Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijek

a

Poslovni broj: Gž-1617/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Ž. D. iz Z., I. OIB…., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženica 1. T. D. iz Z., OIB …. i 2. L. D. iz Z., OIB …., koje zastupa punomoćnica B. K.-Z., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženica podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12166/2009 od 8. rujna 2022., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženica i ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12166/2009 od 8. rujna 2022. u točki I. i IV. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke proglašena je nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditeljica, ovdje tuženica T. D. i L. D. protiv ovdje tužitelja u predmetu Ipl-2320/97 (sada predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu PuOvr- 10709/15) radi plaćanja uzdržavanja za razdoblje od 22. siječnja 1997. do 10. prosinca 2007. za iznos od 11.076,31 eura/83.454,51 kuna. Točkom II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe preko iznosa od 11.076,31 eura/ 83.454,51 kuna do zatraženog iznosa od 40.007,68 eura/ 301.437,88 kuna. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od po 13.906,07 eura/ 104.775,30 kuna od svake tuženice s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv točke I. i IV. izreke prvostupanjske presude žalbu su podnijele tuženice, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženicama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj Ipl-2320/97 (sada predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj PuOvr-10709/15) za iznos od ukupno 301.437,88 kuna za razdoblje od 22. siječnja 1997. do 10. prosinca 2007., kao i zahtjev za isplatu iznosa od po 13.906,07 eura/ 104.775,30 kuna od svake tuženice s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tuženice žalbom ne konkretiziraju počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo pozivaju na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da su tuženice 18. studenoga 1997. pokrenule ovrhu protiv ovdje tužitelja na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-79/97 od 18. lipnja 1997., radi naplate dospjelih i budućih mjesečnih iznosa uzdržavanja za razdoblje od siječnja 1997. pa nadalje te da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ipl-2320/97 od 10. ožujka 1998. određena ovrha na plaći tuženika. Također, nesporno je da je tužitelj u ovršnom postupku podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi navodeći da je namirio tražbine tuženica, te je pravomoćnim rješenjem ovršnog suda od 1. prosinca 2009. upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za iznos od ukupno 40.007,68 eura/301.437,88 kuna za razdoblje od 22.siječnja 1997. do 31. prosinca 2007., a nakon što je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tužitelj za to razdoblje duguje tuženicama navedeni iznos.

7.1. Nadalje, nije sporno da je tuženik ovršnom ispravom na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi obvezan doprinositi za uzdržavanje tužiteljica za razdoblje od 22. siječnja 1997. do 18. lipnja 1997. iznos od po 124,76 eura/940,00 kuna mjesečno svakoj, a od 19. lipnja 1997. pa ubuduće 20% primanja koja mjesečno ostvaruje, kao i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1252/98 od 25. siječnja 2000. smanjen doprinos za uzdržavanje te je tužitelj obvezan doprinositi od 22. listopada 1998. do 25. siječnja 2000. iznos od po 111,93 eura/843,35 kuna mjesečno, a od 26. siječnja 2000. pa ubuduće po 15% plaće mjesečno za svaku tužiteljicu.

7.2. Također, nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju od 22. siječnja 1997. do 31. prosinca 2007. plaćao određene iznose na ime doprinosa za uzdržavanje tužiteljica.

8. Sporno je među strankama da li je tuženik za razdoblje od 22. siječnja 1997. do 31. prosinca 2007. namirio tražbine tužiteljica u iznosu od ukupno 40.007,68 eura/301.437,88 kuna te posljedično tome da li je za taj iznos ovrha nedopuštena. Naime, u ovoj fazi postupka sporna je visina doprinosa za uzdržavanje koji je tužitelj bio dužan plaćati tužiteljicama za vrijeme dok je bio vojni izaslanik u Republici Sloveniji od srpnja 2000. do prosinca 2004.. Tužitelj tvrdi da visinu iznosa uzdržavanja za to razdoblje treba utvrditi na temelju plaće na koju su plaćani doprinosi (iznos od 1.325,58 eura/9.987,57 kuna), a ne isplaćene neto plaće i dodataka plaći (dodatak na kategoriju važnosti predstavništva, dodatak za suprugu i dodatak za djecu), dok tuženice tvrde da je visinu uzdržavanja potrebo utvrditi na cjelokupnu neto isplaćenu plaću tužitelju (sa svim dodacima).

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka kojim je visina duga tužitelja utvrđena na temelju njegove neto plaće prikazane u isplatnim listama i obračunima plaća te mirovine, odnosno za sporno razdoblje dok je tužitelj bio vojni izaslanik prema osnovici na koju su tužitelju prema isplatnim listama obračunavani porezi i doprinosi, a s obzirom da u tu osnovicu nisu uključeni dodaci za suprugu i djecu, utvrđuje da dugovanje tužitelja za utuženo razdoblje od 22. siječnja 1997. do 10. prosinca 2007. iznosi ukupno 28.931,37 eura/217.983,37 kuna.

9.1. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 48. u vezi s čl. 46. st.2. toč.7.Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08. i 139/10., dalje: OZ/96) zauzima stav da je ovrha preko iznosa od 28.931,37 eura/217.983,37 kuna pa do iznosa od 40.007,68 eura/301.437,88 kuna odnosno za iznos od 11.076,31 eura/83.454,51 kuna nedopuštena, slijedom čega u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, a u preostalom dijelu taj zahtjev odbija kao neosnovan.

10. Također, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od po 13.906,07 eura/ 104.775,30 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 4. ZPP-a pa cijeneći uspjeh stranaka sporu odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

12. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da visinu dugovanja tužitelja s osnove doprinosa za uzdržavanje tuženica za razdoblje dok je bio vojni izaslanik u Republici Sloveniji treba utvrditi prema osnovici na koju su tužitelju obračunavani porezi i doprinosi. Naime, tužitelj je za to razdoblje ovršnom ispravom-pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1252/98 od 25. siječnja 2000. obvezan doprinositi za uzdržavanje tuženica mjesečni iznos u visini od po 15% njegove plaće, slijedom čega visinu dužnog doprinosa za uzdržavanje valja utvrditi na temelju stvarno ostvarene neto plaće tužitelja, a ne na temelju osnovice na koju su obračunati porezi i doprinosi.

14. Plaća tužitelja kao vojnog izaslanika u spornom periodu od srpnja 2000. do prosinca 2004. bila je regulirana Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 23/95., 33/95., 33/95., 105/99., 128/99., 33/02., dalje: ZSOSRH/95) odnosno Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09., 73/13., dalje: ZSOSRH/02) i podzakonskim propisima donesenim na temelju tih Zakona i to Pravilnikom o plaćama, drugim naknadama i pravima vojnih izaslanika te drugih članova vojnih izaslanstava, te o pravima supružnika i članova uže obitelji od 25. srpnja 1997., urbroj: 512-01-97-1882., Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika, klasa: 023-03/01-02/02, urbroj: 512-01-01-8 od 5. veljače 2001., Pravilnikom o dopunama, klasa: 023-03/02-02/2, urbroj: 512-01-02-3 od 11. veljače 2002. i Odlukom ministra obrane urbroj: 512-01-99-1774 od 11. studenoga 1999., te Pravilnikom o mjerilima za određivanje plaće vojnodiplomatskim osobama, osobama upućenim na rad u međunarodne organizacije, administrativno-tehničkom osoblju, odnosno nediplomatskom osoblju te članovima njihove uže obitelji ("Narodne novine" br. 125/03., 61/07., 90/08., 32/13., 125/17., dalje: Pravilnik/03).

15. Sukladno čl. 138. i čl. 144. ZSOSRH/95 odnosno čl. 169. i čl. 173. ZSOSRH/02 te čl. 1. i čl. 2. Pravilnika/03, vojni izaslanici imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i ostale naknade u skladu s odredbama Pravilnika, s time da rješenje o plaći i dodacima na plaću donosi ministar obrane.

15.1. Prema čl.3. u vezi s čl. 1.st.2. Pravilnika/03, plaću vojnog izaslanika čini zbroj umnoška koeficijenta polazne osnovice složenosti poslova prema vojno-diplomatskim i ostalim zvanjima vojno diplomatske osobe (prilog I.) i devizne vrijednosti koeficijenta s koeficijentom troškova života u zemlji primateljici utvrđenim na temelju službenih statističkih podataka Ujedinjenih naroda - koji se objavljuju i usklađuju jednom godišnje (prilog II.) i umnoška koeficijenta polazne osnovice složenosti poslova prema vojno-diplomatskim i ostalim zvanjima VDO-a (prilog I.) i devizne vrijednosti koeficijenta s postotkom na kategoriju važnosti predstavništva u inozemstvu (prilog III.). Deviznu vrijednost koeficijenta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Vlada Republike Hrvatske u skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanjskih poslova. Prilozi I., II. i III. iz stavka 1. ovoga članka sastavni su dijelovi ovoga Pravilnika.

15.2. Prema čl. 5. st. 1. u vezi s čl. 1. st.2. Pravilnika/03, dodaci na koje ima pravo vojni izaslanik su dodatak na supružnika radi obnašanja diplomatskih aktivnosti, dodatak na dijete, dodatak na posebne uvjete života i rada u zemlji primateljici i ostali dodaci.

15.3. Prema čl. 6. u vezi s čl. 1. st. 2. Pravilnika/03, vojni izaslanik ima pravo na dodatak na supružnika koji s njim živi u zemlji primateljici radi obnašanja diplomatskih i protokolarnih aktivnosti (st.1.), s time da pravo na dodatak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje načelnik službe čijem organizacijskom sastavu vojni izaslanik pripada, na temelju pisane izjave vojnog izaslanika o dolasku supružnika u zemlju primateljicu te se isplaćuje vojnom izaslaniku za vrijeme boravka supružnika u zemlji primateljici.

15.4. Prema čl. 7. u vezi s čl. 1. st.2. Pravilnika/03, vojni izaslanik je dužan izvijestiti načelnika nadležne službe o datumu odlaska supružnika iz zemlje primateljice (st.1.) Vojni izaslanik gubi pravo iz članka 6. ovoga Pravilnika ako supružnik boravi izvan zemlje primateljice dulje od 60 dana u godini (st.2.).Ukoliko supružnik prigodno ne sudjeluje u diplomatskim i vojno-diplomatskim aktivnostima ili ako se zaposli u zemlji primateljici, dodatak se obustavlja (st.3.).

15.5. Prema čl. 9. st.1. u vezi s čl. 1. st.2. Pravilnika/03, vojnom izaslaniku pripada dodatak na dijete ako dijete boravi s njim u zemlji primateljici.

16. Sukladno prethodno navedenim odredbama ZSOSRH/95 i ZSOSRH/02 te Pravilnika/03, proizlazi da plaću tužitelja kao vojnog izaslanika predstavlja iznos utvrđen na temelju mjerila propisanih podzakonskim propisima, između ostalog u spornom razdoblju mjerila iz čl. 3. Pravilnika/03, koji je stupio na snagu 10. kolovoza 2003., dok dodaci na supružnika i dodaci na djecu iz čl. 5. Pravilnika/03 ne čine dio plaće. Na takav zaključak upućuju i odredbe čl. 6. st.1. i čl. 7. Pravilnika/03 iz kojih proizlazi da je dodatak za supružnika namijenjen njegovom prigodnom sudjelovanju u diplomatskim, protokolarnim i vojno-diplomatskim aktivnostima, dok iz odredbi čl. 9. st. 3. i čl. 10. Pravilnika/03 proizlazi da je dodatak za dijete namijenjen odgovarajućoj skrbi o djetetu koje boravi sa njime u inozemstvu, dakle da je riječ o dodacima koji služe pokriću određenih troškova supružnika i djeteta povezanih sa njihovim boravkom sa vojnim izaslanikom u inozemstvu.

17. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio da li je tužitelj namirio obvezu plaćanja doprinosa za uzdržavanje tuženica uzevši u obzir njegovu neto plaću utvrđenu sukladno prethodno navedenim zakonskim i podzakonskim propisima za sporno razdoblje od srpnja 2000. do prosinca 2004. dok je bio vojni izaslanik u Republici Sloveniji, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će sukladno prethodno izraženom pravnom stavu ovog suda, upotpuniti činjenično stanje na način da će obvezu tužitelja s osnove uzdržavanja tuženica u spornom razdoblju od srpnja 2000. do prosinca 2004. utvrditi na temelju neto plaće tužitelja utvrđene sukladno navedenim zakonskim i podzakonskim propisima, pri čemu će između ostalog, cijeniti i ovršnom spisu priloženu dokumentaciju o plaći i dodacima na plaću tužitelja (kartica djelatnika, obračune plaće Ministarstva obrane i rješenja ministra obrane o plaći tužitelja te rješenja o dodacima za suprugu i dodacima za djecu), kao i dopis Ministarstva obrane od 26. listopada 2004. sa podacima o plaći i dodacima za suprugu i djecu, a po potrebi pribaviti će od Ministarstva obrane Republike Hrvatske kao mjerodavno pravo podzakonske akte koji su bili na snazi u dijelu spornog razdoblja tj. prije 10. kolovoza 2003. kada je stupio na snagu Pravilnik/03 i to Pravilnik o plaćama, drugim naknadama i pravima vojnih izaslanika te drugih članova vojnih izaslanstava, te o pravima supružnika i članova uže obitelji od 25. srpnja 1997., urbroj: 512-01-97- 1882., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika, klasa: 023-03/01-02/02, urbroj: 512-01-01-8 od 5. veljače 2001., Pravilnik o dopunama, klasa: 023-03/02-02/2, urbroj: 512-01-02-3 od 11. veljače 2002. i Odluku ministra obrane urbroj: 512-01-99- 1774 od 11. studenoga 1999., s obzirom da isti nisu javno objavljeni, te potom utvrditi da li je tužitelj ispunio svoju obvezu plaćanja doprinosa za uzdržavanje tuženica u utuženom razdoblju od 22. siječnja 1997. do 10. prosinca 2007. i u kojem iznosu, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o meritumu spora i troškovima cijelog postupka.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženica, kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. i IV. izreke) te predmet vratiti na ponovno suđenje, kao u izreci.

20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao novčane iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro=7.53450 kuna).

21. Prvostupanjska presuda u točki II. i III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 10. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan