REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-4212/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKA BOLNICA MERKUR, OIB 25883882856, Zagreb, Zajčeva 19, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mađerić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DRAŽENA PICEKA, OIB 16084983145 vl. obrta za trgovinu i ugostiteljstvo SPONZA, Zagreb, Zajčeva 19, kojeg zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-31/2022 od 11. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-31/2022 od 11. svibnja 2022. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-31/2022 od 11. svibnja 2022. naloženo je tuženiku predati tužitelju u roku od osam dana u samostalan i neposredan posjed poslovni prostor površine 53,30 m2 koji se nalazi u tužiteljevoj nekretnini u Zagrebu, Zajčeva 19, i to u prizemlju nekretnine pored kapelice Kliničke bolnice Merkur, koja nekretnina je sagrađena na kat. čest. 8114/1 i upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z.k.ul. br. 11163 k.o. Grad Zagreb (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točki I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.875,00 kn i sudske pristojbe na žalbu prema odluci suda.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi presudu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev radi predaje u posjed naprijed navedenog poslovnog prostora. Prvostupanjski sud je utvrdio kako između stranaka nije sporno da su na temelju prethodno provedenog javnog natječaja 15. kolovoza 2014. sklopile Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na vrijeme od pet godina, koji Ugovor je stupio na snagu 15. listopada 2014. i da je rok na koji je bio sklopljen Ugovor istekao 15. listopada 2019. Utvrdio je da nije sporno ni da tuženik i nakon isteka Ugovora i dalje koristi predmetni poslovni prostor, kao i da je taj prostor u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo općenarodne imovine s pravom korištenja osnovanog na ime tužitelja. Utvrdio je da je sporno pravo tužitelja zahtijevati od tuženika predaju predmetnog poslovnog prostora s obzirom na odredbu članka 10. Ugovora kojom je uz ostalo ugovoreno da se po isteku Ugovora primjenjuje odredba članka 6. stavka 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11; dalje: ZZKPP/11).

7. Prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 6. stavka 3. ZZKPP/11 te izmjena tog članka Izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 64/15 i 12/18) zaključio da se iznimka od obveze da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup javnim natječajem, koja iznimka je sadržana u odredbi članka 6. stavka 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 34/15 i 112/18; dalje: ZZKPP/18), u smislu odredaba članka 2. i članka 33. tog Zakona odnosi isključivo na sadašnje zakupnike poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga je zaključio da se ta iznimka ne primjenjuje u slučajevima kada su zakupodavci pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

8. Sukladno tome prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba članka 10. Ugovora o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Zajčeva 19, u dijelu u kojem je ugovoreno da se po isteku tog Ugovora primjenjuje odredba članka 6. stavka 3. ZZKKPP/11 protivna ZZKPP/18 kao prisilnom propisu zbog čega je ništetna, ali da ta ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez ništetnog dijela te ugovorne odredbe, a koja odredba nije bila ni uvjet niti odlučujuća pobuda za sklapanje Ugovora.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nema pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora zbog čega ga je obvezan predati tužitelju u smislu odredbe članka 20. i 22. ZZKPP/18.

10. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su određeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te da odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje, navodi da odredba članka 6. stavka 3. i 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora daje mogućnost da se ugovor produži bez javnog natječaja, tj. kao iznimka od pravila propisanog odredbom članka 6. stavka 1. tog Zakona. Ističe i da dopis Ministarstva državne imovine od 12. prosinca 2019. sadrži tumačenje te odredbe na način da pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave mogu primjenjivati odredbe članka 6. stavka 3. i 4. tog Zakona, koji dokaz prvostupanjski sud nije cijenio. Smatra da je prvostupanjski sud uslijed pogrešnog tumačenja odredbe članka 6. stavka 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora pogrešno utvrdio da je odredba članka 10. Ugovora ništetna.

11. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da se sukladno izričitoj odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora predmetni poslovni prostor može dati u zakup samo putem javnog natječaja zbog čega je stajalište tuženika kako je tužitelj obvezan s njim sklopiti novi ugovor o zakupu bez provođenja javnog natječaja neosnovan. U pogledu tumačenja Ministarstva državne imovine od 13. prosinca 2019. ističe da se to tumačenje uopće ne bavi nespornom zakonskom obvezom provođenja javnog natječaja prilikom davanja predmetnog poslovnog prostora u zakup, već samo na razjašnjenje na koja se tijela odnosi odredba članka 6. stavaka 3. i 4. ZZKPP-a. Nadalje navodi da odredbe članka 6. stavka 3. i 4. ZZKPP-a daju mogućnost, ali ne i obvezu tijelima na koje se te odredbe odnose, ponuditi dosadašnjem zakupniku temeljem javnog natječaja sklapanje novog ugovora o zakupu na određeno vrijeme kao u postojećem ugovoru o zakupu, ali samo kada je to ekonomski opravdano, odnosno kada je mjesečni iznos zakupnine veći od najveće cijene zakupnine po odluci jedinice lokalne samouprave. Stoga ukazuje da čak ukoliko bi i tužitelj bio tijelo na koje se primjenjuje odredba članka 6. stavka 3. i 4. ZZKPP-a, da to ne znači da je on obvezan sklopiti s tuženikom novi ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora. Stoga ukazuje da je jasno kako je zakupni odnos između stranaka prestao 15. listopada 2019., a unatoč čemu se tuženik i dalje nalazi u posjedu dijela nekretnine u tužiteljevom vlasništvu. Ukazuje da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako je odredba članka 10. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se po isteku Ugovora primjenjuje odredba članka 6. stavka 3. ZKPP/11 protivna ZZKPP/18 kao prisilnom propisu zbog čega je ona ništetna, a što ne povlači ništetnost cijelog Ugovora. Stoga ukazuje kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik nema pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora zbog čega ga je dužan predati tužitelju.

12. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nije učinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu. Razlozi navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude ne ostavljaju dvojbu o tome na temelju kojih dokaza i sudačkih uvjerenja je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev.

13. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se iznimka od obveze da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup javnim natječajem, koja iznimka je sadržana u odredbi članka 6. stavka 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11, 34/15 i 112/18), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 16. i 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 112/18), odnosi isključivo na sadašnje zakupnike poslovnih prostora u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Posljedično tome je pravilno izveo zaključak da se ta iznimka ne primjenjuje u slučajevima kada su zakupodavci pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, a što je konkretan slučaj.

14. S tim u vezi ovaj sud ukazuje tuženiku da očitavanje Ministarstva državne imovine o tumačenju odredbe članka 6. stavka 3. i 4. ZZKPP-a ne obvezuje sud budući da takvo tumačenje ne predstavlja pravno shvaćanje u smislu odredbe članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20).

15. Sukladno gore navedenom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je odredba članka 10. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se po isteku tog Ugovora primjenjuje odredba članka 6. stavka 3. ZZKKPP/11 protivna ZZKPP/18 kao prisilnom propisu, zbog čega je takva odredba ništetna, međutim, da ta ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez ništetnog dijela te ugovorne odredbe, a koja nije bila ni uvjet niti odlučujuća pobuda za sklapanje Ugovora.

16. S obzirom na to da Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Zajčeva 19 sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca nije u cijelosti ništetan, da je on prestao 15. listopada 2019. istekom vremena na koji je sklopljen, a nakon kojeg prestanka tuženik nije postupio po odredbi čanka 22. ZZKPP/18 i predao tužitelju predmet zakupa-poslovni prostor, prvostupanjski sud je pravilno tuženiku naložio ispuniti svoju obvezu i tužitelju kao zakupodavcu predati predmetni poslovni prostor sukladno odredbi članka 20. i 22. ZZKPP/18.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik niti ne ističe posebne žalbene razloge također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

19. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn jer to nije radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 10. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić