Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-212/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz D., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., protiv tužene Republike Hrvatske, za ministarstvo, OIB: …, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., radi proglašenja nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-39/20-50 od 17. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-39/20-50 od 17. studenoga 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji posl.br. Ovr-1525/2015 od 2. rujna 2015.g. proglašava se nedopuštenom radi naplate iznosa preko glavnice duga od 161.567,12 kuna / 21.443,64 EUR[1] , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015., po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3%tnih poena, kao i radi naplate troška ovršnog postupka u iznosu od 50,00 kn.

II. Tužitelj se odbija sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji posl.br. Ovr-1525/2015 od 2. rujna 2015.g. za glavnicu duga do 161.567,12 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015., po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3%tnih poena, sa dijelom tužbenog zahtjeva radi proglašenja nedopuštenim troška ovršnog postupka u iznosu od 2.450,00 kn, te sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: " te se posljedično tome ukidaju sve provedene radnje."

III. Nalaže se tužitelju T. M. iz D., da tuženiku Republici Hrvatskoj ministarstvu, naknadi parnični trošak u iznosu od 3.687,50 kn/ 489,42 EUR u roku od 15 dana, dok se tuženik odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.187,50 kn.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj ministarstvu da tužitelju T. M. iz D., da, naknadi parnični trošak iznos od 1.971,87 kn/ 261,71 EUR, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo dostatne razloge o svim činjenicama koje su odlučne za osnovanost tužbenog zahtjeva.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, sadržajem žalbenih navoda pravilnost utvrđenja nije dovedena u pitanje, žalitelj njima iznosi svoja pravna shvaćanja.

6. Nije sporno da je temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi ministarstva, uprave, PU V., ur.br. … od 21. listopada 2008., kojim je ovrha određena na pokretninama, na prijedlog ovdje tužene kao ovrhovoditelja, Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba u Županji, donio 2. rujna 2015. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1525/15 radi naplate novčane tražbine u iznosu od 164.986,60 kn sa zateznom kamatom od 17. lipnja 2015. do isplate te troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, na nekretnini ovršenika, ovdje tužitelja.

7. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi, kojom osporava rješenje u cijelosti. Konkretno, u žalbi tvrdi da rješenje o ovrsi uprave ne predstavlja ovršnu ispravu, predlaže da ga sud uputi na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem "čl. 50. st. 1. t. 1. i t. 7. u vezi čl. 52. st. 3. OZ", također ističe prigovor zastare i navodi da je 8. rujna 2015. pokrenuo upravni postupak kod ovrhovoditelja kojim traži utvrđenje zastare potraživanja za cjelokupni porezni dug.

8. Rješenjem suda koji vodi ovršni postupak od 18. studenoga 2015. upućen je tužitelj na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz obrazloženja toga rješenja proizlazi da je ono doneseno povodom prigovora zastare istaknutog u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

9. Imajući u vidu sadržaj žalbe protiv rješenja o ovrsi, očito je da je ovdje tužitelj kao konkretne i određene razloge naveo samo onaj kojim osporava da rješenje o ovrsi porezne uprave temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi predstavlja ovršnu ispravu, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14). Iz odredbi čl. 50. i čl. 52. OZ proizlazi da o osnovanosti toga žalbenog razloga odlučuje drugostupanjski sud, povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi, u ovom slučaju iz navoda stranaka i dokaza u spisu ne proizlazi da je žalba protiv rješenja o ovrsi dostavljena na odluku drugostupanjskom sudu. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj osporava svojstvo i valjanost ovršne isprave temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi, prema odredbi čl. 52. st. 1. OZ, ne mogu biti niti su u ovom slučaju razlog upućivanja na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i stoga se o njemu ne odlučuje u ovoj parnici.

10. Osim daljnjeg prigovora zastare, u žalbi protiv rješenja o ovrsi tužitelj nije konkretno iznio niti jedan drugi žalbeni razlog, pa niti ijedan od drugih razloga za upućivanje na parnicu u smislu odredbe čl. 52. st. 1. OZ.

11. Iako je citirao i odredbu čl. 50. st. 1. t. 7. OZ, u samoj žalbi protiv rješenja o ovrsi nije naveo ikakve konkretne razloge koji bi se mogli podvesti pod tu zakonsku odredbu. Na sada istaknuti žalbeni navod da Republika Hrvatska nije aktivno legitimirana provoditi ovrhu temeljem rješenja uprave, može se, u okviru primjene materijalnoga prava, reći da je neosnovan. Naime, uprava nema pravni subjektivitet, ona je upravna organizacija koja djeluje u sastavu ministarstva pod nazivom ministarstvo, uprava (čl. 2. Zakona o poreznoj upravi - Narodne novine br. 115/16, 98/19). Budući niti ministarstva, koja djeluju kao uredi Vlade Republike Hrvatske za pojedina područja, nemaju pravnu osobnost, pravni subjekt i nositelj prava i obveza u ovom slučaju je Republika Hrvatska i kao takva je aktivno legitimirana tražiti ovrhu na temelju predmetnog rješenja ministarstva, uprave.

12. Nadalje, nije sporno da je po zahtjevu samog tužitelja od 8. rujna 2015. za utvrđenje zastare njegovog cjelokupnog poreznog duga, rješenjima ministarstva, uprave ur.br. … od 15. travnja 2016., ur.br. … od 18. travnja 2016. i ur.br…. od 18. travnja 2016. utvrđena, prema stanju na dan 1.siječnja 2016., zastara dijela poreznog duga tužitelja. Žalba tužitelja protiv rješenja od 15. travnja 2016. je odbijena rješenjem ministarstva, sektor poslovni broj Ur.br…. od 30. listopada 2017., iz navoda i dokaza tužitelja ne proizlazi da bi bio u tijeku ikakav drugi postupak po njegovoj žalbi odnosno zahtjevu za utvrđenje zastare poreznog duga, stoga je prvostupanjski sud, rješenjem od 5. prosinca 2017. odlučio da se nastavlja postupak koji je (po prijedlogu tužitelja) bio u prekidu do okončanja upravnog postupka. Kako je citiranim rješenjima ministarstva od 15. travnja 2016. i 18. travnja 2016. odlučivano o cjelokupnom poreznom dugu tužitelja, na zahtjev suda u ovom parničnom postupku dostavljeno je očitovanje ministarstva, uprave, PU V. ur.br. … od 23.lipnja 2022. (list 90. spisa) iz kojeg proizlazi da, kada je u pitanju dug iz ovdje sporne ovrhe, nije u zastari iznos duga na ime glavnice od 161.567,12 kn, na poziv suda da se očituju o sadržaju ovog očitovanja, u biti specifikacije duga, stranke ga nisu ičim osporile.

13. Budući da je o pitanju zastare poreznog duga, uključujući i dug koji se naplaćuje u predmetnom ovršnom postupku, na zahtjev tužitelja odlučeno od strane nadležnog tijela u upravnom postupku, prvostupanjski sud je u pogledu toga pitanja prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP vezan tom odlukom jer je u pitanju upravni akt čiju pravilnost i zakonitost nije ovlašten ispitivati.

14. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrdio nedopuštenom ovrhu za iznos duga koji je u zastari a odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe u odnosu na preostali iznos.

15. Odluka o naknadi parničnoga troška pod točkom III. izreke je zakonita i pravilna u smislu odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP a njenu pravilnost žalitelj ne osporava konkretnim navodima.

16. Kako iz izloženog proizlazi da nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

17. Budući da u žalbenom postupku nije uspio, neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 9. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.