Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-4044/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V. T., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina, protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 17. ožujka 2023., broj: 9 Pp-2134/2021, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki B) izreke, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. V. T. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

te prigode koristio mobilni uređaj,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 196. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Uslijed odluke u točki I ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, na način da se okr. V. T. za prekršaj iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče kazna prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura) / 949,49 kn[1] (devetstočetrdesetdevet kuna i četrdesetdevet lipa), koju kaznu je okrivljenik dužan platiti u roku od petnaest dana po primitku ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

III Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni za djelo u točki A), na način da se okr. V. T. za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana.

IV U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici okr. V. T. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 1. i 3., članka 196. stavka 3. i 7. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa za djelo u točki A) primijenjena uvjetna osuda, na način da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 mjeseci ne počini ovakvo ili slično djelo za koje mu je izrečena ista ili teža kazna, a za djela u toč. B) i C) utvrđene su novčane kazne u iznosu od po 130,00 eura, te potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 260,00 eura.

1.1. Okrivljenik je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura/ 100,00 kuna.

2. Protiv te presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji u pogledu djela u točki A).

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim nalazi da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u pitanju iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo na činjenično opisano način u točki B), nije prekršaj.

5. Odredba članka 196. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti premata na cestama glasi:

(3) Vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. (7) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji postupi suprotno odredbama stavka 3. ovoga članka.

5.1. Ističe se da je kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo nije prekršaj.

5.2. Međutim, činjenični opis naveden u izreci pobijane presude sadrži djelomičan opis prekršaja, budući da svako korištenje mobitela za vrijeme vožnje ne predstavlja protupravno postupanje vozača, a u predmetnom slučaju izostao je konkretan način korištenja mobitela iz kojega bi proizlazila umanjena mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom.

5.3. Prema tome, imajući u vidu nedostatan činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane odluke (koji je istovjetan i u optužnom aktu) ocjena je ovog Suda da nema elemenata inkriminiranog prekršaja, pa takav optužni akt nije bio pogodan za postupanje, uslijed čega je povrijeđeno prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.4. Stoga je ovaj Sud u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu i okrivljenika na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za predmetno djelo.

6. Uslijed odluke u točki I ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupno izrečenoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj prihvatio po prvostupanjskom sudu odmjerenu kaznu, kako je to i označeno u toč. II ove drugostupanjske odluke.

7. Ispitujući žalbu u pogledu odluke o kazni za djelo u točki A) ovaj Sud je mišljenja da je u pravu žalitelj da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije pravilno cijeno ranije ponašanje okrivljenika i težinu djela, a precijenio je utvrđene olakotne okolnosti. Iako je prvostupanjski sud utvrdio otegotnim raniju višestruku kažnjavanost za prometne prekršaje, tu okolnost nije pravilno vrednovao kod odluke o vrsti i mjeri kazne. U pravu je žalitelj da je okrivljenik specijalni povratnik jednog od najtežih prometnih prekršaja, budući da iz mjerodavne prekršajne evidencije nadležnog Ministarstva proizlazi da je prethodno već pet puta pravomoćno kažnjavan zbog upravljanja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, kao i drugih težih i lakših prekršaja iz oblasti prometa, pa je očito da ignorira pozitivne propise o pravu na sudjelovanje u prometu. Imajući na umu pogibeljnost djela i ustrajnost u protupravnom postupanju, u pravu je žalitelj da nisu ostvareni uvjeti za primjenu mjere upozorenja (uvjetne osude), jer se očito može zaključiti da sankcioniranje blažom vrstom kazne nije utjecalo na počinitelja da se kloni protupravnog postupanja u prometu, pa je i ovaj Sud mišljenja da je okrivljeniku trebalo izreći strožu vrstu kazne. Stoga je prihvaćanjem žalbe, a s obzirom na posebnim zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj (od 1320 do 2650 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, kako je to i označeno u točki III izreke ove presude. Naime, ovaj Sud je mišljenja da se u predmetnom slučaju samo izricanjem strože vrste kazne može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

8. Neosnovano ističe žalitelj da je okrivljeniku trebalo izreći i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, budući da je zaštitna mjera propisana kao fakultativna, a u predmetnom slučaju nije opravdana. Iako brisanje odredbe članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije od utjecaja na izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, budući da je primjena te mjere propisana odredbom članka 58. Prekršajnog zakona, i ovaj Sud je mišljenja da u konkretnom slučaju ista nije svrhovita s obzirom na neizvjesnost izvršenja mjere te izostanak praktičnog značaja.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. svibnja 2023.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.