Poslovni broj: Usž-1201/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. d. F. T., kojeg zastupa opunomoćenik G. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3414/21-16 od 17. studenog 2022. i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3414/21-19 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: poslovni broj: UsI-3414/21-16 od 17. studenog 2022.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: poslovni broj: UsI-3414/21-19 od 27. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-02/20-01/102, urbroj: 513-04-21-2 od 22. rujna 2021. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke), dok je rješenjem prvostupanjskog suda naloženo tužitelju da svjedoku A. B. iz P. uplati iznos od 26,54 eura / 200,00 kuna u roku od 15 dana od primitka tog rješenja.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 22. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z. županije, klasa: UP/I-471-02/19-01/242, urbroj: 513-07-22-20-02 od 10. siječna 2020. kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza s osnova manje obračunatih doprinosa, poreza i prireza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. te porezni gubitak za 2017. godinu, u iznosima kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke tog rješenja, s nalogom za uplatu utvrđenih iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonski predviđenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da je tužitelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje koje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih tijela. Ističe da pobijana presuda ne sadrži osvrt na tužiteljeve tužbene navode, već samo paušalni zaključak da su javnopravna tijela zakonito provela postupak, pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje te pravilno primijenila materijalno pravo. Navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stava je da je sud derogirao jedno od temeljnih načela poreznog prava, načelo gospodarskog pristupa prema kojem se činjenice utvrđuju prema gospodarskoj biti, kao i da sud nije cijenio činjenicu da je tužitelj tijekom poreznog nadzora poreznom tijelu dostavilo brojnu dokumentaciju, dao opširna objašnjenja o obvezama lovačkog društva i njegovim članovima te dostavio zapisnike nadležnih inspekcija. Ističe da je iz obračuna loko vožnje i putnih naloga vidljivo da su navedeni svi potrebni podaci koji identificiraju poslovni događaj i njegovu gospodarsku bit te pružaju dovoljno informacija. Navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da članovi društva tužitelja nisu zaposlenici nego volonteri, nemaju radno vrijeme niti su vezani radnim odnosom te ne potražuju dnevnice i terenske dodatke. Ističe da je iskaz porezne inspektorice A. B., na kojem je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku, pokazatelj da su javnopravna tijela nezakonito provela postupak te da nisu utvrdila sve relevantne činjenice. Ističe da je tužitelj uredno i potpuno ispunio odgovarajuće obrasce, što je porezna inspektorica u svom iskazu propustila konstatirati. Stava je da prvostupanjski sud, prihvaćajući stajališta javnopravnih tijela, onemogućio tužitelju da dokazuje suprotno. Ističe da je u obrazloženju pobijanje presude samo paušalno navedeno da tužitelj nije dostavio dokaze za svoja uvjerenja te da nije proveden dokaz saslušanjem I. A., tajnika tužitelja, jer je meritornu odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza. Upire na povredu načela pouzdanosti i predvidivosti, kao i načelo otvorenosti i transparentnosti. U odnosu na loko vožnju ističe da se radi o vožnji u mjestu rada i/ili do 30 kilometara od mjesta rada, a ne o vožnji kojom se ne smije preći više od 30 kilometara kako to pogrešno tumače porezna tijela i sud. Stava je da sud nije cijenio okolnost da je lovište ukupne površine 26.000,00 hektara pa se, iz tog razloga, nedvojbeno radi o loko vožnji po samom lovištu. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev.

U žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, koju podnosi iz svih žalbenih razloga, ističe da sud nije mogao obvezati tužitelja na snošenje troška dolaska svjedoka jer tužitelj nije predložio provođenje tog dokaza. Stava je da je trošak dolaska saslušanog svjedoka trebalo predujmiti iz sredstava suda. Ističe da je provedeni dokaz saslušanjem bio nebitan i nepotreban u ovoj pravnoj stvari jer je svjedok samo interpretirao zakonske odredbe. Upire na to da je rješenje o trošku doneseno dva mjeseca nakon objave prvostupanjske presude. Predlaže usvojiti žalbu protiv prvostupanjskog rješenja na način da se troškovi saslušanja svjedoka isplate iz sredstava suda, a podredno vratiti predmet sudu prvog stupnja.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda i rješenje pobijaju.

7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

8. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je proveden postupak poreznog nadzora, o čemu je sastavljen zapisnik klasa: 471-02/19-01/441, urbroj: 513-07-22-19-08 od 11. prosinca 2019. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj po putnim nalozima isplaćivao naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe u iznosu od 2,00 kune po kilometru te da nisu isplaćivane dnevnice niti neki drugi primici.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tuženik pravilo obrazložio da tužitelj nije raspolagao odgovarajućom urednom vjerodostojnom dokumentacijom kojom bi opravdao zakonitost provedenih knjiženja i izvršenih neoporezivih isplata te nije dostavio dokumentaciju kojom bi dokazao suprotno. Tuženik je obrazložio da se vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom smatra samo ona iz koje se može nedvojbeno utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin sadržaj, narav i vrijednost poslovne promjene povodom koje je sastavljena te koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio ocjenu javnopravnih tijela da predočeni obračuni loko vožnje ne odražavaju potpuno i istinito nastale troškove službenih putovanja, da su naknade isplaćene na temelju nevjerodostojne dokumentacije i da su obračuni loko vožnje izvršeni za udaljenosti veće od 30 kilometara. Stoga, stava je da je tužitelj bio dužan izdavati putne naloge jer ni jedan obračun troškova loko vožnje nema podatak o vremenu korištenja, marki vozila, izvješće o radu te nisu priloženi računi za kupljeno gorivo. Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka A. B. te utvrdio da se svjedok očitovao na sve odlučne navode iz prigovora i žalbe tužitelja.

11. Sukladno odredbi članka 9. stavka 1. točke 11. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 43/14.; dalje: ZPD), porez na dohodak ne plaća se na primitke po osnovi službenih putovanja fizičkih osoba koje do trenutka isplate navedenih primitaka u istom poreznom razdoblju nisu ostvarile primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 21. ovoga Zakona ili primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 39. ovoga Zakona, u neprofitnim organizacijama uz naknadu, a do propisanog iznosa.

12. Odredbom članka 6. stavka 7. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, 10/17.; dalje: Pravilnik) propisano je da se, u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom 11. Zakona oporezivim primicima ne smatraju naknade iz članka 7. stavka 2. r.br. 19. – 22., 26. – 28. te 31. isplaćene po osnovi službenih putovanja. Primici po osnovi naknada za službena putovanja odnose se na službena putovanja za potrebe tih organizacija.

13. Odredbom članka 8. stavka 1. Pravilnika propisano je da se isplate iz članka 7. ovoga Pravilnika priznaju se na temelju vjerodostojnih isprava (računa, obračuna, odluka, potvrda o cijeni karata i drugog). Stavkom 2. tog članka Pravilnika propisano je da izdaci za službena putovanja iz članka 7. ovoga Pravilnika (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i drugo) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu. Neovisno u kojem obliku se izdaje, putni nalog kao vjerodostojna isprava sadrži osobito slijedeće podatke: nadnevak izdavanja, ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno putovanje, mjesto u koje osoba putuje, svrha putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme kretanja na put, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje (ako se putuje automobilom potrebno je navesti marku i registarsku oznaku automobila, početno i završno stanje brojila – kilometar/sat), vrijeme povratka s puta, potpis ovlaštene osobe, obračun troškova, likvidaciju obračuna te izvješće s puta. Uz putni nalog obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci i to osobito: računi za cestarine, računi za parking, putne karate ili u iznimnim i opravdanim slučajevima preslike putnih karata, računi za smještaj i drugo, bez obzira na način podmirenja izdataka.

14. Prema ocjeni ovog Suda, na činjenično stanje koje je potpuno utvrđeno, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo, odnosno navedene odredbe ZPD-a i Pravilnika te je pravilno protumačio da isplaćeni primici po osnovi korištenja privatnog automobila u službene svrhe nisu isplaćeni u skladu s navedenim propisima te ne mogu biti priznati kao neoporezivi primici, već se smatraju drugim dohotkom.

15. Polazeći od utvrđene činjenice da tužitelj nije raspolagao odgovarajućom urednom dokumentacijom kojom bi opravdao zakonitost provedenih knjiženja i izvršenih neoporezivih isplata, utvrđeno je da tužitelj nije dokazao istinitost i točnost podataka navedenih u poreznim prijavama. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud, odbivši tužbeni zahtjev, pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo uz navođenje valjanih i dostatnih razloga za svoju odluku, slijedom čega osporavanu presudu valja ocijeniti zakonitom.

16. Osvrćući se na žalbeni navod da je saslušanjem A. B. sud pogrešno utvrdio činjenice, kao i da nije dao valjane razloge za odbijanje provođenja dokaza saslušanjem tajnika tužitelja, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio činjenično stanje te je, sukladno izvedenim dokazima, imao dovoljno podataka za donošenje meritorne odluke.

17. S obzirom na činjenicu da tužitelj u žalbi uglavnom ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, a koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.

18. Slijedom iznesenog, utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

19. U odnosu na žalbeni prigovor na prvostupanjsko rješenje o trošku od 27. siječnja 2023., tužitelj osnovano tvrdi da je osporeno rješenje doneseno po proteku 15 dana od dana objave prvostupanjske presude. Međutim, navedeno ne utječe na zakonitost tog rješenja te je tužitelju pravilno naloženo snošenje troška na ime dolaska svjedoka na ročište održano 9. studenog 2022.

20. Stoga je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, u svezi s odredbom članka 67. stavka 3. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

21. Odluka o žalbenom trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a (točka II. izreke rješenja).

U Zagrebu 10. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.