Poslovni broj: Usž-198/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Ž. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica J. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI- 3262/2021-17 od 12. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3262/2021-17 od 12. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/20-01/124, urbroj: 566- 01/11-20-2 od 7. travnja 2020. u točki 1. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: 7 Su-2705/07-200 od 3. veljače 2020. u točkama 1., 2. i 3. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 7. travnja 2020. odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv točaka I., II. i III. rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ureda predsjednika, broj: 7 Su-2705/07-200 od 3. veljače 2020. (točka 1.), a u točki 2. izreke se poništava točka IV prvostupanjskog rješenja i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Ureda predsjednika, Broj: 7 Su-2705/07-200 od 3. veljače 2020., u točki I. rješenja, D. Ž. (ovdje tužitelj), upravni pravnik, s položenim državnim stručnim ispitom, raspoređuje se s danom 4. veljače 2020. na radno mjesto II. vrste, viši zemljišno knjižni referent na neodređeno vrijeme. U točki II. tog rješenja je utvrđeno da je osnovica za mjesečni obračun plaće službenika umnožak koeficijenta složenosti poslova 1,067 i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a isplata plaće po tom rješenju imenovanom pripada od 4. veljače 2020., što se utvrđuje u točki III. U točki IV. rješenja se utvrđuje da imenovanom državnom službeniku ne pripada pravo na obustavljeni dio plaće od dana udaljenja iz službe temeljem rješenja broj: 7 Su- 29/08 od 1. veljače 2008.

4. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), a smatrajući da je pobijana presuda nezakonita tužitelj iscrpno navodi i obrazlaže tvrdnju o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Nastavno u žalbi prije svega napominje da je tuženik tužitelja bio dužan vratiti na isto radno mjesto na kojem je radio do udaljenja iz službe, jer je institut udaljenja iz službe neka vrsta privremene mjere za razdoblje u kojem miruju prava i dužnosti službenika, ali pri čemu službenik zadržava svoje radno mjesto, iako ne obavlja poslove tog radnog mjesta. Protivno tome je tužitelj nakon povratka u službu raspoređen na niže rangirano radno mjesto u odnosu na ono na kojem je radio do udaljenja, a koje ima i niži koeficijent složenosti poslova, konkretno koeficijent složenosti poslova 1,067 (u odnosu na raniji koeficijent od 1,164).

6. Dalje u žalbi tužitelj iznosi kronologiju događaja i slijed radnji pokrenutih u postupku, a posebno obrazlaže razloge zbog kojih je bio udaljen s posla kroz razdoblje od 12 godina. Posebno ukazuje da je kazneni postupak dovršen tek nakon proteka 11 godina, uslijed nastupa zastare kaznenog progona, a što ne može biti na štetu tužitelja, jer je bio dostupan hrvatskom pravosuđu i ni na koji način nije svojim ponašanjem zlorabio procesna ovlaštenja u cilju odugovlačenja kaznenog postupka. Dodaje da rasporedom na radno mjesto s nižim koeficijentom, jer mu je u međuvremenu isteklo ovlaštenje za obavljanje poslova ranijeg radnog mjesta trpi štetu do koje ne bi došlo da je kazneni postupak kraće trajao, odnosno da je ranije vraćen u službu na radno mjesto s kojega je i udaljen.

7. Tužitelj u žalbi dodaje da je pravomoćnim rješenjem od 23. listopada 2008. oslobođen odgovornosti za pobliže opisane teške povrede službene dužnosti, odnosno unutar razdoblja od pet godina za koje je imao ovlaštenje za postupanje i donošenje rješenja u zemljišnoknjižnom postupku (počevši od 6. kolovoza 2007.), što dalje znači da nakon toga, odnosno oslobođenja stegovne odgovornosti nije bilo zapreke da tuženik tužitelja vrati na radno mjesto koje je obavljao prije udaljenja iz službe. Dalje, tužitelj dodaje da ne može i ne smije trpjeti štetu niti zbog činjenice da nije bio u mogućnosti u međuvremenu ishoditi formalno rješenje o trajnom imenovanju za obavljanje poslova u zemljišnoknjižnom postupku, jer je već bio udaljen iz službe, a što bi izvjesno realizirao da nije bio udaljen iz službe, i to zbog razloga za koje nije utvrđena tužiteljeva odgovornost, ni disciplinska niti kaznena.

8. Zaključno, tužitelj smatra da ga je tuženik bio dužan vratiti na radno mjesto s kojega je udaljen, a ukoliko je tuženik smatrao da je potrebno pokrenuti postupak kod predsjednika neposredno višeg suda, mogao je to i učiniti, zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava i donošenja nezakonite odluke.

9. Tužitelj predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

10. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

11. Žalba nije osnovana.

12. Ispitivanjem zakonitosti pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga i sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani, odnosno da nisu odlučni za donošenje drugačije odluke.

13. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

14. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 4. veljače 2020. tužitelj raspoređen na radno mjesto II vrste, viši zemljišnoknjižni referent, na neodređeno vrijeme, a tim rješenjem se pobliže utvrđuje i način obračuna mjesečne plaće tužitelja (kao umnožak koeficijenta složenosti poslova 1,067 i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, a i isplata plaće po tom rješenju od 4. veljače 2020.

15. Nadalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 17K-US-7/11 od 29. studenog 2019. obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja (rješenje je postalo pravomoćno 11. siječnja 2020.), a dopis uz koji je to rješenje dostavljeno Uredu predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu je zaprimljen 3. veljače 2020. Tužitelj je dana 17. siječnja 2020. tražio povrat na radno mjesto Višeg sudskog ovlaštenog referenta – zemljišnoknjižnog i da mu se uplati bruto plaća preko iznosa od 60% plaće za vrijeme udaljenja iz službe.

16. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je Županijski sud u Zagrebu tužitelju izdao ovlaštenje za postupanje i donošenje rješenja u zemljišnoknjižnom postupku na pet godina počevši od 6. kolovoza 2007., ali je ovlaštenje isteklo, zbog čega je tužitelj, uvažavajući potrebe službe, stručno znanje i iskustvo u poslovima na kojima je radio, raspoređen na radno mjesto višeg zemljišnoknjižnog referenta u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

17. Prema odredbi članka 36. stavak 1. Pravilnika o polaganju posebnog stručnog ispita i imenovanju ovlaštenih zemljišnoknjižnih referenata ("Narodne novine", broj 136/05. i 63/19.), ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta sukladno zakonu, imenuje predsjednik neposredno višeg suda na prijedlog predsjednika Zemljišnoknjižnog suda u postupku i na način utvrđen tim Pravilnikom, a prema stavku 2. tog članka Pravilnika nakon isteka roka od 5 godina, u istoj proceduri i rokovima iz članka 35. i članka 36. stavka 1. tog Pravilnika predsjednik neposredno višeg suda donosi rješenje kojim se ovlaštenom sudskom službeniku povjerava trajno obavljanje poslova u zemljišnoknjižnom postupku.

18. Također spisu predmeta prileži i rješenje predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: 7 Su-29/08 od 1. veljače 2008. kojim je tužitelj udaljen iz službe do okončanja kaznenog postupka, koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj: K-Us-7/11 vodio protiv tužitelja za kazneno djelo iz članka 337. stavka 1. KZ/97. i za kazneno djelo iz članka 347. KZ/97. Spisu predmeta prileži i rješenje Službeničkog suda u Zagrebu od 23. listopada 2008. kojim je tužitelj pravomoćno oslobođen odgovornosti za teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 99/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 36/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19. – dalje: ZDS), ali nakon odluke Službeničkog suda tužitelj nije vraćen u službu.

19. Članak 112. stavak 1. ZDS-a propisuje da se rješenjem čelnika tijela službenika može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe, a prema stavku 4. tog članka Zakona udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

20. Predmet ocjene u žalbenom stadiju postupka je i dalje je li pravilan raspored tužitelja na predmetno radno mjesto, u kojem pravcu tužitelj u žalbi izričito prigovara.

