Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-36/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz Z.1 , …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., B. i partneri d.o.o. u Z.1 , protiv tuženika 2. s. d.o.o., Z. , …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z.2 , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-29/20od 23. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika 2. s. d.o.o., Z.2 , … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-29/20od 23. rujna 2022. pod točkom I. izreke u cijelosti te pod točkom II. izreke za iznos od 3.750,00 kn (497,71 eur)[1] s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-29/20 od 23. rujna 2022. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 3.750,00 kn (497,71 eur) te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 919,11 eur (6.925,00 kn) s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 30.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate (točka I. izreke) i 1 1 eur = 7,53450 kn

naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.675,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08.,

80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,

da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da tuženiku dosudi troškove parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da sud drugoga stupnja potvrdi pobijanu presudu, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, za koju štetu tužitelj tvrdi da ju je pretrpio objavljivanjem članka, pod naslovom: „Streljivo koje su zaplijenili se koristi na

2.s.hr od 21. studenog 2019.,

K. helikopterima“, na internetskom portalu https://www.

u kojem članku je, osim iznesenih neistinitih informacija koje se vežu uz njega, boldanim slovima navedeno i tužiteljevo puno ime i prezime.

6. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti, pozivom na čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Nar. nov. 59/04., 84/11., 81/13., dalje: ZM) u vezi s čl. 1100. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim donosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) uz, u bitnome, obrazloženje:

- da iz rezultata dokazivanja proizlazi da je objavom članka, koji sadrži neistinite i netočne informacije o tužitelju, povrijeđeno njegovo pravo osobnosti, što da se ogleda kao povreda ugleda, časti i dostojanstva tužitelja kao djelatne vojne osobe, kao građanina RH te kao supruga i oca i to jer

- da se u spornom članku spominju puno ime i prezime tužitelja i to boldano te se tvrdi da je protiv njega pokrenut kazneni postupak radi kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari kao i da je takvim ponašanjem ukaljao ugled H. v.,

- što da ne odgovara istini, jer protiv tužitelja kazneni postupka zbog navedenog kaznenog djela nikada nije bio pokretan, uz što da ministarstvo nije otkrio identitet osoba za koje se sumnja na počinjenje navedenog djela i novinarima tuženika nisu priopćeni osobni podaci aktera navedenog djela pa tako ni osobni podaci tužitelja nisu dani tuženiku.

6.a Sud obrazlaže da je objava neistinitih informacija o tužitelju uz boldanu objavu njegova punog imena i prezimena kod njega i njegove obitelji izazvala osjećaj srama, povrijeđenosti te stigmatizacije tužitelja u društvu kao neodgovorne osobe, sklone nepodobnom ponašanju pripadnika H. v., jer ga se dovodi u vezu s počinjenjenjem kaznenog djela, na način da je iskoristio svoju profesiju vojnog pilota i povjerenje države čiji je djelatnik. Također obrazlaže da se u konkretnom slučaju ne radi o slobodi izražavanja u odnosu na informiranje javnosti o konkretnom događaju, već o prenošenju neistinitih i netočnih informacija kojima sa javnost dovela u zabludu o osobi tužitelja, a samom je tužitelju time nanesena neimovinska šteta. Isto tako sud ističe da je i način na koji je tužitelj predstavljen u članku faktor koji je trebalo uzeti u obzir kod utvrđivanja posljedica objavljivanja istog, kao i činjenicu da tužitelj nije dao odobrenje za objavljivanje njegovih osobnih podataka čime je valjalo dati prednost pravnoj zaštiti tužiteljeva dostojanstva, ugleda i časti pred tuženikovom slobodom izražavanja.

6.b Sud u pobijanoj presudi zaključno obrazlaže da ne postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. stavka 4. ZM. Ovo jer da objavljeni tekst nije utemeljen na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, jer nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a da je provjerio kod nadležnih tijela istinitost informacija koje su u tekstu navedene da tekst o tužitelju ne bi ni bio objavljen. Također, nevažnom za odluku u ovom postupku smatra činjenicu da je takav i sličan tekst objavljivan i na drugim internetskim portalima, jer ta činjenica ne garantira istinitost objavljenog teksta. Smatra i da, kraj činjenica koje je bilo sa sigurnošću moguće utvrditi na temelju dokaza u spisu, da nije bilo potrebno provoditi dokaz saslušanjem autora teksta.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te zakonske norme, a u vezi te povrede nisu osnovani niti navodi žalbe da bi ta povreda bila počinjena time što u izreci pobijane presude pod točkom I. nije naveden točan datum od kada teku zatezne kamate u skladu s čl. 29. ZOO. Ovo jer iako je to točno tijek zateznih kamate je odrediv dovoljnoj mjeri da se po istom može daljnje postupati pa izreka nije niti nerazumljiva niti proturječna obrazloženju presude.

8. Ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni duge povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

9. Neosnovano je isticanje i povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP.

10.a Sud prvoga stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s čl. 8. ZPP te je na temelju tako provedene ocjene dokaza pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje, jednostranim pristupom ocjeni dokaza koji proizlazi iz žalbe, nisu dovedene u sumnju.

10.b Nadalje, niti po shvaćanju ovoga suda nije bilo potrebe provoditi saslušanje autora teksta. Ovo iz razloga koje je naveo sud prvoga stupnja, koje ovaj sud prihvaća kao pravilna, ali i zbog činjenice da tuženik u odgovoru na tužbu nije činjenično jasno obrazložio koja ili koje ekskulpatorne okolnosti po njegovu shvaćanju postoje u konkretnom slučaju ili barem na koje okolnosti predlaže saslušati autora teksta, već je samo, i to opreza radi, naveo da su informacije koje su iznesene u članku takve naravi da se njih neposredno može primijeniti odredba čl. 21. st. 4. ZM. Osim toga, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da služba kriminalističke policije, PU Z. u odnosu na tužitelja nije provodila kriminalističko istraživanje, nije protiv njega podnijela kaznenu prijavu za tzv. aferu „M.“ te se objava PU Z. od 8. studenog 2019. (stranica 45), u kojemu se spominju četiri državljana Republike Hrvatske u dobi 36, 42, 41 i 40 godina, ne odnosi na tužitelja, pa sve i da je prvostupanjski sud saslušao predloženog svjedoke tuženika to ne bi utjecalo na drugačiji ishod spora jer isti nije imao od koga dobiti potvrdu informacije da je upravo tužitelj ta osoba koja je počinila kazneno djelo uz koje ga se veže u predmetnom članku i na kojeg se odnose ostale informacije.

11. Činjenični prigovor nepostojanja uzročno posljedične veze u žalbenoj fazi postupka nije razmatran jer isticanje novih činjenica i dokaza u žalbi nije dopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP).

12. Pozivanje tuženika na čl. 1107. ZOO također nije od utjecaja na zakonitost predmetne odluke. Ovo jer se u konkretnom slučaju ne radi o solidarnoj odgovornosti u smislu te odredbe, budući da predmetna objava škodljive informacije predstavlja poseban štetni događaj i novu povredu prava osobnosti. Odnosno, činjenica što su i drugi mediji objavili istu informaciju ne oslobađa niti umanjuje tuženikovu odgovornost za objavu takve neistinite i neprovjerene informacije, Osim toga prigovor solidarne odgovornosti i u vezi s tim prigovor visini tužbenog zahtjeva tuženik tijekom postupka nije niti stavio, već se i ovi prigovori ističu tek u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP).

13. Glede primjene materijalnog prava valja odgovoriti da su čast, dostojanstvo i ugled vrijednosti istog ustavnog ranga kao i sloboda informiranja. U tom smislu pravo na čast, ugled i dostojanstvo predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada i nigdje nije ograničeno medijskim pravima, dok su, s druge strane, medijska prava uvijek ograničena pravom na čast i ugled, kako to izričito proizlazi iz čl. 3. st. 3. ZM-a, ali i iz čl. 10. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.), koji stav je izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u brojnim odukama (npr. U-III-4057/2013 od 17. rujna 2014.) te Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-1553/09 od 24. studenog 2009.

13a. Nadalje, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao ni članak 38. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane.

13.b Također, sloboda medija uvjetovana je i postupanjem novinara u dobroj vjeri u skladu s novinarskom etikom (Stoll protiv Švicarske, br. 69698/01, § 103., presuda od 10. prosinca 2007. i Pedersen i Baadsgaard protiv Danske br. 49017/99, § 78., presuda od 17. prosinca 2004.).

14. Iz rečenog proizlazi da sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, posebice kada se tiče zaštite ugleda i prava drugih, pa time ni osnovni zadatak medija, priopćiti informacije o pitanjima od javnoga interesa, ne smije preći te granice. To znači da je, kada u određenim situacijama, u kojima neke izjave utječu na ugled, čast i dostojanstvo pojedinaca, sukob između prava na informiranje i prava na ugled, čast i dostojanstvo potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na te dvije zaštićene vrednote s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja (Von Hannover protiv Njemačke br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke, br. 39954/08, §§ 85.

- 88., presuda od 7. veljače 2012.; Couderc i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.).

15. U konkretnom slučaju, međutim, navođenje punog imena i prezimena tužitelja boldanim slovima u vezi počinjenja teškog kaznenog djela za koje nije kazneno terećen i objava ostalih neistinitih informacija koje se usko vežu uz osobu tužitelja, a sve vezano uz, časnu, vojnu službu, nije bilo od doprinosa raspravi o tome u javnom interesu. Javnost je takvim iznošenjem neistina o osobi tužitelja dovedena u zabludu, pri čemu nije postao nikakav interes niti potreba da se o svem što je o tužitelju navedeno javnost uopće informirati, niti je ikakvo prethodno ponašanje tužitelja, kao osobe koju se ističe u članku, bilo takvo da bi se istog uopće, a kamoli na način kako je to učinjeno u spornom članku, trebalo spominjati u medijskom članku. U konkretnom slučaju nije poštovana ni dobra vjera niti novinarska etika. Ovo posebno jer su informacije o osobi tužitelja, očito, prenesene samo prepisivanjem i preuzimanjem informacija o istom slučaju iz drugih medija, što, suprotno shvaćanju tuženika, ne govori automatizmom u prilog istinitosti onoga o čemu se piše, a pri tome nije postojala nikakva prepreka da se prije objave, ipak postupi profesionalno i etično i da se provjeri istinitost informacija koje će biti objavljene, osobito kada se informacije vežu uz nečije puno ime i prezime i to još naglašeno boldanjem. Stoga u situaciji kada se objava temelji, zapravo na prepisivanju sadržaja iz drugih medija, bez apsolutno ikakve relevantne provjere istinitosti informacija koje će biti objavljene, to su sadržaj i forma u kojoj su neistinite informacije objavljene o tužitelju, i po shvaćanju ovoga suda, povrijedile tužiteljeve ugled i čast što opravdava dosuđenje naknade neimovinske štete u iznosu koji je dosuđen prvostupanjskom presudom.

16. Zbog rečenog je odluku o glavnoj stvari valjalo potvrditi pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP).

17. Djelomično osnovano, međutim, tuženik osporava odluku o troškovima postupka.

17.a Prema shvaćanju ovoga suda očitovanje tužitelja na navode odgovora na tužbu je podnesak koji je potreban i na koji tužitelj ima pravo na naknadu troška u skladu s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s odredbom Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa). No, u preostalom dijelu, u pravu je žalitelj kada navodi da ostali podnescima nisu bili potrebni i to: podnesci od 24. lipnja 2020. i 9. rujna 2020., kojima se tužitelj očituje na dotadašnji tijek postupka, a o svim okolnostima iz tih podnesaka se već očitovao u tužbi i podnesku kojim se očitovao na odgovor na tužbu, podnesci od 27. srpnja 2021., 29. studenoga 2021. i 6. svibnja 2022., kojima tužitelj dostavlja odluke drugih sudova povodom tužbi tužitelja, protiv drugih medija, vezanim uz iste ili slične objave o tužitelju i kojima analizira razloge tih presuda, podnesak od 26. studenoga 2020. kojim samo ispravlja tužbu na način da navodi valutu tražbine, budući je i bez toga bilo jasno, s obzirom na važeću valutu da se radi o zahtjevu u kunama, uz što je isto bilo moguće navesti i na ročištu za glavnu raspravu.

17.b Troškovi priznati tužitelju za zastupane na ročištima pravilno su suđeni.

18. Zbog navedenog je odluku o troškovima postupka valjalo potvrditi za iznos od 3.0000,00 kn što uvećano za PDV iznosi 3.750,00 kn (497,71 eur)[2] , dok je u preostalom dijelu, zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 919,11 eur (6.925,00 kn) pravilnom primjenom prava valjalo odbiti kao neosnovana te je sukladno čl. 380. točka 2. i 3. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

19. Tuženik je djelomično uspio samo sa žalbom glede sporednog zahtjeva pa mu nije priznat trošak žalbe (čl. 166. st. 2. ZPP), dok trošak odgovora na žalbu nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r. 2 1 eur = 7,53450 kn