REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-805/2021-40

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. S., OIB: , iz K., K. 31, zastupana po punomoćnici Š.

L., odvjetnici iz R., protiv tuženika: 1. G. A., OIB: , iz I., J. K. 53, 2. Z. A., OIB: , iz I., R. 5, oboje zastupani po punomoćniku D.

V., odvjetniku iz V., radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti i zahtjeva za poštovanje prava služnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 29. ožujka 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. svibnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da u korist k.č. zgr. 156/4 i k.č. zgr. 160/3, obje upisane u z.k.ul. 1310 k.o. Tar kao povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice, postoji pravo stvarne služnosti puta i to: pravo kolnika (pravo prolaza i provoza) u širini od 4,25 m i dužini 11,90 m i da postoji pravo staze (pravo prolaza) u korist zgr. 156/4 k.o. Tar kao povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice u širini 1,00 m i u dužini 6,70 m, sve na teret zgr. 156/3 upisane u z.k.ul. 1345 k.o. Tar kao poslužne nekretnine u vlasništvu Antunović Petra, OIB: 98428100053, Josipa Kozarca 53, 32 281 Ivankovo, sve prikazano u skici lica mjesta – 2. dopuna od 09. prosinca 2022. godine izrađena po stalnom sudskom vještaku E. K., dipl. ing. geod., G. d.o.o.,

geodetski poslovi Poreč, koja čini sastavni dio ove Presude pa se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove Presude zahtijevati i ishoditi u zemljišnoj knjizi upis navedenog prava stvarne služnosti puta: prava kolnika (pravo prolaza i provoza) u korist zgr. 156/4 i zgr. 160/3, obje k.o. Tar i pravo staze (pravo prolaza) u korist 156/4 k.o. Tar, sve na teret poslužne nekretnine zgr. 156/3 k.o. Tar.

II Zabranjuje se tuženicima i svagdašnjem vlasniku zgr. 156/3 k.o. Tar da tužiteljicu, sprječavaju i ometaju u vršenju prava stvarne služnosti puta: prava kolnika (pravo prolaza i provoza) i prava staze (prava prolaza) iz t. I ove Presude preko zgr. 156/3 k.o. Tar u vlasništvu A. P., OIB:, J. K. 53,

32 281 I., sve prikazano u skici lica mjesta – 2. dopuna od 09. prosinca 2022. godine stalnog sudskog vještaka E. K., dipl. ing. geod. iz t. I ove Presude, na način da uklone ogradni zid i vrata (kapiju) s prolaza navedenog u t. I ove Presude / ili podredno umjesto uklanjanja vrata (kapije) da tužiteljici daju ključ vrata (kapije) /, uključivo i zabranu budućeg takvog ili sličnog sprječavanja i uznemiravanja tužiteljice u vršenju prava stvarne služnosti puta iz t. I ove Presude.

III Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.948,74 EUR[1] / 14.682,78 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 26. listopada 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti i zahtjeva za poštovanje prava služnosti. Tužiteljica u tužbi ističe da je vlasnica k.č. 156/4 u naravi štala, površine 30 m[2] , upisane u z.k.ul. 1310 k.o. Tar u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč. Tuženici da su uknjiženi suvlasnici i to svaki u ½ dijela k.č. 156/3 zgrada, površine 171 m[2] upisane u z.k.ul. 1345 k.o. Tar. Tužiteljica i njezini predci da su se oduvijek služili kolnikom preko k.č. 156/3 k.o. Tar u širini od 4,30 m (nakon 3,20 m od sjeverne granice navedene k.č.) i dužini od 13,00 m u smjeru zapad-istok okomito uz sjevernu granicu k.č. 156/3 k.o. Tar i stazom preko te iste k.č. u širini 1,00 m i u dužini 5,00 m u smjeru zapad-istok okomito uz južnu granicu k.č. 156/4 k.o. Tar, a kako bi mogli pristupiti na svoju već opisanu nekretninu. Navedeno pravo služnosti puta, pravo kolnika i pravo staze, da su izvršavali preko sto godina. Tuženici da su svoju nekretninu, k.č. 156/3 k.o. Tar, kupili 2008. godine, ali da je i nakon toga tužiteljica izvršavala pravo služnosti puta preko njihove nekretnine. Tuženici da su na granici s k.č. 160/2 k.o. Tar, u cijeloj dužini podignuli zid veličine cca 8,45 m, visine 1,70 m i debljine 20 cm i na taj način onemogućili tužiteljicu u izvršavanju predmetnog prava stvarne služnosti puta. Tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da u korist k.č. 156/4 upisane u z.k.ul. 1310 k.o. Tar kao povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice, postoji pravo stvarne služnosti puta i to: pravo kolnika u širini od 4,30 m (nakon 3,20 m od sjeverne granice te k.č.) i dužini 13,00 m u smjeru zapad-istok okomito uz sjevernu granicu k.č. 156/3 k.o. Tar i pravo staze u širini 1,00 m i u dužini 5,00 m, u smjeru zapad-istok okomito uz južnu granicu k.č. 156/4 k.o. Tar, na teret k.č. 156/3 upisane u z.k.ul. 1345 k.o. Tar kao poslužne nekretnine u suvlasništvu tuženika te da se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove Presude zahtijevati i ishoditi u zemljišnoj knjizi upis navedenog prava stvarne služnosti puta, prava kolnika i pravo staze u korist navedene povlasne nekretnine k.č. 156/4 k.o. Tar, a na teret poslužne nekretnine k.č. 156/3 k.o. Tar. Također, da presudom sud naloži tuženicima da omoguće tužiteljici nesmetano izvršavanje prava stvarne služnosti puta, prava kolnika i pravo staze, iz t. I ove presude, te da im se naloži uklanjanje dijela zida sagrađenog na granici s k.č. 160/2 k.o. Tar, zabranjuje im se daljnje uznemiravanje i sprječavanje vršenja prava stvarne služnosti puta opisanog u t. I tužbe, te zahtijeva i naknadu parničnog troška. Tužiteljica zadržava pravo da, nakon provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku geodetske struke, uredi tužbeni zahtjev.

2. Tuženici se u odgovoru na tužbu protive tužbi u cijelosti. Ističu da je tužiteljica izgradila nekretninu koja da je i sada u ovom trenutku u fazi roh-bau, te da u toj nekretnini nitko ne živi niti može živjeti. Tužiteljica da ima otvor (doslovno otvore koji da nisu zatvoreni kao ni prozori, umjesto njih da su otvori) koji otvor da je ostavila kada je iz temelja radila novi objekt tako da ista može prolaziti kroz nekretninu tuženika, iako da je mogla i da još uvijek može, otvoriti ulaz sa strane ulice Borgo, čime da onda tužiteljica ne bi morala prolaziti kroz nekretninu tuženika. Cijelom dužinom tužiteljičine nekretnine, pa tako i novoizgrađene nekretnine, da se nalazi ulica Borgo, s koje strane tužiteljica može ući u svoju nekretninu bez ikakvih problema. Tuženici i tužiteljica da nisu u dobrosusjedskim odnosima, te, tuženici smatraju, da nije u duhu dobrosusjedskih odnosa, a ni utemeljeno na pozitivnim zakonskim odredbama, da ona na ovaj način zloupotrebljava svoja vlasnička ovlaštenja, tražeći da tuženici trpe da ona prolazi kroz njihovu nekretninu, na način da zahtijeva od suda utvrđenje prava puta. Tuženici traže od suda da prije bilo kakvog izvođenja dokaza, saslušanja svjedoka ili stranka, a radi ekonomičnosti postupka, sud izađe na lice mjesta i obavi očevid na licu mjesta, da utvrdi pravo stanje stvari, odnosno utvrdi može li tužiteljica doći do svoje nekretnine koristeći ulicu Borgo ili je baš potrebno prelaziti preko nekretnine tuženika. Konačno, nakon utvrđenja svih bitnih činjenica, predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva i naknadu parničnih troškova.

3. Tužiteljica se tijekom postupka očitovala na odgovor na tužbu. Osporava navod tuženika da se radi o novoizgrađenoj nekretnini, odnosno da je tužiteljica izgradila nekretninu k.č. 156/4 k.o. Tar, koju da je izgradio njezin djed prije više od sto godina. U tužbi da je jasno navedeno da su se i tužiteljica i njezini preci, za pristupanje predmetnoj nekretnini, služili nekretninom koja je u vlasništvu tuženika, te da se radi o zamjenski ugrađenoj zgradi koja je ugradnja izvršena svakako prije nego što su tuženici kupili k.č. 156/3 k.o. Tar. Na navode tuženika da tužiteljica može s ulične strane ući u svoju nekretninu bez ikakvih problema, tužiteljica ističe da se njezina nekretnina sastoji od prizemlja i kata, pri čemu da je prizemlje 1,15 m u zemlji, a između prizemlja i kata da je ploča, te da s te ulične strane visina ploče iznosi 1,50 m, slijedom čega da nije moguće postaviti vrata i ući u nekretninu, a s ulične strane da se nalazi prozor na katu. Tužiteljica ukazuje da se njezina nekretnina nalazi u nizu s ostalim nekretninama, a koje da također nemaju ulaz s ulične strane, koja da je dvosmjerna ulica i da povezuje gornji i donji dio mjesta. Osporavaju se navodi tuženika da su tužiteljica i tuženici u lošim odnosima, te da ista zloupotrebljava svoja vlasnička prava, obzirom da je, kao što je već spomenuto, ugradnja zgrade izvršena prije nego što su tuženici kupili svoju nekretninu, a oduvijek da je tužiteljica pristupala do svoje nekretnine na način kako je već opisano u tužbi. Budući da su tuženici 2021. godine postavili zid na način kao što je navedeno u tužbi, tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, predlaže provođenje dokaza i usvajanje tužbenog zahtjeva sukladno čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

4. Podneskom od dana 10. ožujka 2022. godine, tužiteljica ostaje kod pravne osnove i dosadašnjih činjeničnih navoda iznijetih u tužbi i podnesku od 05. siječnja 2022. godine. U odnosu na t. II tužbenog zahtjeva, tužiteljica ga uređuje na način da zahtijeva da se zabrani tuženicima da tužiteljicu sprječavaju i ometaju u vršenju prava stvarne služnosti puta, prava kolnika i prava staze, preko k.č. 156/3 k.o. Tar u vlasništvu tuženika, na način da uklone dio zida s prolazom navedenim u t. I ove Presude, uključivo i zabranu budućeg takvog ili sličnog sprječavanja i uznemiravanja tužiteljice u vršenju prava stvarne služnosti puta iz t. I ove Presude. Preostali dio tužbenog zahtjeva da ostaje neizmijenjen.

4.1. Na zapisnik od dana 14. ožujka 2022. godine, tužiteljica izjavljuje da vrši ispravak koji je omaškom nastao prilikom pisanja katastarskih čestica, tako da prije oznake katastarskih čestica, treba dodati zgr., obzirom da se radi o zgradnim nekretninama, a što nesporno proizlazi prema izvatku iz zemljišne knjige. Isto tako, u navedenom tužbenom zahtjevu, predlaže brisanje riječi „dio“ koji se nalazi ispred riječi „zida s prolazom navedenog u t. I ove Presude.“

4.2. Podneskom od dana 30. kolovoza 2022. godine, tužiteljica obavještava sud da su tuženici dana 26. kolovoza 2022. godine, u tijeku ovog postupka, na prolazu, a na kojem da tužiteljica ima pravo stvarne služnosti puta, postavili vrata na koji način da su tužiteljicu dodatno onemogućili u ostvarivanju svojeg prava. Punomoćnica tužiteljice je primijetila da je, prilikom pisanja tužbe, omaškom ispuštena zgr. 160/3 k.o. Tar, te tužiteljica, obzirom da tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, specificira t. I tužbenog zahtjeva na način da se dodaje zgr. k.č. 160/3 k.o. Tar i to u dijelu koji se odnosi na pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika u korist zgr. 156/4 i zgr. 160/3 k.o. Tar, dok pravo staze ostaje u korist zgr. k.č. 156/4 k.o. Tar. Dalje, tužiteljica preinačuje t. II tužbenog zahtjeva na način da u dijelu u kojem traži uklanjanje zida, dodaje „i vrata, s prolaza koji je naveden u t. I ove Presude / ili podredno umjesto uklanjanja vrata da tužiteljici daju ključ od vrata /, uključivo i zabranu budućeg takvog ili sličnog sprječavanja i uznemiravanja tužiteljice u vršenju prava stvarne služnosti puta iz t. I ove Presude.“

4.3. Na zapisnik od dana 13. rujna 2022. godine, tuženici su se protivili preinaci tužbenog zahtjeva. Sud je dopustio preinaku radi ekonomičnosti postupka. Zato je predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužiteljice određen podneskom od 30. siječnja 2023. godine.

5. Nakon zaprimljenog nalaza i skice lica mjesta izrađenog po stalnom sudskom vještaku mjerničke struke, E. K., tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da u korist k.č. zgr. 156/4 i k.č. zgr. 160/3, obje upisane u z.k.ul. 1310 k.o. Tar kao povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice, postoji pravo stvarne služnosti puta i to: pravo kolnika (pravo prolaza i provoza) u širini od 4,25 m i dužini 11,90 m i da postoji pravo staze (pravo prolaza) u korist zgr. 156/4 kao povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice u širini 1,00 m i u dužini 6,70 m, sve na teret zgr. 156/3 upisane u z.k.ul. 1345 k.o. Tar kao poslužne nekretnine u suvlasništvu tuženika, sve prikazano u skici lica mjesta – 2. dopuna od 09. prosinca 2022. godine izrađena po stalnom sudskom vještaku Eduardu Klimanu, dipl. ing. geod., GeoKliman d.o.o., geodetski poslovi Poreč, koja čini sastavni dio ove Presude pa se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude zahtijevati i ishoditi u zemljišnoj knjizi upis navedenog prava stvarne služnosti puta: prava kolnika (pravo prolaza i provoza) u korist zgr. 156/4 i zgr. 160/3, obje k.o. Tar i pravo staze (pravo prolaza) u korist 156/4 k.o. Tar, sve na teret poslužne nekretnine zgr. 156/3 k.o. Tar. Također da se zabranjuje tuženicima i svagdašnjem vlasniku zgr. 156/3 k.o. Tar da tužiteljicu sprječavaju i ometaju u vršenju prava stvarne služnosti puta: prava kolnika (pravo prolaza i provoza) i prava staze (prava prolaza) iz t. I ove Presude preko zgr. 156/3 k.o. Tar u suvlasništvu tuženika sve prikazano u skici lica mjesta – 2. dopuna od 09. prosinca 2022. godine stalnog sudskog vještaka E. K., dipl. ing. geod. iz t. I ove Presude, na način da uklone ogradni zid i vrata (kapiju) s prolaza navedenog u t. I ove Presude / ili podredno umjesto uklanjanja vrata (kapije) da tužiteljici daju ključ vrata (kapije) /, uključivo i zabranu budućeg takvog ili sličnog sprječavanja i uznemiravanja tužiteljice u vršenju prava stvarne služnosti puta iz t. I ove Presude.

5.1. Podneskom od dana 30. siječnja 2023. godine, tužiteljica obavještava sud da su tuženici tijekom trajanja ovog postupka, raspolagali nekretninom zgr. 156/3 k.o. Tar, unatoč zabilježbi spora. Tuženici da su sklopili ugovor o darovanju 11. veljače 2022. godine s A. P., J. K. 53, 32 281

I., kojim da su na njega prenijeli pravo vlasništva na zgr. 156/3 k.o. Tar, te koji da je sada vlasnik navedene čestice. Tužiteljica smatra da je A. P.

znao ili morao znati da se između parničnih stranaka vodi ovaj parnični postupak, obzirom da je u trenutku podnošenja darovnog ugovora od 11. veljače 2022. godine na uknjižbu u zemljišnim knjigama, već postojala zabilježba spora na navedenoj nekretnini. Slijedom svega navedenog, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da u t. I i II tužbenog zahtjeva umjesto „u suvlasništvu tuženika“, mijenja u „vlasništvu A. P., OIB: J. K. 53, 32 281 I.“.

Tužiteljica je predložila da sud o postojanju ove parnice obavijesti Antunović Petra, a sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), te uz upozorenje na pravne posljedice temeljem čl. 209. ZPP-a.

5.2. Na zapisnik od dana 02. veljače 2023. godine, tuženici su se protivili preinaci tužbenog zahtjeva. Sud je dopustio preinaku s obzirom na okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe i radi ekonomičnosti postupka.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (4-6), izvod iz katastarskog plana (7-8, 20), fotografije (9-11), uvjerenje (19), izvod iz posjedovnog lista (21), fotografije (22), arhitektonski snimak (23), fotografije (48), orto foto snimku (58), prijepis posjedovnog lista (59), skicu lica mjesta (64) s prilozima fotografija (65-67), rješenje o izvedenom stanju (77-80), skicu lica mjesta dopuna (81, 83), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (88-89), Ugovor o darovanju (91-94). Saslušani su svjedoci N. M., D. M., E. K. i D. R..

