Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-144/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18.– dalje: KZ/11.), i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog N. P., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-28/2023. (K-73/2020.) od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog N. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-28/2023. (K-73/2020.), od 9. ožujka 2023., na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22.– dalje: ZKP/08.) odbačen je zahtjev osuđenog N. P. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka, presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2021., broj: K-73/2020., preinačene u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11. i u odluci o kazni presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. srpnja 2021., broj: I Kž-90/2021-4 te presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2019., broj: K-696/2016., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2019., broj: Kž-749/2019-3.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osuđeni N. P. osobno, ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu s prijedlogom da mu se objedine kazne iz pravomoćnih presuda.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba osuđenika nije osnovana.

5. Iako žalitelj ne navodi konkretnu žalbenu osnovu, iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Protivno navedenom, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je za svoju odluku dao jasne, dostatne i neproturječne razloge te je na temelju članka 506. stavka 1. ZKP/08. ispravno odbacio zahtjev osuđenog N. P. za tzv. nepravom obnovom kaznenog postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., jer za istu nisu ispunjeni uvjeti.

6. Naime, presudom Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2021., broj: K- 73/2020., preinačenom u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11. i u odluci o kazni presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. srpnja 2021., broj: I Kž-90/2021-4, utvrđeno je da je osuđeni N. P. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. stavak 1. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci. Navedenu kaznu osuđenik trenutno izdržava, a na izdržavanje iste stupio je 6. srpnja 2019.

6.1. Nadalje, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2019., broj: K-696/2016., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2019., broj: Kž-749/2019-3 utvrđeno je da je osuđeni N. P. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 264. stavak 1. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Temeljem članka 57. KZ/11., osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda s time da se od kazne na koju je osuđenik osuđen izvršava jedna godina, a dio kazne u trajanju jedne godine se neće izvršiti ukoliko osuđenik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude, a na izdržavanje neuvjetovanog dijela navedene kazne osuđenik još nije stupio.

6.2. Stoga, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da se pravomoćna presuda prema članku 498. stavku 1. točki 1. ZKP/08. može preinačiti ako je u dvjema ili više presuda protiv istoga osuđenika izrečeno više kazni, a da se djelomična uvjetna osuda ne smatra kaznom u smislu članka 40. stavka 1. KZ/11., već posebnom kaznenopravnom sankcijom. U konkretnom slučaju izrečena djelomična uvjetna osuda nije opozvana, pa nije moguće objediniti dvije različite vrste kaznenopravnih sankcija.

6.3. Neodlučno je pritom to što je osuđenik bio na prekidu kazne i vratio se uredno da nastavi izdržavanje kazne, kao i što je lošeg zdravstvenog stanja, jer navedene okolnosti ne predstavljaju zakonske uvjete za nepravu obnovu postupka koju je žalitelj tražio.

7. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.