Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Kž-225/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆĐ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-248/2022-27. od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća, održanoj 9. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog ĆĐ odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-248/2022-27. od 22. prosinca 2022., optuženi ĆĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u svezi članka 34. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude, pa je na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženi ĆĐ oslobođen je plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja u cijelosti.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi ĆĐ po branitelju Nenadu Slunjskom, odvjetniku iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog oduke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Uvodno u žalbi optuženik kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je „…inkriminiranu ozljedu iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude nemoguće povezati s činjeničnim opisom iste izreke u djelu u kojem se opisuju postupanje optuženika, odnosno s opisom mehanizma nastanka ozljede…“, a „…posljedično čemu se pobijana presuda ne može ispitati jer je njena izreka proturječna sama sebi i razlozima presude“. Nastavno pojašnjava, da „…iz obrazloženja presude proizlazi da bi optuženik sam priznao kako je u spornoj situaciji bio ljut i gnjevan na oštećenika, istog više puta udario po glavi i tijelu…“, dok „ …iz zapisnika o saslušanju optuženika ne proizlaze takvi navodi...“, uslijed čega „o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza“.
6.1. Na izneseni način, optuženik prigovara ocjeni izvedenih dokaza i ispravnosti utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje zaključke. Pored toga, a nasuprot takvim žalbenim navodima u pobijanoj presudi nema nejasnoće i kontradiktornosti. Ona je razumljiva i u njoj su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama. Nema bilo kakve proturječnosti između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a ni one proturječnosti na koju upire žalba. Pri tome, u razlozima presude prvostupanjski sud je detaljno analizirao obranu optuženika zajedno s iskazom oštećenika ĐĐ, iskazima svjedoka HĐ, AĐ, SĐ i PĐ, nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka dr. Andrine Kopjar, ali sa svim ostalim pročitanim ispravama, zbog čega se može ispitati.
6.2.Stoga, nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti bilo koja druga koja bi proizlazila iz žalbenih navoda.
7. Kad pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u biti prigovara pogrešnoj ocijeni dokaza koje je prvostupanjski sud izveo, posebno ocjeni u odnosu na prihvaćeni iskaz svjedoka oštećenika ĐĐ te pogrešnom izvođenju (konačnog) zaključka o postojanju odlučnih činjenica o krivnji optuženika. Naglašava da sa sigurnošću nije utvrđeno kako je nastala ozljeda kod oštećenika, da li udarcem šake optuženika ili od slučajnog udarca glavom u okvir kreveta prilikom hrvanja njih dvojice. Optuženik se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne navodi ništa konkretno i određeno u čemu je to činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, premda iz sadržaja žalbe proizlazi da aludira na „…psihičke stavove…“, je li kritične zgode „…bio ljut i gnjevan…“, uslijed čega žalba upire na drugačiju ocjenu glede njegovog psihičkog stanja u vrijeme počinjenja djela (njegov subjektivni odnosa prema djelu).
7.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik kritične zgode počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a za koja je kazneno i odgovoran. Za svoja činjenična utvrđenja dao je opširne, valjane i razumljive razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud i na temelju tako izvedenih dokazan, ništa nije ukazivalo na potrebu provoditi onaj dokaze na koji na izneseni način upire žalba. Prvostupanjski sud opravdano iskaz oštećenika ĐĐ ocijenio vjerodostojnim i istinitima, koji iskaz je doveo u vezu sa svim iskazima ispitanih svjedoka, nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka dr. Andrine Kopjar i s pročitanom medicinskom dokumentacijom ali i sa svim ostalim pročitanim ispravama. Posve uvjerljivo je oštećenik u svom iskazu opisao sporni inkriminirani događaj i postupanju kojima je bio izložen od strane optuženika, navodeći da ga je više puta zatvorenom šakom udario po glavi i tijelu, zadobivši prijelom desne nosne kosti s pomakom, što jasno proizlazi iz iskaza (nalaza i mišljenja), već rečenog sudskomedicinskog vještaka, dan na temelju pročitane medicinske dokumentacije i ostalih izvedenih dokaza.
7.2. Nastavno treba pojasniti da iz stanja spisa, ne proizlazi da bi optuženikova ubrojivost u vrijeme izvršenja djela bila isključena ili smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti ili privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja s obzirom da takvih naznaka nema, niti ih je bilo, tako da njegova ubrojivost nije bila upitna.
7.3. Prema tome, optuženik je (u odnosu na nanošenje teške tjelesne ozljede u pokušaju, nakon verbalnog sukoba) postupio na način da je (kritične zgode) u više navrata oštećenika zatvorenom šakom udario u predjelu glave, lica, nosa i tijela, od kojih udaraca nastao krvni podljev i edem nosa, krvni podljev oba oka te prijelom nosne kosti s pomakom, koje ozljede su nastale udarcem šake i mala je vjerojatnost da su nastale udarcem glave od pod ili krevet, koje djelo je počinio s izravnom namjerom. Ovo iz razloga što ovako postupanje optuženika, objektivno predstavlja početak radnje teškog ozljeđivanja, posebno kada se ima u vidu intenzitet i način kao su zadane ozljede i njihova lokacija (glava i tijelo, gdje se nalaze vitalni organi), očito su mogle dovesti i do posljedica iz članka 118. stavka 1. KZ/11., zbog čega je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio.
7.4. Zbog iznesenih razloga, žalbeni navodi optuženika ne dovode u bilo kakvu sumnju glede potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Zapravo, žalbeni navodi predstavljaju ponavljanje prikaza događaja, kako ga je opisao tijekom postupka, da su ozljede na oštećeniku nastale „…uslijed slučajnog udarca glavom u okvir kreveta…“. Ovu tvrdnju optuženika, prvostupanjski sud iz opravdanih razloga (a cijeneći sve izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti) ne prihvaća, ali ni njegovo poricanje da nije počinio kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11., što je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi sve opširno obrazložio, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje žalitelj.
8. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o kazni.
8.1. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, navodi da je kazna zatvora prestrogo odmjerena, jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je do tjelesnog ozljeđivanja oštećenika došlo nakon njegove verbalne provokacije, jer je među zatvorenicima o njemu „širio takve objede“ koje su „štetile njegovom obrazu“, podobne „da mu naškode časti i ugledu“, koju okolnost je trebao cijeniti „posebno olakotno“, kod odmjeravanja kazne.
8.2. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno pristupio i pri odmjeravanju vrste i mjere kazne optuženiku, ocijenivši sve okolnosti konkretnog slučaja (loše imovno stanje i obrazovanje, da je dosad osuđivan u četrnaest navrata zbog kaznenih djela krađe, teške krađe i prijetnje), ali i sve okolnosti istaknute u žalbi, a koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, prilikom izricanja kazne u trajanju jedne godine.
8.3. Kada se uz utvrđene okolnosti, uzme u obzir jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, težinu, način i posljedice predmetnog djela, kao i njegovu društvenu opasnost, tada sve to opravdava da se optuženiku izrekne kazna zatvora u trajanju jedne godine, koja je i po ocjeni ovoga suda primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim. Iz tih razloga, samo ovakvom izrečenom kaznenopravnom sankcijom od strane prvostupanjskog suda, ne blažom kako se pledira u žalbi, ostvarit će se svi vidovi svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (prvenstveno odgojni utjecaj na njega, ali i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).
9. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona, na koje ovaj sud povodom žalbe ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 9. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Dušanka Zastavniković Duplančić
