REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 621/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB ..., ..., Č. koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz I., protiv tuženika E. & S. B. dioničko društvo, OIB ..., ..., R., kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva M., K. & partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-865/2021-2 od 26. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 440/2019-34 od 29. travnja 2021., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-865/2021-2 od 26. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-440/2019-34 od 29. travnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanja:
"1. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda RH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda RH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1.ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe čl. 1115 (ranije čl. 214.) Zakona o obveznim odnosima?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?"
a za koja navodi da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Riječ je o pitanjima u odnosu na koje pobijana odluka ne odstupa od ustavljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14, Rev-2245/17, Rev-2221/18, Rev-3142/18 i Revd-3599/20, a ne radi se ni o pitanjima glede kojih bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
5. U odnosu na pitanje vezano uz prigovor zastare, valja primijeniti pravno shvaćanje doneseno na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
6. Nadalje, u odnosu na prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Europske unije o tumačenju prava Europske unije, treba reći da je čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. propisano da ugovorne odredbe koje su odraz obveznih, zakonskih ili regulatornih odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice i sl. ne podliježu odredbama ove direktive. Nastavno, imajući na umu vrijeme pokretanja temeljnog kolektivnog spora u kojem je tražena zaštita kolektivnih interesa potrošača, kao i razdoblje na koje se odnosi i traži zaštita interesa potrošača u ovom konkretnom sporu (ugovor o kreditu sklopljen je 2008.), primjenjuje se dakle, nacionalno, hrvatsko pravo (npr. Zakon o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 79/07, 125/07 i dr.), uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Direktive vijeća 93/13 i prakse suda Europske unije).
7. Zbog toga, prema shvaćanju ovog suda, nema mjesta podnošenju zahtjeva sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.
7.1. Pritom valja napomenuti i to da u predmetu C 567/20 povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. UFEU-a, kojeg je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, presudom suda Europske unije od 5. svibnja 2022. rečeno je da čl. 1. st.
2. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjenu njihovog originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.
8. Slijedom iznesenog, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 10. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa, v.r.
