Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž-427/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. J., OIB: ..., iz K. V., zastupanog po punomoćnici B. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., dipl. iur., zaposleniku tuženika, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3489/2014-22 od 30. listopada 2015., dana 11. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3489/2014-22 od 30. listopada 2015.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati s naslova naknade imovinske štete 5.500,00 kn kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 8.712,54 kn, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenoj u toj točki izreke presude, u roku od 8 dana. U točki II. izreke iste presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 450,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 5.550,00 kn u razdoblju od 2. siječnja 2014. do 30. listopada 2015. kao i preostali zahtijevani troškovi postupka u iznosu od 1.562,82 kn kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate na taj iznos i na iznos od 0,32 kn od 16. ožujka 2015. do isplate te zakonske zatezne kamate na iznos troškova od 2.375,36 kn tekuće od 16. ožujka 2015. do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu tužitelja nastale na državnoj cesti zbog naleta srne.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na utvrđenjima:

- da je osobni automobil Opel Astra reg. oznake ... tužitelja oštećen u prometnoj nesreći 10. listopada 2013. u 4,50 sati na Z. m. (državna cesta D 1) oko 380 m južnije od križanja s cestom za K. - J. naletom srne,

- da na navedenom dijelu državne ceste nije postavljen prometni znak „divljač na cesti“,

- da je na navedenoj dionici ceste postojalo ograničenje brzine od 90 km/h, a tužitelj je vozio brzinom od 60 km/h i alkotestom je utvrđena koncentracija alkohola 0,00 g/kg,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. S. H. proizlazi da tužitelj srnu nije mogao vidjeti zbog noćnih uvjeta vožnje bez obzira na doseg upaljenih putnih svjetla na vozilu, a nesreća se mogla izbjeći da se tužitelj vozio brzinom do 30 kn/h,

- da je na vozilu nastupila totalna šteta pa obzirom da vrijednost vozila iznosi 8.770,00 kn, a ostaci vozila vrijede 3.220,00 kn, visina štete iznosi 5.550,00 kn,

- da iz dopisa Lovačke udruge V. J. od 23. studenoga 2012. proizlazi da su obavijestili tuženika kako na cesti K. - J. nije postavljen prometni znak „divljač na cesti“ uz molbu da se isti postavi,

iz čega zaključuje da temeljem čl. 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13 i 54/13 - dalje: ZC) postoji odgovornost tuženika u visini štete utvrđene vještačenjem pa je tužbeni zahtjev u iznosu 5.550,00 kn prihvaćen kao osnovan. 7. U žalbi tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 1045. ZOO-a kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje iz čega proizlazi da je pretpostavka odgovornosti za štetu postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje i nastale štete. Budući je vještak u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da je štetni događaj bio neizbježiv odnosno da bi tužitelj izbjegao nalet na srnu tek pri brzini od 30 km/h, jasno je da nije moguće da se tom brzinom kreće cestom izvan naselja i zaključuje da bi do štetnog događaja došlo i da je na cesti postojao prometni znak A44 "divljač na cesti" pa propust tuženika da postavi takav znak nije u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

8. Povodom navedene žalbe ovaj sud je odlučio presudom broj Gž-2556/16-2 od 8. studenoga 2018. kojom je prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan. Obzirom da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-4728/2018 od 4. ožujka 2021. usvojio ustavnu tužbu tužitelja podnesenu protiv presude ovog suda broj Gž-2556/16 i predmet vratio na ponovni postupak, treba ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

8.1. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci ocijenio da drugostupanjski sud nije iznio relevantne i dostatne razloge koji bi u konkretnom slučaju mogli opravdati odluku o nepostojanju odgovornosti tuženika za štetni događaj, imajući u vidu propust tuženika da postavi prometni znak "divljač na cesti". Prema stajalištu toga suda u konkretnoj situaciji je relevantno isključivo čl. 50. ZC prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st. 1.), te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, dok je ocjena ovoga suda o primjeni čl. 1045. st. 1. ZOO-a odnosno ispunjenja svih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete u konkretnom slučaju izostala.

9. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi 10.000,00 kn. U takvim postupcima presuda se može sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a na što su stranke upozorene uputom o pravnom lijeku. To znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

10. Ovaj sud prije svega ispitao je pobijanu presudu primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrdio da prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a radi kojih se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 50. st. 2. ZC-a obvezao tuženika tužitelju naknaditi štetu zbog naleta srne na njegov automobil na državnoj cesti. Naime, citiranom odredbom propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisom. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik unatoč što je Lovačka udruga V. J. gotovo godinu dana prije predmetnog štetnog događaja (10. listopada 2013.) od tuženika zatražila postavljanje prometnog znaka "divljač na cesti" u blizini predmetnog štetnog događaja (kod križanja K. – J.), a da tuženik takav znak nije postavio, ostvarene su pretpostavke iz čl. 50. st. 2. ZC-a za odgovornost tuženika za naknadu štete koja je nastala na vozilu tužitelja naletom na srneću divljač.

12. Uzimajući u obzir primjenu čl. 50. st. 2. ZC-a, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u pogledu primjene čl. 1045. ZOO-a jer se isti u konkretnom slučaju ne primjenjuje odnosno ne utvrđuju se uzročno posljedična veza između štetne radnje štetnika i štete.

13. Slijedom svega navedenoga, valjalo je žalbu tuženika na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Varaždinu 11. svibnja 2023.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.