REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 415/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice V. G., OIB: …, iz S., zastupane po pun. M. Ž., odvj. u S. protiv tuženika M. K., OIB: … iz S., radi prestanka uznemiravanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 8. veljače 2023. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 11. svibnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tuženik M. K., OIB: …, u roku od 15 dana kaniti

se svakog pačanja u nekretninu koja je položena na čest. zem. 396/1/3 z.u. 4186 k.o. S., kojim pačanjem u nekretninu bi se ograničavalo ili uznemiravalo pravo doživotnog plodouživanja tužiteljice V. G., OIB: …, na navedenoj nekretnini.''.

Obrazloženje

Tužiteljica je ustala tužbom pred ovim sudom dana 30. siječnja 2021. g. u kojoj je navela da je iza smrti supruga M. G. u ostavinskom postupku ovog suda broj

O-395/05 nakon sporazuma nasljednika stekla pravo doživotnog stanovanja u kući, izvanknjižno vlasništvo tužiteljice i ostavitelja, a koja kuća je položena na čest. zem. 396/1/3 z.u. 4186 k.o. S.. Preostale nasljednice: N. M., M. K.,

V. M. i A. L.-G., djeca tužiteljice, stekle su suvlasničke

dijelove na ovoj kući, dok se tužiteljica odrekla svog nasljednog dijela imovine, isti ustupila ostalim nasljednicama, te se prihvatila prava doživotnog plodouživanja na nekretnini. Međutim, tuženik, sin nasljednice M. K., da već određeno vrijeme zlostavlja tužiteljicu, njegovu baku, na način da dolazi do kuće, skida prozorska krila, razbija joj maljem dio zida ispod prozora, te takvim postupanjem povrjeđuje tužiteljičino stvarno pravo doživotnog plodouživanja i uznemirava tužiteljicu u stanovanju u navedenoj nekretnini. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti kaniti se svakog pačanja u nekretninu koja je položena na čest. zem. 396/1/3 z.u. 4186 k.o. S., kojim pačanjem bi se ograničavalo ili uznemiravalo pravo doživotnog plodouživanja tužiteljice na navedenoj nekretnini.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije istina da zlostavlja tužiteljicu te da joj onemogućava življenje u kući jer s tužiteljicom i njenim kćerima ne kontaktira. Upravo suprotno, tužiteljica i njene kćeri da ga lažno optužuju, uništavaju njegovu imovinu, maltretiraju ga i provociraju, radi čega da se obratio i policiji. Tužiteljica da ga onemogućava u uređenju imovine koju je naslijedio od majke jer svaki pokušaj uređenja garaže i balkona u sklopu garaže da je završio prijavom i zatvaranjem od strane policije. Tužiteljica i N. M. da mu namjerno uništavaju garažu i okućnicu koju je pokušao srediti.

U postupku su provedeni dokazi pregledom zapisnika od 18. siječnja 2006. g. u predmetu O-395/05, zamolbe od 2. studenog 2020. g., zapisnika CZS, Podružnice S. od 3. studenog 2020. g., dopisa P. P. S. od 1.

listopada 2021. g. s kopijom pismena o intervencijama policije na adresi u S.: po pozivima tuženika, dopisa C. Z. S., P. S. od 3.

studenog 2021. g. s kopijom dokaza na okolnost obiteljskog nasilja koje se dogodilo 2020. g. od strane tuženika nad tužiteljicom, kaznenog naloga ovog suda u predmetu K 241/22 od 11. ožujka 2022. g. i predmeta Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u S. broj Pp J-3775/20 i Pp J-3896/20. Sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinja N. M. i A. L.-G..

Tužiteljica je popisala parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da sud naloži tuženiku kaniti se svakog pačanja u nekretninu koja je položena na čest. zem. 396/1/3 z.u. 4186 k.o. S.

kojim bi se ograničavalo ili uznemiravalo pravo doživotnog plodouživanja tužiteljice na navedenoj nekretnini.

U postupku je bilo potrebno primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV), a u skladu s odredbom čl. 388. st. 1. ZV-a prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema odredbama tog Zakona.

To, nadalje, znači da je bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 233. st. 1. ZV-a prema kojoj ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikovog prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikovog prava dužan propuštati, isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućava ili uznemirava u izvršavanju tog prava. Opisano pravo ima, prema odredbi st. 2. ovog čl., svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne stvari i svaki pojedini od više ovlaštenika istog prava služnosti plodouživanja. U postupku pred sudom, prema odredbi čl. 234. ZV-a, ovlaštenik prava služnosti mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja tog prava.

Prema odredbi čl. 199. st. 2. ZV-a jedna od osobnih služnosti je i pravo plodouživanja, što predstavlja osobnu služnost koja svog nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo (čl. 203. st. 1. ZV-a), a kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo (st. 6.). Prema odredbi čl. 204. st. 1. ZV-a plodouživatelj je ovlašten da se, bez obzira na to kolike su mu potrebe, služi poslužnom stvari u skladu s njezinom namjenom, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik te je potpuno za sebe rabi, a njegov je i čisti prihod od čiste vrijednosti te stvari, ali sve to samo u granicama očuvanja sućanstva, što uključuje i očuvanje temeljne namjene poslužne stvari. Vlasnik poslužne stvari, pak, a u skladu s odredbom st. 3. ovog čl., mora trpjeti izvršavanje plodouživateljevih ovlasti na svojoj stvari, a svoje pravo vlasništva smije izvršavati ako time ne vrijeđa plodouživateljevo pravo. Tužiteljica je u tužbi navela da je nakon smrti supruga M. G. u ostavinskom postupku sporazumom nasljednika stekla pravo doživotnog stanovanja u kući izvanknjižno vlasništvo tužiteljice i pok. ostavitelja koja je položena na čest. zem. 396/1/3 z.u. 4186 k.o. S..

Pregledom zapisnika od 18. siječnja 2006. g. u predmetu O-395/05 koji je provodio javni bilježnik u S. B. J., kao povjerenik ovog suda, ovaj sud je utvrdio da su se nasljednice-kćeri tužiteljice: N. M., M. K.-majka

tuženika, V. M. i A. L. G. suglasile da se u korist tužiteljice

''ustanovi'' doživotno pravo plodouživanja na nekretninama iz točke 1., 2. i 4., a da je pod točkom 2. navedeno izvanknjižno vlasništvo kuće položene u k.o. S. na adresi … koja je položena na čest. zem. 396/1 i 396/3 koja se sastoji od prizemlja, kata i podruma i nadograđene garaže površine 12 m² na kojoj je pušnica. Nadalje, na ime 1/5 dijela ostavine kćerima tužiteljice N. M. i M. K. pripalo je prizemlje i to N. istočni dio prizemlja kuće s podrumom, a M. zapadni dio prizemlja s garažom.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da predmetna kuća ima prizemlje i prvi kat, da tužiteljica živi sama na prvom katu te je kazala da je plodouživanje ''dobila'' za cijelu kuću, a na pitanje suda da li joj je poznato što to znači odgovorila je da to znači da može koristiti i biti gdje je volja. Navela je da su po dvije kćerke podijelile po jednu etažu tako da su N. i M. uzele prizemlje. Potvrdila je zaključak suda da su u prizemlju dva strana i da je svaka ''uzela'' po jedan, ali je na daljnje inzistiranje suda objasnila da su N. pripali ''tinel'', ''kužina'' i zahod i podrum, a M. dvije sobe u prizemlju i garaža, te da je u vrijeme ostavinske rasprave stanje bilo takvo da se u prizemlju nalazio samo jedan stan s jednim ulazom.

Svjedokinja A. L. G., kćer tužiteljice, u svom je iskazu na pitanje pun. tužiteljice je li točno da su se u ostavinskom postupku sestre dogovorile da tužiteljica ima doživotno pravo plodouživanja, a ustvari je stanovala na prvom katu i na dodatno pitanje suda je li tužiteljica nakon smrti supruga ikada iznajmljivala stan u prizemlju i druge nekretnine na koje ima pravo plodouživanja,odgovorila da je točno da su sestre postigle takav dogovor te da majka nije nikad ništa iznajmljivala nego je ostala živjeti u stanu na katu kao i do tada.

I svjedokinja N. M., druga tužiteljičina kćer, potvrdila je da tužiteljica živi na prvom katu zgrade i objasnila da su u početku svi kao obitelj živjeli u prizemlju, a kad su roditelji uredili kat preselili su se na kat kad je svjedokinja imala devet godina, da su se nakon očeve smrti sestre podijelile tako da svaka dobije ¼ kuće, a u naravi da su ona i sestra M., tuženikova majka, dobile prizemlje, a kat su dobile druge dvije sestre s tim da je majka ostala živjeti na katu.

Stoga je sud zaključio da je stvarni sadržaj osobnog prava stvarne služnosti koje je stekla tužiteljica, jer je u zemljišnim knjigama stvarno pravo tužiteljice upisano, stoga stečeno, pravo doživotnog stanovanja u stanu na prvom katu. Da je tužiteljica stvarna ovlaštenica stvarnog prava plodouživanja cijele zgrade (dvije etaže s četiri stana) i garaže drugačije bi se ponašala: imala bi ključeve svih stanova i garaže, ograničavala bi vlasnička prava svojih kćeri na posebnim dijelovima nekretnine i imala bi pravo iznajmljivati stanove i ubirati plodove.

Da je zaključak suda ispravan potvrđuje citirani navod tužiteljice iz tužbe kao i sadržaj pitanja njenog punomoćnika upućen svjedokinji L. G. koje je citirano i na koje je svjedokinja odgovorila na način da je potvrdila da je sadržaj stečenog osobnog prava stvarne služnosti tužiteljice njeno doživotno stanovanje u stanu na prvom katu.

Prema odredbi čl. 217. st. 1. ZV-a pravo stanovanja je osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući njezino sućanstvo. Prema st. 4. ove odredbi vlasnik zadržava pravo raspolagati onim dijelovima nekretnine koji nisu namijenjeni stanovanju, a i stambenim dijelovima koji nisu predmetom stanovateljeva prava stanovanja, ali ne tako da time spriječi izvršavanje prava stanovanja.

Stoga je u postupku trebalo ocijeniti da li je nekim postupcima tuženika došlo do samovlasnog onemogućavanja ili uznemiravanja tužiteljice u izvršavanju tog prava.

Tužiteljica je u tužbi navela da je tuženik uznemirava u izvršavanju prava doživotnog stanovanja u kući na način da joj skida prozorska krila, razbija maljem dio zida ispod prozora te kod nje na neprihvatljiv način zaziva strah.

Iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis odnosno predložio pribaviti i to:

-iz zapisnika C. Z. S., Podružnica S. od 3. studenog 2020. g. proizlazi da je tuženik u izjavi pred tim tijelom naveo da je istina da je koristio psovke prema baki i da je uhvatio za vrat navodeći da će je baciti s balkona, što da je bilo u afektu, te da se radi o višemjesečnoj svađi s bakom radi mrava koji su mu došli radi cvijeća i smeća koje ostavlja N. M.,

-iz presuda Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj Pp J-3775/20 i Pp J-3896/20 od 8. prosinca 2020. g. proizlazi da je tuženik oslobođen od optužbi da je dana 23. listopada 2020. g. počinio nasilje u obitelji u odnosu na tužiteljicu na način da je u dva navrata došao do dijela kuće gdje stanuje njegova baka te skinuo dva prozorska krila i dvije škure s jedne spavaće sobe i dvije PVC škure s druge spavaće sobe te ih odnio u garažu u dio kuće gdje on boravi te na način da je maljem razbio dio zida ispod prozora obiteljske kuće, što je kod tužiteljice izazvalo uznemirenost i strah. Iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi da je tuženik prozorska krila i ''škure'' u spavaćim sobama te maljem rušio zid u dijelu obiteljske kuće koji je pripao u vlasništvo njegovoj majci M. K., što je nedvosmisleno izjavila tužiteljica u svojim iskazima pred Prekršajnim sudom,

-iz kaznene prijave od 26. listopada 2020. g. protiv tuženika proizlazi da su radnici policije nakon utvrđenja činjenica ocijenili da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio kazneno djelo nasilja u obitelji jer je u periodu od 1. ožujka 2019. g. do 21. listopada 2020. g. u obiteljskoj kući u S., u više navrata vrijeđao tužiteljicu na način da joj je govorio pogrdne riječi nazivajući je kravom, psujući joj razne psovke i druge vulgarne prostote te je u takvim situacijama u više navrata fizički napao na način da ju je jednom rukom hvatao za vrat, a drugom rukom za njeno lice (vilicu), hvatao za ruku i govorio da će je baciti s balkona, te u istom periodu ispred obiteljske kuće u S., učestalo prijetio tužiteljici na način da joj je govorio da će je

ubiti, baciti s balkona i udaviti kabelom od instalacije od Interneta, da je u predmetu ovog suda broj K 241/22, formiranom po navedenoj kaznenoj prijavi, izdan kazneni nalog od 11. ožujka 2022. g. protiv tuženika kao okrivljenika, radi kaznenog djela nasilja u obitelji, koje je počinio na način da je u razdoblju od početka 2018. g. do 21. listopada 2020. g. u S., u prostoru obiteljske kuće na adresi … u nakani da kod tužiteljice (svoje bake) izazove strah za njezinu sigurnost i da istu ponizi, tijekom više prigoda tužiteljicu nazivao pogrdnim riječima i izgovarao razne psovke, učestalo vršio nuždu na prostoru njezinog vrta, vikao na nju govoreći da mu je isključila Internet te da će je zadaviti kabelom za Internet, a u jednom navratu 2018. g. uzeo u ruku nož-bajonet i izjavio da će je ubiti, pa ju je jedne prigode tijekom proljeća 2019. g. uhvatio za ruku koju joj je zavrnuo iza leđa i gurao je prema ogradi balkona govoreći da će je baciti s balkona, dok je druge prigode tijekom travnja 2020. g. jednom rukom uhvatio za čeljust, a drugom rukom uhvatio u predjelu vrata govoreći da će je udaviti te mu je izrečena uvjetna osuda. Uvidom u eSpis, ovaj sud je utvrdio da je kazneni nalog nije postao pravomoćan jer je predmet K 241/22 u tijeku,

-da je tuženik u više navrata dojavljivao policiji uznemiravanje od strane tužiteljice i tete N. M. i to: 12. ožujka 2020. g. da mu baka ne da mira, da mu lupa po terasi u prostoru gdje spava: garaža u S., te da je u službenoj bilješci policijski službenik utvrdio da je tom prilikom tužiteljica pocijepala dvije cjepanice drva na terasi poviše garaže u kojoj obitava tuženik što je tuženiku smetalo jer je u tom trenutku spavao, zatim 23. travnja 2020. g. da mu je pala terasa i da netko gore lupa, te da je u službenoj bilješci policijski službenik utvrdio da su tom prilikom tužiteljica i N. M. sjeckale daščice ali da zbog starosti kuće dolazi do otpadanja dijelova kuće, zatim 2. studenog 2020. g. da mu je od strane nepoznate osobe polomljena ograda, te da je u službenoj bilješci policijski službenik tuženik ponovio da mu je tijekom noći netko skinuo oko 4 m žičane ograde visine oko 1 m te otuđio kameru koju je postavio na što se tužiteljica nije očitovala, a A. L. G. izjavila kako se nije obraćala tuženiku, zatim 18. studenog 2020. g. da mu netko lupa na vrata, te da je u službenoj bilješci policijski službenik utvrdio da je to bila M. K., majka tuženika, koja je s njim htjela razgovarati, zatim 14. siječnja 2021. g. da mu N.

M. hoće provaliti u stan, te da je u službenoj bilješci policijski službenik utvrdio da je N. M. pokucala na vrata tuženika i pitala da li joj je uzeo sušilo što je on negirao, zatim 8. svibnja 2021. g. u 19,25 sati da su susjedi kosili travu i bacili je njemu na posjed i ispred njegovih vrata, te da je u službenoj bilješci policijski službenik utvrdio da je A. L. G. izjavila da je očistila travu oko kuće te je mislila i ukloniti nakon što sve očisti te konačno 8. svibnja 2021. g. u 14,05 sati da susjedi tresu tapete i bacaju mrvice po njegovom balkonu, te da je u službenoj bilješci policijski službenik utvrdio da je tužiteljica izjavila da nije ništa tresla na tuženikov balkon niti je s njim bila u bilo kakvom drugom kontaktu.

Treba navesti da bi se, po mišljenju ovog suda, o uznemiravanju tužiteljice u izvršavanju sadržaja osobne služnosti prava stanovanja moglo govoriti kada bi radnjama tuženika došlo do takvog uznemiravanja uslijed kojeg je tužiteljici došlo do otežanog izvršavanja tog prava. Tužiteljica, međutim, nesmetano stanuje u stanu na I. katu obiteljske zgrade te joj tuženik to ne osporava niti je u tome sprječava ili na bilo koji način ometa.

Sve radnje tuženika navedene u tužbi: skidanje prozorskih krila na spavaćoj sobi i razbijanje zida ispod njegovog prozora tuženik je izvršio na dijelu nekretnine koji je u sporazumu kćeri tužiteljice u vlasništvo pripao njegovoj majci M. K., u kojem dijelu nekretnine tužiteljica ne stanuje sve otkad se cijela obitelj preselila u novoizgrađeni stan na katu obiteljske zgrade. Što se tiče radnji koje je tuženik i po vlastitim riječima iz izjave koju je dao na zapisnik C.Z.S., Podružnica

S. od 3. studenog 2020. g. priznao da ih je počinio u afektu: nazivanje tužiteljice pogrdnim imenima, prijetnje i fizički nasrtaj na tužiteljicu, radi se o radnjama kojima se u svakom slučaju umanjuje kvaliteta života tužiteljice te je tužiteljica žrtva takvog nasilnog ponašanja, radi čega se, uostalom, i vodi kazneni postupak protiv tuženika, ali se ne radi o radnjama kojima bi došlo do uznemiravanja izvršavanja osobne služnosti prava stanovanja u stanu na I. katu obiteljske kuće u S. u kojem nesmetano živi tužiteljica.

Sud je u ovoj presudi naveo i radnje koje je tuženik uporno prijavljivao policiji i kojima se umanjuje, doduše u daleko manjoj mjeri, i kvaliteta njegovog života, samo da bi se ilustrirao tegoban i problematičan odnos koji imaju stranke ovog postupka: baka i unuk i što je rezultiralo podnošenjem kaznene prijave protiv tuženika, vođenjem kaznenog postupka koji je u tijeku i dva prekršajna postupka u kojima je tuženik pravomoćno oslobođen optužbi.

Radi svega navedenog tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o troškovima postupka nije donesena jer tuženik, koji je uspio u ovom sporu, nije popisao parnični trošak.

U Splitu, 11. svibnja 2023. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).