Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 5 P-48/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu pojedincu, Kseniji Flack-Makitan, u parničnom postupku tužitelja CONING d.d. u stečaju, A. Šenoe 4-6, Varaždin, OIB: 49557976962, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika CENTAR BANKA d.d. u stečaju, Heinzelova 47A, Zagreb, OIB: 89296739230, kojeg zastupa stečajni upravitelj Damir Mikić iz Zagreba, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 3.031.909,69 eura[1] / 22.843.923,58 kn, nakon glavne rasprave održane 28. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog stečajnog upravitelja tuženika, na ročištu za objavu 10. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja CONING d.d. u stečaju, A. Šenoe 4-6, Varaždin, OIB: 49557976962, podnesena u ovome predmetu.

II. Tuženik CENTAR BANKA d.d. u stečaju, Heinzelova 47A, Zagreb, OIB: 89296739230, je dužan tužitelju CONING d.d. u stečaju, A. Šenoe 4-6, Varaždin, OIB: 49557976962, nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 125.754,85 eura[1] / 947.499,92 kn u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška ovog postupka u iznosu od 87.762,94 eura[1] / 661.249,87 kn odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj CONING d.d. u stečaju, Varaždin je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika CENTAR BANKE d.d. u stečaju, Zagreb, radi utvrđenja da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 22.843.923,58 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda prijavljena u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom kod ovog suda u predmetu poslovni broj St-997/2016.

2. U tužbi tužitelj navodi sljedeće:

-da je rješenjem ovog suda od 12. studenog 2018., poslovni broj St-997/2016-

111 upućena stečajna upraviteljica tužitelja da pokrene parnicu protiv tuženika za prijavljenu tražbinu u iznosu od 22.843.923,58 kn na temelju pravnih osnova:

1. Ugovor o davanju garancije broj 333/2012 sklopljen 20.06.2012. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 17.608.340,27 kuna od čega glavnice 10.765.131,17 kuna, kamate 6.485.104,80 kuna te 351.826,80 kn naknada i 6.277,50 kuna troška,

2. Ugovor o davanju garancije broj 908/2014 sklopljen 08.11.2011. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 797.541,41 kuna od čega glavnice 483.167,50 kuna, kamate 289.186,90 kuna te 24.984,51 kn naknada i 202,50

kuna troška,

3. Ugovor broj 76 671 434 3 o korištenju business Mastercard kreditne kartice od 12.10.2004. temeljem koje je prijavljen iznos od 915,56 kuna s osnova zakonske zatezne kamate,

4. Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 15/2012 zaključen 12.01.2012. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 5.122,44 kuna s osnova zakonske zatezne

kamate,

5. Ugovor o davanju garancije broj 1211/2010 od 07.12.2010. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 6.846,08 kuna od čega 1.060,94 kuna kamate i 5.239,14 kuna naknade,

6. Ugovor o davanju garancije broj 429/2011 od 17.05.2011.godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 7.859,06 kuna od čega 1.982,96 kn kamate i 5.876,10 kn naknada,

7. Ugovor o davanju garancije broj 189/2012 od 10.04.2012. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 2.689,19 kuna od čega 597,78 kuna kamate i 2.091,41 kuna naknada,

8. Ugovor o davanju garancije broj 380/2012 od 10.07.2012. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 29,53 kuna s osnova zakonske zatezne kamate,

9. Ugovor o davanju garancije broj 530/2012 od 05.10.2012. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 3.525,70 kuna od čega 890,02 kuna kamate i 2.635,68 kuna naknada,

10. Ugovor o međusobnom poslovnom odnosu broj 571/2007 od 21.02.2007. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 6.509,49 kuna s osnova naknade,

11. Ugovor o obavljanju platnog prometa od 14.03.2002. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 59,18 kuna s osnova zatezne kamate,

12. Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 520/2012 zaključen 24.09.2012. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 1.889.581,58 kuna od čega 1.124.945,35

kuna glavnice, 10.780,04 kuna redovne kamate te 752.906,19 kuna,

13. Ugovor o davanju garancije broj 504/2011 od 05.06.2011. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 2.484.896,90 kuna od čega 1.482.061,48 kuna glavnice, 949.011,32 kn zatezne kamate te 53.824,10 kuna naknada,

