sa zrakom skrutne stvarajući krastu, a boja kraste upućuje na dubinu oguljotine kože. Naime, ako je oguljotina površinska, dolazi do oštećenja samo površinskog sloja kože u kojem nema kapilara pa tako niti krvi a ako oguljotina zahvaća dublje slojeve kože vidljivo je krvarenje iz oštećenih kapilara, a na priloženoj fotografiji jasno je vidljivo krvarenje i izostanak kraste koja se nije uspjela formirati u kratkom vremenskom periodu te se može smatrati kako je fotografija snimljena u kratkom vremenskom periodu nakon nastanka ozljede. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zacjeljenje dubljih oguljotina potrebno minimalno 3 tjedna uz svakodnevno previjanja a ponekad je potrebno i dulje vremensko razdoblje, no izostanak (nepostojanje) medicinske dokumentacije ograničava vještaka u procjeni duljine cijeljenja na navedeni vremenski period. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da zbog navedenih ozljeda je tužitelju povrijeđeno pravo na osobnost, tjelesno i duševno zdravlje i to u smislu tjelesnih bolova i pretrpljenog straha, a tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega te navedene ozlijede nisu uzrokovale naruženja niti trajne posljedice te da je tužitelj trpio bolove srednjeg intenziteta tjedan dana nakon nastanka ozljeda, a koji bolovi su neugodni jer ne postoji poštedni položaj tijela u kojem bi bol bila manjeg intenziteta te redovito dolazi do čvrstog prijanjanja zavojnog materijala za oguljenu površinu što prouzrokuje povećanje intenziteta bolnosti pri svakom previjanju te da je tužitelj trpio bolove slabijeg intenziteta te povremenog karaktera 2 tjedna odnosno minimalnog perioda za cijeljenje oguljotina dubljeg karaktera, a primarni strah jakog intenziteta tužitelj je trpio u trenutku nesreće, sekundarni strah srednjeg intenziteta zbog zabrinutosti za zdravlje je trpio slijedećih 2 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta zbog ishoda liječenja do 3 tjedna dok se nije uvjerio u uspješnost liječenja i ozdravljenja, a liječenje je završeno nakon 3 tjedna od zadobivenih ozljeda. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da je prvim pregledom liječnika ustanovljena oguljotina desnog koljena i potkoljenice a na osnovu priložene fotografije na kojoj su vidljive navedene oguljotine uz sviježe krvarenje zaključuje se kako je došlo do oguljotine dubljih slojeva kože i na osnovu toga je izvedena procjena posljedica, a zbog neimanja dodatne dokumentacije duljina liječenja je procijenjena na 3 tjedna što je prema stručnoj literaturi i prema kliničkoj praksi minimalno vrijeme za zacjeljenje ovakvih vrsta rana, a fotografija koju je predao tužitelj je siguran dokaz da je učinjena neposredno nakon nezgode jer svježe krvarenje je prisutno neposredno nakon nezgode a već nakon nekoliko sati dolazi do pojave krasti ta rana više ne može tako izgledati a ukoliko liječnik napiše u povijesti bolesti desno koljeno i potkoljenica oguljena koža to može značiti da je ta koža oguljena samo površinski a može značiti da je ta ozljeda kao kod tužitelja koju je opisao time da se on svakodnevno susreće i vidi da liječnici ne opisuju detaljno ozljede koje vide te da liječnik kliničar prvenstveno zbrinjava bolesnika i ne razmišlja o tome da li će netko ići kasnije na sud a pod time misli na pisanje dokumentacije te nalaz liječnika kojim se konstatira oguljena koža potvrđuje ozljede tužitelja međutim on nije detaljan i ne opisuje u kojoj dubini je ta koža oguljena, a on osobno nalaz liječnika naveden u povijesti bolesti u povezanosti s dostavljenom fotografijom cijeni da ozljede koje su vidljive na dostavljenim fotografijama odgovaraju nalazu liječnika navedenom u povijesti bolesti, a da kliničari ne opisuju kod opisa ozljede da je ozlijeđen dublji sloj kože.

Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio ozljede i da je zbog istih zatražio liječničku pomoć neposredno po nastanku nezgode, koja mu je pružena na Hitnom prijemu o čemu je dr. med. Đ. I. izdala povijest bolesti (list broj 8). S obzirom na navedeno te s obzirom na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka dr. M. B. koji je svoj nalaz i mišljenje dao sukladno pravilima znanosti i struke i dokumentaciji koju je imao u spisu, a koji nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom, po ocjeni ovoga suda nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede opisane u liječničkoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju liječničkog vještaka dr. M. B. te je zbog istih trpio posljedice tj. trpio je fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te slabijeg intenziteta i povremenog karaktera u trajanju od 2 tjedna i trpio je strah koji je bio primarni jakog intenziteta u trenutku nezgode te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana a sekundarni strah slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti u ishod liječenja do 3 tjedna. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je zadobio ozljede kako je to navedeno u nalazu i mišljenju liječničkog vještaka dr. M. B. tj. oguljotine desnog koljena i potkoljenice, a koje su zahvaćale dublje slojeve kože, a što je logično i uvjerljivo s obzirom na činjenicu da su navedene ozljede nastale padom s motocikla struganjem koljena i potkoljenice po kolniku. Činjenica da liječnica dr. med. Đ. I. u povijesti bolesti nije izričito opisala dubinu oguljotina već je izričito navela da je tužitelj došao na Hitni prijem zbog zbrinjavanja ozljeda potkoljenice nastalih pri padu sa skutera i da je desno koljeno i potkoljenica oguljene kože ne znači da te ozljede tužitelja koje je ona utvrdila nisu bile dublje oguljotine jer i iz samog nalaza iste proizlazi da je kod tužitelja bilo indicirano obrada rane što je i učinjeno. Kada se navedeno cijeni u povezanosti sa dinamikom nastanka istih i nalazom i mišljenjem vještaka dr. M. B., koji izričito navodi da je liječnička dokumentacija često manjkava jer liječnici nešto smatraju manje bitnim i kada se opisuju ozljede ne opisuje se da je ozlijeđen dublji sloj kože, a nalaz liječnika kojim se konstatira oguljena kože potvrđuje ozljede tužitelja međutim on nije detaljan i ne opisuje u kojoj dubini je ta koža oguljena, tada se po ocjeni ovoga suda može nedvojbeno zaključiti da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio oguljotine desnog koljena i potkoljenice i da su oguljotine kože dublje a to tim više s obzirom da su iste nastale padom s motocikla i struganjem koljena i potkoljenice po kolniku.

21. Sukladno odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), u slučaju povrede prava osobnosti, sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Po ocjeni ovoga suda s obzirom na sve naprijed navedeno, tužitelj je trpio fizičke bolove zbog zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi i to fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te slabog intenziteta i povremenog karaktera u trajanju od dva tjedna, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. M. B.. Ocjenjujući jačinu i trajanje fizičkih bolova, te neugodnosti kojima je liječenje bilo popraćeno, ovaj sud procjenjuje da tužitelju na ime naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova bi pripada iznos od 3.700,00 kn. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog povrede prava i osobnosti a zbog pretrpljenih fizičkih bolova plati iznos od 491,07 eur/3.700,00 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate. Naime, sud je cijenio da je tuženik tužitelju dužan platiti zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete od dana donošenja presude odnosno od dana kada je ista šteta utvrđena a na osnovu provedenog liječničkog vještačenja. Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtjeva i to u odnosu na nedosuđenu zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos štete 491,07 eur/3.700,00 kn[1] , od dana podnošenja tužbe do dana donošenja presude sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, a s obzirom da je tuženik dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude kojom je utvrđeni iznos nastale štete na osnovu provedenog vještačenja.

23. Tužitelj je naveo da mu pripada pravo na naknadu štete po osnovu povrede prava osobnosti zbog pretrpljenog straha. Kao što je naprijed obrazloženo iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Dr. M. B. proizlazi da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku predmetne nezgode, a sekundarni strah srednjeg intenziteta zbog zabrinutosti za zdravlje tijekom slijedeća dva dana, te sekundarni strah slabijeg intenziteta za ishod liječenja do 3 tjedna nakon štetnog događaja. Kod utvrđivanja visine pravične novčane nagrade kao i pri odlučivanju o visini iste zbog povrede prava i osobnosti, sud će voditi računa o okolnostima svakog slučaja, a posebno o kvalifikatornim okolnostima, jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih bolova i straha. U konkretnom slučaju tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku same nezgode a kasnije je trpio sekundarni strah i to srednjeg intenziteta slijedeća dva dana, a slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja do 3 tjedna, to po ocijeni ovoga suda, a s obzirom na karakter zadobivenih ozljeda, način liječenja i činjenicu da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega da kod tužitelja nije nastupilo naruženje i da zadobivene ozljede nisu ostavile trajne posljedice, kod tužitelja nije došlo do narušenja psihičke ravnoteže uslijed zadobivenih ozljeda koja bi opravdavala dosuđenje naknade štete zbog pretrpljenog straha. Za napomenuti je da sve ozljede tužitelja nisu zahtijevale posebne dijagnostičke postupke, tužitelju nisu trebali niti specijalistički pregledi već mu je samo pružena hitna medicinska pomoć, a on sam je zadobivenu ozljedu liječio u kućnoj njezi previjajući rane te je već drugoga dana (kako sam navodi) otputovao u N.. Sve navedene okolnosti, a posebno cijeneći činjenicu da je tužitelj trpio primarni strah u trenutku samog ozljeđivanja a sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana a kasnije je zbog zabrinutosti za ishod liječenja trpio strah slabijeg intenziteta u trajanju do 3 tjedna u primjeni odredbe čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade po osnovi pretrpljenog straha pa je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio naknadu štete zbog pretrpljenog straha valjalo odbiti. Naime, s obzirom na sve izneseno pravo tužitelja zbog pretrpljenog straha nije povrijeđeno u toj mjeri da bi opravdavalo dosuđenje pravične naknade.

24. S obzirom na navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tražio naknadu štete u iznosu od 411,44 eur/3.100,00 kn[1] , a na ime povrede prava osobnosti zbog pretrpljenog straha zajedno s nedosuđenom zakonskom zateznom kamatom s obzirom da je u tome dijelu njegov tužbeni zahtjev neosnovan a kako je to naprijed obrazloženo.

25. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju liječničkog vještaka dr. M. B. jer je njegov nalaz i mišljenje dat u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje, te je pravilno obrazložen i u skladu je s provedenim dokazima te nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka Ž. F. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv te zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavlja jednu logički zaokruženu cjelinu, a radi se o svjedoku koji je nezainteresiran za ishod postupka te je upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka S. L. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja ispitanog kao stranke jer je isti logičan i uvjerljiv, a njegov iskaz je sud cijenio s obzirom na ostale provedene dokaze kako je to naprijed obrazloženo. Sud je poklonio vjeru iskazu predstavnika tuženika Ž. P. no njegov iskaz je cijenio s obzirom na činjenicu da isti nema neposrednih saznanja o štetnom događaju i zadobivenim ozljedama tužitelja kao niti o samom postupanju policijskih službenika koji su obavili očevid a koji nisu niti kvalificirani za utvrđivanje vrste i težine ozljeda već iste proizlaze iz liječničke dokumentacije sastavljene neposredno nakon nezgode a kako je to sve naprijed obrazloženo.

26. Sud nije provodio daljnje dokaze s obzirom da su stranke izričito na ročištu održanom 27. ožujka 2023. godine predložile da se donese odluka sukladno stanju spisa bez provođenja daljnjeg dokaza, a tijekom postupka činjenično stanje je utvrđeno, a kako je to naprijed obrazloženo.

27. Tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi tražio da sud naloži tuženiku da mu na ime naknade štete plati iznos od 902,51 eur/ 6.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a ovom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete plati iznos od 491,07 eur/3.700,00 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate dok je preko tog dosuđenog iznosa sud tužbeni zahtjev tužitelja i to u iznosu od 411,44 eur/3.100,00 kn1 zajedno sa nedosuđenom zakonskom zateznom kamatom te zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos štete tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, odbio, pa proizlazi da je tužitelj u parnici uspio prema postavljenom tužbenom zahtjevu u omjeru od 54,41%, a tuženi je u parnici uspio u omjeru od 45,59%. Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojemu su stranke uspjele u parnici, a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom zahtjevu tužitelja vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtijeva. Dakle, obzirom da je tužitelj u parnici uspio sa 54,41%, a tuženi je uspio u omjeru od 45,59%, od uspjeha tužitelja u parnici 54,41% oduzima se postotak uspjeha tuženika u parnici to jest 45,59% pa se dobije iznos od 8,82% u kom omjeru pripada pravo tužitelju na naknadu troškova postupka koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka. Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja cijenio troškove koji se odnose na zastupanje tužitelja po odvjetniku a koji su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, a odnose se na sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn, za zastupanje tužitelja na ročištima održanima 11. studenog 2019., 07. rujna 2020., 19. rujna 2022. u iznosu od 750,00 kn za svako ročište, na zastupanje na ročištu održanom 27. ožujka 2023. u iznosu od 1.125,00 kn, na zastupanje na ročištu održanom 25. svibnja 2022. godine u iznosu od 375,00 kn budući da se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, na zastupanje tužitelja na ročištu od 30. siječnja 2023. u iznosu od 562,50 kn budući da se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, na sastav podneska od 02. ožujka 2020. godine u iznosu od 187,50 kn, za sastav podneska od 03. rujna 2020. u iznosu od 750,00 kn, za sastav podneska tužitelja od 04. listopada 2022. godine u iznosu od 750,00 kn, te za sastav podneska od 02. studenog 2022. u iznosu od 1.125,00 kn. Isto tako sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja cijenio troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.968,75 kn te troškove predujma koje je tužitelj uplatio za provođenje vještačenja u iznosu od 334,44 eur i na trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 79,64 eur, na trošak svjedoka Steve Lalić za pristup na ročište održano 07. rujna 2020. u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn[1] . S obzirom na navedeno ukupni, potrebni i opravdani troškovi tužitelja iznose 1.853,29 eur/13.963,61 kn[1] pa s obzirom na uspjeh u parnici sukladno odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku tužitelju pripada pravo na naknadu istih u omjeru od 8,82 % odnosno tužitelju ukupno pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 163,46 eur/1.231,59 kn[1] što mu je sud i dosudio.

28. Sud nije dosudio tužitelju zatražene troškove naznačene kao trošak zahtjeva za mirno rješenje spora s obzirom da trošak sastava istoga je dužan snositi sam tužitelj jer isti nije bio nužan u ovome postupku i tužitelj nije bio dužan navedeni podnesak dostavljati tuženiku prije pokretanja ovog postupka. Isto tako, sud nije dosudio tužitelju zatraženi trošak naznačen kao putni trošak za pristup na raspravu 07. rujna 2020. godine s obzirom da je tužitelj na istom ročištu izričito naveo uz nazočnost svoga punomoćnika da neće potraživati trošak za pristup na to ročište budući da je na isto pristupio zajedno sa svojim ocem S. L., a koji je zatražio trošak u ovome predmetu.

29. S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

U Garešnici, 11. svibnja 2023. godine.

S u d a c :

Jarmilka Kučera-Slivar v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja uz platež sudske pristojbe

2. Punomoćniku tuženika