Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-976/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: …, Z., , Područna služba u V., protiv tužene C. o. d.d., OIB: …, Z., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. Ć. i Š. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-126/2019-12 od 25. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Žalba tužene se prihvaća te se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-126/2019-12 od 25. kolovoza 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je :

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d., OIB: …, Z., isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: …, Z., A., iznos od 10.961,40 kn (deset tisuća devetsto šezdeset jednu kunu i četrdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. listopada 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Error! No text of specified style in document. 2. Protiv te odluke tuženica je izjavila pravodobnu i dopuštenu žalbu i to iz žalbenog razloga bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku -„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), te se traži da se žalba prihvati i ukine pobijana odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno preinači na način da se odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz donošenje odluke o troškovima s tim da su zatraženi i troškovi žalbe.

3. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 10.961,40 kuna sa zateznim kamatama koju štetu je tužitelj pretrpio plaćanjem invalidske mirovine I. M. u razdoblju od 1. siječnja do 30. lipnja 2018.

6. U postupku red prvostupanjskim sudom nespornim je utvrđeno da je tužiteljev osiguranik I. M. stradao u prometnoj nesreći 27. siječnja 1980., da je za tu prometnu nesreću proglašen krivim vozač vozila P. S. presudom prvostupanjskog suda K- 197/80 od 24. rujna 1980., a koje vozilo je bilo osigurano kod tužene, te da je zbog posljedice te nesreće priznato pravo na invalidsku mirovinu I. M. i to rješenjem tužitelja od 17. lipnja 1999. i počev od 1. siječnja 1999.

7. Dalje, u postupku pred prvostupanjskim sudom bilo je sporno da li utuženi iznos predstavlja stvarnu štetu koje je tužitelju nastala s obzirom da je tužiteljev osiguranik navršio 65 godina života (tužiteljev osiguranik je rođen 14. srpnja 1946., a umro je 5. lipnja 2018.) pa je u tom smislu i sporno predstavlja li stvarnu štetu razlika između invalidske i starosne mirovine, ako bi invalidska mirovina bila veća, te koje je pravo mjerodavno kod sukcesivnih mjesečnih isplata štete (invalidske mirovine).

8. Prvostupanjski sud a prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelja sporni pravni odnos razriješio je primjenom odredbe članka 161. stavka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju -"Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, s tim da je nakon donošenja pobijane odluke ovaj Zakon izmijenjen i dopunjen – "Narodne novine", broj 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku kojom je propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koje se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Prvostupanjski sud smatra da je tužena u obvezi naknaditi tužitelju tu štetu, iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju jer je osiguranik tužitelja ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedice prometne nesreće koju je skrivilo vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika tako da je ista i odgovorna za štetu koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine i to u punom iznosu odnosno ukupni iznos koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime invalidske mirovine do njegove smrti. Dakle prvostupanjski sud

Error! No text of specified style in document. smatra da je obveza tužene da naknadi štetu tužitelju u punom iznosu invalidske mirovine koju je isplatio, neovisno o tome da li je osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

9. No, prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravateljeva štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 –dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Pri tome svakako treba uzeti u obzir da se tuženo društvo bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom slučaju upravo se radi o obveznom osiguranju u prometu.

10. Stoga tužena a kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tužene proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tužena može odgovarati samo u okviru odredbi Zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (dakako kada su za to ispunjenje propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavak 1. ZOOP, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cijenicima premija za osiguranje.

11. Dakle, tužena kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju prema odredbama ZOOP, a kojim odredbama je uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

12. Prema tome u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbe ZOOP i to članka 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, a to znači da prema citiranom članku ZOOP obveze tužene kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti, pa je stoga radi pravilne primjene materijalnog prava trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Ovo pravno shvaćanje glede ove pravne stvari zauzeto je i u odluci-rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Error! No text of specified style in document.

14. S obzirom na sve navedeno a zbog pogrešno pravnog pristupa u primjeni relevantnog materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini štete nije utvrđeno relevantno činjenično stanje. Za dodati je da je u pravu žalba da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužena odustala od provođenja financijskog vještačenja, koje je još predloženo u odgovoru na tužbu) a sve kako bi se utvrdilo kolika bi bila eventualna razlika između invalidske i pretpostavljene starosne mirovine.

15. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, a tužena je zatražila trošak žalbe, to će se o tom trošku odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP) te je odlučeno kao u točki II izreke.

15. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I temeljem članka 370. ZPP.

Dubrovnik, 10. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović