Kž-23/2024-4

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-23/2024-4

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i branitelja optuženika B. G., odvjetnika u O., podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 10. studenog 2023. br. 2 K-272/2023-81, u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. G. i državnog odvjetnika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu pod br. 2 K-272/2023-81 od 10. studenog 2023. optuženi D. G. proglašen je krivim za učin u stjecaju kaznenih djela i to kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11  te kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavaka 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno opisanih u izreci te presude, pa su optuženiku utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo razbojništva, na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi, na temelju članka 314. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te je optuženik na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11 uračunato svako oduzimanje slobode i to od uhićenja 4. veljače 2023. u 10,20 sati, pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19,130/20 i 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženom D. G. se ima vratiti mobilni uređaj marke Samsung A22 crne boje, oduzet prema potvrdi Policijske uprave Karlovačke, PP Ogulin, o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja … od 4. veljače 2023.

 

3. Na temelju članka 189. stavka 1. ZKP/08 optuženom D. G. se imaju vratiti vozilo marke Audi A6 3.0 TDI QUATTRO, broja šasije …, reg. oznaka …, oduzet prema potvrdi Policijske uprave Karlovačke, PP Ogulin, o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja … od 4. veljače 2023. te vozilo marke Audi A6, crne boje, reg. oznaka …, pronađeno prilikom vršenja očevida u mjestu L. u blizini kbr. …, prema zapisniku o očevidu PU karlovačke, PP Ogulin broj ...

 

4. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 optuženi D. G. je dužan da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom R. V. iz G. D., OIB …, isplati iznos od 8.200,00 eura, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi D. G. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 5.487,18 eura / 41.343,16 kuna (fiksni tečaj konverzije: 1 euro je 7,53450 kuna), te iz članka 145. stavak 2. točke. 6. ZKP/08 u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna, kao i trošak nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti koji će biti određen posebnim rješenjem.

 

6. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi D. G..

 

7. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreče odgovarajuća kazna.

 

8. Optuženi D. G. žali se po branitelju B. G., odvjetniku u O. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i „temeljem članka 371. stavka 1. točke 2. ZKP/08“ oslobodi optuženika odgovornosti da bi počinio terećena kaznena djela i odredi da se optuženiku vrate novčana sredstva u visini od 480,00 eura koja su mu privremeno oduzeta te da optuženik nije dužan snositi troškove kaznenog postupka. Podredno optuženik predlaže da se pobijana presuda ukine i naloži „provedba novog postupka“.

 

9. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženog odbije.

 

10. Spis je u skladu sa odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledavanje.

 

11. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. G. nisu osnovane.

 

12. Iako optuženi u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka tvrdeći kako je obrazloženje pobijane presude neuvjerljivo i nije povezano sa stvarnim značajem provedenih dokaza, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, sadržajno razmatrajući navode žalbe vezano za ovaj žalbeni osnov, proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

 

12.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/058, utvrdio da niti jedna povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.

 

13. Također nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, optuženik u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, već se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što žalitelj smatra da nije počinitelj kaznenih djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom opisu iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela razbojništva i prisile prema službenoj osobi, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

14. Neosnovano se optuženik žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski je sud, suprotno tvrdnjama žalitelja, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

15. Suprotno žalbenim navodima optuženika da ga provedeni dokazi ne povezuju sa počinjenjem kaznenog djela razbojništva počinjenog na štetu oštećenog R. V., te da predmeti pronađeni u vozilu nakon kritičnog događaja su vještačeni na kontaktne tragove s odjećom oštećenika, ali da nisu utvrđeni tragovi DNA optuženika valja navesti slijedeće. Osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da bi obrana optuženika bila neuvjerljiva i usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti, kada je navodio da bi svoje vozilo toga dana posudio B. H., a zatim da bi bio kod M. B. na roštilju gdje je i prespavao, budući da ti svjedoci u svojim iskazima nisu potvrdili obranu optuženika. Potom je pravilno prvostupanjski sud analizirajući provedene kako materijalne tako i personalne dokaze utvrdio i da je optuženik to jutro doveo svoje vozilo na predjelu K. gdje ga je ostavio kako bi mu kasnije toga dana poslužio za bijeg. To proizlazi, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud iz iskaza svjedoka D. S., N. M. i B. K. kao i snimke video-nadzora smještenog na T. mostu. Suviše toga, da je upravo optuženik upravljao vozilom Audi A6 reg. oznake … proizlazi iz rezultata provedenog vještačenja u kojem je utvrđeno postojanje DNA profila optuženika na pojedinim dijelovima vozila.

 

15.1. Neutemeljeno žalitelj u žalbi navodi da su zapisnici o prepoznavanju predmeta od 4. veljače 2023. nezakoniti dokazi jer da prije vršenja prepoznavanja nije izvršeno opisivanje tih predmeta, kao i da toj radnji nisu bili nazočni optuženik sa svojim braniteljem. Uvidom u spis proizlazi da je dokazna radnja prepoznavanja obavljena na temelju naloga državnog odvjetnika od 3. veljače 2023. sukladno članku 214. stavku 1. u vezi članka 301. ZKP/08, dok bi iz sadržaja zapisnika o prepoznavanju bilo razvidno da su oštećeni R. V. kao i svjedok D. S., prije prepoznavanja potkape odnosno maskirnog prsluka, opisali predmet prepoznavanja. Stoga  je, navedena dokazna radnja, suprotno stavu žalitelja, u svemu zakonita i provedena sukladno odredbama članka 301.-303. ZKP/08 te istima nije propisana obveza prisustva okrivljenika sa braniteljem pri obavljanju te dokazne radnje.

Ovdje je i za navesti da žalitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o privremeno oduzetim novčanim sredstvima od optuženika i to iznosa od 480,00 eura, koji iznos je od optuženika trebalo trajno oduzeti ili mu ih vratiti. Naime, odredbom članka 181. stavka 6. ZKP/08 propisano je da ako su od osobe iz stavka 1. toga članka – optuženika bili privremeno oduzeti novac ili druge vrijednosti koje se nalaze kod suda, sud će naložiti naplatu dužnog iznosa iz tog novca… Iz tog iznosa prvo se naplaćuje imovinskopravni zahtjev, oduzeta imovinska korist te troškovi postupka. Prema tome, uzimajući u obzir navedenu zakonsku odredbu te okolnost da je optuženik obvezan na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva te troškova postupka prvostupanjskom presudom, iz tih sredstava će se naložiti naplata dužnih iznosa.

 

15.2. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi optuženika kada ističe da novčanice koje su pronađene kod njega ne odgovaraju apoenima novčanica koje su otuđene od oštećenika, a niti bi njihova količina ukazivala na to da su pribavljene kaznenim djelom. Kod toga je za istaći, a kako je to osnovano našao i  prvostupanjski sud, da je optuženik svega dva dana nakon počinjenja razbojništva kupio automobil u vrijednosti od 5.500,00 eura, slijedom čega se kod optuženika nije niti mogao naći otuđeni iznos od 8.200,00 eura, pri čemu pravilno prvostupanjski sud obranu optuženika u dijelu u kojem navodi da bi automobil platio gotovinom koju je zaradio, ocjenjuje neživotnom i nelogičnom, uzimajući pri tomu u obzir snimku pronađenu na njegovom mobilnom telefonu od 31. siječnja 2023. u 11,46 sati, dakle neposredno nakon počinjenja djela, na kojoj se vidi velika količina novca u eurima rasuta na sjedištu suvozača, kao i fotografije s velikom količinom eura i dolar u bijeloj koverti. Kada se pri tome uzme u obzir da je kazneno djelo razbojništva počinjeno 31. siječnja 2023. a da je optuženik uhićen 4. veljače 2023., dakle nakon četiri dana, tada se jasno nameće zaključak da je isti osim što je kupio automobil, dio novca mogao potrošiti i na vlastite potrebe. Stoga nije niti za očekivati da će kod optuženika biti pronađeni upravo otuđeni iznos.

 

15.3. Konačno, kada se uzme u obzir, kako je to prvostupanjski sud analizirao u točki 27. obrazloženja, da je vještačenjem utvrđeno da je na odjeći oštećenog R. V. i to na kućnom ogrtaču pronađeno dvadeset i devet tekstilnih vlakana čija svojstva su jednaka tekstilnim vlaknima iz sastava materijala dostavljenog prsluka izuzetog iz automobila optuženika, dok bi na potkapi, prsluku i radnim rukavicama pronađenim u vozilu optuženika bilo pronađeno ukupno sto dvadeset i pet tekstilnih vlakana čija su svojstva jednaka pojedinim tekstilnim vlaknima iz sastava materijala kućnog ogrtača oštećenika, tada se doista nameće nedvojbeni zaključak da je optuženik počinitelj kaznenog djela razbojništva na štetu oštećenog R. V.

 

16. U odnosu na kazneno djelo prisile prema službenoj osobi  neosnovano žalitelj u žalbi navodi da optuženik nije niti mogao znati da su u vozilu Škoda Octavia policijski službenici, budući da bi se radilo o tada neobilježenom vozilu koje nije bilo opremljeno niti svjetlosnim signalima, a u postupku nije utvrđeno da li su policijski službenici tada bili u civilnoj odjeći ili u službenim odorama, zbog čega smatra, da se ne može niti tvrditi da bi počinio predmetno kazneno djelo.

 

16.1. Međutim, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, iz suglasnih iskaza policijskih službenika I. K., J. O. i Ž. O., nedvojbeno proizlazi da su te prigode bili u službenom vozilu marke Škoda Octavia te da su imali upaljen svjetlosni signal. Prema tome, ne stoji tvrdnja žalitelja da bi se radilo o neobilježenom vozilu bez svjetlosnog signala. Da je optuženik bio svjestan da se radi o policijskom vozilu dade se razabrati i iz njegovog ponašanja, kada uočava to vozilo, ne staje, već upravo suprotno, povećava brzinu i sa svojim automobilom se direktno kreće u pravcu kretanja policijskog vozila, a do sraza nije došlo samo zbog reakcije policijskog službenika I. K. koji je upravljao automobilom. Činjenica jest da je propušteno u postupku provesti očevid i na službenom policijskom vozilu radi fiksiranja tragova oštećenja, ali imajući u vidu suglasne iskaze policijskih službenika da je vozač Audija A6 svojim prednjim dijelom vozila udario u prednji blatobran službenog vozila, nakon čega je vozilo optuženog „strugalo“ cijelom dužinom o policijsko vozilo, a što upravo odgovara fotografijama sa očevida na osobnom vozilu Audi A6 na kojima se vide oštećenja na tomu vozilu. Da li su policijski službenici tada bili u policijskoj uniformi ili nisu, posve je irelevantno, obzirom da su bili u službenom vozilu sa upaljenim svjetlosnim signalom. Uz žalbu su dostavljene i fotografije policijskog vozila, kako se navodi, sačinjene dana 12. rujna 2023. iz kojih se vidi da na tom vozilu nema vidljivih oštećenja. Predmetne fotografije uopće nisu relevantne obzirom da su sačinjene, prema žalitelju gotovo osam mjeseci od predmetnog događaja, pa je vozilo, ukoliko bi se doista radilo o istom službenom vozilu, moglo biti kroz taj period popravljeno.

 

16.2. Nadalje, žalitelj upire i na razlike u iskazivanju policijskih službenika u pogledu vremena, udaljenosti vozila i brzine reakcije i postupaka tijekom kritičnog događaja. Doista i postoje manje razlike u iskazivanju policijskih službenika u opisivanju samog događaja, kako se to u žalbi i apostrofira, međutim radi se o subjektivnoj procjeni i viđenju događaja svakoga od njih, međutim, u onom bitnom dijelu svojih iskaza ti svjedoci su posve suglasni o tome da im je vozilo Audi A6 dolazilo u susret, ubrzavalo svoje kretanje te direktno išlo na njihovo službeno vozilo, pa da izbjegne direktni sudar, svjedok I. K. skreće u lijevo ali dolazi do udarca u prednji blatobran službenog vozila, nakon čega je vozilo optuženog „strugalo“ cijelom dužnom o službeno vozilo, prema svjedoku Ž. O. Svo troje saslušanih policijskih službenika suglasno potvrđuju u svojim iskazima da su u vozilu Audi A6 prepoznali optuženog D. G. koji je upravljao tim vozilom. Dakle, osnovano prvostupanjski sud, analizirajući tijek događaja zaključuje da je optuženik znao da se radi o policijskom vozilu te upravljajući svojim vozilom, u zimskim uvjetima na cesti, na uskoj prometnici, povećava brzinu kretanja svog vozila te sa svojim vozilom ide u susret policijskom vozilu upravo da spriječi policijske službenike da postupaju prema njemu vezano za kazneno djelo razbojništva koje je prethodno počinio na štetu R. V., pa su se time u njegovom ponašanju ostvarila sva obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11.

 

17. Dakle, imajući u vidu sve prednje izloženo, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbi optuženika činjenično stanje po prvostupanjskom sudu je u svemu pravilno i potpuno utvrđeno.

 

18. Nije osnovana žalba optuženika, a niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, budući da je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio i vrednovao sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

 

18.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotnim okolnostima na strani optuženika cijenio okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je optuženik proglašen krivim. Tako je pravilno utvrdio da je kazneno djelo razbojništva počinio na krajnje bezobziran i okrutan način prema oštećeniku R. V., koji je osoba starije životne dobi te živi sam na slabo naseljenom području, a kada je oštećeniku otuđio novac, vezao mu noge i ruke te sa sobom ponio njegov mobitel, time je na posebno  okrutan način postupao prema oštećenom dovodeći ga time u ponižavajući položaj, uz to je i do sada osuđivana osoba i to za učin kaznenog djela računalne prevare te teške krađe za što je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, pa uzimajući u obzir kaznena djela za koja je proglašen krivim, očito je da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo te da dosadašnja osuđivanost nije utjecala na njega da se kloni protupravnog ponašanja, a uz izostanak olakotnih okolnosti, prvo utvrdio pojedinačne kazne i to za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pa je optuženika D. G. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i tri mjeseca. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda upravo izrečena jedinstvena kazna zatvora će u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11 te dostatno izraziti društvenu osudu i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo nakon provedene resocijalizacije.

 

18.2. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika u kojoj isti predlaže izricanje strože kazne ističući u žalbi okolnosti počinjenja djela, budući da je prvostupanjski sud valjano sve te okolnosti pravilno vrednovao prilikom odlučivanja o kazni. Jednako tako, neosnovano optuženik, žaleći se iz ovog žalbenog osnova upire na svoju mladost i lošu imovinsku situaciju kao i volju da se zaposli, smatrajući, očito, da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora prestroga, da bi potom doveo u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik otuđenim novcem kupio vozilo. Upravo iz razloga što je optuženik lošeg imovnog stanja i nezaposlen, dakle, bez redovnih prihoda, čini pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik upravo otuđenim novcem kupio vozilo dva dana nakon počinjenja razbojništva, što je cijenjeno otegotnom okolnošću. Stoga je valjalo žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni odbiti kao neosnovane.

 

19. S obzirom da žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane, na temelju članka 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

 

U Šibeniku, 1. veljače 2024.

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                               Nives Nikolac,v.r.