REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-1499/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Ružice Omazić, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja K.M. GRUPA d.o.o. Rijeka, V. C. Emina 8, OIB 50699801825, i 2. tužitelja IVANA KALEBA iz Rijeke, Ogulinska 1, OIB 55591523705, koje zastupaju punomoćnici Boris Gregović, Dragica Car, Krešimir Bagić i Nikolina Mijolović, odvjetnici u Rijeci, V. Lisinski 6, protiv 1. tuženika BANKA KOVANICA d.d. Varaždin, P. Preradovića 29, OIB 33039197637, i 2. tuženika NEKRETNINE PLUS d.o.o. Varaždin, P. Preradovića 29, OIB 56542840869, koje zastupa punomoćnica Neli Bezjak, odvjetnica iz Rijeke, Korzo 32, radi izdavanja tabularne isprave i naknade štete, odlučujući o žalbi drugotužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-426/2016-27 od 11. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba drugotužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-426/2016-27 od 11. prosinca 2017.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-426/2016-27 od 11. prosinca 2017. pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži drugotuženiku NEKRETNINE PLUS d.o.o. da prvotužitelju K.M. GRUPA d.o.o. izda brisovno očitovanje osnovnom kojeg će iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici izbrisati založno pravo upisano pod poslovnim brojem Z-1904/09 radi osiguranja iznosa od 240.000,00 EUR i to u odnosu na nekretnine pobliže opisane u izreci presude. Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja K.M. GRUPA d.o.o. da mu prvotuženik BANKA KOVANICA d.d. isplati iznos od 1.732.564,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te je pod točkom III. izreke naloženo prvo i drugotužiteljima da naknade prvo i drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 71.486,25 kn.
2. Protiv te presude je drugotužitelj podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije poučio žalitelja da se nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, da sud nije uputio žalitelja da si uzme odvjetnika, a radi se o parnici s velikom vrijednošću predmeta spora i drugotužitelja kao neukoj stranci, te da je sud povrijedio načelo saslušanja stranaka jer nije saslušao drugotužitelja kao stranku i kao zastupnika po zakonu prvotužitelja. Nadalje, ističe da je s obzirom na to da drugotužitelj nije saslušan kao stranka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, budući da drugotužitelj nije mogao iznijeti sve činjenice i okolnosti slučaja i sastanka koji je prethodio pismu namjere na koje se odnosi predmet spora. Na kraju ističe da se drugi uvjet za izdavanje brisovnog očitovanja nije mogao ispuniti jer je društvo Convict inžinjering d.o.o. otišlo u stečaj koji je zaključen, pa se vlasništvo nije moglo prenijeti na to društvo. Tvrdi da je ispunjenje drugog uvjeta bilo nemoguće i da stoga nije bilo zapreke da drugotuženik izda prvotužitelju brisovno očitovanje. Zaključno navodi da prvostupanjski sud nije pravilno proveo postupak te je nepotpuno utvrdio činjenično stanje što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 2z.078,12 kn uvećan za sudsku pristojbu po odluci suda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima spora.
6. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žalbenim navodima da je prvostupanjski sud propustio upozoriti žalitelja da nakon zaključenja prethodnog postupka neće moći iznositi nove činjenice i predlagati dokaze žalitelj upućuje bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, kojom je propisano da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.
8. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud bio dužan upozoriti stranke da nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim u slučaju ako iz bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 284. st. 3. ZPP-a).
9. Međutim, samo u slučaju da je žalitelj nakon zaključenja prethodnog postupka i na glavnoj raspravi iznosio nove činjenice i predlagao nove dokaze, a da ih prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir, žalitelju bi bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Iz podataka u spisu proizlazi da žalitelj niti njegov punomoćnik koji ga je zastupao na glavnoj raspravi održanoj 9. studenog 2017. nisu iznosili nikakve nove činjenice niti predlagali nove dokaze, a sud je na tom ročištu izveo dokaze koje su tužitelji do tada predložili. Prema tome, navedenim propustom prvostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 364. st. 2. t. 6. ZPP-a.
10. Glede žalbenog navoda da prvostupanjski sud nije uputio žalitelja da uzme odvjetnika valja reći da je žalitelj zastupnik po zakonu tužitelja, a ne neuka stranka u smislu čl. 11. ZPP-a, pa je žalitelj sukladno odredbi čl. 252. Zakon o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 57/12, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) i čl. 10. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) dužan postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, a što podrazumijeva odgovarajući nivo znanja savjesne i brižljive stranke kako glede predmeta spora tako i glede potrebe uzimanja punomoćnika, ukoliko se radi o složenom sporu (kako navodi u žalbi).
11. Neosnovan je žalbeni navod drugotužitelja da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer žalitelj nije saslušan kao stranka u postupku te mu nije dana mogućnost da iznese i druge činjenice osim onih navedenih u tužbi. U parničnom postupku dokazi se izvode radi utvrđenja činjenica koje stranka određeno iznese, a ne zato da bi stranke na temelju izvođenja dokaza pa i njihovim saslušanjem po prvi puta iznijele ili saznale za neku činjenicu. Naime, tužitelji su bili dužni već u tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane (čl. 299. ZPP-a). Sud dokaze izvodi radi utvrđenja pravovremeno iznesenih činjenica važnih za donošenje odluke, a može izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile (čl. 220. ZPP-a).
12. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja da mu drugotuženik izda brisovno očitovanje na temelju kojeg će se iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici izbrisati založno pravo upisano pod poslovnim brojem Z-1904/09 radi osiguranja tražbine u iznosu od 240.000,00 EUR na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude, te zahtjev prvotužitelja da mu prvotuženik isplati iznos od 1.732.564,94 kn s pripadajućom zateznom kamatom na ime naknade štete. Tuženici su u odgovoru na tužbu osporili aktivnu legitimaciju drugotuženika.
13. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je drugotužitelj Ivan Kaleb u svojstvu fizičke osobe izdao zadužnicu kao sredstvo osiguranja naplate po ugovoru o kreditu, ali da time nije stekao aktivnu legitimaciju u odnosu na istaknuti tužbeni zahtjev budući da su stranke ugovora o kreditu, a što je nesporno, bili prvotužitelj KM GRUPA d.o.o. Rijeka, ranije KM Projekt d.o.o. i prvotuženik Banka Kovanica d.o.o. Zaključio je da bilo kakvo postojanje imovinskog interesa drugotužitelja ne mijenja navedeni zaključak suda, zbog čega je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotužitelja ocijenio neosnovanim.
14. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da žalitelj nije aktivno legitimiran. Materijalno pravna legitimacija u postupku je odraz konkretnog pravnog odnosa stranaka prema predmetu konkretnog spora. Tužitelj bi pored postojanja pravnog interesa morao imati i određeni zahtjev prema tuženicima. Budući da žalitelj kao drugotužitelj nije imao nikakav zahtjev prema tuženicima, odnosno budući da nije subjekt ovlaštenja glede predmetnog tužbenog zahtjeva, on nije materijalno pravno aktivno legitimiran u ovom sporu.
15. Zbog toga žalbeni navodi glede pravilnosti utvrđenja činjenice jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje brisovnog očitovanja nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u odnosu na drugotužitelja.
16. U odnosu na odluku o trošku žalitelj nije posebno naveo iz kojeg razloga je smatra nepravilnom, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava glede tog djela pobijane presude.
17. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu drugotužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 10. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: 9-30858-94ff3
Kontrolni broj: 07971-fe7c2-4d2fa
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRTA MATIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