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica k.č.zgr. 156/4 i zgr. 160/3 obe upisane u z.k.ul. 1310 k.o. Tar. U vrijeme podnošenja tužbe tuženici su bili uknjiženi kao suvlasnici svaki u ½ dijela k.č.zgr. 156/3 upisane u z.k.ul. 1345 k.o. Tar. U vrijeme zaključenja glavne rasprave kao vlasnik k.č. zgr. 156/3 upisan je P. A. iz I., J. K. 53, OIB:,

koji je predmetnu nekretninu stekao na temelju Ugovora o darovanju sklopljenim 11. veljače 2022. godine u kojem je on imao svojstvo obdarenika, a tuženici G. A. i Z. A. svojstvo darovatelja. P. A. je otac tuženika

G. A. i Z. A.. Predmetne nekretnine međusobno graniče.

9. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno je da predmet spora - pravo prolaza i provoza preko k.č.zgr. 156/3 počinje sa kapije koja dijeli asfaltiranu ulicu i dio k.č. zgr. 156/3 na sjeveroistočnoj strani. Sa te kapije pravo prolaza i provoza ide prema zapadu širine cca 4,30 m, pa prema zapadu sve do ogradnog zida koji dijeli k.č.zgr. 156/3 od k.č.zgr. 160/2, te nastavno prema zapadu u istoj širini preko k.č.zgr 160/2 sve do k.č.zgr. 160/3. Pravo prolaza sa k.č.zgr. 160/3 i to sa sjeverne strane kuće na istoj k.č. pa prema istoku uz sjeverno pročelje kuće na k.č.zgr. 160/2 te nastavno prema istoku uz sjeverno pročelje stepeništa na k.č.zgr. 156/3 te sve do sjevernog pročelja kuće sagrađene na k.č.zgr. 156/4 i to sve u širini od 1 m. K.č. zgr.. odnosno kuća na k.č. zgr. 156/4 nema ulazna vrata sa južne strane na javnoj ulici, već samo jedan prozor dimenzija 50x50 cm na jugoistočnoj strani roh bau objekta zgr. 156/4. Visinska razlika između asfaltirane ulice sa južne strane k.č.zgr. 156/4 i betonske podne ploče unutar roh bau zgrade na k.č.zgr. 156/4 iznosi cca od 70 do 80 cm. Prijelaz sa asfaltirane ulice sa zapadne strane dvorišta zgr. 160/3 u svrhu prolaza i provoza prelazi preko dvorišta k.č. zgr. 161/2 te dalje prema istoku preko dvorišta k.č.zgr. 160/4 te dalje prema istoku preko dvorišta zgr. 160/1 sve do predmetnog dvorišta k.č.zgr. 160/3 sve k.o. Tar.

9.1. Mjernički vještak je izradio skicu lica mjesta 23. rujna 2022. godine na kojoj je prikazao ulicu sa koje se pristupa na pravo prolaza i provoza, kapiju, te ogradni zid koji je izgrađen između k.č.zgr. 160/2 i zgr. 156/3, zatim je prikazao i k.č.zgr. 156/4 i zgr. 160/3 sve k.o. Tar, tj. sve nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva.

9.2. Nakon očitovanja tužiteljice na skicu lica mjesta, tužiteljica je predložila dopunu skice lica mjesta na kojoj će biti označena i dužina provoza i prolaza preko k.č.zgr. 156/3 k.o. Tar i dužina prolaza preko k.č. zgr. 156/3 k.o. Tar, te je mjernički vještak dopunio skicu lica mjesta dana 09. prosinca 2022. godine – 2. dopuna na način da je u istoj označio dužine prolaza i provoza.

9.3. Nakon dopune nalaza vještaka odnosno skice lica mjesta - 2. dopuna od 09. prosinca 2022. godine tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u sadržaju kako je to opisano u izreci ove Presude, što se tiče duljine i širine prava stvarne služnosti prolaza i provoza.

10. Tuženici nisu dali primjedbe na skicu lica mjesta mjerničkog vještaka - dopuna 2. od 09. prosinca 2022. godine. Tuženici su se protivili uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 30. siječnja 2023. godine. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice od 30. siječnja 2023. godine s obzirom na okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe tj. s obzirom na činjenicu da su tuženici tijekom postupka raspolagali sa nekretninom k.č.zgr. 156/3 k.o. Tar. Na k.č.zgr. 156/3 k.o. Tar od 27. listopada 2021. godine upisana je zabilježba spora, ovog predmetnog spora, posl.br. P-805/2021.

11. Tužiteljica tvrdi da je pravo služnosti puta, pravo prolaza i provoza od nje i njezinih pravnih prednika izvršavano "oduvijek", preko 100 godina. A tuženici da su k.č.zgr. 156/3 kupili 2008. godine, ali i nakon toga da je tužiteljica izvršavala pravo služnosti prolaza i provoza preko njihove nekretnine.

11.1. Tužiteljica tvrdi da su tuženici, sada, a tužba je podnijeta 26. listopada 2021. godine, na granici sa k.č.zgr. 160/2 k.o. Tar u cijeloj dužini podignuli zid veličine cca 8,45 m, visine 1,70 m i debljine 20 cm i na taj način onemogućili tužiteljicu u izvršavanju prava stvarne služnosti puta kako ga je inače do tada izvršavala.

12. Tuženici smatraju da tužiteljica može pristupati do svoje nekretnine sa ulične strane tj. sa ulice Borgo i to bez ikakvih problema tj. da ne mora prelaziti preko nekretnine tuženika za pristupiti do svojih nekretnina. Tuženici smatraju da tužiteljica pokušava zloupotrebljavati svoja vlasnička ovlaštenja.

13. Radi utvrđenja činjenica odnosno tvrdnji tužiteljice i tuženika provedeni su svi naprijed navedeni dokazi opisani u točki 6. obrazloženja, tj. osim materijalnih dokaza kao i očevida lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka provedeni su i dokazi saslušanjem svjedoka.

14. Očevidom lica mjesta utvrđeno je da tužiteljica do svoje nekretnine k.č.zgr. 156/4 k.o. Tar ni na koji način ne može pristupiti sa ulice Borgo (k.č. 1727/1 k.o. Tar), niti je ikada, što je utvrđeno iz starih fotografija koje je tužiteljica priložila spisu pristupala na k.č.zgr. 156/4 k.o. Tar. Pristup sa te ulice nije nikada postojao niti su sa strane ulice Borgo postojala bilo kakva vrata ili otvori kojima bi se pristupalo na k.č.zgr. 156/4. Očevidom je utvrđeno da taj pristup nije moguć ni danas upravo zbog visinske razlike tj. s obzirom da visina ulice nije na istom nivou kao i prizemlje objekta na k.č.zgr. 156/4, a koja visinska razlika je oko 80 cm. Iz fotografija sa lista 22 spisa (fotografija broj 3) utvrđeno je da niti jedan objekt, a ima ih nekoliko u nizu nije imao otvore u obliku vratiju za pristup na ulicu (k.č. 1727/1 k.o. Tar). Također iz fotografija sa lista 22 spisa (fotografija 1 i 2) utvrđeno je da je pristup u nekretninu tužiteljice k.č. zgr. 156/4 bio sa dvorišne strane, te da se radilo o jednom zajedničkom dvorištu u kojem nije postojalo prepreka zidova, kao što postoji i danas, a što je izgrađeno od strane tuženika prije godinu odnosno dvije godine.

15. Svjedokinja N. M., kćerka tužiteljice, iskazala je da je tužiteljica njezina majka koja sada živi kod nje u Rijeci, a prije toga da je živjela u Klani kod Rijeke. Ona je rođena ovdje u Taru i tu je živjela do otprilike svoje 18-te godine. Iskazala je da je k.č.zgr. 156/4 k.o. Tar u naravi bila štala koju je koristio njezin nono K. I. sve do svoje smrti, a umro je oko 1979. godine. Štalu je koristio za držanje volova sve do svoje smrti. Preko spornog provoza prolazilo se sa javne ceste, pa preko parcele k.č.zgr. 156/3 k.o. Tar i to volovima i zaprežnim kolima sve do kuće na k.č.zgr. 160/3. Svjedokinja je iskazala da se u štalu pristupalo pješke od kuće na k.č.zgr. 160/3 pa djelom preko zgr. 160/2 i zgr. 156/3. Objekat k.č. zgr. 156/4 da je u stanju kao što je i danas od 2010. godine. Njezina majka, a i oni kao obitelj su i nakon 2010. pristupali i dolazili u objekt na k.č. zgr. 156/4, kad god su dolazili ovdje u Tar, a dolazili su često, 4 do 5 puta mjesečno, ovdje su provodili praznike, blagdane. Dok nije bilo željeznog portuna i zida između k.č.zgr. 156/3 i k.č.zgr. 160/2 oni su uvijek slobodno prolazili i sa javne ceste pristupali spornim prolazom pa preko k.č.zgr. 160/2 sve do k.č.zgr. 160/3. Tuženici ih nikada nisu upozoravali u smislu da su im branili prolaziti ili da su od njih nešto tražili, sve dok nije izgrađen zid. Dalje je iskazala da sa ulice sa druge strane objekta na k.č. zgr. 156/4 se nikako ne može pristupiti u objekat, nikada ni ranije da se nije pristupalo, a i visinska razlika od ceste pa do prizemlja objekta je velika pa se ne može pristupiti. Njihovoj kući na zgr. 160/3 uvijek su dolazili samo preko spornog prolaza i provoza. Njezina majka je zadnji puta ovdje u Taru bila prije par godina. Njezina majka nije vozila automobil nikada, nije koristila prolaz u smislu da je ona sama vozila. Vozio je njezin muž, svjedokinjin otac i članovi obitelji. Tužiteljica da ima 88 i pol godina. I dok je živjela u Klani stalno je dolazila u Tar, ovdje u kuću na k.č.zgr. 160/3, a na k.č.zgr. 156/4 su odlagali plinske boce kad su radili roštilj, vrtne ležaljke, stolove, kante za smeće i tako. Stepenice (koje su izgrađene na k.č.zgr. 156/3 i uz koje se traži služnost prolaza) izgrađene su prije otprilike 15-tak godina. Na k.č.zgr. 156/4 i prije nego su izgrađene stepenice prolazili su mjestom izvan tog djela gdje su sada stepenice odnosno jednim dijelom su prolazili i po mjestu gdje su sada stepenice. Prije nego je izgrađen zid i popločeno dvorište na k.č.zgr. 156/3 bilo je zemljište i bilo je u istoj ravnini kao što je sada dvorište preko zida na k.č.zgr. 160/2. Na upit da li je unazad 10 godina u dvorištu na k.č.zgr. 156/3 bio građevinski šut iskazala je da je ali na mjestu gdje je bio prolaz i provoz. Zid između k.č.zgr. 156/3 i zgr. 160/2 izgrađen je u 10. ili 11. mjesecu 2021. godine.

