K-318/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ - Dračevac

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Ž. P. zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog

zakona, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti privatnog tužitelja zajedno s opunomoćenikom odvjetnikom D. M. te branitelja okrivljenika odvjetnika H. K., dana 8. svibnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e :

Temeljem čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENIK: Ž. P., OIB:…, sin S. i M.

rođ. T., rođen... godine u L., s prebivalištem u M.,

profesor povijesti i geografije, završio visoku školu,

oženjen, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske,

k r i v  j e

što je dana 5. lipnja 2015. godine u tiskanom mediju "7 D." na stranici 38. kao novinar istog medija napisao i objavio autorizirani i interpretirani članak kojemu je namjerno iznio niz neistinitih činjeničnih tvrdnji za privatnog tužitelja, znajući vrlo dobro da je riječ o neistinitim tvrdnjama, sljedećih citiranih sadržaj iznesenih u istom članku: " Pritužbe stižu godinama, ali nitko ne reagira dok policajac i dalje sije strah i teror V. i okolicom. Pritužbe su dobro poznate gotovo svima u V., ali se

PP V. i nadležnoj Policijskog upravi u S. i dalje prave kao da je sve uredno i kao da slučaj A. ne postoji. Sve je počelo kada se policijski službenik A.

navukao na kocku, odnosno na kladionicu. Isprva je dugove pokušavao sanirati žicajući 100-200 kuna od poznanika ili slučajnih prolaznika. A uz to je na glasu kao brutalan policajac, ljudi su mu iz straha davali novac, koji, naravno nikada nije vraćao. Kad je vidio kako mu prolaze pozajmice od 100-200 kuna odlučio je prijeteći na malo veće svote. pritom je odlučio iskoristiti činjenicu da je zaposlen u graničnoj policiji RH. Jedan od oštećenih građana priča nam kako je pozajmio A. čak 11.000 kuna. Taj vlasnik automehaničarske radnje odlučio je nakon određenog vremena, tražiti svoj novac natrag. Nakon niza poruka na koje se A. nije javljao dobio je njegovu SMS poruku kako mi novac neće vratiti "jer je za taj novac puštao njegove prijatelje preko granice". Naletio je na A. koji mu je savjetovao kako ne treba ići na carinu već je dovoljno da njega malo "počasti" i on će riješiti sve. No nakon što je uzeo novac, koji je potom prokockao na mobitel se nije javljao , a nesretni je poduzetnik pored takse na carini, koju je ipak morao platiti , platio i onu A. t. . U trećem slučaju je jednom V. uzeo 4000

kuna pod izlikom kako mu treba za sinovu ekskurziju, ali novac nije vratio . Kada je vidio da mu "prolaze" i veće cifre, ohrabrio se te sada bez ustezanja, nakon nekoliko piva, ljude s kojima nikad nije popio niti kavu, zna hrabro upitati 2000-3000 kuna. Kada mu netko odbije dati novac, lakonski dobacuje – dat ćeš ti meni ili državi. Nesretnici se predstavio kao Ž. iz V. te je tvrdio kako je samac. Kako se radi o zaista problematičnoj osobi, koja kako bi rekli u V. "nikako nije dobra u glavi", svjedoči i činjenica kako za vrijeme rata ničim izazvan samoinicijativno palio srpske kuće po H.. Iz tužiteljstva susjedne države nam poručuju kako razmatraju podizanje prijave zbog elemenata kaznenog djela iz vremena rata. Kako kažu, prema liječničkoj dokumentaciji A. je bio 60 postotni invalid te prema visini invaliditeta nije smio biti raspoređen u graničnu policiju. A. je invaliditet skrio prije ulaska u policiju, a onda ga izvukao kako ne bi bilo odbijanja na plaću. Upućeni u događanja PP V. tvrde kako A. omogućuje švercerima

siguran prelazak preko granice, što znači da taj profesionalni raketar drži mnoge u šaci. Tako policajac kockar uzima 1000 kuna za prebacivanje kombija boca. Ministre R. O., ravnatelju V. D., što vam policajac kockar, koji se

pretvorio u profesionalnog reketara i kriminalca radi još u policiji?" te tim namjerno iznesenim činjeničnim tvrdnjama putem tiska, za koje zna da se neistinite naškodio časti i ugledu privatnog tužitelja,

dakle, pred drugim za nekoga iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, a djelo je počinjeno putem tiska,

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – djelo označeno i kažnjivo po čl. 149. st. 2. u svezi sam st. 1. Kaznenog zakona.

Stoga se temeljem čl. 149. st. 2., u svezi s čl. 40. st. 4. i čl. 42. KZ/11, okrivljeniku Željku Primorcu

i z r i č e

novčana kazna u visini od 100 dnevnih dohodaka okrivljenika, u ukupnom iznosu od 2.744,00 eura (dvijetisućesedamstoočetrdesetičetirieura) odnosno 20.674,67 kuna (dvadesetisućašestosedamdesetičetiikuneišezdesetisedamlipa) pri čemu jedan dnevni osobni dohodak iznosi 27,44 eura odnosno 206,75 kuna. Iznos novčane kazne je, u skladu s čl. 42. st. 6. KZ/11, okrivljenik dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

Ako novčana kazna ne bude u potpunosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti da se okrivljeniku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (čl. 42. st. 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak okrivljenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako on ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora (čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11).

Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 250,43 eura odnosno 1.886,90 kuna od čega iznos od 380,00 kuna odnosno 50,43 eura predstavlja putni trošak svjedoka dok iznos od 200,00 eura odnosno 1.506,90 kuna predstavlja sudski prosjek te nagradu za trošak opunomoćenika privatnog tužitelja o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj D. A. putem opunomoćenika D. M.,

odvjetnika u S. podnio je 18. lipnja 2015. godine privatnu tužbu protiv okrivljenika Ž. P. zbog kaznenog djela u klevete iz čl. 149. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, pobliže opisanog u izreci privatne tužbe.

2. Općinski sud u Splitu je presudom br. K-539/2015 od 8. listopada 2020. godine oslobodio okrivljenika optužbe da bi Županijski sud u Zagrebu rješenjem br. Kž-915/2020 od 14. prosinca 2020. godine ukinuo prvostupanjsku presudu. Nadalje, Općinski sud u Splitu je presudom br. K-1426/2020 od 1. travnja 2020. godine oslobodio okrivljenika optužbe da bi Županijski sud u Zagrebu rješenjem br. Kž- 608/22 od 7. ožujka 2023. godine ponovno ukinuo prvostupanjsku presudu

3. Okrivljenik se tijekom čitavog postupka kako nije kriv zbog kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

4.1. Ispitan u svojstvu svjedoka u prethodnom postupku privatni tužitelj D. A. u bitnom je naveo kako se sa okrivljenikom Ž. P. se poznaje

samo iz viđenja i to najviše vezano za događaj od 13. svibnja 2015. godine kada ga je uočio prilikom nezakonitog prelaska granice i potpisao mu obavijest o izvršenom prekršaju. Sjeća se kako sam ga uočio zajedno sa S. O. kako hoda makadamskim putem iz naselja D. K. koje se nalazi u R. B. i

H. prema zaseoku K. koje se nalazi u RH.. Zaustavio ih

je u blizini kapelice u naselju K. te im priopćio kako su uočeni kako nezakonito prelaze državnu granicu. Poznata mu je i okrivljenikova djelatnost kroz lokalnu politiku jer je okrivljenik u međuvremenu postao predsjednik gradskog odbora HDZ-a. Budući da je jedan od utemeljitelja te stranke na vrgoračkom području pratio je rad te stranke i poznata mu je njegova djelatnost. Na pitanje je li mu poznato gdje okrivljenik živi, privatni tužitelj je istaknuo kako prema njegovim spoznajama okrivljenik živi u M. bez obzira što je uključen u mjesnu politiku u V..

Mišljenje privatnog tužitelja je kako je cilj tog članka samo oblatiti njega kao policijskog djelatnika. Tvrdi kako niti jedna od tvrdnji u članku nije istinita. Međutim, istaknuo je kako njegovo dvoje starije djece studiraju te kako je godinama otplaćivao stambeni kredit pa se znalo dogoditi da od kruga užih prijatelja i kolega posudi manji iznos novca kako bi ga poslao djeci na studij. Međutim, ta činjenica nije mogla biti poznata okrivljeniku niti ta činjenica može imati ikakve veze sa poslom koji radi. Radilo se o iznimnim situacijama, manjim iznosima koji su vraćeni odmah nakon što bih dobio plaću i otplatio ratu kredita. Istaknuo je i kako je kao policijski dužnosnik imao izvanredne rezultate i često pohvaljivan, a rezultate sam pokazivao upravo radeći posao u okviru postaje granične policije u V.. Upravo je selo G.

K. koje se nalazi sa hrvatske strane državne granice naselje u kojem se većina mlađe populacije bavi raznom vrstom šverca i zato je posebno nadzirano.

4.2. Smatra kako je ovaj članak bio osveta za opisani događaj kada je okrivljeniku izrečena kazna zbog prekršaja. Članak je utjecao i na privatnog tužitelja i na njegovu obitelj i ostavio traga budući je otac troje djece od kojih su dvoje u vrijeme kada je sporni članak izašao bili studenti a najmlađi sin polaznik srednje škole.

4.3. Pored navedenog, istaknuo je kako je član dva sindikata od kojih sam za vrijeme trajanja studija moje djece dobivalo beskamatne pozajmice te je ih uredno vraćao. Pozajmice su vraćane automatizmom tako da se odbijalo od svake plaće.

4.4. Na posebno postavljena pitanja okrivljenik je naveo kako je u tom razdoblju plaćao dva kredita, stambeni u iznosu od 2.300,00 kuna i nenamjenski u iznosu od 700,00 kuna. Kredite sam otplatio u veljači, odnosno ožujku 2018. godine. Kada se odbiju iznosi koje je plaćao na ime članarine u sindikatu dobio bi na ruke oko 1.700,00 kuna. Privatni tužitelj i njegova obitelj bi živjeli od tog iznosa i plaće koju je primala supruga u iznosu od 2.800,00 kuna.

4.5. Istaknuo je kako nikada nije kockao, čak niti ne zna igrati na trešetu, ali znam po koji put uplatiti listić na kladionici. Na pitanje koliko često igra, istaknuo je kako zna uplatiti tzv. tjedni listić, a ukoliko "preživi", znam se "pokriti" tako da može nešto dobiti. To su otprilike iznosi dobitka između 500,00-700,00 kuna. Njegova tjedna uplata iznosi 10,00 kuna. Prijatelji od kojih bi znao posuditi novac su I. Š., D. Š. i L. P.. Od I. T., zvani B., inače

automehaničara u V. u tri ili četiri navrata je posuđivao novac za stanarinu njegove kćeri koja je stanovala u drugom gradu. Od njega je posudio novac na način da mu se je obratio putem sms poruke, a on je tu sms poruku pokazao okrivljeniku. Zatekao je tu osobu prilikom nezakonitog prebacivanja blok motora preko državne granice zbog čega mu je Carinarnica P. izrekla prekršajnu kaznu u visini od 11.500,00 kuna. Upravo se taj iznos navodi u članku da je posudio od njega što ne odgovara istini. Od I. T. je u tri do četiri navrata posuđivao iznose od 400,00- 600,00 kuna. I. T. ga nikada nije kontaktirao putem sms poruka. Sa I. T. više ne kontaktira, rijetko ga vidi, ali se pozdravljaju. Pretpostavlja da je razlog tome kazna vezana za carinski prekršaj koji je spominjao. Njihovi kontakti pa i posuđivanje novca su prestali nakon carinskog prekršaja. Tada je T. tražio je od njega da izbaci iz opisa događaja blok motora kako bi bila kazna manja. Tada privatni tužitelj nije bio sam u zasjedi već sa više kolega.

4.6. Pored osoba koje su nabrajanje posuđivao je novac od ženinog brata T. J. i to jednom. Nije posuđivao novac od A. B.. Poznata mu je

osoba koje se zove D. B.. Radi se o starijoj osobi. Sjeća se da je prijavljivao njegove sinove zbog šverca.

4.7. Sjeća se kako je protiv njega vođen stegovni postupak zbog oštećenja službenog vozila. Kažnjen je s manjom novčanom kaznom od 2 ili 5% visine plaće. Drugi postupci nisu vođeni.

4.8. Privatni tužitelj je istaknuo kako je točno kako su njegova kći i zet radili u Kulturnom središtu V. u vrijeme dok je okrivljenik bio ravnatelj. Nije ih pitao jesu li su tada imali ikakvih neugodnosti s okrivljenikom.

5.1. Ispitan u svojstvu svjedoka u prethodnom postupku D. B. je u bitnom naveo kako mu je poznato kako se privatni tužitelj loše odnosi prema okrivljeniku Ž. P. i to prilikom prelazaka granične crte. To osobno nije nego

to zna iz priče. Kuća u kojoj žive okrivljenikovi roditelji nalazi se u naselju K. koje se nalazi u H. uz samu graničnu crtu dok svjedok živim u S. s druge

strane granične crte. Budući da okrivljenik nema prebivalište na području uz graničnu crtu nije mu bilo dopušteno priječi graničnu crtu i donijeti nešto roditeljima pa sam mu je svjedok u više navrata prenosio stvari preko granične crte.

5.2. Jedne prigode kad je zajedno sa sinom prelazio graničnu crtu prema H. privatni tužitelj ih je zaustavio i bio je prema njima bezobrazan te tražio od njegovog sina da posudi novac. Njegov sin mu je odgovorio kako nema, ali mu je ipak nešto dao. Koliko se sjeća njegov sin mu je dao 4.000,00 kuna. Sin mu je rekao kako je kasnije tražio od privatnog tužitelja da mu vrati taj novac ali mu ovaj nije vratio, i od tada ga privatni tužitelj stalno hvata na zub. Često ga zaustavlja te mu govori mi kako će mu naplatiti kaznu. To se dogodilo čak i jednom kada je s policijskim vozilom s upaljenom rotacijom vozio za svjedokom dok je vozio za vinograd. Taj vinograd se ne nalazi sa hercegovačke strane granične crte te zato nema potrebu provjeravati gdje ide. Nadalje, nakon što je svjedokov sin tražio da mu privatni tužitelj vrati novac, privatni tužitelj ga je zaustavio dok je upravljao automobilom te ga tužio. Na pitanje da razjasni što bi značila riječ "tužio", svjedok je istaknuo kako mislim na to kako je imao postupak na Prekršajnom sudu u Pločama.

6.1. Ispitan u svojstvu svjedoka u prethodnom postupku Z. L. u bitnom je naveo kako je u svibnju 2014. godine otišao u mirovinu ail je odmah od sljedećeg mjeseca, od lipnja 2014. godine počeo raditi u uredništvu tjednika "7D." kao urednik rubrike unutarnje politike. Na toj dužnosti je ostao do izbora koji su održani na jesen 2016. godine. Zbog toga je siguran kako je sam bio u uredništvu tjednika "7D. " u lipnju 2016. godine kada je objavljen sporni tekst. Okrivljenik Ž. P. je u tom razdoblju bio dopisnik tjednika za južnu Hrvatsku, odnosno područja zapadne H., SDŽ te DNŽ. Međutim, neposredno pred objavljivanje ovog teksta P. je tražio da se zamrzne suradnja s tjednikom do daljnjega i to iz privatnih razloga. Sjeća se kako je dobio sporni tekst u ruke, čini mu se putem pošte i detaljno ga je pregledao. Tekst je bio ispisan . Nije prethodno kontaktirao s autorom već mu je dat u takvom stanju. Pregledao je tekst i vidio je kako je nabrijan pa je predložio da tekst objavi i da, koliko je moguće otupi odnosno da bude nešto manje nabrijan. Kad je pregledavao tekst nije obraćao pozornost tko je potpisan već isključivo na sadržaj. Urednik je uvrstio tekst za objavu u sljedećem broju i već ga je sutradan nakon što je izašlo izdanje, nazvao okrivljenik ljut što je tekst potpisan s njegovim imenom te je tvrdio kako on nije autor toga članka. U međuvremenu je došao ispravak od strane osobe koja se spomenuta u članku. Obratio se glavnom uredniku N. G. te mu rekao kako je P. tvrdi kako nije autor toga teksta. Proveli su internu istragu u uredništvu i utvrdili su kako je tekst došao kao anoniman. U pravilu nepotpisani tekst, ukoliko bi bili zanimljivi za objavljivanje, objavljuju se u rubrici pisma čitatelja.

6.2. Na posebno postavljena pitanja svjedok je naveo kako je volontirao u tjedniku jer je imao status umirovljenika. naglasio je kako je u životu često volontirao zbog ideala i to kao politički zatvorenik, kao hrvatski vojnik u činu brigadira. Na pitanje da li je njegovo moje ime stajalo u impresumu tjednika, svjedok je odgovorio kako je bilo upisno ime glavnog urednika a ne i ostalih članova uredništva. Nema nikakav pisani ugovor niti pisanu odluku vlasnika tjednika da bi tamo radio kao volonter ali ističe kako je to bilo opće poznato.

6.3. Na ponovljeno pitanje svjedok je istaknuo kako je do objave teksta došlo na način da je pred zaključenjem lista grafičarka dobila nepotpisani tekst a budući sa se radio o području koje pokriva Ž. P. kao dopisnik, grafičarka je dodala njegovo ime. Zove se L. Š..

6.4. Također, istaknuo je pitanje zamjenika opunomoćenika privatnog tužitelja kako je bio rubrike urednik unutarnje i vanjske političke rubrike i tjedniku "7D.". Svjedok je istaknuo je kako je neposredno pred objavu teksta okrivljenik kao i drugi dopisnici trebao kontaktirati njega kao urednika rubrike, međutim ove prigode kontaktirao ga je samo nakon objave teksta te protestirao kako on nje autor teksta.

7.1. Ispitan u svojstvu svjedoka u prethodnom postupku N. G. je u bitnom naveo kako je u razdoblju kada je izašao sporni tekst bio glavni urednik tiskanog izdanja tjednika "7D." a ujedno i internetskog izdanja istog tjednika. Samog spornog teksta se ne sjeća jer se radilo o dinamičnom poslu tako da je u formiranju tiskanog izdanja sudjelovalo 40 suradnika, dok je u tiskanom izdanju izlazilo je čak 64 teksta tjedno, a na dnevnoj razini na portalu izlazio je i do 100 tekstova. U tom istom razdoblju urednik rubrike unutarnje i vanjske politike bio je Z. L., a svjedok se sjeća kako je s njim razgovarao kako je objavljen tekst koji se tiče nekih događanja u V. na način da je potpisan njihov dopisnik iako on nije bio autor. To nam se tada znalo često dogoditi naročito kad bi došlo neko od pisama čitatelja. Dakle samog razgovora se sjeća ali nekih drugih pojedinosti ne, pa se tako ne može sjetiti tko je bio autor teksta, a ne sjećam se niti tko je bio potpisan u tiskanom izdanju.

7.2. Što s tiče statusa Z. L. u listu "7D." svjedok je istaknuo kako je kao urednik s njim na dnevnoj razini kontaktirao. Poznato mu je i kako je Z. L. bio volonter odnosno da se nije radilo o osobi koja bi bila stalno zaposlena, više o tome može znati tadašnji direktor društva koji je bio izdavač tjednika.

7.3. Na posebno postavljena pitanja svjedok je naveo kako je koliko se sjeća Z. L. obnašao dužnost urednika rubrike od početka ili sredinom 2014. godine a na toj dužnosti ostao je duže od njega. Svjedok je sa mjesta glavnog urednika "7D. " otišao u studenom 2015. godine a L. je ostao još neko vrijeme tako da je izvjesno kako je do 2016. godine ostao u listu. Ime i prezime svjedoka G. bilo je navedeno u impresumu tjednika što je i zakonska obveza. Pored toga u impresumu je naznačeno kako tjednik uređuje urednički kolegij bez navođenja imena urednika rubrika. Imena urednika rubrika se nisu nigdje navodila u listu. Od imena suradnika naznačene su samo imena autora pojedinih tekstova. Nije mu poznato je li postojala zakonska obveza, međutim poznato mu je kao nisu dobili niti jednu kaznu ili prijavu što se tiče navođenja imena urednika rubrika pa smatra kako su ispunili zakonsku obvezu.

7.4. Svjedok nije utvrđivao kako je nastala pogrješka kod potpisivanja autora teksta jer i to nije bio posao glavnog urednika. O tome ga je obavijestio Z. L.

rekavši mu kako se o tome govorilo na kolegiju uredništva. Inače kolegij činilo je 4 do 6 osoba. U njemu je bilo troje do četvoro urednika rubrika, jedan do troje grafičara te lektor. Pored Z. L. od urednika članovi kolegija D. B., Z.

M. te čini mu se S. V.. Kolegij se sastajao bez njega kao

glavnog urednika i sastajao se svaki dan. Svjedok bi kao glavni urednik dobivao izvješća kolegija a u samom kolegiju bi sudjelovao jednom tjedno. Z. L. ga je obavijestio kako se o ovom konkretnom slučaju ali nije bio prisutan dok se o toj temi raspravljalo na kolegiju. Moguće da se nije radilo o temi već o crtici, odnosno da bi netko spomenuo da se pogrješka dogodila. U ovom trenutku se ne može sjetiti je li mu je L. nešto govorio o tome, ali se samog događaja sjeća. Pretpostavlja kako je grafičar s obzirom da je tema bila s područja V. automatizmom potpisao Ž.

P. koji je bio dopisnik s tog područja. Praksa je bila da novinar koji je pogrješkom potpisan javi na kraćim putem uredniku svoje rubrike, u ovom slučaj Z. L..

7.5. Posebno upitan, istaknuo je kako je u tjedniku je bilo nekoliko suradnika koji su bili volonteri čak i urednici drugih rubrika poput Z. M..

8. U ponovljenom postupku se ukazalo nužnim dodatno utvrditi činjenice vezane za objavu spornog članka posebno oko prekida suradnje između tjednika 7D. i okrivljenika kao suradnika tog lista te okolnosti vezane za potpisivanje njegovog imena uz sporni članak. Stoga je u ponovljenom postupku ispitana grafičarka L. Z. (ex. Š.) te ponovno svjedoci N. G. i Z. L..

9.1. Ispitan kao svjedok u ponovljenom postupku N. G. u bitnom je iskazao kako u potpunosti ostaje kod ranije danog iskaza. Nakon što mu je predočen dio iskaza svjedokinje L. Z., istaknuo je kako se ne sjeća da je vezano za objavu spornog teksta bio objavljen ispravak, iz razloga što je od toga prošlo dosta vremena te što je na dnevnoj razini bilo more događaja. Točno je da bi bio uobičajeno ukoliko bi se pogrešno naznačilo autora teksta da bi se to ispravilo i to pisanom objavom ispravka, međutim bilo je i slučajeva kada ispravaka nije bilo.

9.2. Nakon što su svjedoku predočeni tekstovi: D. A. policajac – kockar reketari stanovnike... " (list 115 te 117) te V. –. z. i. n. r. od 19. lipnja 2015 (list 118), svjedok je istaknuo kako se sjeća

kako je Ž. P. prestao raditi u "7D." negdje pred ljeto ili u ljeto te

godine, međutim nije se mogao sjetiti kada točno. Njegov prestanak suradnje ne može povezati niti sa promjenom u uredništvu jer se sastav uredništva stalno mijenjao. Također, svjedok se nije mogao sjetiti je li bilo promjena u vlasničkoj strukturi u ljeto 2015. godine pa niti to ne može dovesti u svezu sa njegovim prestankom suradnje.

9.3. Na posebno postavljena pitanja svjedok je naveo kako se za konkretan članak od 5. lipnja 2015. godine ne sjeća se ništa konkretnije vezano za prestanak suradnje Ž. P. sa tjednikom "7 D.", tj. ne sjeća se više od iskazanog ranije.

9.4. Nakon što je opunomoćenik privatnog tužitelja predočio svjedoku zahtjev za ispravak netočnog navoda od 15. lipnja 2015. godine, svjedok G. je istaknuo kako su zahtjevi za ispravke odnosno demanti usmjeravani su prema direktoru tvrtke S. Č.. Dopušta mogućnost kako mu je takav zahtjev od strane privatnog tužitelja dostavljen no u ovom trenutku se ne sjeća je li objavljen.

10.1. Ispitan kao svjedok u ponovljenom postupku Z. L. je u bitnom istaknuo kako se sjeća da je okrivljenik Ž. P. zamrznuo suradnju sa

tjednikom 7D. po jednom bizarnom detalju, da ga je okrivljenik nazvao odmah dan nakon objave teksta i rekao mu kako je došlo do pogreške. Međutim, kako se radi o velikoj količini informacija koje urednik jedne rubrike objavi na dnevnoj i tjednoj razini kako se mnogih tekstova i pojedinosti ne sjeća. Ovog teksta se jasno sjeća jer potječe iz I. k. a radi se u susjednom V. i upravo zbog zamrzavanja suradnje od strane okrivljenika. Naglasio je kako je suradnik ovog lista bio i okrivljenikov brat M. P. koji je u istom razdoblju nastavio pisati pod pseudonimom jer je u tom trenu bio dopisnik dnevnog lista S. D. pa

kako time ne bi sebi stvorio problem.

10.2. Svjedok je predočio sudu jedan dopis upućen putem elektroničke pošte upućen na njegovu mail adresu koju je tada koristio, a koristi je i sada. U tom dopisu je okrivljenikov brat M. P. je skrenuo pozornost kako tekst koji mu je predočen koji je izašao 19. lipnja 2015. godine ide pod M. pseudonimom te je naglasio kako je prošli tekst a posljednji sa sličnom temom objavljen 5. lipnja 2015. godine trebao izaći pod pseudonimom a potpisali su njegovog brata Ž.. u dopisu se ističe kako Ž. P. više ne bi smio biti javno izložen zbog politike.

10.3. Kad je svjedoku predočeno kako je u tom trenutku posljednji tekst bio objavljen na internetskom izdanju portala D., svjedok je istaknuo kako se radilo o dvije odvojene redakcije te kako na objavu tog teksta nije mogao utjecati te kako taj tekst s portala nije ni vidio.

11.1 Ispitana kao svjedok zamolbeno putem Županijskog suda u Zagrebu, svjedokinja L. Z. u bitnom je navela kako je unatrag pet godina zaposlena

kao grafički dizajner u tjedniku "7D. ". Njezin posao je posložiti tekst i opremu za tiskano izdanje tjednika. Tekst i opremu dobije od urednika i kada posloži tekst, onda ide na lekturu nakon čega tekst kad je spreman za tisak ide ponovno uredniku. Uz novinare koji su pisali tekstove tu je uvijek bio i jedan urednik koji je ujedno bio i glavni urednik za čitav tjednik, a imao je i svog zamjenika. Prema spoznajama svjedokinje nisu postojali urednici za pojedine rubrike kao što je npr. unutarnja i vanjska politika. Pretpostavlja da su se pojedini novinari koji su pisali za određenu rubriku neformalno zvali urednicima.

11.2. Što se tiče spornog teksta objavljenog 5. lipnja 2015. godine svjedokinja ga se ne sjeća te dopušta mogućnost da ga je uredio netko od druga dva grafička dizajnera. Kasnije je čula kako se pojavio problem oko toga tko je autor tog teksta te kako autor nije okrivljenik Ž. P., međutim nisu joj poznate druge pojedinosti kao što joj nije niti poznat privatni tužitelj D. A..

11.3. Svjedokinji je poznat okrivljenik Ž. P. koji i danas piše tekstove vezane za područje D. u tjedniku "7D. ". Također poznat joj je

Z. L. koji je neko vrijeme bio urednik, ali se ne sjeća u kojem razdoblju.

11.4. S obzirom na vrstu posla kojeg je radila svjedokinji nije poznato tko je stvarni autor teksta. Istaknula je kako se u nekoliko situacija znalo dogoditi da bi bio pogrešno naveden autor teksta i to bi se uvijek u nekom od narednih brojeva ispravljalo u vidu ispravka ili ispravke uredništva tjednika. Ne sjeća se je li izvršen ispravak u odnosu na sporni tekst.

11.5. Nakon što je svjedokinji predočena preslika teksta na listu 6 spisa svjedokinja je istaknula kako joj nije poznat, a po pogreškama koje su napravljene sigurna je kako ona nije uređivala niti grafički pripremala članak za tisak.

