Poslovni broj: Usž-1431/23-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. u. p. g., Z., kojeg zastupa opunomoćenica D. K.-Ž., odvjetnica u odvjetničkom društvu K. i partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Z., radi uvrštavanja u popis udruga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2128/22-9 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2128/22-9 od 31. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbacuje se tužba (točka I. izreke), a u točki II. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na sadržaj zahtjeva koji je dana 24. veljače 2022. tuženiku za uvrštavanje na popis udruga na temelju čijih potvrda samostalni umjetnici koji su njegovi članovi mogu ostvariti pravo na porezne olakšice. Tužitelj smatra da je o zahtjevu tuženik trebao meritorno odlučiti, a ne donijeti dopis od 5. srpnja 2022. koji sadrži mišljenje tuženika. Dalje u žalbi ističe razloge zbog kojih smatra da je tuženik o zahtjevu trebao odlučiti rješenjem, a ne dopisom, zbog čega je tužitelju uskratio pravo na podnošenje pravnog lijeka zajamčenog u članku 18. Ustava Republike Hrvatske.
4. Nadalje u žalbi tužitelj iznosi kronologiju događaja i opisuje slijed poduzetnih radnji u cilju ostvarivanja prava na porezne olakšice samostalnih umjetnika koji su lanovi udruge, pri čemu daje osvrt na propisanu strukturu udruga koje su ovlaštene izdavati potvrde samostalnim umjetnicima koji su njihovi članovi. S time u vezi navodi da je tuženiku bitnom odbio zahtjev tužitelja, obrazlažući da okuplja članove koji su već članovi pobliže navedenih udruga i time članovima tužitelja koji nisu članovi niti jedne druge udruge s popisa tuženika oduzeo zakonom propisanom pravo na ostvarivanje poreznih olakšica. Dodaje i da se tuženik pri tome nije rukovodio zakonskim kriterijima za dobivanje odobrenja, već je sam kreirao razloge zbog kojih je odbio zahtjev, a bez uporišta u odredbama mjerodavnog materijalnog prava. Tužitelj u žalbi daje i osvrt na primjenu odredbi Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", 111/21. - dalje: ZAPSP) koji je stupio na snagu 22. listopada 2021., a kojim je tuženik kao predlagatelj zakona kreirao novi poslovni model u glazbenoj industriji koji pogoduje privatnim interesima odgovornih osoba tuženika, a na štetu je proizvođačima fonograma, radi čega su dana 4. siječnja 2022. podnijeli Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu ustavnosti ZAPSP-a. Stoga tužitelj zaključuje da je postupanje tuženika isključivo rezultat diskriminacije, jer je tužitelj zbog javnih istupa vezanih uz nepošteno postupanje Ministarstva kod donošenja ZAPSP-a stavljen u nepovoljniji položaj od drugih strukovnih udruga u istoj situaciji, a što je zabranjeno prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", 85/08. i 112/12.).
5. Tužitelj dalje u žalbi iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer smatra pogrešnim ocjenu prvostupanjskog suda da mišljenje tuženika nije upravni akt, jer je pobijanim dopisom tuženik odbio zahtjev i time odlučio o meritumu predmetne upravne stvari. Tužitelj dodaje da je opisanim postupanjem tuženika, kao i prvostupanjskog suda došlo do povrede mjerodavnog prava, pri čemu daje osvrt na pobliže navedene odredbe mjerodavnog prava, a iscrpno navodi i razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni razlog iz članka 66. stavka 1. točke 3. ZUS-a, odnosno da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi posebno ukazuje na primjenu odredbi Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog stvaralaštva (dalje: ZUPS), a daje osvrt i na primjenu članka 3. ZUS-a, uz zaključak da je tuženik u konkretnom slučaju odlučio o pravu, obvezi ili pravnom interesu stanke u upravnoj stvari. Tužitelj u žalbi dodaje i da mu je tuženik uskratio pravo na redovni pravni lijek, zbog čega je bio primoran podnijeti tužbu, jer jedino na taj način može ostvariti i zaštiti propisano pravo i pravni interes. Dodaje da niti ZUPS kao lex specialis ne isključuje podnošenje tužbe u konkretnoj stvari.
6. Zaključno, tužitelj smatra da je bilo osnove odluku tuženika poništiti jer je donesena u obliku mišljenja, a ne rješenja, sud se kod ocjene tužbenih prigovora pogrešno upustio u odlučivanje je li riječ o upravnom aktu, a pri tome je propustio odlučiti o biti stvari, odnosno o osnovanosti tužbenih prigovora. Tužitelj stoga ističe i žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 1. točke 1. ZUS-a, jer sud nije proveo odgovarajući postupak i ocijenio o biti predmetne stvari, odnosno počinio je povrede koje utječu na donošenje zakonite i pravilne odluke. Također je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 36. ZUS-a, jer je o predmetnoj stvari riješio bez prethodnog održavanja rasprave, iako je tužitelj u podnesku od 19. listopada 2022. predložio da se održi rasprava.
7. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i donese odgovarajuću odluku u skladu s žalbenim navodima. Tužitelj traži i naknadu troškova postupka, prema priloženom troškovniku.
8. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe razloge zbog kojih smatra da su žalbeni navodi u cijelosti neosnovani. Dalje tuženik ponavlja razloge zbog kojih tužitelj nije uvršten na popis umjetničkih strukovnih udruga na temelju čijih potvrda se ostvaruju porezne olakšice sukladno pobliže navedenim odredbama mjerodavnih propisa, pri čemu navodi da je do sada, na popis umjetničkih strukovnih udruga na temelju čijih potvrda se ostvaruju porezne olakšice, iz glazbenog područja umjetničkog stvaralaštava, uvršteno Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika, Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika, Hrvatsko društvo skladatelja i Hrvatska glazbena unija.
9. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik obrazlaže razloge zbog kojih se u konkretnoj stvari ne radi o predmetu iz područja upravnog prava, zbog čega mišljenje tuženika ne može biti predmet ocjene u upravnom sporu, a zbog čega za pokretanje i vođenje upravnog spora ne postoje pravne pretpostavke propisane odredbama ZUS- a, jer mjerodavni propisi kojima se regulira predmetno područje ne propisuju da je tuženik dužan provesti odgovarajući postupak, niti obvezuju tuženika na donošenje upravnog akta kojim bi javnopravno tijelo riješilo o pravima i obvezama pojedinca ili pravne osobe u konkretnoj situaciji.
10. Dalje tuženik obrazlaže razloge zbog kojih je uputio tužitelja da zatraži i mišljenje Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika o konkretnoj stvari, jer sukladno članku 24. Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, obavlja stručne i administrativne poslove u postupku po zahtjevima samostalnih umjetnika, kao i poslove vezane za rad stručnih povjerenstava.
11. Konačno, tuženik ostaje kod razloga danih u dopisu/mišljenju, zaključujući da se ne radi o upravnom aktu u smislu odredbi ZUS-a, protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor.
12. Žalba nije osnovana.
13. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj tužbu podnio radi poništenja odluke tuženika, odnosno dopisa tuženika u kojem tuženik iznosi mišljenje i razloge zbog kojih ne postoji osnova da se tužitelja uvrsti na popis udruga na temelju čijih potvrda se ostvaruju porezne olakšice.
14. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja daje razloge zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o pojedinačnoj odluci u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, odnosno da nije riječ o upravnom aktu čija zakonitost bi se mogla ocjenjivati u upravnom sporu.
15. Prvostupanjski sud u osporenom rješenju dodaje da je u konkretnom slučaju tuženik dao mišljenje i razloge zbog kojih se odbija zahtjev tužitelja za uvrštavanje na popis udruga na temelju čijih potvrda se ostvaruju porezne olakšice, a koja nema karakter upravnog akta, već je u predmetnoj stvari odlučeno o uskrati davanja javnih ovlasti udruzi. Stoga dalje zaključuje da odluka tuženika ne može biti predmet ocjene u upravom sporu, jer se ne radi o rješavanju u upravnoj stvari, a niti o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza lili pravni interes stranke.
16. Slijedom iznesenog je pravilno zaključio prvostupanjski sud da nisu ostvarene propisane pretpostavke za vođenje upravnog spora u smislu odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer tužitelj nije podnio tužbu u stvari koja može biti predmet ocjene u upravnom sporu. Stoga je osnovano, pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točku 7. ZUS-a odbacio tužbu, prethodno utvrdivši da je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Okolnost da odredbama Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva u konkretnoj situaciji nije propisana mogućnost podnošenja tužbe upravnom sudu, na koju prvostupanjski sud ukazuje u obrazloženju pobijanoj rješenja, nije odlučna za drugačiji ishod ovog postupka i ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja.
17. Kako žalbeni razlozi nisu osnovani, a niti od utjecaja na ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja, to je ovaj Sud pozivom na članak 74. stavak 1. ZUS-a, u svezi članka 67. stavka 3. ZUS-a, riješio kao u točki I. izreke.
18. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a s obzirom da je žalba tužitelja odbijena, to je valjalo odbiti i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka te riješiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 10. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
