REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2304/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JK (pok. J) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Župan, Melita Babić i Luka Antunović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženik DK (pok. J) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i brisanja uknjižbe, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2720/2018-2 od 21. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-871/2017 od 16. srpnja 2018., na sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2720/2018-2 od 21. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-871/2017 od 16. srpnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2720/2018-2 od 21. veljače 2019., potvrđena je presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-871/2017 od 16. srpnja 2018, a kojom je suđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetan i kao takav ne proizvodi pravne učinke darovni ugovor sačinjen u [adresa] 3. srpnja 1997., a potpisan od strane darovatelja ČK i ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman u Korčuli pod br. Ov.1618/97 od 3. srpnja 1997.
2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa pod br. Z.1620/10 te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe darovnog ugovora od 3. srpnja 1997. na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. zem. [katastarska čestica], te nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. zem. [katastarska čestica]."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.375,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
4. Revizija je osnovana.
5. Prije svega valja reći da je, imajući na umu da je drugostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari donesena 21. veljače 2019., te označenu vrijednost predmeta spora (201.000,00 kn), dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). Ovaj je sud stoga ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), a podnesena revizija ne može se razmatrati i kao tzv. izvanredna revizija, iako revident na nju upućuje.
6. Predmet spora, u ovom stadiju postupka, je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavost ugovor o darovanju između oca stranaka, sada pok. ČK i tuženika od 3. srpnja 1997. te uspostavi zemljišnoknjižno stanje nekretnina kakvo je bilo prije provedbe tog darovnog ugovora u zemljišnim knjigama.
7. Za istaknuti je da je predmet spora, u ranijem tijeku postupka, bio i prvotno postavljeni zahtjev u tužbi da se utvrdi da ne postoji navedeni ugovor o darovanju (budući da isti nije vlastoručno potpisan od daroprimca), a koji je zahtjev odbijen presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P- 1220/15 od 14. ožujka 2016. koja je (u tom dijelu) potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2086/16 od 7. rujna 2017. Stoga su nižestupanjski sudovi odlučivali o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu u nastavljenom postupku (na utvrđenje ništetnosti ugovora zbog nedostatka propisane forme). Revizije tužitelja, izjavljene protiv pravomoćnih presuda kojima je odvojeno (u zasebnim presudama) odlučivano o postavljenim tužbenim zahtjevima, dostavljene su zajedno na odlučivanje Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
8. Rješenjem ovog suda poslovni broj Rev-2303/2019 od 10. svibnja 2023., ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2086/16 od 7. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-1220/15 od 14. ožujka 2016., a kojom je odlučeno o prvotno postavljenom ("glavnom") tužbenom zahtjevu. Stoga, a kako nije odlučeno o tom zahtjevu (na utvrđenje da ugovor nije nastao) nema (barem za sada) mjesta odlučivanju o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za utvrđivanje ništetnosti ugovora, jer za odlučivanje o tom zahtjevu nisu ispunjene procesne pretpostavke. Stoga je potrebno presude donesene o istaknutim (eventualno kumuliranim) zahtjevima u tužbi promatrati u cjelovitosti.
9. Odredbom čl. 188. st. 2. ZPP propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.
10. S istaknutom odredbom čl. 188. st. 2. ZPP u svezi, institut eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva predviđa mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, usvoji slijedeći ili slijedeće zahtjeve (eventualne tužbene zahtjeve koji su u međusobnoj vezi s prvim zahtjevom), ali ako usvoji prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom ili drugim eventualnim tužbenim zahtjevima, već tek ako ocijeni da je prvi tužbeni zahtjev neosnovan - izrekom presude takvog ima odbiti i (tek potom) nastaviti postupak po drugom, odnosno po drugim eventualnim tužbenim zahtjevima. Kod eventualne kumulacije, gdje postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi eventualno postavljeni (s traženjem tužitelja da se prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan), a kod koje tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima i traži da se udovolji samo jednome od njih, ti zahtjevi, prema smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, nisu u potpunosti samostalni - toliko da odluka po reviziji protiv pravomoćne presude o eventualno kumuliranom zahtjevu ne zavisi o odluci o prvom ("glavnom") zahtjevu ili obrnuto. Stoga je odvojeno i samostalno odlučivanje o kumuliranim zahtjevima, tako da sud odluči o eventualno postavljenom zahtjevu, a ne odluči o prvom zahtjevu ili tako da usvoji oba zahtjeva ili ako održi na snazi odluku kojom je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev dok još nije odlučeno o prvopostavljenom zahtjevu, postupovnopravno nedopušteno.
11. U donosu na konkretne okolnosti ovog predmeta, nema mogućnosti odlučivanja o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu dok se ne donese (odbijajuća) odluka o prvopostavljenom zahtjevu, jer bi u okolnostima ovoga slučaja suprotno shvaćanje vodilo onome što je protivno svrsi instituta eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva i onome što je tužitelj tražio, jer je zahtijevao da se prihvati samo jedan od postavljenih zahtjeva - a svrha te eventualne kumulacije se i iscrpljuje u tome da se udovolji samo jednome od njih.
12. Kako je zbog ukidanja presude kojom je odlučeno o prvopostavljenom zahtjevu (na utvrđenje da ugovor nije nastao) i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje o tom zahtjevu, ostalo neutvrđeno je li prvopostavljeni zahtjev osnovan ili nije, donošenjem presuda nižestupanjskih sudova o eventualno kumuliranom zahtjevu (na utvrđenje ništavosti istog ugovora) nepravilno je primijenjena odredba čl. 188. st. 2. ZPP i time počinjena postupovnim povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP koja je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu odluku o istaknutim zahtjevima tužitelja.
Zagreb, 10. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