12. U dokazne svrhe pročitan je tekst po naslovom: "Policajac D. A.

reketari stanovnike" objavljen u tjedniku"7 D. " 5. lipnja 2015. godine (list 6 spisa) te dokumentacija Policijske uprave Splitsko-dalmatinske povodom pritužbe Ž. P. podnesen PP V. temeljem kojeg je provedena unutarnja kontrola u PP V. (list 26-37 spisa) tekst objavljen na internetskom portalu D. 7 pod naslovom: D. A. policajac – kockar reketari stanovnike, a zapovjednici mirno gledaju?!" od 10. lipnja 2015. godine autora Ž. P. (list 115-117), članak objavljen u tiskanom izdanju tjednika 7 D.: V. započela istraga nad graničnim policajcem reketarom" od 19. lipnja 2015. godine autora Ž. P., te dopis PUSD upućen 22. svibnja 2015. godine upućen Ž. P.

(list 119-120) te spis ovog suda br. K-1400/2020 privatnog tužitelja D. A.

protiv okrivljenika M. P..

13. Na kraju dokaznog postupka pregledava se izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

14.1. Okrivljenik je u obrani danoj u ponovljenom postupku u bitnom istaknuo kako u potpunosti ostaje kod obrane koju je dao u prethodnom postupku. Raniju obranu je upotpunio naglasivši u bitnom kako je njegov svaki angažman u listu "7D. " prestao u svibnju 2015. godine kada je izabran za povjerenika HDZ-a za grad V. pa tako da nije niti autor spornog teksta.

14.2. Okrivljenik se osvrnuo na iskaz tadašnjeg urednik rubrike unutarnje politike Z. L. danog na ročištu održanom 25. ožujka 2022. godine te uvezane brojeve "7D. " koje je svjedok L. predočio. Radi se o primjercima tjednika "7D. " koji su izašli tijekom 2015. godine. Uvidom u te brojeve može se vidjeli kako u svibnju 2015. godine nema niti jednog mog članka objavljenog u tiskanom izdanju. Da su članci objavljeni pod njegovim imenom moguće je isključivo tako što je ostala špranca u računalu sa njegovim imenom i prezimenom te da je grafičkog urednika zbunilo što tekst dolazi sa područja iz kojeg je izvještavao. Skrenuo je pozornost kako su svjedoci potvrdili kako je prekinuo suradnju, a to što se ne sjećaju precizno kada, tumači protekom vremena pa se ni sam ne bi sjetio da se nije trebao podsjetiti u pisane zabilješke pripremajući se za raspravu.

14.3. Što se tiče sadržaja teksta smatra kako su istiniti te kako je objavljen samo jedan mali dio. Okrivljeniku su te činjenice poznate tako da je odrastao i išao u školu u V., da moji roditelji žive u neposrednoj blizini, da je nakon studija tamo radio 6-7 godina i da mu je poznat velik broj ljudi koji mu mogu svašta reći o mjesnim događanjima a isto budući da je novinar i djeluje u kulturi, takav krug ljudi mu također omogućava pristup raznim informacijama. Da se upustio u dokazivanje istinitosti objavljenog našao bi barem pedesetak osoba koje bi ovo mogli posvjedočiti. Okrivljenik je skrenuo pozornost kako se vodi istraga od strane ili Unutarnje kontrole MUP-a ili USKOKA povodom svjedočenja i privatne tužbe protiv njegovog brata M. P..

14.4. U to vrijeme tijekom 2015. godine isti je urednik bio u tiskanog i elektroničkog izdanja tjednika "7D." i vukli su iste podatke iz baze podataka tako da je prilikom objave teksta u internetskom izdanju povučen tekst iz tiskanog izdanja koji je po sadržaju identičan. Članak s njegovim imenom je još uvijek na internetskom izdanju. Zamolio je da se prebriše njegovo ime, ali to do danas nije napravljeno.

14.5. Nakon što je prestao biti predsjednik HDZ-a u V. ponovno se aktivirao u "7D.". To je bilo čini mu se 2019. godine.

14.6. Na pitanje privatnog tužitelja okrivljenik je naveo kako je član stranke Domovinski pokret i ujedno potpredsjednik županijske podružnice stranke. U trenutku kada je bio predsjednik HDZ-a bio je ujedno i odgovorna osoba i predstavljao stranku u javnosti i smatra da zbog toga ne bi smio biti izložen u javnosti međutim sadašnja funkcija u stranci nije takve vrste i smatra kako može biti izložen.

15.1. U prethodnom postupku okrivljenik je u obrani u bitnom naveo kako je za sporni članak saznao tek onog jutra kada je izašao u tiskanom izdanju tjednika "7 D.". Dobio je od nekog prijatelja fotografiran tekst putem Vibera ili WhatsApp-a. Istog jutra je kupio novinu i uvjerio sam se kako je takav tekst doista i izašao. Odmah nakon toga nazvao je savjetnika uprave a ujedno i urednika rubrike unutarnje i vanjske politike Z. L. te mu rekao kako je njegovo ime potpisano uz članak koji nije napisao. L. to nije znao i odlučio je ispitati što se dogodilo. Kasnije mu je dojavio kako je tekst dok je išao fizički iz uredništva prema grafici kao pismo anonimnog čitatelja prema geografskom poručuju odakle dolazi potpisano i njegovo ime. Naime okrivljenik je bio dopisnik tjednika "7D." za područje južne Hrvatske koje je uključivalo i područje V. i susjednih naselja sa područja H.,

budući sam živio u V., međutim, pored ovih tema obrađivao je i nacionalne političke i geopolitičke teme.

15.2 Skrenuo je pozornost kako se tijekom dokaznog postupka spominjalo se pisanje tekstova u ovom tjedniku od pseudonimima te istaknuo kako je da je doista autor tog teksta mogao sam napisati takav članak i potpisati se pod pseudonimom. Također je istaknuo kako potječe iz tog područja te kako imam spoznaja kako je većina iznesenog u članku istinita. Zbog toga je u djelu dokaznog postupka pokušavao dokazati i to da je ono što je navedeno u spornom članku istinito. Međutim, naglasio je kako ovo nije njegov stil da bih se obračunavao s nekim na osobnoj razini pogotovo bez navoda svjedoka. Također u tom razdoblju bio sam ravnatelj Centra za kulturu u V. u kojem su radili kći i zet privatnog tužitelja pa sam im na neki način bio nadređen. Upravo zbog toga zbog međuljudskih odnosa se ne bi se nikad upustio u ugrožavanja osobe putem pisane riječi. Posebno je naglasio kako su njegove teme druge vrste te se bavi isključivo nacionalnim političkim i geopolitičkim temama tako da ovakva vrsta članaka ne spada u njegovo područje interesa.

