Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 78 Gž R-3293/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz S., OIB: …, koju zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B. P., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu E. K.-B. i M. B. P. u S., protiv tuženika L. H. d.o.o., Z., kojega zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-859/18 od 27. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika L. H. d.o.o., Z., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-859/18 od 27. listopada 2021. te se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 133.927,88 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine od ukupno navedenog iznosa glavnice na način pobliže određen izrekom te presude (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznos od 33.875,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske odluke do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08.,
80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,
da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvoga stupnja je, pozivom na čl. 95. Zakona o radu (Nar. nov. 93/14., 127/17., 98/19., dalje. ZR), tužiteljici dosudio utuženi iznos s osnova naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca uz obrazloženje da je pravomoćnom presudom poslovni broj Pr-561/16 od 8. siječnja 2018. pravomoćno nedopuštenom utvrđena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj … koju je tuženik donio 27. travnja 2016., da tuženik nije izvršio obvezu vraćanja tužiteljice na rad sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi poslovni broj Pr-561/16 od 27. travnja 2017. i da joj nije isplaćivao naknadu plaće.
5. Također je sud obrazložio da nije bilo mjesta prekidu ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj Pr-649/18. Ovo jer se radi o parničnom postupku koji se vodi povodom odluke o otkazu koju je tuženik donio 19. lipnja 2018. i koji da stoga nije od utjecaja na zahtjev koji se odnosi na isplatu naknade plaće povodom druge odluke o otkazu koja je u postupku poslovni broj Pr- 561/16 od 8. siječnja 2018. pravomoćno utvrđena nedopuštenom.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da ista nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, a u postupku pred tim sudom nisu počinjene ni ostale povrede iz te zakonske norme na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 213. st. 1. i čl. 12. ZPP.
7.a Sud je dao dostane i jasne razloge zbog kojih smatra da predmetni postupak nije trebalo prekidati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se po tužbi tužiteljice protiv tuženika vodi pod poslovnim brojem Pr-649/18. te nije počinio nikakav procesni propust kada se u vezi toga nije osvrtao na navode, koje tuženik ponavlja u žalbi, a koji se tiču njegova zahtjeva za sudski raskid. Ovo jer je u odgovoru na tužbu tuženik samo hipotetski naveo: „… da bi u tom postupku i tamo i ovdje tuženik protiv tužiteljice podnio protutužbeni zahtjev za sudski raskid…“. Dakle tuženik nije tvrdio da je stavio takav zahtjev, to nije dokazivao niti tijekom postupka a niti u žalbi na to određeno ne ukazuje, dapače ne navodi ni datum s kojim je tražio sudski raskid, pa takve, hipotetske navode nije ni trebalo razmatrati u okviru prijedloga za prekid, a niti je isto trebalo razmatrati kao prethodno pitanje od bitnog značaja za odluku u ovom sporu.
7.b Navedena povreda nije počinjena niti time što sud postupak nije prekinuo do donošenja pravomoćne presudu u predmetu koji je tužiteljica protiv tuženika pokrenula radi zaštite dostojanstva, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem Pr- 79/17. Naime, sud prvoga stupnja je, što žalbom nije osporeno, utvrdio da je tužiteljica tuženika obavijestila da prihvaća poziv za vraćanje na rad, ali da će koristiti pravo na prekid rada u smislu čl. 134. st. 4. i 5. ZR (točka 9. obrazloženja). Kako sukladno st. 8. te odredbe radnik koji koristi ovo pravo ima pravo na plaću kao da je radio, što znači da poslodavac može od radnika zahtijevati povrat plaćenih iznosa tek ako radnik ne uspije u tom parničnom postupku, to vođenje tog postupka nije razlog za prekid ovog postupka niti je odluka u tom postupku prethodno pitanje za odluku u ovom postupku.
8. Sud prvoga stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s čl. 8. ZPP te je i u smislu neosnovano isticanje povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP.
8.a Tako provedenom ocjenom dokaza sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice (da je odluka o otkazu ugovora o radu broj 171/2016 koju je tuženik donio 27. travnja 2016. sudskom odlukom pravomoćno utvrđena nedopuštenom, da je tuženik tužiteljicu zvao da se vrati na rad tek 4. lipnja 2018., da je tužiteljica u jednom periodu bila zaposlena u poduzeću B. d.o.o., da je tužiteljici 20. svibnja 2020. tuženik isplatio neto iznos plaće u visini od 60.423,62 kn i da su plaćeni pripadajući doprinosi na taj iznos te da plaćanjem toga iznosa tužiteljici nije isplaćena puna naknada plaća, već je preostao dug tuženika po ovoj osnovu u dosuđenom iznosu), pravilnost kojih utvrđenja navodima žalbe nije dovedena u sumnju.
8.b Stoga na navode žalbe u ovom dijelu valja samo odgovoriti da činjenica da je tužiteljica jedan vremenski period, koji obuhvaća i dio utuženog perioda, bila zaposlena kod drugog poslodavca, B., na puno radno vrijeme, suprotno onome što tuženik sasvim pogrešno navodi u žalbi, nije oslobodila tuženika ni obveze da vrati tužiteljicu na rad u skladu s pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-561/16 od 8. siječnja 2018., koja je svojstvo pravomoćnosti stekla 10. travnja 2018., a ovršnosti 14. svibnja 2018. (u skladu s kojom je tuženik tužiteljicu i pozvao da se vrati na rad, prvi puta 15. lipnja 2018., što je ista prihvatila, uz poziv na korištenje prava iz čl. 134. st. 4. i 5. ZR te drugi puta 19. lipnja 2018. na što se ista nije očitovala, a tuženik je donio novu odluku o otkazu od 27. travnja 2016.), a niti je tuženika oslobodila obveze da tužiteljici plati punu naknadu plaće na koju bi tužiteljica imala pravo da nije bilo nedopuštene odluke o otkazu od 27. travnja 2016., odnosno da joj plati razliku do pune plaće koju bi ostvarila kod njega.
8.c Također, tuženik tijekom postupka nije obrazloženo pobijao nalaz i mišljenje vještaka, već samo paušalno, što ponavlja i u žalbi, a prema mišljenu ovoga suda nalaz je sačinjen detaljno, obrazloženo i stručno, kako to i sud obrazlaže pod točkom 11. obrazloženja, pa ni navodima žalbe u ovom dijelu pravilnost prvostupanjske odluke nije dovedena u sumnju.
9. Shodno tome, sud je tužiteljici za utuženi period pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 95. st. 3. ZR, pravilno dosudio utuženi iznos, prilikom utvrđivanja kojeg je pravilno vodio računa o činjenici da je određeni period tužiteljica bila zaposlena i ostvarivala primanja, ali manja nego što bi imala kod tuženika, kao i o dijelom isplaćenoj naknadi pa je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP).
10. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom kako po osnovi (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) tako i po visini u smislu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) t je stoga i potvrđena (čl. 380. točka 2. ZPP).
11. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
U zagrebu 9. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Ines Smoljan, v.r.
