Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3095/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak- Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika J. B., kojeg brani A. B., odvjetnica u D., zbog prekršaja iz članka 286. stavak 12. i članka 282. stavak 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Postaje prometne policije Dubrovnik, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp- 301/2023 od 22. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Postaje prometne policije Dubrovnik preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku J. B. za prekršaj iz članka 286.stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisan u izreci pod točkom I., temeljem istog pravnog propisa, izriče kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uračunava vrijeme od 16 (šesnaest) dana, kada je okrivljenik bio privremeno zadržan, pa okrivljenik ima za izdržati još 44 (četrdesetičetri) dana zatvora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik J. B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavak 12. i članka 282. stavak 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana, koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini neki od prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža sankcija, te novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura / 11.301,55 (jedanaesttisućatristojednakunai pedesetpetlipa) kuna[1] . U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 16 (šesnaest) dana, te mu je u slučaju opoziva uvjetne osude preostalo izdržati 44 (četrdesetčetiri) dana zatvora.
2. Pobijanom presudom okrivljenik je propisno upozoren na pravo iz odredbe članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavak 3. i članka 138. Prekršajnog zakona obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura / 226,04 (dvijestodvadesetšestkunaičetirilipe) kuna.
4. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.
5. Privremeno oduzeto osobno motorno vozilo marke VW golf, registarske oznake xxxx, sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom, vraćeno je okrivljeniku.
6. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i odluci o vraćanju privremeno oduzetog vozila. Smatraju da izrečena uvjetna osuda nije primjerena težini počinjenog prekršaja, te da je precijenjeno priznanje okrivljenika i njegova mladost kao olakotne okolnosti. Ističu da je okrivljenik unazad 3 godine počinio 95 prometna prekršaja, te da izrečena uvjetna osuda nije primjerena činjenici da se radi o višestrukom počinitelju prometnih i drugih vrsta prekršaja, te da do sada izricane novčane kazne nisu postigle svrhu kažnjavanja. Također smatraju da je okrivljeniku nužno oduzeti osobno vozilo iako je isto vlasništvo njegove majke jer isti prometne prekršaje čini upravo vozilima koje su vlasništvo njegove majke.
7. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presude preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
Žalba je osnovana.
8. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja u odluci o izrečenoj uvjetnoj osudi ovaj Sud smatra da tužitelj opravdano ističe da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu iste mjere upozorenja kao blaže sankcije. Ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, unatoč utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, pogrešno primijenio odredbe članka 44. Prekršajnog zakona, kad je okrivljeniku izrekao mjeru upozorenja. Naime, ovaj sud smatra da je, unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima, koje su očigledno u konkretnom slučaju precijenjene, okrivljeniku trebalo izreći strožu sankciju. Navedene olakotne okolnosti, priznanje počinjenih djela i mladost okrivljenika nisu naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje uvjetne osude kao mjere upozorenja, koja predstavlja blažu sankciju od novčane kazne. Pravilno tužitelj ističe da je okrivljeniku potrebno izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, smatrajući da će se samo istom postići svrha kažnjavanja, jer je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog istovrsnih ali i drugih prometnih prekršaja, za koje su mu izricane novčane kazne, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, već i nadalje čini istovrsne prekršaje u prometu.
10. Stoga je prihvaćena žalba ovlaštenog tužitelja i preinačena pobijana presuda u odluci o sankciji za prekršaj pod točkom I. na način da je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 60 dana. Izrečena kazna zatvora primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. U trajanje izrečene kazne zatvora uračunava se vrijeme kada je okrivljenik bio privremeno zadržan.
11. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja u odluci o vraćanju privremeno oduzetog osobnog vozila okrivljeniku, ovaj Sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda pravilna, ali ne iz razloga navedenih u istoj. Naime, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 76.a. Prekršajnog zakona. Okrivljenik je do sada doista višestruko kažnjavan zbog prometnih prekršaj i to isključivo novčanim kaznama, a da bi se zadiralo u temeljno pravo pojedinca na mirno uživanje vlasništva potrebno je prethodno prema okrivljeniku iscrpiti sve mogućnosti da ga se spriječi u činjenju novih prekršaja kroz izricanje strožih kazni (npr. kazne zatvora, u kraćem, pa u dužem trajanju, izricanje zaštitnih mjera u dužem trajanju i sl.). Tek nakon iscrpljivanja svih zakonskih mogućnosti treba primijeniti načelo razmjernosti i utvrditi ravnotežu između zahtjeva zaštite javne sigurnosti i zahtjeva zaštite prava vlasništva
12. Slijedom naprijed navedenog, žalba ovlaštenog tužitelja prihvaćena je kao osnovana te je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. svibnja 2023.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda
Davorko Kučan
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