14. Ugovor o davanju garancije broj 416/2011 od 10.05.2011. godine temeljem kojeg je prijavljen iznos od 28.918,37 kuna od čega 8.315,31 kn zatezne kamate te 20.603,06 kuna naknada,

15. Ugovor o otvaranju dokumentarnog akreditiva broj 432/2012 od 02.08.2012.

temeljem kojeg je prijavljen iznos tražbine od 1.087,82 kuna s osnova zakonske

zatezne kamate,

-da osporava tražbinu tuženika jer ista nije prijavljena u postupku predstečajne nagodbe koja je provedena nad tužiteljem, jer je dug obuhvaćen zastarom i nije dokazan u visini relevantnom dokumentacijom i dokazima o tome da je doista i

isplatio, kome i kada iznose ugovorenih garancija,

-glede zatezne kamate nije dostavljen obračun, ističe prigovor zastare,

-u odnosu na sve naknade iz ugovora o bankarskim garancijama ističe prigovor zastare i da nisu osnovana,

-da tuženik pored statusa razlučnog vjerovnika nije stečajni vjerovnik tužitelja jer je taj status izgubio nakon sklapanja predstečajne nagodbe i ovršne isprave su izgubile prema stečajnom dužniku pravni učinak naplate tražbine,

-da predstečajna nagodba utječe na pravo razlučnog vjerovnika da se nakon otvaranja stečajnog postupka namiruje sa drugim vjerovnicima koji su sudjelovali u tom postupku i tražbine su im bitno umanjene.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio sljedećem:

-vrijednosti predmeta spora jer se radi o tužbi radi utvrđenja, a ne isplate i da se prema stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u takvim slučajevima isti utvrđuje u iznosu od 50.000,00 kn radi smanjenja troškova vjerovnika,

-da je tužba tužitelja podnesena nakon roka,

-da je tuženik uredno prijavio tražbinu u postupku predstečajne nagodbe, no ista je utvrđena kao nepravovremena.

4. U ovom predmetu donesena je presuda 20. ožujka 2020., poslovni broj P- 30/2019-24 (list 405-409 spisa), no ova presuda je povodom izjavljene žalbe tuženika ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12.

prosinca 2022., poslovni broj Pž-1937/2020-5 i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u toj odluci naveo sljedeće:

-da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužba podnesena u roku iz čl. 267. st. 1. Stečajnog zakona računajući rok od osam dana od primitka drugostupanjske odluke,

-da je prilikom odlučivanja o troškovima postupka pravilno prvostupanjski sud uzimao kao vrijednost predmeta spora vrijednost osporene tražbine. U parnicama radi utvrđenja osporene tražbine tužbeni zahtjev odnosi se na

novčani iznos u iznosu osporene tražbine sukladno odredbi čl. 35. st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa se ne radi o nenovčanoj tražbini (tako i Vrhovni sud

Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revt-253/12 od 28. siječnja 2014.,

Revt-56/12 od 10. srpnja 2012. i Revt-70/12 od 10. srpnja 2012.),

-da je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 195. st. 2. Zakona o parničnom postupku, kada nije dopustio Adriatic Tourist Resorts d.o.o. stupanje

u parnicu umjesto tuženika jer tužitelj na to nije pristao,

-no, da stjecatelj tražbine u stečajnom postupku stupa u pravni položaj svoga prednika (čl. 146. Stečajnog zakona) i ako je tuženik svoju tražbinu otuđio valjanom ispravom to znači da je stjecatelj stupio u njegov pravni položaj u stečajnom postupku i da može povući prijavu tražbine. Dakle, iako stjecatelj tražbine ne može stupiti u ovu parnicu umjesto tuženika, on je ustupom tražbine postao vjerovnik osporene tražbine i ako je povukao prijavu tražbine, onda tužitelj više nema pravni interes za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine

za koju više ne postoji prijava u stečajnom postupku,

-da u tijeku postupka nije bila sporna činjenica da je predmetna tražbina tuženika na temelju Ugovora o ustupanju tražbine i prijenosu založnog prava od

30. listopada 2019. ustupljena društvu Quick Solution d.o.o., Zagreb (list 364- 367 spisa), te da je zatim društvo Quick Solution d.o.o., Zagreb tu istu tražbinu Ugovorom o ustupu potraživanja od 7. studenog 2019. (list 359-363 spisa)

ustupilo Adriatic Tourist Resorts d.o.o.,

-da je Adriatic Tourist Resorts d.o.o., kao novi vjerovnik osporene tražbine,

obavijestio podneskom od 10. veljače 2020. prvostupanjski sud da je povukao prijavu tražbine u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem

St-977/2016 (list 397 spisa). Međutim, iz spisa ne proizlazi da bi sud tu činjenicu prije donošenja pobijane odluke provjerio, a iz obrazloženja presude proizlazi da je upravo na toj činjenici prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi je li stjecatelj predmetne tražbine valjano povukao prijavu tražbine u stečajnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-977/2016, te donijeti novu, na

zakonu osnovanu odluku.

6. U ponovljenom postupku je sporno da li je trgovačko društvo Adriatic Tourist Resorts d.o.o., kao društvo kojem je ustupljena tražbina o kojoj se vodi ovaj spor valjano povukao prijavu tražbine u stečajnom postupku koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem St-977/2016.

7. Iako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci potvrdio da je sud donio pravilne zaključke i odluke glede vrijednosti predmeta ovog spora i pravovremenosti podnesene tužbe, s obzirom na to da je presuda ukinuta, ipak

je potrebno i u ovom obrazloženju iznijeti relevantne činjenice glede ova dva pitanja odnosno prigovora tuženika.

8. U svezi prigovora tuženika vrijednosti predmeta spora sud je utvrdio da s obzirom na to da se ovaj tužbeni zahtjev odnosi na određenu novčanu svotu

koja je navedena kao vrijednost predmeta spora u tužbi, u smislu čl. 35. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022; dalje u tekstu: ZPP) uzima se vrijednost glavnog zahtjeva, a to je iznos od 22.843.923,58 kn.

9. Valja navesti da je tuženik podneskom od 16. prosinca 2019. (list 347 spisa)

obavijestio sud da je novi tuženik preuzeo umjesto njega ovaj parnični postupak

i to QUICK SOLUTION d.o.o., Zagreb, Tošovac 1, na koje stupanje u parnicu tužitelj nije pristao, kako je to navedeno u podnesku od 17. prosinca 2019. (list 353 spisa).

10.Nakon toga je u spis dostavljen podnesak od 27. prosinca 2019. (list 358 spisa)

u kojem QUICK SOLUTION d.o.o., Zagreb, navodi da nema pravni interes niti legitimaciju za stupanje u ovu parnicu na mjesto tuženika jer je ustupio sa svim pravima, obvezama tražbinu prema tužitelju društvu Adriatic Tourist Resorts

d.o.o.

11.Punomoćnik Adriatic Tourist Resorts d.o.o. je u podnesku od 27. prosinca 2019.

(list 373 spisa) naveo da obavještava sud o promjeni na strani tuženika temeljem Ugovora o ustupanju tražbine i prijenosu založnog prava.

12.Punomoćnik tužitelja se u podnesku od 31. siječnja 2020. (list 392 spisa)

očitovao da se protivi i ovom stupanju u parnicu od strane Adriatic Tourist

Resorts d.o.o.

13.Članak 195. st. 1. i 2. ZPP propisuje da ako koja od stanaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama

dovrši, te da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može

stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

14.U konkretnom slučaju nije bilo potrebno donositi odluku o ovakvom stupanju u parnicu u odnosu na QUICK SOLUTION d.o.o., Zagreb jer se ovo društvo

očitovalo da nema pravni interes za stupanje u ovu parnicu, a niti je to zatražilo

u ovom postupku.

15.Glede stupanja u parnicu umjesto tuženika društva Adriatic Tourist Resorts

d.o.o. sud nije dopustio stupanje u parnicu ovog društva na mjesto tuženika jer se tužitelj određeno očitovao da ne pristaje na isto, radi čega je u skladu s čl. 195. ZPP sud donio o tome rješenje 20. ožujka 2020., poslovni broj P-30/2019-

24, koje je postalo pravomoćno, te je u daljnjem tijeku postupka tuženik i nadalje

CENTAR BANKA d.d. u stečaju.

16.Adriatic Tourist Resorts d.o.o. je u podnesku od 10. veljače 2020. (list 397 spisa)

obavijestio sud o tome da je 24. prosinca 2019. obavijestio tužitelja i sud o tome da povlači prijavu potraživanja, čije je osporavanje predmet ovog postupka.

17.Valja navesti i da nije osnovan prigovor tuženika glede nepravovremenosti ove tužbe, jer je odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je

odlučeno o žalbi tužitelja u stečajnom postupku koji se nad njime vodi, stavljena na e-Oglasnu ploču suda 6. veljače 2019., dakle dostavljena je tužitelju 14.

veljače 2019. koji je u roku od 8 dana, dakle pravodobno, podnio ovu tužbu sudu

21. veljače 2019., a što je sud utvrdio uvidom u e-Oglasnu ploču ovog suda, a ovaj zaključak suda potvrdio je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kako je to ranije navedeno.

18.Iz ugovora o ustupanju tražbine i prijenosu založnog prava od 30. listopada 2019. sklopljenog između tuženika i QUICK SOLUTION d.o.o., Zagreb,

razvidno je da je tuženik ustupio na to društvo tražbinu prijavljenu i utvrđenu u stečajnom postupku kod ovog suda poslovni broj St-997/2016 u iznosu od 22.843.923,58 kn sa pripadajućim sporednim pravima, te založnim pravom, te da je ta tražbina osporena.

19.Nadalje, iz ugovora od 7. studenog 2019. (list 378-391 spisa) utvrđeno je kako je QUICK SOLUTION d.o.o., Zagreb ustupio ovu istu tražbinu Adriatic Tourist

Resorts d.o.o., Zagreb, te da je to društvo suglasno preuzeti ovu parnicu u stanju u trenutku potpisa ovog ugovora.

20.U ovom slučaju potrebno je odvojiti pravni učinak nemogućnosti stupanja u ovu parnicu Adriatic Tourist Resorts d.o.o. u smislu čl. 195. ZPP od pravnih učinaka ugovora o ustupanju sporne tražbine koja je predmet ovog postupka.

21.Naime, s obzirom na to da je ovaj spor proizašao iz osporavanja tražbine tuženika u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem, te da je vjerovnik

sporne tražbine Adriatic Tourist Resorts d.o.o., dostavio ovom sudu podnesak kojim povlači prijavu potraživanja čije je osporavanje predmet ovog postupka, u smislu čl. 80. st. 1. i 84. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022, dalje u tekstu: ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a u to spada i ovlast da povuče prijavu tražbine koja je osporena.

22.Ovu činjenicu povlačenja predmetne prijave tražbine u stečajnom postupku koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem St-997/2016 sud je utvrdio u ponovljenom postupku, u skladu sa uputom Visokog trgovačkog suda Republike

Hrvatske uvidom u sljedeće dokaze iskopirane iz predmeta ovog suda poslovni broj St-997/2016:

-obavijest i ugovor o ustupu potraživanja od 7. studenog 2019. sklopljen između

Quick Solution d.o.o., Zagreb kao prenositelja i Adriatic Tourist Resorts d.o.o., kao stjecatelja (list 485-491 spisa) prema kojem prenositelj prenosi na

stjecatelja tražbine i založna prava koja ima prema Coning d.d. u stečaju, a kako su prijavljena i utvrđena u stečajnom postupku u iznosu od 22.843.923,58 kn sa svim pripadajućim sporednim pravima (kolateralima), te založnim pravom-

razlučnim pravom na nekretnini upisanoj u z.k.ul. 912, k.o. Trakošćan,

čkbr.8721, Hotel Trakošćan i dvorište ukupne površine 11067 m[2] ,

-u Ugovoru o ustupanju tražbine i prijenosu založnog (razlučnog) prava od 30. listopada 2019. (list 493-495 spisa) kojeg su sklopili tuženik kao ustupitelj tražbine i Quick solution d.o.o., Zagreb kao primatelj tražbine, navedeno je uz ostalo da se suglasno utvrđuje da je pred ovim sudom u cijelosti osporena tražbina "ustupitelja tražbine", iako je kao ustupitelj tražbine u ovom ugovoru naveden tuženik, pa bi iz toga proizlazilo da je raspolagao tražbinom kojom ne može raspolagati jer je tuženik stečajni dužnik, a ne vjerovnik osporene tražbine. Dalje je u tom ugovoru navedeno da je tražbina u iznosu od 22.843.923,58 kn osporena i da se u svezi toga vodi ovaj spor i da je ustupitelj tražbine u zakonom propisanom roku 10. kolovoza 2018. prijavio svoju tražbinu kao tražbinu II. višeg isplatnog reda i da je ista osporena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7317/18, te je stečajna upraviteljica Coning d.d. u stečaju upućena u parnicu,

