Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-9/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DBA, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog DBA podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2022., broj 9 Kmp-5/2021., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog DBA kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi DBA proglašen je krivim, zbog jednog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom I izreke pobijane presude te zbog dva kaznena djela krađe iz članka 228. stavak 1., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11. činjenično i pravno opisanih pod točkom II i III izreke pobijane presude, pa mu je u odnosu na kazneno djelo činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a u odnosu na kaznena djela pod točkom II i III izreke pobijane presude utvrđene su mu kazne zatvora od po 10 (deset) mjeseci za svako kazneno djelo, te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je optuženi DBA osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine izvršiti, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca se neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom DBA se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u uhićenju i istražnom zatvoru od 8. veljače 2021. do 7. svibnja 2021.

3. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom DBA izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, proteka roka provjeravanja iz uvjetovanog dijela izrečene kazne, a najdulje 3 (tri) godine.

4. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećeniku INA d.d., Ksaverska cesta 2a dosuđen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7.120,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna boda, te se nalaže optuženiku u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude isplatiti navedeni iznos oštećeniku.

5. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenici trgovačko društvo ..., sa sjedištem u [adresa] i oštećena DB, sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućuju se u građansku parnicu.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi DBA je djelomično oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nagrade nužnih izdataka postavljenog branitelja koji padaju na teret proračunskih sredstava suda, dok mu se nalaže naknaditi nužne izdatke oštećenika i njihovih opunomoćenika čija visina će biti određena posebnim rješenjem, je na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. točka 6. ZKP/08. dužan naknaditi paušalni iznos od 2.000,00 kuna u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

7. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo državno odvjetništvo zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku utvrde više pojedinačne kazne kao i izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora,odnosno bezuvjetna.

8. Žalbu je podnio i optuženik putem branitelja, Franje Ribića, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se optuženiku izrekne blaža kazna kao i da se oslobodi plaćanja troškova u dosuđenom iznosu, a zbog lošeg imovinskog stanja.

9. Optuženik je podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba odbije.

10. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

11. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog DBA nisu osnovane.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je izrečena kazna neadekvatno odmjerena s obzirom na sve otegotne okolnosti koje egzistiraju na strani optuženika pa slijedom toga da treba izreći strožu jedinstvenu kaznu i to bezuvjetnu, posebno iz razloga ranije osuđenikove višestruke osuđivanosti, jer do sada izrečene sankcije nisu na njega utjecale da se suzdrži od činjenja kaznenih djela. Nadalje se navodi da sud kao otegotnu okolnost nije cijenio činjenicu da je optuženik ukrao dva automobila u razmaku od jednog dana, pa iako vrijednost istih nije utvrđena, jasno proizlazi da se radi o stvarima koje u pravilu nemaju zanemarivu vrijednost. Također navodi da je i način počinjenja kaznenih djela zahtijevao planiranje što ukazuje na spremnost optuženika ka činjenju ovakvih kaznenih djela. U žalbi se ističe da način počinjenja svih kaznena djela ukazuje na određeni obrazac i životne navike optuženika koje odudaraju od društveno prihvatljivog te da se ne radi o kaznenim djelima koje bi optuženik počinio u nuždi ili zbog ovisnosti već o obijesti i kriminalnom razmišljanju koje je optuženik usvojio kao obrazac ponašanja. Žalitelj, državni odvjetnik smatra da su njegovi motivi i pobude društveno neprihvatljivi i ničim opravdani pa da je stoga potrebno značajnije utjecati na njegovu svijest kroz primjerenu kaznu. Stoga državni odvjetnik navodi da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora preblage budući da su na granici minimalnih propisanih kazni za ta kaznena djela, s obzirom na otegotne okolnosti, a posebno recidivizam, te da bi iste trebale biti u gornjoj polovici propisanih kazni zatvora, a time bi i jedinstvena kazna zatvora morala biti stroža, "bezuvjetna".

13. Žaleći se zbog kazne optuženik navodi da sud u dovoljnoj mjeri nije cijenio postojanje svih olakotnih okolnosti na strani optuženika, a posebno osobne odnosno obiteljske okolnosti te činjenicu da je u mladoj životnoj dobi ostao bez brata i roditelja, bez adekvatne pomoći, podrške i nadzora. Također se navodi da sud nije dovoljno cijenio životnu dob optuženika, odnosno da se radi o osobi iznimno mlade životne dobi, koja je izrazila namjeru da se po izlasku iz zatvora zaposli, te bi se na taj način pridonijelo resocijalizaciji optuženika i njegovom ponovnom uključivanju u društvo što je u skladu sa člankom 41. KZ/11. Optuženik navodi da je djelo priznao, izrazio kajanje, shvatio svu protupravnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela i posljedice te je na taj način pridonio i skraćivanju kaznenog postupka, što je kao olakotno, trebalo cijeniti prilikom donošenja odluke. U žalbi se navodi se da je sud precijenio otegotne okolnosti na strani optuženika odnosno činjenicu da se isti prethodno već javljao kao počinitelj kaznenih djela i prekršaja, kao i da se prevencija u odnosu na optuženika može postići i blažom kaznom.

14. U odnosu na odluku o kazni treba reći da kazna mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa kaznenog djela pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojeg je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

15. Stoga je po mišljenju ovog suda ispravno prvostupanjski sud utvrdio sve pojedinačne kazne zatvora za optuženika i to kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11. te kazne zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci za kaznena djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11. te je ispravno izrekao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, te mu je na temelju članka 57. KZ./11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, tako što će dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine izvršiti, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca se neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, suprotno žalbenim navodima i državnog odvjetnika i optuženika ispravno je prvostupanjski sud na strani optuženika cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti. Osnovano je prvostupanjski sud kao otegotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost za kaznena djela i prekršaje te da je u tretmanu nadležnog centra kao i da svoje ponašanje nije mijenjao u pozitivnom pravcu i nedovoljnu kritičnost. Ujedno, osnovano je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne okolnosti optuženiku da je u mladoj životnoj dobi ostao bez brata i oba roditelja, živi sam, pa iako ima naslijeđenu imovinu od oca, nema adekvatnu pomoć, podršku i nadzor. Također mu je kao olakotno cijenjeno priznanje te iskazano žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela te su uvaženi i rezultati psihijatrijskog vještačenja u kojem je navedeno zbog čega optuženik uzima alkohol i psiho-aktivne supstance, kao i da je visoko traumatizirana osoba koja se vrlo rano susrela sa traumama u vidu tragičnog gubitka brata u njegovoj sedmoj godini te u četrnaestoj godini teške bolesti majke i njenog gubitka, a 2020. nazočio je smrti oca kojeg je oživljavao. Upravo stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno je prvostupanjski sud optuženiku odmjerio kako pojedinačne kazne zatvora tako i jedinstvenu kaznu zatvora pa mu izrekao i djelomičnu uvjetnu osudu, smatrajući da će se takvom kaznom izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika.

16. Suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud odlučio u odnosu na troškove postupka za optuženika kada ga je djelomično oslobodio dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. dok mu je naložio naknaditi nužne izdatke oštećenika i njegovog opunomoćenika čija će visina biti određena posebnim rješenjem kao što je i na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. točke 6. ZKP/08. dužan naknaditi paušalni iznos od 2.000,00 kuna iz razloga jer je ocjenjujući imovinske prilike optuženika te okolnost da trenutno nije zaposlen i nalazi se u istražnom zatvoru u drugom kaznenom postupku, ali ima prihode od najma nekretnine koju je naslijedio od oca, plaćanjem određenih troškova neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. To obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, stoga u tom pravcu nije osnovana žalba optuženika.

17. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena povreda odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a kako žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane trebalo je odlučiti kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 10. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić