REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-2111/2021-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice I. M. iz T., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u S., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 10. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/20-01/03277410968, URBROJ: 341-99-05/3- 20-8052, broj spisa: 630983 od 1. lipnja 2021.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, PU u S., KLASA: UP/I 141-02/19-01/03277410968, URBROJ: 341-15-05/3-19-12190, broj: 124736 od 8. listopada 2020.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o zahtjevu tužiteljice.
IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.594,28 eur[1] /12.012,10 kn.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/20-01/03277410968, URBROJ: 341-99-05/3-20-8052, broj spisa: 630983 od 1. lipnja 2021., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, PU u S., KLASA: UP/I 141-02/19-01/03277410968, URBROJ: 341-15-05/3-19-12190, broj: 124736 od 8. listopada 2020., kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da postupak medicinskog vještačenja u konkretnom slučaju nije proveden sukladno odredbama Uredbe o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju, jer su nalazi i mišljenja od 16.09.2020. i 25.05.2021. doneseni bez pregleda tužiteljice i bez navođenja imena i stručne naobrazbe vještaka, tako da se ne može znati što su specijalizirali liječnici i temeljem koje naobrazbe su donijeli pobijano mišljenje. Osim toga u nalazu i mišljenju nije navedeno da li bolesti od kojih tužiteljica boluje utječu i u kojem obimu na njenu radnu sposobnost. Samo je navedeno da tužiteljici slijedi operativni zahvat te da zbog te činjenice zdravstveno stanje nije definitivno. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica može raditi na poslovima na kojima je radila ili nekim drugim uz određena ograničenja, ali nije navedeno koja. U odnosu na provedeno vještačenje tužiteljica ističe da njezino liječenje nikada neće biti završeno te su sve metode liječenja, između ostalog i operativno liječenje, usmjerene na smanjenje boli, a nikako na otklon uzroka te boli. Tvrdi kako je njeno zdravstveno stanje definitivno, što proizlazi iz opsežne medicinske dokumentacije, kao i vještačenja stalnog sudskog vještaka medicine rada dr. J. S., koja su provedena 2018. i 2020. godine po nalozima Općinskog suda u Sisku u postupcima koji su vođeni radi uzdržavanja tužiteljice, u kojim nalazima i mišljenjima jasno stoji da kod tužiteljice ne postoji preostala radna sposobnost, odnosno da je došlo do trajnog gubitka radne sposobnosti. Predlaže poništiti osporeno rješenje i utvrditi da je nastupila opća nesposobnost za rad, podredno vratiti predmet na ponovni postupak, uz nadoknadu troška.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nakon uvida u spise predmeta i tužbene navode, spis zajedno s medicinskom dokumentacijom otpremio vijeću viših vještaka Zavoda (dalje ZOSI), koje je 3. studenoga 2021. nakon ponovnog uvida u medicinsku i ostalu dokumentaciju donijelo očitovanje, u kojem zaključno utvrđuje da zdravstveno stanje tužiteljice nije definitivno te da će se tek nakon provedenog liječenja i rehabilitacije moći definitivno ocijeniti radna sposobnost. Ističe kako je vijeće viših vještaka ZOSI-a donijelo nalaz i mišljenje od 25. svibnja 2021. uzimajući u obzir svu priloženu medicinsku dokumentaciju, prema kojoj je ovlašteni vještak ZOSI-a utvrdio da kod tužiteljice ne postoji djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a, a vijeće viših vještaka ZOSI potvrdilo je navedenu ocjenu. Slijedom tako utvrđenih činjenica i dokaza u predmetu, tuženik tvrdi kako pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku medicine rada prim. dr. sc. M. Z.
6. Sud je na prijedlog tužiteljice izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada prim. dr. sc. M. Z., koja u nalazu i mišljenju od 6. veljače 2023. zaključno navodi kako je nakon analize dokumentacije u spisu i pregleda tužiteljice mišljenja da, bez obzira na to hoće li učiniti operaciju - fuziju kralježaka ili ne, kod tužiteljice, konfekcijske radnice, postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti, s tim da može raditi 70% radnog vremena prilagođene poslove, odnosno da može raditi poslove sa slobodnim ritmom rada bez rada na normu i rada u prisilnim položajima tijela. Može raditi slobodno npr. na pakiranju robe, voditi administrativne poslove s tim da si sama odabire ritam rada uz učinak koji može tako postići. U vrijeme akutizacije tegoba treba koristiti institut privremene radne nesposobnosti.
7. Tuženik je dostavio očitovanje višeg vještaka ZOSI od 22. ožujka 2023. i dopunu istog od 6. travnja 2023., u kojima se navodi: "Nakon uvida u cjelokupni spis, medicinsku dokumentaciju i nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke, prim. dr. sc. M. Z., spec. med. rada, od 15. veljače 2023. viši vještak specijalist je mišljenja da je nalaz stalnog sudskog vještaka medicinske struke pravilan i da kod žaliteljice ne postoji preostala radna sposobnost. S obzirom da se daljnjim liječenjem ne očekuje značajnije poboljšanje zdravstvenog stanja, kod žaliteljice postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti, uz kontraindikacije: rad na normu, rad u prisilnom položaju kralježnice, a može raditi i dalje prilagođene poslove slobodnim ritmom rada (pakiranje robe, voditi administrativne poslove) 70% radnog vremena. Kako se traži i očitovanje o datumu nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti te o kontrolnom pregledu od strane Sektora za vještačenje, datum nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti je 24.5.2021., a kontrolni pregled će se obaviti u svibnju 2024."
8. Na raspravi 2. svibnja 2023. tuženik ističe da se nije mogao očitovati sukladno rješenju od 13. travnja 2023. da li tužiteljica ispunjava uvjet mirovinskog staža iz članka 56. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer je potrebno utvrditi razdoblje za koje je tužiteljica bila prijavljena kao nezaposlena osoba, a za koje se skraćuje radni vijek, pri čemu tuženik u spisu ima potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz 2013. godine u kojoj su neki datumi pogrešno navedeni. Stoga bi za potpuno i točno utvrđenje razdoblja skraćivanja radnog vijeka prvostupanjsko tijelo trebalo pribaviti novu potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili eventualno njihovo očitovanje o datumima navedenim u potvrdi iz 2013. godine. Stoga se tuženik do ročišta nije mogao decidirano očitovati. Budući da se ovlašteni viši vještak Zavoda za vještačenje suglasio sa sudskim vještakom da kod tužiteljice postoji djelomičan gubitak radne sposobnosti od 24. svibnja 2021., tuženik predlaže da sud predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu kako bi točno utvrdilo razdoblje trajanja radnog vijeka i ispunjenje uvjeta iz članka 56. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužiteljica je suglasna s navedenim prijedlogom tuženika.
9. Dakle, tijekom upravnog spora je na temelju suglasnih nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 6. veljače 2023. te očitovanja višeg vještaka ZOSI od 22. ožujka 2023. i dopune istog od 6. travnja 2023., utvrđeno da je kod tužiteljice 24. svibnja 2021. nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti.
10. Budući da prema članku 56. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, a tuženik se na temelju stanja spisa nije mogao očitovati sukladno rješenju suda od 13. travnja 2023. da li tužiteljica ispunjava uvjet mirovinskog staža, sud nije mogao donijeti meritornu odluku te je predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjsko tijelo je vezano utvrđenom činjenicom nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti s danom 24. svibnja 2021. godine, a u ponovnom postupku treba utvrditi da li tužiteljici navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.
11. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a presudio kao u točkama I. do III. izreke presude.
12. Sud je tužiteljici, s obzirom na uspjeh u sporu, na temelju čl. 79. st. 1. i 4. ZUS- a i tbr. 23. t. 1. i 2., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), dosudio trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav tužbe i zastupanje na raspravi 02.05.2023. po 497,71 eur, uvećano za PDV te trošak medicinskog vještačenja od 350 eur, ukupno 1.594,28 eur/12.012,10 kn, koji trošak je prema ocjeni suda bio opravdan i potreban za vođenje spora.
U Zagrebu 10. svibnja 2023.
Sutkinja
Lidija Prica, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točaka I., II. i III. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 66.a stavak 1. ZUS-a).
Protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
