Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž-1743/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Žulj kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P., Č., M., OIB: …, koga zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., protiv tuženika A. o. d.d., Z., koje zastupa M. V., odvjetnica iz odvjetničkog društva G. & P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-42/2016 od 8. ožujka 2023., dana 9. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-42/2016 od 8. ožujka 2023. u dijelu pod točkom II izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-42/2016 od 8. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete preko iznosa od 1.858,12 EUR[1] /14.000,00 kn do iznosa od 5.839,80 EUR /44.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn- 42/2016 od 8. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete preko iznosa od 5.830,80 EUR /44.000,00 kn do iznosa od 7.167,03 EUR /54.000,00 kn (za iznos od 1.327,23 EUR/10,000,00 kn) kao i u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na ime naknade imovinske štete preko iznosa od 810,34 EUR/6.105,49 kn do iznosa od 1.142,14 EUR/ 8.605,49 kn (za iznos od 331,81 EUR/ 2.500,00 kn) kao i u dijelu u kojem je određeno da zakonska zatezna kamata za imovinsku štetu teče od 21. kolovoza 2013. do 21. siječnja 2015. te sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 331,81 EUR/2.500,00 kn i pripadajućom kamatom na taj iznos te se odbija zahtjev tužitelja u dijelu u kojem kamata na ime naknade imovinske štete teče od 21. kolovoza 2013. do 21. siječnja 2015.

IV Preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn- 42/2016 od 8. ožujka 2023. u dijelu pod točkom III izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 1.903,59 EUR/14.342,60 kn do iznosa od 2.384,16 EUR/17.963,47 kn (za iznos od 480,57 EUR/ 3.620,87 kn) te sudi:

Odbija se tužitelj sa naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 480,57 EUR / 3.620,87 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos. V Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 91,48 EUR/689,29 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Tuženik A. o. d.d. Z., OIB … dužan je tužitelju P. S. iz M., OIB …, isplatiti:

- na ime neimovinske štete 7.167,03 EUR/54.000,00 kn sve u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. siječnja 2015. godine do 31.srpnja 2015.godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodili tekućem polugodištu uvećanih za 5 postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- na ime naknade imovinske štete iznos od 1.142,14 EUR /8.605,49 kn, sve u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21.kolovoza 2013. do 31.srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodili tekućem polugodištu uvećanih za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.015,73 EUR/60.394,51 kn uz zakonsku zateznu kamatu od 20.08.2013. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodili tekućem polugodištu uvećanih za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.384,16 EUR/17.963,47 kn u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom II izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno istu preinači u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod I i III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinske štete zbog štetnog događaja koji se dogodio 20. kolovoza 2013. u kojem je došlo do ozljeđivanja tužitelja.

9. Među strankama nije sporno da se dana 20. kolovoza 2013. dogodila prometna nezgoda, te nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Međutim, ovdje je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je sporan doprinos tužitelja u nastanku štete jer se nije pridržavao hodograma liječenja pa je time doprinio da šteta bude veća.

10. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kada je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva u točki II izreke pobijane presude ne uzimajući u obzir ozljede koje je zadobio tužitelj u štetnom događaju zbog kojih tužitelj vidljivo šepa na lijevu nogu te mu je otečena desna potkoljenica s posljedicom venske tromboze a što je dovelo do smanjenja općih životnih aktivnosti za 8% te zbog kojih tužitelj više ne može obavljati posao profesionalnog vozača autobusa, koje je obavljao do dana povređivanja u štetnom događaju, već je zaposlen na niže pomoćne poslove sa nižom plaćom trpeći time materijalnu štetu sada i do kraja života.

11. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud previsoko cijenio visinu naknade za neimovinsku štetu jer je sud pobijanom odlukom znatno prešao postavljene kriterije sudske prakse odnosno Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12. Nadalje, tuženik ističe da presuda ima nedostataka odnosno nepotpuni su razlozi zbog čega prvostupanjski sud nije uzeo u obzir doprinos tužitelja u nastaloj neimovinskoj šteti kada sudski vještak jasno navodi da bi provođenje fizikalne terapije utjecalo da smanjenje životne aktivnosti bude manje od 8% time da ne može precizno reći koliko, pa je stoga tužitelj ne pridržavajući se hodograma liječenja (provođenje fizikalne terapije i uputa liječnika) doprinio da šteta bude veća a što sud ne uzima u obzir niti primjenjuje odredbu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima.

13. Također, tuženik ističe da sud kod dosude imovinske štete (izgubljene zarade) ne uzima u obzir da je tužitelj zbog bolovanja dužeg od 90 dana primio potporu od 2.500,00 kn a što proizlazi iz platne liste za 12 mjesec 2013. pa je stoga sud trebao predmetni iznos odbiti od iznosa naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade zbog bolovanja na kojem je tužitelj bio zbog ozljeđivanja u štetnom događaju što tuženik ne spori.

14. Nadalje, tuženik u žalbenim navodima ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio kamatu na imovinsku štetu od nastanka štetnog događaja ne uzimajući u obzir da je ovdje u primjeni kao lex specialis - Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) prema kojem tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na iznos imovinske štete zbog izgubljene zarade od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Tuženik ističe da u ovom konkretnom predmetu neovisno od odredbe čl. 12. ZOOP-a kamatu za imovinsku štetu je trebalo dosuditi od donošenja prvostupanjske presude jer tužitelj nije niti odštetnim zahtjevom niti tužbom dostavio dokaze o nastanku i visini štete.

16. Na kraju tuženik osporava odluku o troškovima parničnog postupka ističući da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio da je tužitelj 100% uspio u osnovi tužbenog zahtjeva ne uzimajući u obzir da je tuženik priznao odgovornost za nastanak štetnog događaja pa samim time osnova tužbenog zahtjeva nije bila sporna stoga je sud pogrešno utvrdio konačni uspjeh stranaka u ovom sporu.

17. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj zbog ozljeđivanja u štetnom događaju od 20. kolovoza 2013., a kojeg je prouzročio osiguranik tuženika bio na bolničkom liječenju od 29. kolovoza 2013. do 12. rujna 2013. radi duboke venske tromboze desne potkoljenice, te je tužitelj bio na bolovanju od 21. kolovoza 2013. do 11. siječnja 2014.,

- da tužitelj u svom iskazu navodi da je zbog bolovanja primao manju plaću oko 2.000,00-2.500,00 kn mjesečno te da je bio do ozljeđivanja zaposlen kao profesionalni vozač autobusa kod poslodavca L. D. da bi zbog zdravstvenog stanja nakon ozljeđivanja u štetnom događaju bio premješten na radno mjesto portir,

- negira da se nije pridržavao ishrane i uzimanja propisanih lijekova (Marivarin) jer je terapiju uzimao kako mu je to propisao liječnik specijalist, išao je na kontrole kod liječnika specijalista, a na fizikalnu terapiju je išao u bolnicu, radio je vježbe sa fizikalnim terapeutom i elektrostimulaciju, te je na terapiju išao oko 10-tak dana,

- da se nakon uzimanja lijeka Marivarin njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo,

- navodi da danas više ne može raditi neke teže poslove niti voziti autobus a nakon štetnog događaja imao je jake bolove te je proživljavao strah zbog ishoda liječenja jer nastanak ugruška predstavlja životnu opasnost a što su mu liječnici rekli,

- da iz platnih lista poslodavca L. D. d.o.o. za razdoblje od siječnja 2013. godine pa do siječnja 2014. godine, proizlazi da su tužitelju isplaćene neto plaće u razdoblju tri mjeseca prije nezgode (za svibanj 2013. godine 5.330,03 kn, za lipanj 2013. godine 5.784,53 kn i za srpanj 2013. godine 6.671,81 kn) te da prosječna neto plaća onda iznosi 5.928,79 kn - da su isplaćene naknade za razdoblje bolovanja (od 21. kolovoza 2013. godine pa do 11. siječnja 2014. godine) (za 09/2013 5.928,79 kn- 3.812,88 kn=2.115,91 kn) (za 10/2013 5.928,79 kn-3.823,53 kn=2.105,26 kn mjeseci) (za 11/2013 5.928,79 kn-3.649,73kn= 2.279,06 kn mjeseci) (za 12/2013 5.928,79 kn- 3.823,53 kn=2.105,26 kn mjeseci),

- da iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. P. K. kao i usmenog dopunskog vještačenja kojeg je sud prihvatio kao stručnog, obrazloženog, proizlazi da je vještak neposredno pregledao tužitelja 2. travnja 2022. utvrdivši da tužitelj šepa na lijevu nogu (postranično šepanje),da pregledom donjih ekstremiteta uočava otečenu desnu potkoljenicu, tjesasti otok, hiperpigmentiranu kožu sa prednje strane, urednih arterijskih pulsacija, pojačanog venskog crteža, te da je opseg potkoljenice na uobičajenom mjestu mjerenja 3,5 cm veći u odnosu na simetričnu lijevu potkoljenicu,

- da je tužitelj otpušten iz bolnice sa dijagnozama krvni ugrušak u veni desne potkoljenice, natučenje prednjeg trbušnog zida sa ogrebotinama desne strane, ogrebotine desnog koljena i natučenje desne potkoljenice,

- da je po otpustu iz bolnice redovito u skrbi izabrane liječnice radi medikamentne terapije i režima prehrane sve do 11. siječnja 2014. godine kada mu je zaključeno bolovanje, te da je i dalje redovito u skrbi izabrane liječnice, ne više zbog ozljeda po štetnom događaju i posljedične komplikacije već zbog brojnih komorbiditeta,

- da u medicinskoj dokumentaciji nedostaju nalazi i mišljenja Kolor dopler vena desne noge od 04. prosinca 2013. podaci o ev. fizioterapiji za koju je izdana uputnica,

- da je vještak zaključno mišljenja da je tužitelju povrijeđeno tjelesno i duševno zdravlje zbog natučenja desne potkoljenice i posljedične venske tromboze pa je nastupilo kod tužitelja smanjenje životnih aktivnosti u opsegu od 8%,

- da je tužitelj trpio-bol jakog intenziteta 2-3 sata po ozljeđivanju, bol srednjeg intenziteta 4-5 dana i bol slabijeg intenziteta 2 mjeseca, kao i da je trpio i strah - primarni jakog intenziteta, trajanja koliko i samo ozljeđivanje, te sekundarni zbog brige za ishod liječenja 2 tjedna,

- da je tužitelj 2 mjeseca bio potpuno, a sljedeća 2-3 mjeseca i djelomično nesposoban za obavljanje svojih uobičajenih aktivnosti,

- da dugotrajno jednolično opterećenje (prof. vozač) doprinosi daljem anatomsko- funkcionalnom pogoršanju lediranog segmenta,

- da nema dovoljno podataka kako bi se očitovao o upitu o suradljivosti tužitelja u toku liječenja, te da može biti znakovit jedan od komentara izabrane liječnice "Vi griješite u hrani, ili ne pijete tablete kako vam je rečeno…",

- da se vještak u usmenom očitovanju na prigovore tuženika je li nepridržavanje uzimanja lijekova i prehrane moglo utjecati na duljinu liječenja i na visinu smanjenja životnih aktivnosti tužitelja iskazao da to može utjecati ali da za to nije imao podatke temeljem kojeg bi to mogao utvrditi.

18. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo usmeno očitovanje, pravilno zaključio da je prigovor tuženika o doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja neosnovan.

19. Naime, ovdje nije sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja međutim sporno je li tužitelj eventualno doprinio da šteta bude veća jer se nije pridržavao uputa liječnika kod uzimanja lijekova i uputa o prehrani.

20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da takav doprinos tužitelja nije dokazan u ovom postupku jer je vještak u svom usmenom očitovanju jasno naveo da neuzimanje lijekova i nepridržavanje propisane terapije potencijalno može utjecati na opseg štete ali da u ovom konkretnom slučaju nema podataka temeljem kojeg bi se to moglo utvrditi.

21. Vještak je naveo da, iako postoji u medicinskoj dokumentaciji komentar izabrane liječnice "Vi griješite u hrani ili ne pijete tablete kako vam je rečeno" ne može utvrditi da li bi to dovelo da smanjenje životne aktivnosti bude manje od 8 % a koji postotak je vještak temeljem provedenog vještačenja uzimajući u obzir koje ozljede tužitelj zadobio u štetnom događaju utvrdio.

22. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

23. Prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke a prema odredbi čl. 221.A ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

24. Dakle, sama konstatacija liječnika, da se tužitelj nije eventualno pridržavao uputa o hrani i uputa o propisanoj terapiji a da pri tome kako je to vještak jasno naveo ne postoje neki drugi podaci u medicinskoj dokumentaciji koje bi sa dovoljnom sigurnošću ukazivale na uzročno-posljedičnu vezu između radnje (aktivnost ili propuštanje) oštećenika, ovdje tužitelja i opsega štete, nije dovoljan dokaz o doprinosu tužitelja da šteta bude veća, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženika u tom pravcu.

25. Prema tome, pravilno je sud primijenio odredbu čl. 221.A ZPP-a kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tuženikov prigovor doprinosa tužitelja opsegu nastale štete iz svih naprijed navedenih razloga.

26. Točno je da se odredbom čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125//11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) regulira institut doprinosa oštećenika vlastitoj šteti međutim ovdje nije utvrđeno da je ovdje oštećenik svojom radnjom pridonio da šteta nastane odnosno da bude veća.

27. Međutim, osnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a.

28. Prvostupanjski sud je uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke a kojeg prihvaća kao stručnog, objektivnog te sačinjenog u skladu sa pravilima medicinske struke, pogrešno utvrdio da bi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripadala neimovinska šteta na temelju čl. 1100. ZOO-a u iznosu od 60.000,00 kn.

29. Za naglasiti je da neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti je jedinstvena šteta koja se dosuđuje u vidu novčane satisfakcije pri čemu pojedini kriteriji za određivanje novčane satisfakcije nisu samostalni vidovi štete nego svi zajedno čine jednu cjelinu.

30. Imajući u vidu navedeno, u smislu čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a ovaj sud drugog stupnja je ocijenio da je tužitelju trebalo kao odgovarajući iznos pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti s obzirom na utvrđene relevantne okolnosti (vrsta povrede, jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, umanjenja životne aktivnosti, te cilj kojem služi ta naknada i sve druge okolnosti slučaja) dosuditi iznos od 6.636,14 EUR/50.000,00 kn no po odbitku isplaćenog iznosa neimovinske štete u izvansudskom postupku u visini od 796,34 EUR/6.000,00 kn tužitelju bi pripadao na ime neimovinske štete iznos od 5.830,80 EUR/44.000,00 kn, stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu.

31. Stoga su žalbeni navodi tužitelja iz gore navedenih razloga da je sud prenisko cijenio visinu naknade neimovinske štete neosnovani.

32. Isticanje tužitelja u žalbenim navodima da tužitelj zbog ozljeđivanja trpi materijalnu štetu jer radi niže poslove zbog ozljeđivanja u štetnom događaju te prima manju plaću nisu odlučni u ovom postupku jer je tužitelj u ovom postupku činjeničnim supstratom tužbe tražio na ime izgubljene zarade materijalnu štetu za vremensko razdoblje dok je bio na bolovanju (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

33. Stoga je valjalo žalbu tužitelja iz naprijed navedenog odbiti kao neosnovanu.

34. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojim ističe da je sud kod utvrđivanja visine imovinske štete s naslova izgubljene zarade za vrijeme bolovanja tužitelja propustio umanjiti predmetni iznos za iznos naknade koju je tužitelj dobio za vrijeme bolovanja kao potporu zbog bolovanja dužeg od 90 dana u iznosu od 2.500,00 kn.

35. Iz platne liste za 12/2013 (list 23 spisa) proizlazi da je za taj mjesec upravo zbog bolovanja na kojem je tužitelj bio zbog ozljeđivanja u štetnom događaju, dobio potporu zbog bolovanja dužeg od 90 dana u visini od 2.500,00 kn pa je stoga po mišljenju ovog suda valjalo za taj iznos umanjiti iznos od 1.142,14 EUR /8.605,49 kn a kojeg je sud utvrdio na ime razlike plaće s naslova izgubljene zarade za vrijeme bolovanja (čl. 1095. st. 1. ZOO-a) što znači da bi tužitelju na ime naknade za bolovanje pripadao iznos od 810,34 EUR/6.105,49 kn a na što osnovano ukazuje tuženik.

36. Također osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu odredio od 21. kolovoza 2013.

37. Naime, tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos imovinske štete zbog izgubljene zarade od dana podnošenja odštetnog zahtjeva temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

38. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 22. siječnja 2015. onda u smislu predmetne odredbe zakonska zatezna kamata teče od predmetnog dana stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1086. ZOO-a jer ovdje je u primjeni odredba ZOOP-a kao lex specialis a ne ZOO-a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

39. Međutim, žalbeni navodi tuženika da u ovom konkretnom slučaju tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude kada je tuženik saznao sa visinu i opseg štete nisu osnovani jer je tužitelj u odštetnom zahtjevu zatražio razliku plaće s naslova izgubljene zarade za vrijeme bolovanja zbog ozljeđivanja u štetnom događaju za vremensko razdoblje od 21. kolovoza 2013. do zaključno 31. siječnja 2014. te je kao dokaz tužitelj u odštetnom zahtjevu naveo podatke od poslodavca L. D. d.o.o.-isplatitelju plaće tužitelju.

40. Žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u ovom sporu u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelji nije uspio u cijelosti (100%) u pogledu osnove tužbenog zahtjeva su u potpunosti neutemeljeni.

41. Točno je da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja međutim tuženik je tijekom postupka isticao doprinos tužitelja za nastanak štete stoga je i osnova i visina tužbenog zahtjeva bila sporna stoga je pravilno prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrdio da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva.

42. Međutim, kako je ovom drugostupanjskom presudom preinačena pobijana odluka valjalo je konačno odlučiti o uspjehu stranaka u ovom sporu na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

43. S obzirom da je tužitelj uspio s osnovom u cijelosti (100%) a u pogledu visine tužbenog zahtjeva u omjeru od 40,73% pa je stoga tužitelj u odnosu na kvantitativni i kvalitativni uspjeh u ovom sporu konačno uspio u omjeru od 70,36% dok je tuženik uspio konačno u omjeru od 29,64%.

44. Kada se na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, od postotka tužitelja koji je u većem omjeru uspio u ovom sporu, odbije postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u ovom sporu (70,36-29,64) tada je konačni uspjeh tužitelja u omjeru od 40,72% pa je stoga valjalo preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka i dosuditi tužitelju iznos od 1.903,59 EUR /14.342,60 kn.

45. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

46. Tuženiku su dosuđeni troškovi ovog žalbenog postupka razmjerno njegovom uspjehu u ovom žalbenom postupku (29,41%) i to za sastav žalbe po Tbr.10. Tarife o nagradama i troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/13, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22) - 248,86 EUR plus PDV-25% što ukupno iznosi 311,08 EUR no kako je tuženik uspio u ovom žalbenom postupku sa 29,41% isti će primiti iznos od 91,48 EUR/ 689,29 kn.

47. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer isti nije pružio dokaz sudu da mu je taj trošak nastao.

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.