Poslovni broj: Usž-4135/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja L. M. iz D. G., OIB:…, zastupanog po opunomoćenicima, D. R., M. R. i H. K., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi trošarinske obveze, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1315/22-7 od 19. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1315/22-7 od 19. rujna 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/19- 01/150, urbroj: 513-04-22-2 od 23. ožujka 2022., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-471-01/18-18/14, urbroj: 513-02-3005/1-19-23 od 2. siječnja 2019. Navedenim rješenjem točkom I. izreke društvu R. S. U P. d.o.o. utvrđena je obveza plaćanja iznosa od 73.440,00 kn na ime trošarine na energent OIL WFM 68 (antikorozivno sredstvo) iz tarifnog broja KN 27101991, na trošarinsku osnovicu od 24000 l, dok je točkom 5. izreke tužitelj utvrđen kao jamac platac navedene trošarinske obveze.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnome navodi da u konkretnom slučaju nije riječ o isporuci, niti prividnom pravom poslu s obzirom da je isporuka robe izvršena, te je dogovorena cijena plaćena. Smatra kako sama činjenica da je prvostupanjsko porezno tijelo eventualno utvrdilo zlouporabu prava u kretanju trošarinskih proizvoda kod društva R. S. U P. d.o.o. ili društva P. d.o.o., ne znači da je posao koji je tužitelj sklopio s društvom P. d.o.o. fiktivan, a još manje znači da je tužitelj znao ili morao znati za zlouporabu prava u kretanju trošarinskih proizvoda. Navodi da je preuzeo robu i isplatio isporučitelju ugovorenu cijenu pa smatra kako nema govora o fiktivnom pravnom poslu, a tužitelj nije bio dužan provjeravati dobavljača, niti mu je jasno na koji način je to trebao učiniti. Smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke navedene u članku 20.a Zakona o trošarinama pa iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja javnopravnih tijela da je društvo R. S. U P. d.o.o. u razdoblju od 1. siječnja do 21. prosinca 2017. nabavilo 24.000 litara naftnog derivata OIL-WFM 68 (antikorozivnog sredstva) od slovenskog društva T. d.o.o., radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, ali da prateća dokumentacija vezana za navedenu robu nije vjerodostojna. Zbog toga je utvrđeno da navedeno društvo nije ispunilo uvjete za zakonito postupanje s trošarinskom robom, te je navedeno društvo utvrđeno trošarinskim obveznikom sukladno odredbama članka 21. stavka 2. točke 3. i članka 25. stavka 1. točke 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16. – dalje: ZT).
7. Tužitelj ni svojim žalbenim navodima ne dovodi u pitanje utvrđenje trošarinske obveze navedenom društvu, međutim, smatra kako nije pravilno utvrđeno da bi tužitelj bio odgovoran kao jamac platac jer je robu stvarno primio i platio. Navedeni prigovor ne može se ocijeniti osnovanim.
8. Naime, odredbom članka 20.a stavka 3. i 4. ZT-a propisano je ako je osnova za utvrđivanje obveze obračunavanja i plaćanja trošarine zlouporaba prava u kretanju trošarinskih proizvoda i ako se s time u vezi utvrdi postojanje fiktivnog ili prividnog pravnog posla ili fiktivne isporuke, primitka ili kretanja trošarinskih proizvoda, tada je osnova za utvrđivanje trošarinske obveze fiktivni ili prividni pravni posao odnosno fiktivna isporuka, primitak ili kretanje trošarinskih proizvoda. Svaka osoba koja izravno ili neizravno sudjeluje u sklapanju ili izvršavanju takvih pravnih poslova odnosno isporukama, primitcima ili kretanjima trošarinskih proizvoda odgovara kao jamac platac za plaćanje nastale trošarinske obveze.
9. Slijedom navedene odredbe odgovornost tužitelja kao jamca platca pravilno je utvrđena budući da društvo R. S. U P. d.o.o. i društvo P. d.o.o., ne raspolažu valjanom dokumentacijom o primitku robe i daljnjem kretanju robe, a tužitelj je sudjelovao u predmetnom postupku trgovine naftnim derivatima. Tužitelj je, što ni sam ne spori, pristao na suradnju s društvom P. d.o.o. s kojim do tada nije poslovao, uz znatno povoljniju cijenu pa je s obzirom na te okolnosti trebao provjeriti vjerodostojnost dokumentacije robe na koju se odnosi poslovna suradnja i status navedenog društva, trgovca trošarinskim proizvodima, a što je propustio učiniti. Slijedom navedenog, javnopravna tijela i prvostupanjski sud imali su osnove za zaključak da tužitelj ne može od sebe otkloniti jamstvenu odgovornost za predmetnu trošarinsku obvezu u smislu odredbe članka 20.a stavka 3. i 4. ZT-a.
10. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari pa je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
11. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu ne pripadaju mu troškovi za sastav žalbe temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 10. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
