REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1728/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice DŠ pok. UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice NŠ pok. UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv I- tužene KŠ pok. UŠ iz [adresa], Juraja [adresa] i II-tuženika PŠ iz [adresa], D [adresa], koje zastupa punomoćnica Vesna Vučetić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji I i II-tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2059/17-2 od 22. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. P- 3643/16 od 21. travnja 2017., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija I i II-tužiteljica izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2059/17-2 od 22. studenog 2018. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-3643/16 od 21. travnja 2017., u dijelu koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev.

r i j e š i o  j e:

Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija I i II-tužiteljica izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-2059/17-2 od 22. studenog 2018. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-3643/16 od 21. travnja 2017., u dijelu odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da u ostavinsku masu pok. UŠ ne ulazi ½ dijela kuće u [adresa] u [adresa] na otoku [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koja imovina predstavlja vlasništvo i udio u zajedničkoj bračnoj imovini njegove supruge pok. HŠ (toč. I.). Odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da u ostavinsku masu pok. UŠ ne ulazi ½ dijela stana u [adresa], površine 111,66 m2, te zemljište ispod te kuće 42 m2, a koji stan predstavlja ¼ dijela zgrade u [adresa] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te ½ dijela kuće na otoku [adresa] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja imovina predstavlja vlasništvo i udio u zajedničkoj bračnoj imovini njegove supruge pok. HŠ kao neosnovan (toč. II.). Ujedno je naloženo I i II-tužiteljicama naknaditi I i II-tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 186.537,50 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke II. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica da se utvrđuje da u ostavinsku masu pok. UŠ ne ulazi ½ dijela stana u [adresa], površine 111,66 m2 te zemljište ispod te kuće 42 m2, a koji stan predstavlja ¼ dijela zgrade u [adresa] sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14476 k. o. [katastarska općina], a koja imovina predstavlja vlasništvo i udio u zajedničkoj imovini njegove supruge pok. GŠ (toč. I.). Djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke II. i III. izreke na način da je utvrđeno da u ostavinsku masu pok. UŠ ne ulazi ½ dijela kuće na otoku [adresa] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja imovina predstavlja vlasništvo i udio u zajedničkoj bračnoj imovini njegove supruge pok. GŠ, te je naloženo tužiteljicama nadoknaditi I i II-tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 58.000,00 kuna (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljice su pravodobno podnijele reviziju prema čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženici predlažu reviziju tužiteljica odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija tužiteljica je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je pok. UŠ otac I i II-tužiteljica, I-tužene i djed II-tuženika, te da je iza istog pokrenut ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-1982/11 koji je prekinut i tužiteljice su upućene u parnicu,

- da je pok. UŠ sačinio vlastoručnu oporuku te je sa I-tuženicom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. svibnja 2005.,

- da je iza pok. GŠ vođen ostavinski postupak pod poslovnim brojem O- 418/94 koji je pravomoćno okončan (majka I i II-tužiteljice i I-tuženice),

- da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. GŠ poslovni broj O-418/94 raspravljena ostavinska imovina ostaviteljice, da su istu naslijedile kćeri DŠ, KŠ i NŠ, da su iste ustupile svoj nasljedni dio ocu pok. UŠ, te da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno,

- da nekretnine koje su predmet ovog spora nisu bile predmet ostavinskog postupka iza pok. GŠ,

- da iz Preliminara kupoprodajne pogodbe od 1. studenoga 1963. proizlazi da je isti sklopljen između UŠ i AŠ rođ. U ud. CŠ oboje iz [adresa], kao kupaca te DŠV i SŠ kao prodavatelja glede nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijenu od 4.600.000,00 dinara kojim isti kupuju 2/6 dijela obiteljske zgrade iz točke I. ugovora skupa sa zemljištem na kojem je izgrađen dio zemljišta označeno sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pobliže opisan u točki 4. Ugovora,

- da su pok. UŠ i njegova majka kupili dio stambene zgrade u [adresa], a koji suvlasnički dio u naravi čini stambeni prostor u visokom prizemlju oznake 4, a sastoji se od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, hodnika, kupaonice, wc-a, tri sobe, logge te pripatka stepeništa i prostorije tri sveukupne površine 111,66 m2 te dio zemljišta površine cca 42 m2,

- da je pok. UŠ uknjižio pravo vlasništva u ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14476 k. o. [katastarska općina],

- da je pok. UŠ bio građevinski poduzetnik i imao dobre prihode dok je njegova supruga bila zaposlena i primala plaću, te da se po kupnji stana obitelj doselila iz [adresa] u [adresa] te da je sa njima živjela i majka pok. UŠ, AŠ,

- da je iz uvida Urudžbene isprave broj O-30/46 od 7. listopada 1947. razvidno da je pok. UŠ naslijedio na temelju oporuke svoga oca CŠ glede nekretnina u [adresa] (č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] upisanih u ZU 2630 k. o. [katastarska općina]) za 5/8 dijela istih dok je kćerima ostavio 1/8 dijela, a sa ograničenjem prava vlasništva doživotnog plodouživanja vrhu 4/8 pripadajućih prednika stranaka u korist IŠ ud. CŠ,

- da iz Ugovora o kupnji i prodaji od 5. veljače 1963. proizlazi da je isti sklopljen u [adresa] između prednika stranaka UŠ kao prodavatelja i EŠ kao kupca kojim prodavatelj prodaje ¼ svoje stojne kuće za cijenu od 1.800.000,00 dinara, koja četvrtina iz istočne strane od škole na prvom katu dvije sobe, kuhinja, čitava terasa-balkon i dvije prostorije u podrumu u srednjem dijelu kuće i pripadajući dio vrta, a budući je cijena isplaćena istog dana pak je predmetni ugovor ujedno i priznanica za navedeni iznos,

- da iz priznanice od 1. listopada 1963, proizlazi da se istom potvrđuje pogodba za kupovinu stana na drugom katu, dio cisterne i zajedničko dvorište, jedan dio vrta i kokošinjac u iznosu od 1.700.000,00 dinara, a primalac novca je pok. UŠ,

- da je uvidom u Kupoprodajni ugovor od 7. studenog 1963. utvrđeno da je tim ugovorom UŠV prodao FŠ i TŠ kao kupcima stan na prvom katu sa sjeverozapadne strane stojne zgrade u [adresa] te kuhinje i konobe u prizemlju ispod soba sa sjeverozapadne strane za cijenu od 1.350.000,00 dinara,

- da je pok. UŠ obeštetio svoje sestre za pripadajući dio ostavine tj. sestre je isplatio u novčanom ekvivalentu,

- da su u trenutku kupnje nekretnine pok. GŠ i pok. UŠ imali već peteročlanu obitelj te su doselili u [adresa] u stan na [adresa] koji je kupljen u vrijeme trajanja braka sredstvima prednika stranaka, pok. UŠ odnosno u studenom 1963.,

- da vrijednost imovine koju je prednik stranaka pok. UŠ prodao kao svoju vlastitu imovinu iznosi 4.850.000,00 dinara što premašuje sredstva kojim je kupio stan u [adresa] za cijenu od 4.600.000,00 dinara.

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna kuća na [adresa] u [adresa] kupljena 1985./1986., te da je stečena u braku odnosno za života pok. GŠ zajedničkim sredstvima radi čega ista sukladno čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11778, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94) predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da je predmetni stan u [adresa] pok. UŠ kupio zajedno sa svojom majkom AŠ novcem dobivenim prodajom ostavštine svoga oca, a ne sam ili sa suprugom, te da pok. ZŠ i njegova supruga nisu u kratkom vremenskom razdoblju, od sklapanja braka do kupnje stana, mogli uštedjeti svotu novca za kupnju predmetnog stana radi čega predmetni stan predstavlja posebnu imovinu oca stranaka pok. UŠ. Prvostupanjski sud ocjenjuje da nekretnina na [adresa] također ne spada u zajedničku imovinu prednika stranaka zaključujući da je pok. UŠ darovana od strane ujaka i teta parcela na [adresa], te da pok. GŠ zajedničkim ulaganjem u nekretninu sa svojim suprugom nije moglo ostati nepoznato da gradi na nekretnini koju je njezin suprug dobio darovanjem odnosno na tuđem zemljištu, radi čega ista nije mogla steći pravo vlasništva niti suvlasništva građenjem na predmetnoj nekretnini.

9. Odlučujući povodom žalbe tužiteljica drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u pogledu kuće na [adresa] zaključivši da su bračni partneri sa svojim sredstvima podizali predmetnu kuću na toj nekretnini, te da se ta gradnja vršila po pristanku pok. UŠ, radi čega se ne može primijeniti institut građenja na tuđem zemljištu. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je izvršeno ulaganje rada i sredstava majke stranaka na [adresa] kao bračnog partnera pružilo mogućnost stjecanja njenog suvlasništva iz razloga što je postojala volja supružnika i roditelja stranaka da pok. GŠ stekne to pravo, a na što ukazuje i ponašanje pok. UŠ koje sadrži elemente konkludentne radnje.

10. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

11. Suprotno navodima revizije tužiteljica sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

12. Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud u provedenom postupku nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući da se ocjena dokaza u ovoj pravnoj stvari temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 365. i 375. st. 1. ZPP obzirom je drugostupanjski sud, postupajući upravo po odredbama navedenih članaka, iscrpno ocijenio sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, pri čemu je za svoju odluku dao logične i jasne te neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

14. U odnosu na navode tužiteljica iznesene u reviziji kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja treba istaknuti da ovaj sud takve, činjenične navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

16. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, a kako to čine revidentice u ovom predmetu.

17. Obzirom revidentice pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vide samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je reviziju I i II-tužiteljica u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

19. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

20. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

21. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju I i II- tužiteljica u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 9. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug