REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 47 Pž-3709/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TONIJA MATAIJE iz Bribira, Štale 92, OIB 48987821476, vlasnik obrta „Autoprijevoz - Građevinski iskopi“, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o., Rijeka, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika LUJE d.d. Kostrena, Paveki 1, OIB 44354247337, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, V. Nazora 3, radi isplate iznosa od 16.537,26 EUR / 124.600,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-327/2021-14 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-327/2021-14 od 14. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Rijeci održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva iz Rijeke poslovni broj Ovrv-747/2021 od 17. kolovoza 2021. kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 124.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od dospijeća do isplate i nastali trošak ovršnog postupka od 4.370,00 kn s kamatama. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.096,00 kn.
2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tuženik dužan tužitelju platiti neplaćenu naknadu za izvedene radove i pružene usluge prijevoza (čl. 590. i 661. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).
3. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači. Tuženik smatra da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), jer je nerazumljiva i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tako prvostupanjski sud propušta navesti da su poslovne knjige tuženika svedene na nulu, što znači da su sve obveze po izdanim i evidentiranim računima plaćene. Nadalje, tuženik je u bitnome tvrdio da radovi nisu izvedeni u opsegu kako je u računima naznačeno ili da uopće nisu izvedeni, zatim da je prvostupanjski sud propustio pozorno analizirati dokaze pa nije jasno kako je zaključio o količini i vrsti radova, nije uzeo u obzir da su se radovi odvijali i nakon utuženog razdoblja niti da je među strankama ostvaren promet od preko 1.500.000,00 kn. To znači da su stranke očito imale jasan i prema pravilima dobrih gospodarstvenika uređeni poslovni odnos i nisu imale problema oko usuglašavanja radnih naloga i otpremnica, izdavanja računa i plaćanja, sve do spornih računa koji tuženiku nisu dostavljeni i nisu imali uredne priloge. Za njih je tuženik saznao tek u rujnu i listopadu 2020. i travnju 2021. kako proizlazi iz mail korespondencije. Sud je propustio uzeti u obzir provedeni porezni nadzor nad tuženikom i činjenicu da tuženik nije evidentirao račune niti koristio predporez. Slijedom svega smatra da je sud paušalno obrazložio presudu i bez valjane ocjene dokaza donio odluku.
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
7. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku, utemeljenu na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza. Obrazloženje pobijane presude je jasno i potkrijepljeno sadržajem izvedenih dokaza, a prvostupanjski sud nije počinio povredu odredaba parničnog postupka na koju tuženik u žalbi posebno upućuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Tuženik u žalbi iznosi svoje viđenje rezultata izvedenih dokaza, očito uslijed nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda. No, prvostupanjski je sud valjano ispitao osnovanost tužiteljevih tvrdnji i tuženikovih prigovora, te za svoje zaključke iznio valjane razloge i detaljno ih obrazložio.
8. Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje plaćanje računa koje je tuženiku ispostavio za uslugu rada rovokopača za potrebe gradilišta, za uslugu prijevoza materijala i prijevoza jalovine, u razdoblju od studenoga 2019. do travnja 2020. godine. Stranke su nesporno prije tog razdoblja poslovno surađivale i bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu u kojem je tužitelj tuženiku pružao navedene usluge, odnosno obavljao radove rovokopačem, prijevoz materijala i jalovine unutar i izvan gradilišta. Riječ je o radovima koje je tužitelj obavljao u Autokampu Klenovica.
9. Cijeneći međusobno suprotstavljene tvrdnje stranaka, od odlučnog je značaja bilo ispitati je li tužitelj tuženiku pružio fakturirane usluge u spornom razdoblju, sve s obzirom na to da uz račune on nije dostavio i popratnu dokumentaciju (radni nalog, otpremnicu i sl.). Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je to ujedno ključni razlog osporavanja sporne obveze.
10. Rezultati izvedenih dokaza daju uporišta za zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, što presudu čini pravilnom i zakonitom, a tuženikovo osporavanje neosnovanim. Naime, u izostanku materijalnih dokaza i relevantne dokumentacije, prvostupanjski je sud odlučio saslušati sudionike spornog poslovnog odnosa. Te je dokaze pravilno ocijenio, kako svaki zasebno tako i u njihovoj ukupnosti. Ocjenom iskaza tužitelja, tuženikovog zastupnika po zakonu i svjedoka, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu (čl. 590. ZOO-a) i ugovora o prijevozu (čl. 661. ZOO-a). Iz iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu doista ne proizlazi osporavanje odlučne činjenice da je tužitelj tuženiku pružio fakturiranu uslugu, već da je osporavanje usmjereno na izostanak odgovarajuće dokumentacije; upravo je iz tog razloga prvostupanjski sud pravilno i odlučio izvesti personalne dokaze i saslušanjem sudionika spornog poslovnog odnosa odlučiti o tužbenom zahtjevu. O tome da su sporni radovi izvedeni prvostupanjski je sud zaključio na osnovi međusobno suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja koji su za razliku od tuženikovog zastupnika po zakonu, posvjedočili o odlučnim činjenicama da je tužitelj izveo sporne radove, odnosno usluge. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i to da suprotno iskazu tuženikovog zastupnika po zakonu, plaćanje cijene ovisi o tome je li rad izveden i usluga pružena, a ne o tome postoji li dokumentacija za tu uslugu.
11. Pravno odlučne činjenice mogu se, u načelu, dokazivati svim mogućim dokaznim sredstvima, na temelju kojih se sud može obavijestiti o tim činjenicama. Sud u pravilu nije zakonom ograničen u izboru dokaznih sredstava niti je određen redoslijed izvođenja dokaza. Također ne postoje zakonska pravila o klasifikaciji dokazne snage pojedinog dokaznog sredstva. Među dokaznim sredstvima kojima je moguće utvrditi odlučne činjenice, Zakon o parničnom postupku navodi neka konkretna sredstva: stvarna (isprave i predmeti uviđaja) i osobna (svjedoci, vještaci, tumači i stranke), čime lista dokaznih sredstava nije ograničena. Dakle, iskaz stranke ili svjedoka dopušteno je dokazno sredstvo pa tako i radi utvrđivanja činjenice jesu li sporni radovi izvedeni i usluge pružene, budući da se ta okolnost ne treba dokazivati isključivo i samo knjigovodstvenim i drugim pisanim ispravama.
12. Konačno, sama činjenica što tuženik po spornim računima nije koristio pravo na odbitak pretporeza, ne znači da usluga koja je tim računima fakturirana ne postoji. Odredbom čl. 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno (st. 1.). Dakle, zakonom je propisana oboriva zakonska presumpcija o postojanju konkretne sporne tražbine, ako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza. Budući da tuženik nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza, u ovom slučaju nije primjenjiva oboriva zakonska presumpcija, već je tužitelj morao dokazati utuženu tražbinu, a obveza je prvostupanjskog suda cijeniti sve dokaze u spisu. Tužitelj je tražbinu dokazao, a prvostupanjski je sud cijenio sve dokaze i za to iznio valjane zaključke.
13. Slijedom svega navedenog, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za plaćanje fakturirane usluge (čl. 590. i 661. st. 1. ZOO-a) i odbijanjem neosnovane žalbe, pobijanu presudu potvrđuje (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
14. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu presude iskazani u valuti EUR i kn primjenom fiksnog tečaja konverzije, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), čl. 43. i 48.
Zagreb, 10. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: 9-30858-85329
Kontrolni broj: 05b1d-4d9cb-52109
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