21. U osvrtu na navedeni žalbeni prigovor, valja reći da u predmetnom slučaju nije sporno da je tužitelju isteklo ovlaštenje Županijskog suda u Zagrebu za postupanje i donošenje rješenja u zemljišnoknjižnom postupku, a koje je bilo izdano na pet godina, počevši od 6. kolovoza 2007. S obzirom da je tužitelj bio udaljen iz službe zbog navedenih zakonom propisanih razloga, a predsjednik Zemljišnoknjižnog suda nije predsjedniku višeg suda predložio izdavanje ovlaštenja za trajno obavljanje poslova u zemljišnoknjižnom postupku, proizlazi da tužitelj više nema potrebno ovlaštenje, a zbog čega izostaje i propisana pretpostavka za raspored na radno mjesto viši sudski ovlašteni referent – zemljišnoknjižni.

22. Slijedom iznesenog proizlazi da po isteku roka od pet godina važenja izdanog ovlaštenja za obavljanje poslova zemljišnoknjižnog referenta, predsjednik neposrednog višeg suda rješenje kojim se ovlaštenom sudskom službeniku povjerava trajno obavljanje poslova u zemljišnoknjižnom postupku donosi na način propisan člankom 35. i 36. stavak 1. navedenog Pravilnika, što znači po prijedlogu predsjednika Zemljišnoknjižnog suda, a koji je u predmetnom slučaju izostao, to je pravilno ocijenio prvostupanjski sud da za raspored tužitelja na ranije radno mjesto nisu ispunjeni propisani uvjeti.

23. Također prvostupanjski sud dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje na kojem je utemeljio ocjenu da je tužitelj pravilno i zakonito raspoređen s danom 4. veljače 2020. na predmetno radno mjesto (II vrste, viši zemljišnoknjižni referent na neodređeno vrijeme), a s koje osnove je tužitelju utvrđena i osnovica za obračun mjesečne plaće (umnožak koeficijenta složenosti poslova 1,067 i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, uz daljnje utvrđenje da je isplata plaće po tom rješenju od 4. veljače 2020.

24. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, potvrdio zakonitim tuženikovo rješenje, kojim je odbijena žalba tužitelja u odnosu na točke I., II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja.

25. Predmet ocjene u upravnom sporu je bio raspored tužitelja na predmetno radno mjesto, kao i način obračuna plaće s te osnove, a o priznavanju prava na povrat obustavljenog dijela plaće za vrijeme udaljenja iz službe će se odlučiti u posebnom postupku, jer je tuženikovim rješenjem poništena točka IV. izreke prvostupanjskog rješenja i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Prvostupanjski sud sa tim u vezi pravilno ukazuje na primjenu načela in favorem laboratoris, odnosno da za službenika treba primijeniti najpovoljnije pravo. 26. Žalbeni prigovori kojima tužitelj upire na nezakonitost pobijane presude, a što isključivo temelji na okolnosti dugotrajnog vođenja kaznenog postupka, razmatrajući s tim u vezi moguće ishode koji bi za njega bili povoljniji da nije kroz navedeno razdoblje bio udaljen iz službe, nisu odlučni za donošenje drukčije odluke u predmetnoj stvari, a niti su s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer je raspored tužitelja na predmetno radno mjesto izvršen u skladu s mjerodavnim propisom, a valjano i razložno je obrazloženo rješenje o rasporedu, kao i navedeni razlozi zbog kojih tužitelj ne ispunjava propisane pretpostavke za povratak i raspored na radno mjesto na koje je bio raspoređen prije udaljenja iz službe. Također iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da za povratak tužitelja na radno mjesto koje je ranije obavljao nije postojalo uporište u ovdje primijenjenim mjerodavnim propisima, prije nego je pravomoćno dovršen kazneni postupak, jer je upravo zbog pokretanja kaznenog postupka tužitelj i udaljen iz službe, a udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka, sukladno članku 112. ZDS-a.

27. Naime, prvostupanjski sud je pobijanu presudu utemeljio na argumentiranim zaključcima i stajalištima i time postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a, a pri čemu je dao iscrpan osvrt u odnosu na sve tužbene navode, s time da tužiteljica u bitnom iste navode ponavlja i u žalbi, a sa zaključcima i utvrđenjima iz pobijane presude je ovaj Sud u cijelosti suglasan. Stoga je, pobijana presuda pravilna i zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a žalbeni razlozi neosnovani. S obzirom da je ovaj Sud ocijenio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 10. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.