15.3. Poznato mu je kao je privatni tužitelj u više navrata prijavljivao njegovog brata te kako se pred ovim sudom vodi sličan postupak u kojem je privatni tužitelj podnio privatnu tužbu protiv njegovog brata. Okrivljenikovo mišljenje je kako je privatni tužitelj ušao u sukob s okrivljenikovim bratom upravo zbog okrivljenikovog rada. Inače, okrivljenikov brat se bavi novinarstvom te se bavi izvještavanjem iz jednog mjesta sa temama od lokalnog značaja pa ime se ne preklapaju teme niti područje interesa. Nikad nije pokušao utjecati na sadržaj bratovih članaka niti ga je savjetovao ni podupirao, posebno ga ne bi podupirao u pisanju tekstova "ad hominem", dakle protiv osoba. Većina stvari obavljena u članku mu je poznata i to iz šire javnosti, a ne samo da bi mu brat to prenio.

15.4. Istaknuo je kako je ranije podnio predstavku Policijskoj upravi Splitsko- dalmatinskoj protiv privatnog tužitelja kao policijskog službenika. Dopušta mogućnost da je to bilo prije 20 dana prije objave tog članka, a kada mu je predočeno da li je to bilo 13. svibnja 2015. godine,okrivljenik je istaknuo kako dopušta mogućnost da je to bilo upravo tog nadnevka. Pojasnio je kako je 1.svibnja 2015. godine izabran za povjerenika HDZ-a za V. i od tada mu je prestao javni angažman, a tako pisanje u tjedniku "7D.". Već u trenutku kada je podnio predstavku PUSD zbog postupanja privatnog tužitelja više nije bio novinar tjednika "7D.".

15.5. Na posebno postavljeno pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja okrivljenik je naveo kako je na mjestu povjerenika HDZ-a za V. bio od 1.svibnja 2015. godine pa do studenog 2015. godine. U tom razdoblju nije pisao za nijednu tiskovinu. Kasnije je u ožujku 2016. godine izabran za predsjednika stranke za grad V. i na toj dužnosti ostao sam do ljeta 2017. godine kada je promijenio radno mjesto i mjesto stanovanja.

16.1. Da bi se ostvarila obilježja kaznenog djela klevete iz čl.149. Kaznenog zakona potrebno je da počinitelj kaznenog djela iznese nešto što može škoditi časti ili ugledu druge osobe znajući da to nije istina. Da bi se ostvarila obilježja kvalificiranog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona kazneno djelo treba biti počinjeno putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže zbog čega bi uvreda postala pristupačnom većem broju osoba. Kleveta postoji samo ukoliko tužitelj dokaže kako se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji i da je počinitelj u trenutku iznošenja tvrdnje znao da je ona neistinita.

16.2. U konkretnom slučaju, za sud su tvrdnje iznesene u prijepornom članku upravo takve da mogu škoditi ugledu i časti druge osobe, u konkretnom slučaju privatnom tužitelju, policijskom službeniku D. A..

17.1. Nakon dovršenog dokaznog postupka kao prijeporno se postavilo pitanje autorstva spornog teksta. Okrivljenik je u obrani opovrgnuo kako je on autor spornog teksta jer je neposredno prije objave prekinuo suradnju sa tjednikom "7D." zbog političkog angažmana. Svjedoci N. G., glavni urednik "7D." te Z.

L. urednik rubrike unutarnje politike se sjećaju kako je došlo do prekida suradnje i dok se G. ne može precizno sjetiti kada, svjedok L. se sjeća telefonskog

razgovora u kojemu je okrivljenik prigovorio kako nije autor teksta. Međutim, s druge strane privatni tužitelj je priložio u spis i druga dva teksta koji se bave istom temom i metom u kojima je bio potpisan isti autor koji su objavljeni na internetskom izdanju 10. lipnja 2015. godine i u tiskanom izdanju 19. lipnja 2015. godine.

17.2. Zbog ove činjenice očito je kako se ne radi o zabuni ili pogrješci u uredništvu "7D." već se tekst i tema višekratno ponavljaju i da je bilo okrivljeniku kao autoru ili uredništvu bilo do popravljanja navodne pogrješke koja se dogodila objavljivanjem okrivljenikovog imena uz sporni tekst iako nije njegov autor, onda se ponovno objavljivanje sličnog teksta više ne bi dogodilo. Kod takvog stanja stvari nije uvjerljiv dio okrivljenikove obrane kako je reagirao na objavu spornog teksta odmah nakon što je objavljen niti svjedoka L. da je reagirao na zahtjev okrivljenika jer su tekst i tema s istim potpisnikom još u dva navrata objavljeni.

17.3. Takav zaključak ne dovodi u pitanje niti dopis kojeg je uredniku rubrike unutarnje politike Z. L. uputio okrivljenikov brat M. P.. Sadržaj teksta

ničim ne dovodi u pitanje da bi okrivljenik bio autor spornog teksta već isključivo podsjeća L. na dogovor kako je tekst trebao biti objavljen pod pseudonimom te obrazlaže zbog čega ne bi smio biti potpisan okrivljenik.

17.4. Na raspravi održanoj 8. svibnja 2023. godine opunomoćenik oštećenika je priložio korespodenciju koju je ostvario putem elektroničke pošte sa G.

V., osnivačem ustanove Gradsko kulturno središte V. u kojoj predstavnik G. V. potvrđuje sa adrese elektroničke pošte Gradskog

kulturnog središta V. 1. lipnja 2015. godine upućen dopis na adresu elektroničke pošte 7D. sadržaja:"Molim Vas, zbog objektivnih razloga nemojte tekst potpisati sa Ž. P., sve optužbe u članku mogu potkrijepiti svjedoci s kojima Vas mogu spojiti tako da nema straha od tužbe…" te kako je okrivljenik kao ravnatelj imao pristup ovoj adresi elektroničke pošte. Sud smatra kako je okrivljenik bio jedina osoba koja je bila zainteresirana poslati dopis ovakvog sadržaja te kako ga u povezanosti s drugim dokazima utvrđuje kao osobu koja je autor teksta te kako dokazano kako je okrivljenik Ž. P. autor prijepornog teksta.

18. Sud je uvjerenja kako su tvrdnje iznesene u spornom članku kako je okrivljenik D. A. ovisnik o igrama na sreću te kako uzima mito od

stanovnika šireg područja V., kako posuđuje veće količine novca koje ne vraća, kako "žica" novac od slučajnih prolaznika objektivno mogu škoditi časti i ugledu osobi o kojoj su izrečene te kako navedene tvrdnje nisu istinite. Naime tijekom čitavog postupka koji traje gotovo osam godina nije izveden niti jedan dokaz koji upućuje da su takve tvrdnje istinite niti postoji razlog zbog kojega bi sud mogao povjeriti vjeru okrivljeniku s obzirom na način na koji se branio kada je isprva pokušao dokazati kako on nije autor spornog članka, međutim utvrđeno je suprotno. Okrivljenik je kao novinar svjestan kako tvrdnje koje je izrekao u članku nisu istinite jer bi se u protivnom u samom članku ili kasnije tijekom postupka pozvao na osobe koji imaju neposrednih spoznaja o nezakonitim radnjama privatnog tužitelja, međutim tijekom postupka služio se svime osim izravnom argumentiranju. Kako je pokušao obmanuti sud, već u dopisu upućenom elektroničkom poštom uredništvu portala 7D. obmanjuje uredništvo kako njegove tvrdnje mogu potkrijepiti svjedoci koji se nisu pojavili punih osam godina, svjestan težine optužbi koje su iznesene protiv privatnog tužitelja, kako bi mu uredništvo budući da navodno postoje svjedoci koji bi potkrijepili njegove tvrdnje uopće objavilo sporni članak te je zamolbom da mu se ne objavi njegovo ime kao autora članka htio prikriti sebe kao autora što ne bi bilo potrebno da su navodi u članku istiniti te da postoje osobe koje mogu potvrditi ono što je iznio.

19. Iz izvedenih dokaza Sud je utvrdio kako je okrivljenik doista postupio kao se navodi izreci privatne tužbe odnosno kako je upravo on autor prijepornog teksta te kako su u tekstu iznesene neistinite tvrdnje koje objektivno objektivno mogu škoditi časti i ugledu privatnom tužitelju te kako je prilikom iznošenja ovih tvrdnji okrivljenik bio svjestan kako ove tvrdnje nisu istinite Slijedom navedenog Sud je utvrdio kako je okrivljenik postupajući na način opisan u izreci presude počinio kazneno klevete iz čl. 149. Kaznenog zakona/11. S obzirom da je kazneno djelo počinjeno putem tiska i tako postalo dostupno većem broju osoba, u postupanju okrivljenika ostvarila su se obilježja kvalificiranog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona. Budući da okrivljenik nije bio u zabludi o protupravnosti djela, biću kaznenog djela, te da nije bilo okolnosti koje isključuju protupravnost, Sud ga je proglasio krivim zbog navedenog kaznenog djela.

20. Razmatrajući činjenice bitne za odabir vrste i odmjeravanja visine kazneno-pravne sankcije, Sud je kao olakotnu okolnost cijenio okrivljenikovu raniju neosuđivanost dok je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir razmjer neistinitih tvrdnji te štetu koju je počinio privatnom tužitelju te stupanj povrede zaštićenog dobra.

21. Uzimajući u obzir gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude zbog kojih je optuženik počinio predmetno kazneno djelo kao i svrhu kažnjavanja Sud je temeljem čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona/11 u svezi s čl. 40. st. 4. i čl. 42. KZ/11, izrekao okrivljeniku Ž. P. novčanu kaznu u visini od 100 dnevnih dohodaka okrivljenika, u ukupnom iznosu od 2.744,00 eura odnosno 20.674,67 kuna pri čemu jedan dnevni osobni dohodak iznosi 27,44 eura odnosno 206,75 kuna. Iznos novčane kazne je, u skladu s čl. 42. st. 6. KZ/11, okrivljenik dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.Ako novčana kazna ne bude u potpunosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti da se okrivljeniku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (čl. 42. st. 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak okrivljenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako on ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora (čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11). Sud je uvjerenja da je s obzirom na navedene okolnosti na okrivljenika moguće utjecati da se kloni ovakvog načina ponašanja, svjesnog iznošenja neistinitih tvrdnji u javnosti kako bi se omalovažilo osobo o kojoj s izriču tvrdnje te da kako će ovakva sankcija utjecati i na druge moguće počinitelje ovakvih ili drugih kaznenih djela da se klone vršenja kaznenih djela.

22. Vodeći računa o stvarno nastalim troškovima te imovinskim prilikama okrivljenika temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 Sud je obvezao okrivljenika Ž. P. naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 250,43 eura odnosno 1.886,90 kuna te nagradu za trošak opunomoćenika privatnog tužitelja o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem. Od navedenog iznosa iznos od 380,00 kuna odnosno 50,43 eura predstavlja putni trošak svjedoka dok iznos od 200,00 eura odnosno 1.506,90 kuna predstavlja sudski prosjek.

U Splitu, 9. svibnja 2023. godine

SUDAC:

MARIJO FRANETOVIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu županijskom sudu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri primjerka.