Poslovni broj: Usž-4190/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. T. d.o.o., S., OIB:…, zastupan po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-560/2022-9 od 15. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-560/2022-9 od 15. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/204, urbroj: 513-04-21- 3 od 31. prosinca 2021. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S., klasa: UP/I- 471-02/21-01/44, urbroj: 513-07-17-21-1 od 8. veljače 2021.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja kojim je tužitelju za 2018. godinu utvrđena obveza poreza na dobit u iznosu od 13.172,40 kn s kamatama, te je naloženo tužitelju da uplati utvrđenu poreznu obvezu i provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama s upozorenjem da će se, ukoliko ne izvrši uplatu navedenog iznosa, naplata izvršiti ovrhom.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnom ističe kako je nadzorom utvrđeno da je trošak u iznosu od 19.330,00 kn trebao evidentirani u 2017., a ne u 2018., jer ne predstavlja trošak u svrhu ostvarivanja dobiti za 2018.. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o pogrešci koja je u odnosu na ukupne rashode beznačajna jer ne utječe na ekonomske oblike financijskih izvještaja. Ističe da se u praksi takve pogreške najčešće ispravljaju tako da se naknadno utvrđeni troškovi evidentiraju kroz Račun dobiti i gubitka tekućeg razdoblja. Smatra kako se tuženik nezakonito pozvao na odredbe Zakona o porezu na dobit i time tužitelju nezakonito utvrdio povećanje osnovice poreza na dobit. Nadalje smatra da je tuženik prilikom utvrđivanja činjenica postupio protivno odredbama Općeg poreznog zakona i Zakona o općem upravnom postupku, te se može zaključiti da sud i tuženik nisu na pravilan i zakonit način utvrdili sve činjenice pa se donesena presuda ne može smatrati pravilnom i zakonitom. Tužitelj konačno ističe kako nije bilo mjesta da sud donese presudu bez održavanja rasprave jer je time tužitelju onemogućio pristup sudu, čime je povrijedio pravila postupka. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da preinači osporenu presudu na način da poništi osporena rješenja, a podredno da predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21 dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u Glavnoj knjizi za 2018., temeljnicama od 31. prosinca 2018. evidentirao troškove u iznosu od 8.500,00 kn i 10.700,00 kn koji se odnose na 2017. odnosno da je time evidentirao trošak koji ne predstavlja trošak ostvarivanja dobiti za 2018., čime je prema ocjeni poreznih tijela postupio protivno odredbama Zakona o porezu na dohodak.
8. Odredbom članka 5. stavka 6. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16.- dalje Zakon) propisano je da se rashodima poreznog razdoblja ne smatraju troškovi koji nisu u vezi obavljanja djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti. Prema odredbi članka 6. stavka 2. Zakona propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. Zakona može smanjiti za rashode ranijih rashoda koji su bili uključeni u poreznu osnovicu. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. istog Zakona povećava za sve druge rashode koji nisu izravno u vezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.
9. Odredbom članka 66. stavka 1., 2. i 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 40/20.- dalje OPZ-a) propisano je da knjiženja i druga evidentiranja trebaju obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, pri čemu se bilježenje podataka u poslovnim knjigama mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna isprava je ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. Prema odredbi članka 66. stavka 14. OPZ-a na početku poslovanja porezni obveznik mora popisati svu imovinu i obveze te navesti njihove pojedinačne vrijednosti te se popis mora sastaviti krajem svake poslovne godine. Nadalje, odredbom čanka 76. stavka 1. OPZ-a propisano je da porezni obveznik može izvršiti ispravak prijave ako uoči da je porezna prijava koju je podnio ili koja je podnesena za njega netočna ili nepotpuna i da zbog toga može doći do manje ili više plaćenog poreza. Prema stavku 3. ispravak prijave iz stavka 1. istog članka porezni obveznik može izvršiti najkasnije u roku od tri godine od isteka roka za podnošenje prijave. Prema stavku 4. ako se prije isteka roka iz stavka 3. ovoga članka pokrene postupak poreznog nadzora, ispravak prijave iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik može izvršiti najkasnije do dostave obavijesti o početku poreznog nadzora.
10. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ 78/15.) propisano je da je poduzetnik dužan sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom HSFI-a prema kojem se način ispravljanja značajnih pogreški propisuje kroz ispravke u bilanci, a ne u Računu dobiti i gubitka kako je to učinio tužitelj.
11. Tužitelj u žalbi ne osporava utvrđenja poreznih tijela vezana za nepravilno knjiženje navedenog troška, međutim, ponavlja svoje navode kako se radi o beznačajnoj pogrešci koja se mogla evidentirati kroz Račun dobiti i gubitka tekućeg razdoblja, a koji prigovor se na nalazi osnovanim. Tužitelj je, kako to i navode porezna tijela, mogao kada je uočio pogrešku, izvršiti ispravak prijave poreza na dobit za 2017., a ne umanjivati poreznu osnovicu poreza na dobit za 2018,. neutemeljenim knjiženjem osporenih rashoda koji ne pripadaju toj godini.
12. Ujedno se napominje da time što je prvostupanjski sud riješio predmetni spor bez rasprave temeljem odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a, nije povrijedio pravila sudskog postupka, budući da je sporna samo primjena materijalnog prava, činjenice nisu sporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.
13. Slijedom navedenog trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 10. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
