Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: Pr-4/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

O. sud u K., po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K., M. G. 14, OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva R. i K. iz Z., protiv tuženika R. H., OIB, zastupanog po O. državnom odvjetništvu iz S., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 30. ožujka 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 11. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku R. H., OIB:, za M. pravosuđa i uprave - K. u L.-P., OIB:, L. 22, 44317 P., isplatiti tužitelju M. K., M. G. 14, K., OIB:, iznos od 796,34 € / 6.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20.02.2020.g. do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju M. K. iz K., M. G. 14, OIB:, da tuženiku R. H., OIB, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 447,94 eura/3.375,00 kuna[1] , sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 11. svibnja 2023., po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. veljače 2022., podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi preplate terenskog dodatka, s obzirom da je bio premješten iz Kaznionice u Lipovici – Popovača, na rad u zatavor u Zadru u razdoblju od 20. siječnja 2020., pa do 20. veljače 2020. Tužitelj je radio kao državni službenik, raspoređen na radnom mjestu stariji pravosudni policajac u odjelu Osiguranja Kaznionice u Lipovici – Popovača.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao državni službenik Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, na mjestu pravosudnog policajca službe u Kaznionici u Lipovici – Popovača. Također je utvrđeno da je Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav od 16. siječnja 2020., privremeno premješten na rad u zatvor u Zadru, u razdoblju od 20. siječnja 2020., pa do 20. veljače 2020.

4. Nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu terenskog dodatka za vrijeme dok je bio na radu u zatvoru u Zadru.

5. Prema odredbama članka 56. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12, 104/13 – dalje KU), za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđene u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Ima li tužitelj pravo na terenski dodatak ovisi o utvrđenju što se smatra stalnim mjestom rada za razliku od poslova koji se obavljaju izvan stalnog mjesta rada. Nakon što je tužitelj, temeljem rješenja od 16. siječnja 2020. započeo sa radom u Zatvoru u Zadru, 20. siječnja 2020., on je u tom gradu boravio sve dok mu je ovaj premještaj trajao. To je potvrdio i tužitelj u svom iskazu, kao i saslušani svjedok Saša Hajek. Stoga je njegovo stalno mjesto rada postao grad Zadar, a ne više Popovača. Stoga tužitelj za vrijeme premještaja u Zadru nije imao pravo na dodatak za rad na terenu, jer se ovdje ne radi o terenskom radu u smislu propisa KU.

6. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Tuženiku je dosuđena naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, temeljem odredbi članka 154. ZPP-a. Troškovi se odnose na sastav odgovora na tužbu, te zastupanja na ročištima od 28.11.2022. i 30.3.2023., sve po 75 bodova, što sveukupno iznosi 3.375,00 kuna/447,94 eura.

Kutina, 11. svibnja 2023.

S u d a c

D. S.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u četiri primjerka.

Dna

1. O.. društvo R. i kolege, Z., V. ulica 50 A/4

2. O. državno odvjetništvo u S., F. H. 57