16. Svjedok D. M., unuk tužiteljice, iskazao je da od rođenja živi u

Rijeci, ali je od djetinjstva počeo dolazio u Tar, često, svaki vikend. Stanje lica mjesta se promijenilo jer je sada na licu mjesta izgrađen zid i popločeno je dvorište na k.č.zgr. 156/3. Do bakine kuće na k.č.zgr. 160/3 pristupalo se sa javne ceste spornim prolazom i to u širini kako je bio i javni put širine i to dok je bio dijete sa volovima, traktorom, a kasnije kolima, strojevima. Dvorište na k.č.zgr. 156/3 bio je iste razine kao i produžetak kojim su pristupali na k.č.zgr. 160/2. Nikada im nitko nije prigovarao da prolaze i provoze spornim prolazom i provozom preko k.č. zgr. 156/3 za pristupiti do kuće na zgr. 160/3. Za pristup na k.č.zgr. 156/4 pristupali su od nonine kuće na kč.zgr. 160/3 preko dvorišta susjeda i nikada im nisu prigovarali i pristupali su pješke spornim dijelom kako je i pokazano na očevidu širine cca 1 m uz stepenište pa ravno prema ulazu u objekt na k.č.zgr. 156/4. Stepenište je izgrađeno prije otprilike 15,16, 17 ili 18 godina i dok nije bilo stepeništa prolazili su također prolazom kao i nakon stepeništa kako bi zaštitili privatnost susjeda na k.č.zgr. 156/1. Stepenište i terase sa kolonama na k.č. zgr. 160/2 napravljene su također istovremeno kada i stepenište. U objektu na kč.zgr. 156/4 drže stolice, povratnu ambalažu, stol, boce od plina. Taj objekat je ranije korišten kao štala za volove i druge domaće životinje, kokoši, svinje. Na k.č. zgr. 160/2 k.o. Tar sada je parkiran jedan auto i na upit pun. tuženika da li je taj auto inače tu uvijek parkiran iskazao je da taj auto ne bude tu parkiran. Auti na mjestu gdje je bila služnost prolaza i provoza nisu nikada bili parkirani na kč.zgr. 160/2. Izričito iskazuje da na mjestu gdje je bila služnost prolaza i provoza nisu nikada bila parkirana auta sve dok nije izgrađen zid između k.č.zgr. 156/3 i zgr. 160/2. Zid je izgrađen u 11. mjesecu 2021. Zadnji puta je bio na licu mjesta prošlog vikenda od danog iskaza. U objekat na k.č.zgr. 156/4 pristupalo se spornim putem gdje je sada željezni portun za pješake. Željezni portun je postavljen oko 25. ili 26. kolovoza 2022. godine. Kada je pristupio prošli vikend mali portun nije bio zaključan.

17. Svjedok E. K., brat tužiteljice, iskazao je da je rođen u Taru u kući na k.č.zgr. 160/3, a živi na udaljenosti cca 500 m od predmeta spora. On je gradio kuću 1970-tih godina i tada je prolazio spornim prolazom odnosno on je u objektu na k.č.zgr. 156/4 držao građevni materijal . Kuću je završio oko 1978. godine. Tužiteljica, njegova sestra, je često dolazila u Tar i čak nekoliko puta tjedno ona nije vozila auto, niti je imala vozačku dozvolu, ali s kim god je došla u vozilu do kuće je pristupala spornim prolazom za doći do kuće na k.č.zgr. 160/3. Nikada im nitko nije prigovarao niti osporavao pravo prolaza i provoza spornim dijelom kojeg sada potražuje tužiteljica. To je sve bilo jedno dvorište. Iz kuće na k.č.zgr. 160/3 pristupali su u štalu na k.č.zgr. 156/4 i u štali na lijevo je bio svinjac, a na drugoj strani naprijed su bili volovi i pješke su pristupali na udaljenosti od cca 1,5 m do 2 m od fasada kuće na k.č.zgr. 156/1 jer nisu prolazili odmah uz vrata, a pokazuje da je to bilo mjesto i na dijelu gdje su sada stepenice, a stepenice su izgrađene prije 15 godina odnosno sigurno 10 do 15 godina. On često dolazi ovdje kada ga prethodno sestra nazove da će oni doći tako da dolazi sigurno 3 do 4 puta mjesečno. Sestra sada ne dolazi jer je stara, ali dolaze kćerka i unuci. On kada dolazi ne vidi da su parkirana vozila na k.č.zgr. 160/2 k.o. Tar. Zid između k.č. zgr. 156/3 i zgr. 160/2 izgrađen je prije otprilike prije godinu dana odnosno prije nekoliko mjeseci.

18. Svjedok D. R. iskazao je da živi u Taru, da je tužiteljica do svoje nekretnine pristupala na način da je prolazila mjestom gdje je sada željezna kapija, uz zgradu tuženika, pa sve do svoje nekretnine, to iskazuje kada je hodala pješice, a osim pješice prolazila je također istom trasom samo širine koliko je potrebno za vozilo, auto, traktor. Ta saznanja ima od kad živi u Taru, od svoje 4-te godine života odnosno od 1982. godine. Na isti način do nekretnine pristupali su i preci tužiteljice. Poznavao je majku tužiteljice koja se zvala A. K.. Na skici lica mjesta svjedok je pokazao svoje parcele, a to su k.č.zgr. 156/1 i zgr. 160/2. Tužiteljica da je vlasnica k.č.zgr. 156/4. Nakon što mu se pokazuje fotografija na listu 48 spisa iskazao je da se na toj fotografiji vidi i kapija, a iza se vidi i zid. To su napravili tuženici Goran i Zoran, odnosno radnici koje su oni angažirali, prije otprilike dvije godine, a kapiju su napravili u kolovozu 2022. godine. Od zida pa prema njegovoj parceli na k.č.zgr. 160/2 nikada nisu bili parkirani auti. Dalje je iskazao da je podnio tužbu protiv Zorana i Gorana Antunovića jer su oni izgradili sporni zid na njegovoj parceli, a i pravomoćno da je donijeta odluka da oni taj zid moraju srušiti. Tuženike je zadnji puta vidio u listopadu 2022.godine na raspravi u predmetu u kojem je on tužitelj, a oni tuženici. Tom prilikom ih je vidio i u Taru. Nikada nije vidio P. A., oca tuženika. Tužiteljica u svojoj nekretnini drži svoje stvari, stolove, stolice, roštilj i što joj je potrebno da joj ne smeta u kući. Ranije je taj objekat predstavljao štalu.

Tužiteljica je posljednji puta prolazila spornim putem za pristupati u svoj objekat prije nego je postavljena kapija. Tužiteljica u Taru ima dvije nekretnine koje graniče sa njegovim nekretninama. Tužiteljica sada ne može pristupiti na svoju k.č.zgr. 156/4, nema drugog puta. On na svoju nekretninu pristupa tako što je prisiljen zamoliti susjedu da ona makne svoj auto da on može doći do svoje nekretnine. Na spornom dijelu, prije nego je izgrađen zid bio je prolaz, središtem dvorišta je uvijek bio prolaz. Na mjestu poslije zida gledajući od kapije prema zidu on je imao boks za psa koji je postojao 18 godina. Na svojoj parceli osim toga imao je i stol, stolice, cvijeće, uz boks je bio posađen pomikaki. Na upit punomoćnika tuženika da li je bilo još nešto na mjestu gdje je sporni zid iskazao je da osim ovoga što je već nabrojao, sada se više ne sjeća što je još postojalo. Stepenište je izgradio prije 18 godina. Protiv tuženika je u tijeku više postupaka i to zbog zida, zbog prolaza, zbog prijetnji. On je 01.03.2023. godine na svoj mobitel dobio prijetnje sa broja iz Njemačke da povuče tužbe protiv tuženika, jer da će u protivnom letjeti kroz balkon i da neće znati što je dan, što je noć i da će se utvrditi tko je te prijetnje poslao. 19. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka jer su iskazivali uvjerljivo, jasno, logično, a posebice i sukladno neposredno viđenom na licu mjesta, kao i iskazu mjerničkog vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio skicu lica mjesta mjerničkog vještaka, posebice skicu lica mjesta - 2. dopuna od 09. prosinca 2022. godine, jer je ista izrađena nakon neposrednog očevida lica mjesta, u skladu s pravilima struke, jasno, stručno i objektivno.

20. Iz iskaza svjedoka utvrđeno je da je tužiteljica, a prije nje i njezini pravni prednici izvršavala pravo služnosti prolaza i provoza i to upravo mjestom kako je to i prikazano na skici lica mjesta mjerničkog vještaka za pristupiti do svoje nekretnine. Osobito je važno naglasiti da je iz iskaza svjedoka, iz fotografija priloženih spisu, a napose neposrednim očevidom lica mjesta, da tužiteljica ni njezini pravni prednici nisu nikada imali pristup do svojih nekretnina sa ulice Borgo, a niti je moguć pristup do nekretnine tužiteljice sa ulične strane tj. sa ulice Borgo, a sve iz razloga kako je to i opisano u iskazu mjerničkog vještaka danog na licu mjesta, te utvrđeno od strane suda u ukupnosti svih provedenih dokaza. Tužiteljica i njezini pravni prednici su pravo prolaza i provoza preko nekretnine tuženika stekli i znatno prije nego su tuženici kupili k.č.zgr. 156/3 k.o. Tar, a nakon što su tuženici kupili tužiteljica je nastavila izvršavati pravo služnosti provoza i prolaza. Dakle, u ukupnosti svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su na strani tužiteljice bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava služnosti provoza i prolaza dosjelošću, dakle da predmetno pravo postoji. Tužiteljica i njezini pravni prednici su bili pošteni posjednici, to znači da nije znala niti je s obzirom na okolnosti, imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo izvršavati predmetnu služnost. Tužiteljica živi na području Rijeke i njezina nekretnina je u roh bau sistemu kako je to i prikazano na fotografijama priloženim u spisu, kao i fotografijama izrađenim od strane mjerničkog vještaka, međutim činjenica da se radi o roh bau izgradnji ne znači da tužiteljica i njezini prednici nisu izvršavali pravo služnosti prolaza i provoza. Naime, provedenim dokazima, posebice iz iskaza saslušanih svjedoka, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica svoje nekretnine koristila, i to k.č.zgr. 156/4 k.o. Tar ranije kao štalu koju je ranije koristio i njezin otac Ivan Kodnik sve do svoje smrti, a koju štalu je koristio za držanje volova, te se spornim prolazom prolazilo i volovima i zaprežnim kolima, a u štalu se pristupalo pješke. Nakon smrti oca tužiteljice sporni prolaz i provoz za pristup do svojih nekretnina koristila je tužiteljica sve dok ju u tome nisu onemogućili tuženici izgradnjom zida i postavljanjem željeznog portuna.

21. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojega se ovlaštenik može tom stvari koristiti na određeni način. U konkretnom slučaju radi se o pravu stvarne služnosti prolaza i provoza. Tužiteljica tvrdi da postoji pravo služnosti puta, da je to pravo služnosti stekla dosjelošću. Naime, da bi se steklo pravo služnosti prolaza i provoza dosjelošću potrebno je sukladno čl. 228. ZV-a da su ispunjene sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti. Dakle, potrebno je da je posjed prava služnosti pošten i istinit, a rok je jedan jedinstveni i iznosi 20 godina. Odlučan je način na koji se izvršavao sadržaj služnosti. Ne smije se izvršavati silom, potajno ili na zamolbu do opoziva ili uopće zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine.

22. Očevidom lica mjesta zatim iz iskaza svjedoka, te iz fotografija i drugih materijalnih dokaza u spisu utvrđeno je da je tužiteljica, a prije nje i njezini pravni prednici koristila sporni prolaz i provoz više od 80 godina, da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo služnosti prolaza i provoza, a da tužiteljica to pravo služnosti prolaza i provoza više ne može izvršavati unazad nešto više od godine dana jer su tuženici izgradili sporni zid i postavili kapiju, a da tužiteljica nema drugog pristupa do svojih nekretnina. Provedenim dokazima utvrđeno je da tužiteljica predmetnu služnost nije izvršavala silom, ni potajno, ili na zamolbu do opoziva ili uopće zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine. Između stranaka nije bilo nikakvih problema i sporova vezano uz sporni prolaz i provoz do unatrag godinu do dvije dana.

23. Ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala da je u posjedu prava stvarne služnosti provoza i prolaza, što joj unatrag 80 godina dok tuženici nisu izgradili zid i kapiju nikada nitko nije osporavao tj. da je njezin posjed miran i pošten više od 20 godina, a i kakvoća njezinog prava ima onu kvalitetu čije vršenje kroz određeno vremensko razdoblje proizvodi određene pravne učinke tj. da je posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza tužiteljice bio istinit i pošten i da je vršen dulje od zakonom propisanog vremena od 20 godina (čl. 229. st.1. ZV-a).

24. Uz utvrđenje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću u smislu čl. 229. st.1. ZV-a, sud zaključuje da je tužiteljica temeljem odredbe čl. 228. st. 2. ZV-a ovlaštena ishoditi upis tog prava u zemljišne knjige.

25. Služnost puta je stvarna služnost (glava 2. četvrtog dijela ZV-a), a stvarna služnost je prema definiciji iz čl. 186. st.1. ZV-a stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Služnost puta nije vezana uz pojedinog vlasnika, jer to pravo pripada svakdašnjem vlasniku povlasne nekretnine na teret svakdašnjeg vlasnika poslužne nekretnine.

26. Iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je tužiteljica za pristup do svojih nekretnina pristupala spornim prolazom i provozom, da se sporni prolaz i provoz smatra jedinim putnim pravcem za dolazak tužiteljice na svoje nekretnine, da su predmetne nekretnine tužiteljice odavno izgrađene, da se radi o stogodišnjim objektima i da tužiteljica nema mogućnost drugog pristupa, a niti se je znalo ili spominjalo da tužiteljica i njezini pravni prednici ne bi imali pravo prolaza i provoza spornim dijelom.

27. Odredba čl. 229. ZV-a propisuje dosjelost služnosti. Tako st. 1. navedene odredbe propisuje da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

28. Prema st. 2. čl. 229. ZV-a stvarna služnost se ne može osnovati dosjelošću ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

29. Tužiteljica i njezini pravni prednici su pravo stvarne služnosti prolaza i provoza stekli još u vrijeme primjene Zakona o vlasničkopravnim odnosima (ZOVO iz 1980. godine), a i u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ). Tužiteljica je dokazala da je ona i njezini pravni prednici u posjedu prava služnosti prolaza i provoza više od 80 godina koji posjed od tada pa do otprilike pred dvije godine nikada nitko ni na koji način nije osporavao, zato je sud prihvatio da kakvoća posjeda kakvog je izvršavala tužiteljica, a prije nje njezini pravni prednici ima onu kvalitetu čije vršenje kroz određeno vremensko razdoblje proizvodi određene pravne učinke točnije utvrđeno je da je posjed tužiteljice i istinit i pošten i kontinuiran tj. da je vršen u zakonom propisanom vremenu.

30. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZV-a ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati, a isto tako ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

31. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

32.1. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podneska od 05. siječnja 2022. godine, 30. kolovoza 2022. godine i zastupanje na ročištu dana 13. rujna 2022. godine, za svaku radnju u iznosu od 132,72 EUR / 1.000,00 kn, za sastav podneska od 10. ožujka 2022. godine u iznosu od 33,18 EUR / 250,00 kn, za zastupanje na ročištu dana 14. ožujka 2022. godine u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kn, za sastav podneska od 20. prosinca 2022. godine i zastupanje na ročištu dana 29. ožujka 2023. godine, za svaku radnju u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn, za sastav podneska od 30. siječnja 2023. godine i 31. siječnja 2022. godine (misleći 31. siječnja 2023. godine), za svaku radnju u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kn, za zastupanje na ročištu dana 02. veljače 2023. godine u iznosu od 99,54 EUR / 750,00 kn plus PDV u iznosu od 306,91 EUR / 2.312,41 kn. Zatim trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 EUR / 200,00 kn, trošak sudske pristojbe na presudu 53,09 EUR / 400,00 kn, te predujam za vještačenje 334,54 EUR / 2.520,60 kn, a što sveukupno iznosi 1.948,74 EUR / 14.682,78 kn.

32.2. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav prijedloga za zabilježbu spora u iznosu od 33,18 eura / 250,00 kn jer za navedeni trošak ne postoji dokaz u ovom predmetu, niti postoji dokaz da je prijedlog sastavljen po punomoćniku. Tužiteljici nije priznat niti trošak za pribavljanje Ugovora o darovanju jer navedeni trošak nije bio nužan za vođenje ove parnice.

32.3.Tužiteljici nije priznat trošak u vidu materijalnog troška za putovanje iz Rijeke do Poreča i natrag, a koji trošak je nastao punomoćnici tužiteljice iz razloga jer se radi o trošku odvjetnika, a ne tužiteljice, a parnični troškovi dosuđuju se stranci, a ne njezinom punomoćniku. Trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda. S obzirom da je u sjedištu prvostupanjskog suda bilo odvjetnika koji su mogli zastupati stranku u parnici, ne mogu se dosuditi putni troškovi za dolazak njezinog punomoćnika iz drugog mjesta, već samo iznos koji bi pripadao nekoj od odvjetnika iz sjedišta suda.

32.4. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) i sukladno Tarifi sudskih pristojbi Tbr. 1. i 2.

33. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 10. svibnja 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.