REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3965/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko- upravni odjel u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i tužbe glavnog miješanja I- tužiteljice AL, [adresa] str 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], II- tužiteljice ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljice TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Zorana Laurić Maglov, odvjetnici u Šibeniku, protiv I-tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Šibenik i II-tuženika JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-1079/17-2 od 20. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-1290/16 od 11. srpnja 2017., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja JL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja JL kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 1051 m2, i to za suvlasnički dio od 6/12, dok su tužiteljice glavnog miješanja suvlasnice svaka za 2/12 dijela, a koji dio u skici vještaka Borka Baranovića od 14. lipnja 2013. u cijelosti označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A i to sve na temelju i sukladno rješenju o nasljeđivanju iza smrti svoje majke HL (toč. I.). Prihvaćen je tužbeni zahtjev I-III-tužiteljica tužbe glavnog miješanja te je utvrđeno da su I-III- tužiteljice suvlasnice svaka za po 1/3 dijela fizički određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 1051 m2, na skici mjesta spora od dana 14. lipnja 2013. vještaka mjernika OL ing. geod. koja čini sastavni dio presuda suda prvog stupnja označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, a na kojem se nalazi kuća s gospodarskim objektima, gusternom, garažom i septičkom jamom, te su I i II-tuženici iz tužbe glavnog miješanja dužni solidarno naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 14.550,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presuda suda prvog stupnja do isplate (toč. II.).
2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja JL kao neosnovana, te je u toč. I., toč. II. st.1. i u dijelu st. 2. izreke, kojom je tužitelj JL obvezan naknaditi parnični trošak tužiteljicama glavnog miješanja, potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč.1.). Prihvaćena je žalba tužene Republika Hrvatske te je u dijelu toč. II. st. 2. izreke, kojim je tuženica dužna naknaditi tužiteljicama glavnog miješanja parnični trošak ukinuta presuda suda prvog stupnja (toč.2.), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja JL i tužiteljica glavnog miješanja za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. 3.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj JL je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. 4. U odgovoru na reviziju tužiteljice glavnog miješanja predlažu reviziju tužitelja JL odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja ocijenivši da su tužiteljice iz tužbe glavnog miješanja dokazale pravnu osnovu stjecanja dijela predmetne nekretnine, obzirom su njihovi prednici dosjelošću sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) stekli pravo vlasništva dijela predmetne nekretnine. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da je sada pok. otac tužiteljica iz tužbe glavnog miješanja sagradio na dijelu predmetne nekretnine kuću s gospodarskim objektima, gusternom, garažom i septičkom jamom, dok predmetna nekretnina nije niti bila predmet ostavinskog postupka iza smrti pok. HL, a niti Ugovora o darovanju od 16. travnja 1998., a na čemu tužbeni zahtjev temelji tužitelj JL.
9. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP. Naime, drugostupanjski je sud prema stanju spisa utvrdio da je prednik tužiteljica glavnog miješanja, njihov pok. otac RL, vlasništvo predmetnog spora stekao darovanjem od svoje majke HL, kao i zamjenom sa rođakinjom IL, te da je sada pokojna HL predala u posjed njihovom ocu predmetnu nekretninu, koji je zatim na istoj izgradio kuću s popratnim objektima. Naime, sud drugog stupnja ocjenjuje da je otac tužiteljica tužbe glavnog miješanja na temelju pravnog pravila paragrafa 943. OGZ predmet spora stekao darovanjem, a tužiteljice nasljeđivanjem iza smrti svog oca.
10. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.
11. Revident u reviziji određeno ne navodi o kojoj bi točno povredi odredbe parničnog postupka bilo riječ, međutim iz sadržaja njegovih navoda proizlazi da ukazuje na povredu odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 377. i 338. st. 4. ZPP navodeći da prvostupanjski sud nije u cijelosti postupio prema uputama drugostupanjskog suda iz zadnjeg ukidnog rješenja, kao i da u pobijanoj odluci nisu navedene odredbe materijalnog prava koje su primijenjene u konkretnom slučaju. Ujedno sadržajno ukazuje i na povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
12. U slučaju ukidanja presude u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je po odredbi čl. 377. ZPP dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju postupio po odredbi čl. 377. ZPP, međutim treba naglasiti da navedena odredba ne obvezuje prvostupanjski sud da u donošenju nove presude prihvati pravno stajalište drugostupanjskog suda u pogledu načina primjene odgovarajuće odredbe materijalnog prava. S druge strane eventualni pogrešan pravni pristup suda u rješenju spora i pogrešna primjena materijalnog prava sami po sebi ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.
13. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, jer su u obrazloženju pobijane presude izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijeli i dokazi koje su predložili, a navedene su i mjerodavne odredbe materijalnog prava koje se odnose na ovaj spor.
14. Neosnovano se u reviziji sadržajno prigovara i bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Također niti izreka presude nije nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, te presuda ne sadržava nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
15. Navodi revidenta kojima se prigovarajući pravilnosti nižestupanjskih presuda vrši preocjena izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u smislu odredbe čl. 385. ZPP.
16. Pravnim pravilom iz paragrafa 943. OGZ propisano je da darovnom pogodbom koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbena prava jer to pravo mora biti osnovano na pismenoj ispravi.
17. Obzirom su u konkretnom slučaju tužiteljice tužbe glavnog miješanja predmetnu nekretninu stekle nasljeđivanjem iza pok. oca, a koji je na temelju valjanog usmenog darovanja sa svojom majkom, koja iako je učinjena usmeno proizvodi pravni učinak, jer je istome izvršena prava predaja darovane stvari od darovatelja, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da su tužiteljice glavnog miješanja stekle vlasništvo predmetne nekretnine.
18. Također valja napomenuti da se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, a kako to čini revident u ovom predmetu.
19. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema preostalim navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 9. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug