REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-567/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD VARAŽDIN, OIB 13269011531, Varaždin, Trg kralja Tomislava 1, kojeg zastupa punomoćnik Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić i partneri, Varaždin, Optuljska 25/I, protiv 1. tuženika VARKOM d.o.o., OIB 39048902955, Varaždin, Trg bana Jelačića 15, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Hanik, odvjetnik u Zagrebu, i 2. tuženika T & H invest d.o.o., OIB 86546896316, Varaždin, Svilarska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Romina Štaba, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Špoljarić, Varaždin, Kolodvorska 12, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate iznosa od 1.203.716,10 EUR / 9.069.398,99 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i drugotuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-122/2022-87 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba drugotuženika T & H invest d.o.o. Varaždin kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-122/2022-87 od 16. prosinca 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetan dodatak Ugovoru o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje od 12. svibnja 2009.

II. Odbija se žalba tužitelja Grada Varaždina kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-122/2022-87 od 16. prosinca 2022. u točki II. izreke.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-122/2022-87 od 16. prosinca 2022. u točki III. izreke te u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđen ništetnim Ugovor o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada od 24. prosinca 2008. i u dijelu kojim su utvrđene ništetnim Promemorije dogovora od 17. ožujka 2010. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje broj 352/08 od 24. prosinca 2008. između prvotuženika Varkom d.d. Varaždin i drugotuženika T & H invest d.o.o. Varaždin (tada VIS d.o.o. Varaždin), kao neosnovan.

2. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti Promemorije dogovora od 17. ožujka 2010. sa sastanaka održanih 20. siječnja 2010., 27. siječnja 2010., 2. veljače 2010., 5. veljače 2010., 12. veljače 2010., 19. veljače 2010., 22. veljače 2010., 23. veljače 2010., 12. ožujka 2010. i 17. ožujka 2010.

3. Nalaže se tužitelju Gradu Varaždin nadoknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 167.252,51 EUR / 1.260.164,06 kn u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Grada Vraždina kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-122/2022-87 od 16. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnim:

- Ugovor o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje broj 352/08, sklopljen 24. prosinca 2008. između prvotuženika VARKOM d.d., Varaždin i drugotuženika T & H invest d.o.o., Varaždin (tada VIS d.o.o., Varaždin),

- Dodatak Ugovoru o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje, sklopljen 12. svibnja 2009. između prvotuženika VARKOM d.d., Varaždin, drugotuženika T & H Invest d.o.o. (tada VIS d.o.o., Varaždin) i tužitelja GRADA VARAŽDINA,

- Promemorija dogovora od 17.03.2010. sa sastanaka održanih 22.01.2010., 27.01.2010., 02.02.2010., 05.02.2010., 12.02.2010., 19.02.2010., 22.02.2010., 23.02.2010., 12.03.2010. i 17.03.2010., sklopljena između prvotuženika VARKOM d.d., Varaždin, drugotuženika T & H Invest d.o.o. (tada T7 VIS d.o.o., Varaždin) i tužitelja GRADA VARAŽDINA.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se drugotuženiku T & H Invest d.o.o., Varaždin, A. Wisserta 3/a, OIB:86546896316, da isplati tužitelju GRAD VARAŽDIN, Varaždin, Trg kralja Tomislava 1, OIB:13269011531, iznos od 9.069.398,99 kuna/1.203.716,10 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je:

„Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev prema drugotuženiku za iznos od 10.934.417,07 kn/ 1.451.246,54 eura koji se odnosi na glavnicu duga u iznosu od 9.173.209,55 kn/1.217.494,13 eura te dio zatezne kamate u visini od 2% godišnje u iznosu od 1.761.207,52/233.752,40 eura tekuće na taj iznos.“

3. Protiv dijela ove presude pod točkama I. i III. izreke žali se drugotuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 239.375,00 kn.

4. Protiv rješenja i protiv dijela presude pod točkama II. i III. žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, te predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 239.375,00 kn.

5. Drugotuženik, u odgovoru na žalbu tužitelja, poriče žalbene navode, te predlaže tužiteljevu žalbu odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 31.425,56 EUR.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba drugotuženika djelomično osnovana.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada, Dodatka istog tog ugovora te Promemorije dogovora od 17. ožujka 2010. iz razloga što nisu bile ispunjene pretpostavke za izuzeće postupka javne nabave, jer su ugovori suprotni Zakonu o komunalnom gospodarstvu i jer je Dodatak ugovoru u suprotnosti sa Zakonom o postupku primopredaje vlasti. Tužbenim zahtjevom traži se od drugotuženika isplata iznosa od 1.203.716,10 EUR / 9.069.398,99 kn.

8. Neosnovano drugotuženik ističe da se radi o presuđenoj stvari, jer je upravno tijelo (Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave) odbacilo žalbu trgovačkog društva Universal d.o.o., a koju odluku o odbačaju je potom potvrdio Upravni sud Republike Hrvatske.

9. Institut presuđene stvari pretpostavlja postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora. U konkretnom slučaju nema niti subjektivnog niti objektivnog identiteta spora, a osim toga o sporu je odlučivalo upravno tijelo (Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave), a zbog čega, da se i odlučivalo o meritumu spora (pretpostavkama za izuzeće od postupka javne nabave), opet se ne bi radilo o presuđenoj stvari, već bi parnični sud bio samo vezan odlukom je li poštivan postupak izuzeća od javne nabave (budući da bi tada o pravilnosti postupka izuzeća od javne nabave odlučilo nadležno tijelo), ali bi parnični sud u parničnom postupku bio dužan odlučiti o ništetnosti ugovora jer odluka o ništetnosti ugovora spada u nadležnost suda, a ne upravnog tijela.

10. Zbog navedenog nije počinjena bitna povreda parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a.

11. Neosnovano drugotuženik ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja dao razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji neproturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, već je sud prvog stupnja djelomično pogrešno ocijenio isprave, te iz utvrđenih činjenica djelomično izveo nepravilna zaključak o postojanju drugih činjenica.

12. Nadalje, pogrešno je stajalište drugotuženika da bi iz razloga što u tužbenom zahtjevu Dodatak ugovora nije naznačen kao I. Dodatak ugovora i nije naznačen broj tog dodatka ugovora bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, potpuno je jasno o kojem se dodatku ugovora radi, jer se radi o jedinom dodatku ugovora, a osim toga to je jedini Dodatak ugovora koji je između stranaka sklopljen 12. svibnja 2009., a zbog čega je presudu i u ovom dijelu moguće ispitati.

13. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

14. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da prilikom sklapanja Ugovora o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje broj 352/08 od 24. prosinca 2008. između prvotuženika i drugotuženika (dalje: Ugovor) nisu postojali uvjeti za izuzeće od primjene postupka javne nabave sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 15. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 110/07 i 125/08; dalje: ZJN) jer nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe. Sud prvog stupnja smatra da nije postojao razlog žurnosti radi sprječavanja nastanke štete ili otklanjanja posljedica otklanjanja štete uzrokovana djelovanjem više sile ili zbog drugih opasnosti.

15. U odnosu na Dodatak ugovoru o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje od 12. svibnja 2009. (dalje: Dodatak ugovoru) sud prvog stupnja svoju odluku o utvrđenju ništetnosti primarno temelji na odredbi članka 10.c Zakona o postupku primopredaje vlasti („Narodne novine“ broj 94/04 i 17/07; dalje: ZPPV).

16. Primjenom pravila o teretu dokazivanja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev za isplatu 9.069.398,99 kn jer tužitelj nije dokazao visini svoje tražbine.

17. U odnosu na ništetnost Ugovora o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje od 24. prosinca 2008.

18. Sud prvog stupnja prihvaća stajalište tuženika o postojanju opasnosti od štete za okoliš radi neadekvatnog odlaganja komunalnog otpada koji je baliran na neadekvatnoj površini (djelomično neposredno na zemlju bez ikakve fizičke zaštite, a djelomično na dva betonirana ili asfaltirana podesta, a na kojoj podlozi nije postojala odgovarajuća zaštita od procurivanja namočenog sadržaja iz oštećenih bala, a niti je prostor za odlaganje baliranog otpada bio ograđen i natkriven), ali smatra da nije postojala neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi i okoliš.

19. Sud prvog stupnja je i stajališta da se žurnost u sprječavanju štete mogla postići drugim postupcima koji bi bili učinkovitiji, kao što je izgradnja platoa na dijelu gdje se je odlagao otpad na samu zemlju bez odgovarajuće zaštite, a i da se otpad mogao prebalirati, odlagalište natkriti i ograditi.

20. Nadalje sud prvog stupnja nedostatak potrebe žurnosti tumači i pozivom na Zakon o zaštiti okoliša („Narodne novine“ broj 110/07; dalje: ZZO). Žurnost tumači kroz primjenu odredbe članka 193. ZZO-a, kojom su regulirane hitne mjere i postupanje inspektora u slučaju neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i okoliša.

21. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da se žurnost može tumačiti u okviru odredbe članka 193. ZZO-a kojima se reguliraju hitne mjere i postupanje inspektora radi neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i okoliša. To stoga, što Zakonom o javnoj nabavi nije regulirano izuzeće od javne nabave radi žurnog sprječavanja nastanka štete samo u slučaju zaštite ljudi i okoliša, već svako postupanje radi nabave s ciljem žurnog sprječavanja nastanka štete (ili otklanjanja posljedica nastale štete) koje su uzrokovane djelovanjem više sile ili zbog neke druge opasnosti. Zakonodavac nije naveo koje bi to druge opasnosti bile, a što znači da je dovoljno u konkretnom slučaju ocijeniti je li postojala opasnost za nastanak štete, te potreba za žurnim spriječavanjem nastanka štete, odnosno potreba otklanjanja posljedica već nastale štete.

22. U konkretnom slučaju temeljem svih izvedenih dokaza, pa i nalaza i mišljenja vještaka Ratka Đorđevića, a na kojem nalazu i mišljenju se primarno temelji prvostupanjska presuda, proizlazi da je najmanje postojala potencijalna opasnost od nastanka štete za okoliš, a i za život i zdravlje ljudi.

23. Naime, nije prijeporno da je postojala opasnost od eksplozije i požara radi stvaranja metana u baliranom otpadu, a koja opasnost se smanjivala kako bi dolazilo do oštećenja folije na baliranom otpadu, jer bi tada metan počeo izlaziti iz bala. Međutim, nastankom oštećenja na samim balama povećala se mogućnost zagađenja okoliša i ugrožavanja zdravlja ljudi, jer je iz oštećenih bala životinjama bilo omogućeno vađenje sadržaja otpada, a s obzirom da prostor na kojem su odlagane bale, nije bio ograđen niti natkriven (ptice, mačke, psi, divlje životinje imale su slobodan pristup baliranom otpadu). Zbog truljenja otpada povećala se mogućnost iscjeđivanja sadržaja iz oštećenih bala, naročito u kišnim razdobljima, a i prilikom topljenja snijega, a što je povećavalo mogućnost onečišćenja podzemnih i površinskih voda. Postojala je i opasnost od zagađenja zraka zbog isparavanja i širenja neugodnih mirisa iz oštećenih bala.

24. Osim toga, iz iskaza Damira Subašića zaposlenika trgovačkog društva Apo d.o.o. koje je davalo prijedlog sanacije spornog baliranog otpada proizlazi da je već bilo došlo do zagađenja podzemnih voda, jer su procjedne vode ispirale balirani otpad iz oštećenih bala, te je tako procijeđeni sadržaj tzv. elolat kroz zemlju odlazio u podzemne vode na vodonosnoj lokaciji.

25. Zbog navedenog, pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije postojala neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi i okoliša.

26. Opasnost je prilikom sklapanja ugovora, bila u svakom slučaju ne samo potencijalna, već i konkretna, a što je bio dovoljan razlog za izuzeće od postupka javne nabave.

27. Predmetnim ugovorom, drugotuženik je preuzeo obvezu mehaničko- biološke obrade (dalje: MBO) otpada i izgradnju MBO postrojenja, a čime se trebalo na cjeloviti način riješiti problem spornog baliranog otpada.

28. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da je bilo moguće poduzeti i mjere koje bi smanjile potencijalnu opasnost od štete za zdravlje ljudi i zagađenje okoliša kao što su prebaliranje oštećenih bala, betoniranje podloge na dijelu površine na kojem je otpad odlagan na zemlju, ograđivanje i natkrivanjem prostora na kojem je uskladišten balirani otpad. To stoga, što je cjelokupni balirani komunalni otpad bio nelegalno uskladišten na lokaciju u Brezju, a zbog čega je još 3. srpnja 2007. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva vještačenjem naredilo prvotuženiku uklanjanje tog privremeno uskladištenog komunalnog otpada. Prebaliranje otpada, betoniranje podloge, ograđivanje i natkrivanje prostora na kojem se sporni otpad nalazi, predstavlja nezakonite radnje na zadržavanju otpada na lokaciji sa koje je prvotuženiku već rješenjem Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva naloženo uklanjanje otpada do 30. rujna 2007. Zbog navedenog ovi razlozi ne predstavljaju razloge koji isključuje mogućnost izuzeća predmetnog ugovora zbog razloga žurnosti radi sprječavanja nastanka štete.

29. Prvotuženik, kao javni naručitelj (članak 3. stavak1. točka 3. ZJN-a), suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, postupio je, sukladno odredbi članka 5. stavka 3. ZJN-a kada je u Narodnim novinama objavio obavijest o početku postupka javne nabave prije sklapanja ugovora na temelju izuzeća iz odredbe članka 5. stavka 1. točke 15. ZJN-a.

30. Slijedom navedenog, postojala je konkretna opasnost od nastanka štete za okoliš i zdravlje ljudi, pa je ispunjen zakonski uvjet da se radi o nabavi s ciljem sprječavanja nastanka štete, a zbog čega predmetni Ugovor nije u suprotnosti s odredbama Zakona o javnoj nabavi, pa nije niti ništetan.

31. Predmetni ugovor nije u suprotnosti niti sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 26/03-pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04; dalje: ZKG). Naime, činjenica što drugotuženik nije bio registriran za obavljanje komunalne djelatnosti, tj. zato što drugotuženik nije bio registriran za obradu otpada, ne predstavlja razlog za ništetnost predmetnog Ugovora.

32. Netočna je drugotuženikova tvrdnja da se u konkretnom slučaju ne radi o komunalnoj djelatnosti, već oporabi otpada, jer se predmetnim ugovorom regulira odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada, a što sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 6. u vezi stavka 7. i 8. istog članka ZKG-a, predstavlja komunalnu djelatnost. Naime, radi se o odvozu komunalnog otpada, odlaganju i zbrinjavanju komunalnog otpada (dakle trajnom odlaganju komunalnog otpada), a što predstavlja komunalnu djelatnost.

33. Međutim, drugotuženik je naknadno ishodio dozvolu za gospodarenjem otpadom, a nakon čega je MBO pogon i pušten u rad.

34. Činjenica što drugotuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, nije imao dozvolu za gospodarenje otpadom, ne predstavlja razlog za ništetnost ugovora, već eventualno razlog za raskid ugovora.

35. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da bi predmetni ugovor bio ništetan i iz razloga što je nedopuštena pobuda (pogodovanje drugotuženiku radi dobivanja predmetnog posla zbrinjavanja i obrade otpada bez provođenja postupka javne nabave ili koncesije) predstavljala razlog ništetnosti ugovora, kraj utvrđene činjenice da je postojala konkretna opasnost za zdravlje ljudi i zagađenje okoliša, te da nije postojala mogućnost zakonitog zadržavanja otpada na spornoj lokaciji Brezje.

36. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a u ovom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki III. podtočki 1. izreke ove drugostupanjske presude.

37. U odnosu na ništetnost dodatka Ugovoru o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije postojeće lokacije Brezje od 12. svibnja 2009. sklopljenog između prvotuženika, drugotuženika i tužitelja (dalje: dodatak ugovoru).