-u stečajnom spisu koji se vodi nad tuženikom na ovom sudu pod poslovnim brojem St-997/2016 pod podbrojem 212 spisa, 27. prosinca 2019. zaprimljen je podnesak vjerovnika Adriatic Tourist Resorts d.o.o., zastupanog po punomoćniku Nikoli Berotiću, odvjetniku iz Zagreba u kojem taj vjerovnik navodi

da povlači prijavu potraživanja čije je osporavanje predmet postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem P-30/2019 (list 496

spisa).

23.Ovaj sud apsolutno prihvaća utvrđenje iz odluke Visokog trgovačkog suda

Republike Hrvatske donesene u ovome predmetu u dijelu u kojem se navodi da ako je vjerovnik osporene tražbine povukao prijavu tražbine, onda tužitelj više nema pravni interes za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine za koju više ne postoji prijava u stečajnom postupku.

24.Članak 187. st. 2. ZPP propisuje da se tužba za utvrđenje može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Članak 288. st. 2. ZPP propisuje da sud donosi rješenje o odbacivanju tužbe ako utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.

25.Pravni interes tužitelja kada se radi o tužbama na utvrđenje mora postojati ne samo u trenutku podnošenja tužbe, već i tijekom trajanja parničnog postupka.

Kako je prijava tražbine tuženika povučena u stečajnom postupku koji se vodi

nad tužiteljem, to više ne postoji na strani tužitelja pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka i meritorno odlučivanje o podnesenom tužbenom

zahtjevu za utvrđenje da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu

od 3.031.909,69 eura / 22.843.923,58 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda prijavljena u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem kod ovog suda u predmetu poslovni broj St-997/2016.

26.Radi navedenog sud je primjenom čl. 288. st. 2. ZPP odbacio podnesenu tužbu u ovome predmetu.

27.Sud zbog navedenog nije posebno ocjenjivao dokaze koje su parnične stranke dostavile u spis tijekom ovog postupka, a također je rješenjem 10. listopada 2019., poslovni broj P-30/2019-7 odbio dokazne prijedloge uvida u zemljišne knjige Općinskog suda u Ivancu za z.k.ul. 912, k.o. Trakošćan i spis Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7317/2018, kao i uvid u predstečajni spis

Financijske agencije nad tužiteljem, jer ti dokazi nisu bili neophodni za odlučivanje.

28.Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP koji propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Iako je sud odbacio tužbu tužitelja u ovome predmetu, pravo na nadoknadu troškova pripada tužitelju.

Naime, tužitelj je od strane suda bio upućen na pokretanje ovog parničnog postupka radi utvrđenja da ne postoji tražbina tuženika prijavljena u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem. Tijekom ovog postupka došlo je do povlačenja prijave tražbine u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem na što tužitelj nije mogao utjecati, te je krajnji rezultat u stečajnom postupku taj da doista ta tražbina ne postoji jer nije utvrđena u tom postupku. Slijedom iznijetog tijekom ovog parničnog postupka tužitelj je izgubio pravni interes za vođenje

ove parnice, jer je povlačenjem prijave tražbine u stečajnom postupku zapravo postignuta pravno zaštitna potreba, odnosno udovoljeno je tužbenom zahtjevu.

29.Zbog vođenja ovog spora nastali su tužitelju troškovi koje je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u iznosu od 125.754,85 eura / 947.499,92 kn, a koji trošak

se sastoji od:

-troška sastava tužbe u iznosu od 13.272,28 eura / 100.000,00 kn,

-sastava podneska od 23. rujna 2019. u iznosu od 13.272,28 eura / 100.000,00

kn,

-sastava podneska od 12. prosinca 2019. u iznosu od 13.272,28 eura / 100.000,00 kn,

-zastupanja na ročištu 10. rujna 2019. u iznosu od 13.272,28 eura / 100.000,00 kn,

-zastupanja na ročištu 5. prosinca 2019. u iznosu od 13.272,28 eura / 100.000,00 kn,

-zastupanja na ročištu 10. veljače 2020. u iznosu od 13.272,28 eura / 100.000,00 kn,

-zastupanja na ročištu 28. ožujka 2023. u iznosu od 19.908,42 eura / 150.000,00

kn, te PDV-a po stopi od 25% na ove iznose od 24.885,52 eura / 99.542,10 kn,

koji trošak je obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015,

dalje u tekstu: Tarifa) i dijelom na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/2022), te troška sudske pristojbe

na tužbu i ovu presudu u iznosu od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018).

30.Napominje se da je punomoćnica tužitelja zatražila naknadu za odvjetničke usluge primjenjujući iznos od 1,99 eura /15,00 kuna kao vrijednost boda za

svaku poduzetu radnju u postupku. No, po stavu ovoga suda valja primijeniti odredbe Tarife koja je važila u trenutku poduzimanja svake pojedine radnje u

postupku, odnosno za radnje poduzete prije stupanja na snagu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/2022, koja je stupila na snagu 5. studenog 2022. i kojom je povećana vrijednost boda), kao vrijednost boda valja uzeti iznos od 1,33 eura / 10,00 kuna,

a tek na radnje poduzete u postupku nakon navedene izmjene Tarife primijeniti vrijednost boda u iznosu od 1,99 eura / 15,00 kuna.

31.Radi navedenog sud je odbio dio zahtjeva za naknadu troška ovog postupka u iznosu od 87.762,94 eura / 661.249,87 kn, koji trošak se odnosi na razliku nagrade za radnje poduzete prije stupanja na snagu Izmjena Tarife o

nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer je sud umanjio za svaku radnju iznos od 6.636,14 eura / 50.000,00 kn na zatražene iznose od 19.908,42

eura / 150.000,00 kn, što ukupno iznosi 39.816,84 eura / 300.000,00 kn, i dosudio trošak kako je to naprijed obrazloženo. Sud je odbio i dio zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu od 9.954,21 eura / 75.000,00 kn koji se

odnosi na sastave podnesaka od 8. veljače 2022. i 2. lipnja 2022., jer ti podnesci se ne nalaze u spisu. Sud je dalje odbio dio zahtjeva za naknadu daljnjeg troška ovog postupka koji se odnosi na sastav odgovora na žalbu u iznosu od 19.908,42 eura / 150.000,00 kn jer taj trošak nije nužan za ovaj postupak, zatim poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% na ove iznose u iznosu od 17.419,86 eura / 131.249,94 kn glede dijela zahtjeva za naknadu troška koji je odbijen, kao i sudsku pristojbu za odgovor na žalbu u iznosu od 663,61 eura / 4.999,97 kn jer taj trošak nije bio nužan za vođenje postupka.

32.Valja navesti, da je sud ranije donesenom presudom u ovom postupku odbio dio zahtjeva za naknadu troškova ovog postupka tužitelja koji trošak se sastoji od troška sastava podneska od 10. listopada 2019. u iznosu od 19.908,42 eura

/ 100.000,00 kn, te troška sastava podneska od 30. siječnja 2020. u iznosu od 19.908,42 eura / 100.000,00 kn, te PDV po stopi od 25% na ove iznose od 6.636,14 eura / 50.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 33.180,70 eura / 250.000,00 kn, a kako protiv tog dijela žalba nije bila izjavljena, ovaj dio presude je postao pravomoćan stoga sud ne može ponovno odlučivati o tom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška koji je ponovno sadržan u zahtjevu za naknadu troška tužitelja od 28. ožujka 2023. i to u uvećanom iznosu nego u ranije predanom zahtjevu.

U Varaždinu, 10. svibnja 2023.

Sudac

Ksenija Flack-Makitan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda u roku od osam (8) dana od dana objave presude, pisano.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga

dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U tom slučaju sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova

osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1. Tužitelju, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica iz Varaždina, Optujska 25/I,

2. Tuženiku, kojeg zastupa stečajni upravitelj Damir Mikić iz Zagreba, Trnjanska cesta 23

Broj zapisa: 9-30858-5c8c7

Kontrolni broj: 0c657-0e65d-e87a0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KSENIJA FLACK-MAKITAN, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.