REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1656/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željko Šarić člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. T. (kao sljednice iza pok. I. T.), iz V. M., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u V. G., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6467/18-2 od 29. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1133/18-63 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se naloži tuženici platiti joj iznos od 1.066.000,00 kn sa zateznom kamatom od 26. listopada 1999. do isplate, a tužiteljici je naloženo nadoknadi tuženici parnične troškove u iznosu 45.000,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače ili ukinu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je protiv sada pokojnog oca tužiteljice I. T. vođen izvršni postupak kod Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem I-1779/96. radi naplate novčane tražbine vjerovnika u iznosu od 73.000,00 DEM protiv oca tužiteljice, na njegovim nekretninama.
7. Utvrđeno je da su nekretnine prodane na trećoj dražbi za iznos od 400,00 kn iako je vrijednost nekretnine procijenjen iznosom od 477.914,60 kn. Naime, nekretnine su prodane na trećoj dražbi, bez prijedloga vjerovnika, dakle, suprotno odredbi čl. 169. st. 2. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i dr. – dalje: ZIP).
8. Drugostupanjski sud smatra da je postupanje suda suprotno čl. 169. st. 2. ZIPa, te okolnost da su nekretnine prodane za svega 400,00 kn, nije u relevantnoj uzročnoj vezi s mogućom nastalom štetom, te dodaje da se u izvršnom postupku dužnik (otac tužiteljice) suglasio s prodajom za iznos manji od 2/3 utvrđene vrijednosti, da se odrekao prava na žalbu protiv rješenja o dosudi, te da nije poduzeo nikakve razumne mjere za sprečavanje štete.
9. U drugostupanjskoj presudi navedeno je i to da drugostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica nije dokazala niti visinu štete.
10. Drugostupanjski sud zaključuje da nema pretpostavki za naknadu štete u smislu relevantnih odredaba čl. 74. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94. i dr. – dalje: ZS), te čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93), te zbog toga odbija žalbu tužiteljice.
11. Dakle, činjenice na kojima se temelji odluka drugostupanjskog suda koje se odnose na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva nisu sporne, sporna je primjena materijalnog prava.
12. Bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku koji je prethodio reviziji nisu počinjene.
13. U reviziji tužiteljica niti ne navodi u čemu bi se te povrede sastojale.
14. Ovaj revizijski sud ocjenjuje da su razlozi zbog kojih je drugostupanjsku sud odbio žalbu tužiteljice u bitnome prihvatljivi.
15. Treba naglasiti da se zakonitost postupanja sudova i njihovih odluka provjerava i kontrolira isključivo u postupku u kojem se određene odluke donose, pa je u ovom slučaju odlučna nesporna okonost da dužnik nije žalbom pobijao rješenje o dosudi.
16. Tužiteljica u reviziji ističe da je dužnik (njen otac) bio neuka stranka, međutim, ta okolnost je mogla biti odlučna isključivo u postupku u kojem su njegova prava (kao neuke stranke) eventualno povrijeđena, povodom eventualnog pravnog lijeka koji u ovom slučaju nije podnesen.
17. Dakle, zakonitost odluke u postupku u kojem je eventualno povrijeđeno pravo stranke nije moguće provjeravati u drugom postupku u kojem je zakonitost određene odluke prethodno pitanje, naročito ako u prijašnjem postupku nisu iskorištena pravna sredstva koja su stranci bila na raspolaganju.
18. Zbog izloženih razloga nisu prihvatljiva suprotna razlaganja tuženika u reviziji koji ponavlja razloge zbog kojih je postupanje suda u Velikoj Gorici bilo nezakonito, te ističe okolnost da je dužnik bio neuk, dakle, ti razlozi koji se odnose na pravnu osnovu tužbenog zahtijeva nisu prihvatljivi, a razlozi koji se odnose na pitanje dokazanosti visine zahtjeva nisu odlučni jer ne postoji niti osnova za naknadu štete.
19. Dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuđeno u izreci.
Zagreb, 10. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.