38. Dodatak ugovoru nije ništetan iz razloga što nisu bile ispunjene pretpostavke za izuzeće od postupka javne nabave temeljem odredbe članka 5. stavka 1. točke 15. ZJN-a, jer nije ništetan ni sam ugovor.

39. Međutim, predmetni dodatak ugovoru ništetan je na temelju odredbe članka 10.c ZPPV-a.

40. Odredbom članka 10.c ZPPV-a propisano je da je ništav ugovor značajnije vrijednosti (svakako ugovor preko 1.000.000,00 kn) kojeg sklopi gradonačelnik nakon raspisivanja redovitih izbora za gradonačelnika.

41. Propisano je izuzeće od zabrane sklapanja ugovora značajnije vrijednosti u slučaju kada bi nesklapanje ugovora prouzročilo znatnu materijalnu štetu odnosno ako je sklapanje ugovora nužno radi provedbe zakona ili izvršenja ranije preuzetih obveza ili dovršenja ranije započetih poslova za koje se pretpostavlja da će biti okončani do stupanja na dužnost novoizabranog gradonačelnika.

42. Sud prvog stupnja utvrdio je da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru značajnije vrijednosti jer vrijednost ugovora prelazi iznos od 1.000.000,00 kn, da je ugovor sklopio gradonačelnik Grada Varaždina Ivan Čehok nakon što su raspisani redoviti izbori za gradonačelnika 9. travnja 2009., a osim toga obveze iz Ugovora, a niti Dodatka ugovoru nisu mogle biti okončane do stupanja na dužnost novoizabranog gradonačelnika.

43. Među strankama je prijeporno jesu li postojali razlozi za izuzeće sklapanja dodatka ugovoru sukladno odredbi članka 10.c stavka 1. ZPPV-a.

44. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da nesklapanje dodatka ugovora ne bi prouzročilo znatnu materijalnu štetu, jer je dodatak ugovoru u slučaju potrebe mogao naknadno potpisati i novi gradonačelnik. Naime, potpuno je nejasno koju je to nenadoknadivu štetu trebalo spriječiti sklapanjem dodatka ugovoru za vrijeme trajanja lokalnih izbora.

45. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da sklapanje dodataka ugovora nije bilo nužno radi provedbe zakona ili izvršenje ranije preuzetih obveza ili dovršenja ranije započetih poslova za koje se pretpostavlja da će biti okončani do stupanja na dužnost novoizabranog gradonačelnika, jer Grad Varaždin nije bio ugovorna strana osnovnog ugovora, a zbog čega nije niti bio u obvezi sklopiti dodatak ugovoru. Osnovni ugovor bio je sklopljen između tuženika i ako je postojala potreba za sklapanjem dodatka ugovora temeljem kojeg bi se tužitelj uključio u ugovorni odnos između tuženika tada se to nije smjelo učinit u razdoblju od raspisivanja izbora za gradonačelnika do stupanja na dužnost novoizabranog gradonačelnika Grada Varaždina, jer nisu bile ispunjene pretpostavke za izuzeće od zabrane sklapanja dodatka ugovora.

46. Slijedom navedenog dodatak ugovoru je ništetan sukladno odredbi članka 10.c ZPPV-a, pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo u ovom dijelu odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

47. U odnosu na Promemorije dogovora od 17. ožujka 2010.

48. Budući da su promemorije dogovora od 17. ožujka 2010. sklopljene nakon održavanja izbora za gradonačelnika tužitelja, a zbog čega ta promemorija dogovora nije ništetna temeljem odredbi Zakona o postupku primopredaje vlasti, a osnovni ugovor nije ništetan temeljem odredbi Zakona o javnoj nabavi. Tužitelj kao jedan od osnivača prvotuženika, koji je kao jedinica lokalne samouprave zainteresiran za rješavanje problema komunalnog otpada, može u sporazumu s tuženicima preuzeti obveze radi sustavnog rješavanja komunalnog otpada na području Grada Varaždina, pa takvo postupanje nije u suprotnosti s prisilnim propisima, Ustavom ili moralom društva. Dakle, Promemorija dogovora od 17. ožujka 2010. nije ništetna.

49. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki III. podtočki 2. izreke ove drugostupanjske presude.

50. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 9.069.398,99 kn / 1.203.716,10 EUR.

51. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine, jer su tužiteljevi činjenični navodi, nakon djelomičnog povlačenja tužbe u odnosnu na isplatu, u suprotnosti s obračunom kojeg je sam tužitelj dostavio. 52. Naime, tužitelj je sam naveo da je s drugotuženikom sklopio nagodbu na temelju koje je drugotuženik tužitelju isplatio cjelokupni iznos glavnice uz 2% kamata. Tužitelj je isplatu preostalog utuženog iznosa izračunao sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

53. Kada dužnik plati cjelokupni iznos glavnice, tada vjerovnik koji se s time suglasio (tužitelj se suglasio kada je sklopio nagodbu) ne može više vršiti uračunavanje, jer glavnice više nema, već samo može obračunavati kamate i troškove za razdoblje od dospijeća pa do dana plaćanja, a tako dobiveni iznos tada predstavlja novu glavnicu na koju teku procesne kamate.

54. Budući da je tužitelj potpuno pogrešno obračunavao neplaćeni iznos, a i odbio je sudu dostaviti nagodbu, a zbog čega sud prvog stupnja nije imao mogućnosti cijeniti sadržaj nagodbe, pravilno je sud prvog stupnja primijenio pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) kada je tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu odbio kao neosnovan.

55. Osim toga, na temelju odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Dakle, tužitelj je mogao potraživati od drugotuženika samo one iznose koje je on drugotuženiku platio na temelju ništetnog ugovora, a ne i one iznose koje je netko drugi, tj. prvotuženik isplatio drugotuženiku.

56. Samo je prvotuženik aktivno legitimiran za povrat onoga što je drugotuženiku isplatio na temelju ništetnog ugovora, dok je tužitelj od drugotuženika mogao potraživati samo ono što je on drugotuženiku isplatio na temelju dodatka ugovoru.

57. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

58. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv rješenja o povlačenju tužbe.

59. Nije prijeporno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kako je to naznečeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

60. Budući da nije sporno da je tužitelj djelomično povukao tužbu, a tuženik je na to pristao, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 193. stavka 2. ZPP-a kada je donio pobijano rješenje, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

61. S obzirom na to da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, a što utječe na odluku o parničnom trošku, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku.

62. Tužitelj je u konačnici uspio u sporu s 1/4 svoga zahtjeva, a drugotuženik je u sporu uspio u omjeru od 3/4, pa je tuženiku valjalo dosuditi parnični trošak sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a u omjeru od 1/2 zatraženih i opravdanih troškova.

63. Drugotuženiku je kao potreban priznat trošak zastupanje ovlaštenog punomoćnika – odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa) i to: za sastav četiri podneska prema Tbr. 8/1 za svaki po 7735 bodova, za sastav deset podnesaka prema Tbr. 8/3 za svaki po 50 bodova, za pristup na 12 ročišta prema Tbr. 9/1 za svaki po 7735 bodova, za pristup na pet ročišta prema Tbr. 9/2 za svaki po 3867,5 bodova, za pristup na tri ročišta prema Tbr. 9/3 za svaki po 50 bodova, za sastav žalbe protiv rješenja prema Tbr. 10/5 3867,5 bodova za sastav tri žalbe protiv presude prema Tbr. 10/1 za svaku po 9668,75 bodova te za sastav dvije revizije prema Tbr. 10/6 za svaku po 11.602,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 2.497.828,12 kn.

64. Drugotuženiku je priznat trošak pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, trošak pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 10.000,00 kn i trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 10.000,00 kn.

65. Dakle, drugotuženiku bi pripadao parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.520.328,12 kn, koji je umanjen razmjerno uspjehu u sporu, u omjeru 1/2 dijela, a zbog čega je drugotuženiku valjalo priznati parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.260.164,06 kn, pa je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u točki III.3. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 10. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak

Broj zapisa: 9-30858-8410e

Kontrolni broj: 0e724-d3c6c-027ff

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Tatjana Kujundžić Novak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.