Poslovni broj: Gž R-975/2020-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mr. sc. R. M., OIB ....., Đ., protiv tuženika OŠ S. K. R., OIB ....., radi poništenja odluke, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Pr-15/2020-2 od 31. srpnja 2020., 11. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: Pr-15/2020-2 od 31. srpnja 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
Obrazloženje
Pobijanim je rješenjem odbačena tužba kojom tužitelj traži poništenje nezakonito, pristrano i diskriminirajuće sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tuženika i A. I. za radno mjesto učitelja informatike, a radi bitne povrede njegova ustavnog prava na jednaku dostupnost javnoj službi prilikom zapošljavanja u istoj, bitne povrede natječajnog postupka, sustavne i kontinuirane diskriminacije po osnovi obrazovanja i temeljenog ustavnog prava na rad i zaradu za život, te naknade odštete u iznosu od 50.000,00 kn.
Prvostupanjski sud u bitnom obrazlaže da je tuženik javna ustanova koja obavlja djelatnost odgoja i obrazovanja sukladno čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o odgoju i obrazovanju (NN 87/2008, 86/2009, 92/2010, 105/2010, 90/2011, 5/2012, 16/2012, 86/2012, 94/2013, 152/2014, 7/2017, 68/2018 i 98/2019) te čl. 11. Zakona o ustanovama (NN 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008 i 127/2019) da je propisano da se na radnopravni status zaposlenih u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.
Radni odnos da se sukladno čl. 10. Zakona o radu (NN 93/2014 i 127/2017, dalje ZR) zasniva sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika pri čemu je poslodavac slobodan u izboru zaposlenika., a ZR da ne daje mogućnost tužitelju sudskim putem ostvarivati zaštitu te stoga da nije ovlašten u sudskom postupku zahtijevati poništenje ugovora o radu sklopljenog sa izabranim kandidatom. Naime, u konkretnom slučaju da se primjenjuju opći propisi o radu, odnosno Zakon o radu koji ne pruža takvu vrstu zaštite kandidatu prijavljenom na Natječaj, gdje bi se tužba mogla podnijeti sudu te ocjenjuje da tužitelj nema pravo na zaštitu kakvu zahtijeva u ovom postupku.
Nadalje ističe da zahtjev tužitelja koji se temelji na stavu da je ugovor o radu koji je tužitelj sklopio sa izabranom kandidatkinjom A.I. između ostalog i diskriminirajući, nije podnijet u smislu čl. 17. st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/2008 i 112/2012) na utvrđenje zabranu ili otklanjanje diskriminacije ili naknade štete, budući da se prema st. 3. citiranog članka, zahtjevi iz st.1. mogu istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku, ako su svih zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom i posebnom parničnom postupku, osim sporova smetanja posjeda, pa iz podnesene tužbe da proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi zaštite svojih prava iz radnih odnosa kojom zahtijeva poništenje Ugovora o radu, jer je prema njegovim tvrdnjama on ispunjavao sve uvjete Natječaja za zasnivanje radnog odnosa učitelja/učiteljice informatike iz čega proizlazi da je samo to predmet raspravljanja.
Stoga, cijeneći da zahtjev tužitelja ne ide u sudsku nadležnost temeljem čl.16. st.1. i čl. 282. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) odbacuje tužbu.
Žalbu protiv tog rješenja podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže da mu se pruži sudska zaštita.
Žalba je osnovana.
Predmet spora zahtjev je tužitelja na utvrđenja da je tuženik povrijedio njegovo pravo na jednako i nepristrano postupanje prilikom provođenja javnog natječaja za izbor učitelja/učiteljice informatike i da je pogodovano izabranoj A. I. prilikom odlučivanja o izboru za radno mjesto učitelja, zahtjev da se poništi odluka o izboru A. I., kao i zahtjev da mu tuženik isplati 50.000,00 kn na ime odštete.
Kao što je navedeno, povodom takvog tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud, pazeći po službenoj dužnosti na sudsku nadležnost u stadiju prethodnog ispitivanja tužbe, istu odbacio smatrajući da se radi o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost u smislu čl.16. st. 1. i čl. 282. st. 2. ZPP-a.
Stajalište je prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada sudska zaštita kakvu je zatražio, pozivajući se pritom na odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14.,127/17. i 98/19. - dalje ZR), Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj. 87/08., 86/9., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 94/13., 152/14., 7/17. i 68/18.), uz daljnje obrazloženje da tužitelj u konkretnom slučaju nije podnio tužbu u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08. i 112/12.).
Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio odredbe materijalnog prava koje uređuju pitanje nadležnosti suda odbacivši tužbu u ovoj pravnoj stvari.
Prema stavu ovoga suda za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu postoji sudska nadležnost jer kada se razmotri sadržaj gore citiranog tužbenog zahtjeva, ne ulazeći u ocjenu osnovanosti istog, tada treba zaključiti da se radi o sporovima koji potpadaju pod odredbu članka 1. ZPP-a.
Drugo je pitanje osnovanosti takvih zahtjeva, aktivne legitimacije tužitelja na podnošenje pojedinih takvih zahtjeva te eventualne odgovornosti tuženika za pojedine zahtjeve, što će biti stvar meritornog odlučivanja u nastavku postupka.
Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, traženjem iz točki 1. i 3. predloženog tužbenog zahtjeva, tužitelj je povodom zaključenog ugovora o radu tuženika s trećom osobom tražio da se utvrdi da je povrijeđeno tužiteljevo pravo na jednako postupanje te je zatražio naknadu štete uzrokovane povredom zaštićenih prava, pa bi se radilo o tužbi radi zaštite od diskriminacije prema čl. 17. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije odnosno o tužbi za utvrđenje diskriminacije (točka 1. tužbenog zahtjeva) i tužbi radi naknade štete (točka 3. tužbenog zahtjeva), dakle o kumulaciji antidiskriminacijskih tužbi.
U pogledu tužbenog zahtjeva pod toč. 2. predloženog tužbenog zahtjeva, tužitelj nije tražio poništenje natječaja ili odluke donesene povodom objavljenog natječaja (čl. 42. st. 2. Zakona o ustanovama, već tužitelj, kao treća osoba, traži da se poništi ugovor o radu zaključen između drugih osoba, pa bi o takvom tužbenom zahtjevu odnosno o pobojnosti ugovora o radu valjalo prosuđivati kroz odredbu čl. 8. st. 4. ZR-a koja predviđa supsidijarnu primjenu općih propisa obveznog prava ukoliko određeno pitanje, između ostalog valjanost ugovora o radu, nije uređeno odredbama ZR-a. Dakle upućuje se na opće odredbe čl. 330. - 335. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO).
Slijedom navedenog temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo je pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
U Rijeci 11. svibnja 2023.
Sudac
Larisa Gačanin v.r.
