Poslovni broj: Usž-4038/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Marković, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. C. iz Z., zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. V., M. I., I. B. K., V. V. i A. A., iz P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-627/2022-7 od 19. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-627/2022-7 od 19. kolovoza 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/21- 01/1080, urbroj: 513-04-22-3 od 16. ožujka 2022., i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područni ured P., Ispostave R., klasa: UP/I- 410-20/2019-001/00440, urbroj: 513-007-18-04-2020-0007 od 15. rujna 2020. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika točkom II. izreke odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostave R., klasa: UP/I-410-20/2019-01/440, urbroj: 513-007- 18-04-20200-007 od 15. rujna 2020., kojim je tužitelju utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem od 18. lipnja 2019. u iznosu od 15.402.945,51 kn, te je na razliku osnovice razrezan porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 462.088,36 kn.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnome ističe kako prvostupanjski sud nije cijenio njegove dokaze, a posebno procjenu tržišne vrijednosti nekretnine izrađenu od stalnog sudskog vještaka R. M., dipl. ing. arh., čime je povrijedio odredbu članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članak 9. stavak 1., 2. i 3. Zakona o porezu na promet nekretnina, budući da tržišnu vrijednost nekretnine nije utvrdio u trenutku nastanka porezne obveze, već je prihvatio procijenjenu vrijednost nekretnine od strane poreznih tijela, koja procjena se ne temelji na vrijednosti nekretnine na dan nastanka porezne obveze nego na neki nepoznati dan. Nadalje ističe da prvostupanjski sud i porezna tijela nisu primijenili niti jedno od dokaznih sredstava navedenih u članku 77. Općeg poreznog zakona, dok su tužiteljev dokaz potpuno zanemarili. Tužitelj napominje kako se tržišna vrijednost nikako ne može prosuđivati temeljem podataka iz financijskih izvještaja odnosno podataka iz bruto bilance društva O. d.o.o., koji podaci su irelevantni jer predstavljaju knjigovodstvene elemente koji ne odražavaju tržišno stanje nekretnine (pri čemu se 2007. i 2019. godina ne mogu smatrati približno istim vremenskim razdobljem), a niti je vidljivo u koje je to podatke o kretanju cijena porezno tijelo izvršilo uvid. Ističe da je imao legitimna očekivanja da će njegova obveza biti utvrđena na temelju dokaza koji prileže spisu, i uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina, što je u konkretnom slučaju izostalo. Smatra da je osporenom presudom povrijeđeno načelo zakonitosti, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo utvrđivanja materijalne istine kao i njegova ustavna i konvencijska prava. Iz navedenih razloga predlaže ovome Sudu da usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, te sam riješi stvar na način da poništi točku II. osporenog rješenja, usvoji žalbu, poništi prvostupanjsko rješenje i naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21 dalje: ZUS), u dijelu u kojom je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava i razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud održao je raspravu čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dao mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu tuženika i sudskom spisu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 115/16. i 106/18.) propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnina u trenutku nastanka porezne obveze. Odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koji daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Odredbom stavka 3. propisano je da se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i slično.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju privremenim poreznim rješenjem od 18. lipnja 2019. na osnovicu od 1.143.505 kn, utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 34.305,15 kn na temelju isprave o stjecanju, Ugovora o kupoprodaji od 3. svibnja 2019. kojim je ostvaren promet nekretnina između tužitelja i društva O. d.o.o. Z.

10. U postupku naknadne provjere propisane člankom 24. Zakona o porezu na promet nekretnina, prvostupanjsko porezno tijelo pozvalo je tužitelja da sudjeluje u postupku, dok se tužitelj pozivu nije odazvao. U provedenom postupku utvrđena je razliku u vrijednosti porezne osnovice na temelju dostupnih podataka iz Informacijskog sustava Porezne uprave i temeljem kupoprodajne cijene prilikom nabave iste nekretnine u 2007., čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 15.361.500,00 kn. Naime, trgovačko društvo O. d.o.o. predmetnu nekretninu je steklo temeljem Ugovora o kupoprodaji od 12. prosinca 2007. od prodavatelja I. P. za naprijed navedeni iznos, dok iz bruto bilance trgovačkog društva O. d.o.o. za 2019. proizlazi da je vrijednost tih nekretnina naznačena u iznosu od 16.546.450,51 kn, a u bilanci je evidentirana obveze prema tužitelju, ujedno i osnivača društva u iznosu od 16.670.734,38 kn. Slijedom navedenih podataka utvrđeno je da iznos kupoprodajne cijene ne odgovara ukupnom iznosu naknade koju je tužitelj platio za predmetnu nekretninu.

11. Navedena utvrđenja prvostupanjskog poreznog tijela prihvatio je tuženik i prvostupanjski sud. Tužitelj i u žalbi ponavlja kako porezna tijela nisu cijenila nalaz stalnog sudskog vještaka R. M. iz prosinca 2016. koji potvrđuje njegove navode da je za kupnju nekretnina isplatio prodavatelju samo iznos naveden u ugovoru, a koji iznos odgovara iznosu na koji su nekretnine procijenjene od strane stalnog sudskog vještaka. Pravilno navodi prvostupanjski sud da su porezna tijela slobodna u izboru dokaznih sredstava koji mogu poslužiti za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja pa time što je prvostupanjsko porezno tijelo pri utvrđivanju činjeničnog stanja pošlo od podataka iz vlastitih evidencija i knjigovodstvene dokumentacije društva prodavatelja, iz kojih je bilo moguće nedvojbeno utvrditi vrijednost predmetnih nekretnina, nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjska presuda ne može se ocijeniti nezakonitom iz razloga koje tužitelj navodi u žalbi, te se ne nalaze osnovanim ni općeniti prigovori tužitelja o povredi ustavnih i konvencijskih prava.

13. Slijedom svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne nalaze osnovanim pa je trebalo temeljem članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 10. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.