Poslovni broj: Usž-1060/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A. S., A., SR Njemačka, zastupan po opunomoćenicima S. J., V. G. i N. J., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J. G. i J." j.t.d. iz D., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., oduzimanja vozila, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1465/2022-9 od 16. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja A. S. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1465/2022-9 od 16. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1465/2022-9 od 16. prosinca 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/289, urbroj: 513-04-22-3 od 29. travnja 2022. i Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda D., klasa: UP/I- 415-02/20-09/107, urbroj: 513-02-8039/5-20-4 od 9. prosinca 2020. kao neosnovan (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobijana presuda predstavlja grubu povredu ustavnih prava zajamčenih člankom 29. stavkom 1., člankom 31. stavkom 2. i člankom 141. Ustava Republike Hrvatske i prava zajamčena člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ističe da je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 257. stavka 1. Kaznenog zakona – izbjegavanje carinskog nadzora te se navedeni postupak vodio zbog istog događaja i bitno istovjetno nedozvoljenog ponašanja odnosno nezakonitog prijevoza duhanskih prerađevina. Daljnjim vođenjem postupka radi naplate trošarine povrijeđeno je njegovo temeljno ustavno pravo, načelo ne bis in idem, odnosno povreda zabrane vođenja dva u naravi kaznena postupka za isti događaj. Isto stajalište zauzeto je u predmetima Europskog suda za ljudska prava Ruotsalainen protiv Finske, Maresti protiv Hrvatske i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5981/2016. Smatra da se u ovom predmetu radi o kaznenoj trošarini, odnosno o kazni, a ne o poreznoj odnosno carinskoj obvezi. Pravna praksa Europskog suda za ljudska prava ne odnosi se isključivo na postupke radi prekršaja i kaznenih djela u najužem smislu, već su kroz tu praksu oblikovani kriteriji, tzv. mjerila engel za ocjenu pravne naravi bilo kojeg pravnog postupka odnosno mjere ili sankcije, na način da favoriziraju ono što je za određeni postupak, mjeru ili sankciju supstancijalno, a ne dopuštaju da se kaznenopravna narav prosuđuje isključivo prema tome kako su kategorizirani u domaćem zakonodavstvu. Napominje da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku te da pobijana presuda ne sadrži valjano obrazloženje. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da tuženik bude obvezan na naknadu troškova upravnog spora.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na žalbu proizlazi da je rješenjem tuženika od 29. travnja 2022. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela od 9. prosinca 2020., kojim rješenjem se tužitelju oduzima vozilo – kamper marke Ford, tip Freetec A 678G, njemačkih registarskih oznaka AL…. broja šasije …. te je odlučeno da će vozilo biti izloženo javnoj prodaji, jer je carinskim nadzorom utvrđeno da je i njemu ugrađen poseban prostor za skrivanje trošarinskih proizvoda, koje je tužitelj nezakonito posjedovao i prevozio. 7. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tužitelju je pravilno na temelju odredbe članka 138. stavka 4. i 7. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/18. i 121/19.dalje: ZOT) izrečena mjera oduzimanja vozila kojim se nezakonito prevozio trošarinski proizvod.

7.1. Člankom 138. ZOT-a propisano je da će se oduzeti prijevozno ili prijenosno sredstvo u koje je ugrađen poseban prostor za skrivanje trošarinskih proizvoda, a koji je iskorišten za prijevoz trošarinskih proizvoda koji su predmet prekršaja (st.4.); prijevozno sredstvo iz št.4. ZOT-a oduzet će se i kad nije u vlasništvu počinitelja prekršaja( st.7.).

8. Tužitelj u žalbi, a i tijekom prvostupanjskog upravnog spora prvenstveno prigovara povredi zabrane takozvanog dvostrukog progona vezano za isti činjenični događaj s obzirom na kažnjavanje u kaznenom i u upravno carinskom postupku odnosno, tužitelj smatra da je riječ o povredi načela ne bis in idem, s obzirom da je za isti događaj pravomoćno kazneno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela nezakonitog prijevoza duhanskih prerađevina.

9. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan prigovor tužitelja da je donošenjem pobijanog rješenja kojim je tužitelju utvrđeno plaćanje trošarine na duhanske proizvode povrijeđeno načelo ne bi in idem koje jamči da nitko, ne može biti dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari, a u konkretnom slučaju postoji pravomoćna presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj: 39 K-77/2021-21 od 24. siječnja 2022. kojom je tužitelj proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – izbjegavanjem carinskog nadzora, opisano i kažnjivo po članku 257. stavku 1. Kaznenog zakona te mu je na temelju članka 257. stavka 1. KZ-a/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, međutim, na temelju članka 56. KZ-a/11 izrečena mu je uvjetna osuda. Okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je isti pravomoćno okončan navedenom presudom nije odlučna u predmetu utvrđivanja obveze plaćanja trošarine u konkretnom slučaju. Naime, u postupku naplate trošarine, istu plaća osoba koja nezakonito posjeduje trošarinske proizvode, u ovom slučaju duhan, bez obzira na njezinu krivnju i utvrđenu odgovornost u kaznenom postupku, jer Zakonom o trošarinama nije propisano da je uvjet za donošenje odluke o naplati trošarine postojanje pravomoćne odluke o kaznenoj odgovornosti obveznika trošarine. U kaznenom postupku je utvrđena kaznena odgovornost za kazneno djelo koje je tužitelj počinio te je izrečena kazna, dok se u ovom postupku radi o naplati trošarine, dakle radi se o dva potpuno odvojena postupka te je u kaznenom postupku utvrđena odgovornost tužitelja za kazneno djelo, dok je u ovom postupku tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarine, te prema ocjeni Suda nije povrijeđeno načelo ne bis in idem kako to pogrešno smatra tužitelj.

10. Na prigovor tužitelja u svezi s povredom načela ne bis in idem odgovorio je i prvostupanjski sud te detaljno obrazložio razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno navedeno načelo jer uvozni carinski dug u konkretnom predmetu nema značajke "kazne i odvraćanja" s ciljem specijalne i opće prevencije, koje su u smislu konvencije, karakteristične za kazneno pravne sankcije propisane u kaznenom zakonodavstvu, dok je cilj naplate trošarine nadoknada manje plaćene trošarine, odnosno naknada potpuno uskraćenog iznosa trošarine kao prihoda državnog proračuna, a ne kažnjavanje, koju ocjenu prihvaća i ovaj Sud.

11. Pored navedenog treba istaknuti da tužitelj neosnovano upućuje na odluku Ustavnog suda od 27. lipnja 2017. jer se ne radi o usporedivoj situaciji jer je u konkretnom slučaju tužitelj proglašen krivim u kaznenom postupku za kazneno djelo, dok je u navedenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva tužitelj bila riječ o kažnjavanju u prekršajnom postupku pa je zaključeno da nakon pravomoćnosti rješenja o prekršaju nije bilo mjesta bilo kakvom daljnjem postupanju po osnovi naplate trošarine.

12. Suprotno žalbenim navodim tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdila činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

13. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

14. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. i 6. Zakona o upravnim sporovima iz razloga jer nije uspio u upravnom sporu, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 10. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.