Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1712/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 261897994862, zastupanog po punomoćnici ŠĆ, dipl.iur, protiv tuženika Lovačko društvo „Fazan“ Negoslavci, Željeznička bb, OIB 05029312196, zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, radi isplate regresnog potraživanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-7/2022-9 od 10. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-7/2022-9 od 10. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Fazan" Negoslavci, Željeznička bb, OIB: 05029312196, da tužitelju Croatia oiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, Zagreb OIB: 26187994862, isplati iznos od 2.427,12 eur/18.287,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2018. pa do ispalte, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postona poena, a od 01. siječnja 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, po prijetnjoim ovrhe".

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 541,51/4.080,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koja teku od dana presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tuženiku dosude troškovi parnice uvećani za troškove žalbenog postupka, podredno da se presuda i rješenje o troškovima ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužitelj u predmetnom postupku traži isplatu osigurane svote u iznosu od 18.287,11 kn, sa zakonskim zateznim kamatama a koju je isplatio svom osiguraniku PĆ za štetu nastalu u štetnom događaju od 11. ožujka 2018., kada je na osobni automobil osiguranice tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] naletjela srna dok se kretalo dionicom županijske ceste 57 na udaljenosti od 2500 metara od Vukovara u smjeru Negoslavaca. Tuženik je odbio isplatu u mirnom postupku.

5. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka odgovornost za štetni događaj, kao i visina štete.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, na temelju očitovanja Ministarstva poljoprivrede od 20. veljače 2020., da dionica ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja prolazi kroz zajedničko otvoreno lovište „Pasjak“ broj XVI/142 kojim gospodari tuženik od oko 800 metara nakon izlaska iz mjesta Negoslavci do grada Vukovara (a udaljenost između ova dva naselja, prema navodima samog tuženika, iznosi oko 8.500 metara). Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovarao da se cesta ne smatra lovištem, potom da je do nezgode došlo na dionici ceste kojim gospodari Lovačka udruga „Zrinski“, a podredno Lovačko društvo „Pasjak“, da bi se potom utvrdilo, na temelju dopisa Ministarstva poljoprivrede od 23. prosinca 2019., da lovištem Pasjak gospodari upravo tuženik, te ne postoji Lovačko društvo „Pasjak“.

7. Nadalje je utvrđeno, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, da bi reagiranjem i poduzimanjem radnje kočenja u trenutku mogućeg uočavanja divljači koja je pretrčavala kolnik vozačica zaustaviti automobil prije naleta da se kretala brzinom ne većom od 34 km/h. Radi toga nije osnovan prigovor tuženika, da bi za štetni događaj bio odgovoran vozač odnosno osiguranik tužitelja zbog kretanja brzinom koja nije prilagođena uvjetima na cesti.

8. Nadalje je pravilno utvrđeno, da visina štete iznosi 18.287,11 kuna/2.427,11 eur. Navedeni je iznos utvrđen na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji sadrži sve elemente iz kojih proizlazi visina troškova popravka vozila osiguranice tužitelja (list 135-136 spisa) a koji je sud u cijelosti prihvatio.

9. Nesporno je da je prometnica pravilno označena znakom upozorenja da bi na cestu mogla izaći divljač, a činjenica, da je uopće došlo do naleta vozila osiguranice tužitelja na divljač, proizlazi iz provedenih dokaza i to prije svega službene zabilješke PP Vukovar od 11. ožujka 2018., koja prileži tužbi.

10. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC) koji je bio na snazi na dan štetnog događaja, propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

11. Za štete od divljači počinjene na javnoj cesti odgovara osoba koja gospodari lovištem prema objektivnom kriteriju osim ako je štetu skrivljenim postupanjem prouzročio sam vozač ili ako ju je skrivila osoba koja upravlja javnom cestom zbog propusta u njezinom održavanju za sigurno korištenje svih onih kojima je namijenjena.

12. Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. proizlazi, da je člankom 50. ZC pravno uređena odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, a isti prema čl. 50. ZC odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, dakle njena krivnja može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

13. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima uređena je kao objektivna odgovornost Zakonom o lovstvu (NN br. 140/05, dalje: Zakon o lovstvu) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063-1067 ZOO) a člankom 50. st. 1 ZC ista nije derogirana.

14. U odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-1547/11 od 9. studenoga 2016. izraženo je stajalište, da za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti (što je ovdje slučaj), sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. ZOO, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. ZOO i čl. 1064. ZOO) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO).

15. Neosnovano tuženik prigovara u žalbi da bi, budući da je prema čl. 4. Zakona o lovstvu vlasništvo Republike Hrvatske, za nastalu štetu mogla biti odgovorna Republika Hrvatska, a ne tuženik, kao i da do nezgode ne bi došlo na području lovišta kojom on gospodari.

16. Iz očitovanja Ministarstva poljoprivrede od 20. veljače 2020. i 23. prosinca 2019. proizlazi da cesta prolazi kroz zajedničko otvoreno lovište „Pasjak“ kojim gospodari tuženik, do oko 800 metara nakon izlaska iz mjesta Negoslavci do grada Vukovara, gdje se nadovezuje zajedničko otvoreno lovište „Vučedol“ kojim gospodari Lovačko društvo Zrinski Vukovar, a osiguranica tužitelja kretala se iz smjera Vukovara prema Negoslavcima na udaljenosti od oko 2.500 metara od Vukovara, pri čemu, budući da se divljač kreće slobodno neovisno o granicama lovišta (a tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo mogućnost da se radi o divljači iz lovišta Zrinski, ali i lovišta Pasjak, kojim on gospodari) u slučaju kad cesta prolazi kroz više lovišta, za štetu uslijed naleta divljači odgovaraju sva ta lovišta solidarno. Tijekom postupka tuženik nije dokazao da srneća divljač koja je istrčala na cestu, ne prebiva u lovištu tuženika, s obzirom da predmetna prometnica ne predstavlja prirodnu granicu lovišta niti ista može spriječiti migraciju divljači. Odredbom članka 1107. stavkom 1. propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno (stavak 4.).

17. U konkretnom slučaju, kako se sa sigurnošću ne može utvrditi kojem lovištu (lovištu Pasjak ili lovištu Zrinski) pripada srneća divljač koja je izletjela na cestu i udarila u vozilo osiguranika tužitelja, postoji solidarna odgovornost oba lovačka društva za nastalu štetu.

18. Prigovor tuženika, da nadležna organizacija za ceste odgovara zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice u smislu čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i oprem na cestama (NN br. 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11, dalje: Pravilnik) odnosno da je isti bio dužan postaviti na mjestu štetnog događaja zaštitnu žičanu ogradu, također je raspravljen u postupku. Prema čl. 93. st. 1. Pravilnika, zaštitne žičane ograde jesu ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a iste se, prema čl. 94. c) Pravilnika, postavljaju uz ostale ceste (koje nisu autoceste i brze ceste) prema potrebi. Iz dopisa Hrvatskih cesta sud je tvrdio, da su iste poduzele sve što je potrebno sukladno Pravilniku, cesta je označena prometnim znakom iz oba smjera a u konkretnom slučaju radi se o državnoj cesti na koju se žičana ograda ne postavlja.

19. Radi toga su pretpostavke odgovornosti tuženika u smislu čl. 1045. ZOO u vezi s čl. 93. st. 1. i čl. 94. c citiranog Pravilnika pravilno utvrđene, te je isti osnovano obvezan na isplatu nastale štete.

20. O navedenom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, pa nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., kako se prigovara u žalbi, niti one iz čl. 219. i čl. 221. a ZPP jer je pravilo o teretu dokazivanja pravilno primijenjeno. S obzirom na to, da je tuženikova odgovornost objektivna a isti nije dokazao postojanje krivnje bilo štetnice, bilo treće osobe (organizacije koja upravlja cestama) pravilno je sud ocijenio da za nastalu štetu odgovara tuženik.

21. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a tuženik istom samo paušalno prigovara.

22. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene niti bitne povrede odredaba ZPP na koje ovaj sud, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić