REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-1906/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. S., iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD S. & Đ. u S., protiv tuženika R. H., OIB: …, zastupane po ODO-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 09. svibnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku R. H. OIB: … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju J. S. iz S., OIB: … s osnova neimovinske štete ukupan iznos od 18.581,19 Eur-a/140.000,00 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15.05.2019.godine do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po do 31. prosinca 2022.godine po stopi iz članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) te koja se obračunava po stopi a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku R. H., OIB: … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju J. S. iz S., OIB: … s osnova imovinske štete i to tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 278,72 Eur-a/2.100,00 Kuna te troškova liječenja ukupan iznos od 1.327,23 Eur-a/10.000,00 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava po stopi a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu kao neosnovan i to za zatraženo razdoblje od 15.05.2019.godine godine do presuđenja.

IV/ Nalaže se tuženiku R. H. OIB: … da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 10.588,57 Eur-a/79.779,58 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 25.10.2019.godine tužitelj navodi da se obratio nadležnom ODO-u S. s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku te da mu je ODO S. odgovorilo na taj odštetni zahtjev dopisom od 26.07.2019. godine navodeći da smatraju da tužena nije na pasivno legitimirana. Tužitelj kao pripadnik DVD-a S. potražuje naknadu štete s osnova štetnog događaja koji mu se dogodio dana 20.08.2018.godine, a kad da je stradao prilikom gašenja požara na B. i to sve pozivom na odredbe članka 1. i 2. Zakona o vatrogastvu te odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima i članka 1095. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj s osnova neimovinske i imovinske štete potražuje ukupno 190.000,00 Kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 19.01.2022.godine (list 156-157 spisa) tako da na ime naknade štete potražuje iznos od 152.100,00 Kuna sa pripadajućom kamatom.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ista neosporava činjenicu da je tužitelj kao pripadnik D.V. društva S. kritične prigode (20. kolovoza 2018.god.) pretrpio ozljedu oka. Međutim, navodi da upravo s obzirom na činjenicu da je ozljedu zadobio kao član DVD-a S. to R. H. nikako ne može biti odgovorna za predmetnu štetu. Navodi se da je Zakonom o vatrogastvu (NN 106/99, 117/01,96/03, 139/04-pročišćeni tekst, 174/04,38/09,80/10) i to čl.6. i 19. propisan način osnivanja i ustroja dobrovoljnih vatrogasnih društava, te da je nesporno da se dobrovoljna vatrogasna društvo, pa tako i DVD S. osniva, djeluje i prestaje sukladno odredbama Zakona o udrugama. Ističe se da se radi se o samostalnoj pravnoj osobi kojoj osnivač nije tužena niti je ista poslodavac tužitelju. Ističe se da prema odredbi čl. 3. st.1.i 4. Zakona, općinsko odnosno gradsko poglavarstvo te poglavarstvo G. Z. i Ž. P. ima pravo i obvezu skrbiti o potrebama i interesima građana na svom području za organiziranjem učinkovite vatrogasne službe. Navodi se da jedno ili više općinskih odnosno gradskih poglavarstava te poglavarstvo G. Z. radi zadovoljavanja potreba iz st.1., sukladno odredbama st.2.i 3., osniva javne vatrogasne postrojbe ili potiču osnivanje dobrovoljnih vatrogasnih društava te sukladno planu zaštite od požara (kojeg sukladno odredbama Zakona o zaštiti od požara donose jedinice lokalne i područne samouprave) određuju središnje postrojbe ili društva te na taj način osiguravaju djelotvornu vatrogasnu službu. Ističe se da je propisano člankom 10 da na području općine ili grada može djelovati više dobrovoljnih vatrogasnih društava. Ističe se da ako na području općine ili grada nema onoliki broj javnih vatrogasnih postrojbi ili dobrovoljnih vatrogasnih društava koliki je predviđen općinskim ili gradskim planom zaštite od požara, načelnik općine ili gradonačelnik poduzet će mjere za osnivanje i opremanje potrebnog broja javnih vatrogasnih postrojbi ili dobrovoljnih vatrogasnih društava. Ističe se da je iz naprijed navedenog razvidno da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan. Također se navodi da se u konkretnom slučaju radilo o lokalnom gašenju požara te da tužitelj ozljedu nije zadobio pri samoj intervenciji već pri obilasku požarišta na način da ga je ozlijedila grana koju je prethodno pomaknuo njegov kolega pri čemu da sam tužitelj, u obavijesnom razgovoru obavljenom sa istim od strane djelatnika PU S.D. 20.kolovoza 2018. god. navodi da bi se radilo o nesretnom slučaju. Ističe se da je u svakom slučaju, sve i da je neupitna pasivna legitimacija da tužena, imajući u vidu način ozljeđivanja, nikako ne bi bila odgovorna za predmetnu štetu. Navodi se da pozivanje tužitelja na parnični postupak po tužbi F. L. protiv R. H. radi naknade štete zbog stradavanja pri gašenju požara na K. je u cijelosti neosnovano. Ističe se da na sreću za tužitelja, a uvažavajući povredu njegovog fizičkog integriteta kritične prigode nikako ne može usporediti sa stradavanjem vatrogasaca na K.. Ističe se da su neosnovani navodi tužitelja da bi i njemu, s obzirom na činjenicu da je F. L. tužena isplatila naknadu štete, pripadalo pravo na istu, te da treba istaći da je u predmetu F. L. c/a R.H. i dr. R. H. nije isplatila štetu zato što da je utvrđena odgovornost R. H. za istu, dakle, temeljem pravomoćne sudske odluke, već se zaključenju nagodbe odnosno isplati štete pristupilo s osnove solidarnosti i pravičnosti, a sve sukladno Odluci vlade. Osporava se i visina postavljenog tužbenog zahtjeva jer da ista može biti utvrđena tek po provedenom medicinskom vještačenju.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom članka (list 8-12 spisa); medicinske dokumentacije (list 13-64 spisa); očitovanje ODO-a S. od 26.07.2019. godine na zahtjev tužitelja na za mirno rješenje spora (list 65 spisa); zahtjeva za mirno rješenje spora (list 66-69 spisa); zapisnika br. 181/18 od 19.08.2018.godine (list 80-81 spisa); zdravstvenog kartona tužitelja (list 97-125 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka N. V. na ročištu od 14.10.2020.godine, te svjedoka R. S., S. A. i I. K. na ročištu od 15.01.2021.godine. Proveden je i dokaz vještačenjem po dr. Ž. oftamologu te po dr. N. S., te dopunom nalaza i mišljenja po dr. S.. U ponovljenom postupku izveden je dokaz saslušanjem svjedoka N. V. (list 199 do 201 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama je nesporno da je tužitelj vatrogasac, pripadnik DVD-a S. te da je isti kao pripadnik DVD-a S. sudjelujući u gašenju požara na području otoka B. 20. kolovoza 2018.god. pretrpio tešku tjelesnu ozljedu oka.

6. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tužene kao i odgovornost tužene tužitelju za nastalu štetu.

7. Temeljem odredbe članka 2.stavka 1. Zakona o vatrogastvu (''NN'' 139/04), a koje odredbe su u predmetnoj pravnoj stvari u primjeni ozbirom na vrijeme nastanka štetnog događaja je propisano da vatrogasnu djelatnost obavljaju vatrogasne postojbe, dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice kao stručne i humanitarne organizacije koje ostvaruju prava na olakšice i povlastice sukladno propisima. Nadalje temeljem odredbe članka 2. stavka 2. točke 2. istog Zakona vatrogasna postojba iz stavka 1 ovog članka može biti i postrojba dobrovoljnog vatrogasnog društva kao i sukladno odredbi članka 2. stavka 5. istog Zakona postrojba za brzo djelovanje (intervencijska postojba). Nadalje, temeljem članka 2.stavka 3. istog Zakona vatrogasne postrojbe iz stavka 2.članka 2. i to javna vatrogasna postrojba i postrojba DVD-a te intervencijska postrojba vatrogasnu djelatnost obavljaju kao javnu službu. Također temeljem odredbe članka 4.stavka 2. istog Zakona je propisano da je svaka vatrogasna postrojba obvezna sudjelovati u vatrogasnoj intervenciji i izvan područja svoga djelovanja uz zapovjed nadležnog vatrogasnog zapovjednika sukladno odredbama ovog Zakona i propisa donijetih na temelju njega. Također je člankom 5. citiranog Zakona o vatrogastvu propisano da javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice u okviru vatrogasne djelatnosti obavljaju pojedine poslove kao javnu ovlast kad je to utvrđeno ovim Zakonom. Odredbom članka 6.stavka 2. istog Zakona je propisano da su dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice su od interesa RH. Također temeljem odredbe članka 36.stavka 1. citiranog Zakona o vatrogastvu glavni vatrogasni zapovjednik ili njegov zamjenik može narediti svakoj vatrogasnoj postrojbi da sudjeluje u vatrogasnoj intervenciji na teritoriju RH sa određenim brojem vatrogasaca i tehničkom opremom. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužitelj na dan štetnog događaja bio pripadnik dobrovoljnog vatrogasnog društva S., a koje društvo može biti sukladno odredbi članka 2.stavka 2. točke 2. Zakona o vatrogastvu vatrogasna postrojba, te da sukladno odredbi članka 2.stavka 3. Zakona o vatrogastvu dobrovoljno vatrogasno društvo kao postrojba DVD-a vatrogasnu djelatnost obavlja kao javnu službu, te je DVD kao vatrogasna postrojba obavezan temeljem članka 4.stavka 2. sudjelovati u vatrogasnoj intervenciji i izvan područja svog djelovanja po zapovjedi nadležnog vatrogasnog zapovjednika, te uzimajući u obzir, a što među strankama nije sporno da je tužitelj intervenirao kao pripadnik vatrogasne postrojbe DVD S. izvan područja S., dakle sudjelovao u vatrogasnoj intervenciji izvan područja svog djelovanja, a na teritoriju RH tada je jasno da je tužitelj djelovao u sklopu DVD-a S. koji je sudjelujući u intervenciji gašenja požara imao javne ovlasti od interesa za RH budući su sukladno odredbi članka 6.stavka 2. Zakona o vatrogastvu dobrovoljna vatrogasna društva navedena kao društva od interesa RH. Iz svega navedenog proizlazi pasivna legitimacija RH budući je tužitelj kao pripadnik dobrovoljnog vatrogasnog društva S., a koje je društvo od interesa RH gasilo požar na području izvan svog djelovanja, a na teritoriju RH i to po naredbi županijskog vatrogasnog zapovjednika. Članak 38.stavak 1. citiranog Zakona o vatrogastvu ne propisuje odgovornost pravne osobe sa javnim ovlastima fizičkoj osobi – pojedincu koji kao vatrogasac sudjeluje u gašenju požara na nekom području već propisuje pravo pravnih osoba vatrogasnih postrojbi koje su sudjelovale u intervenciji izvan svog područja djelovanja da imaju pravo na naknadu štete pa se navedeno ne može odnositi na tužitelja kao pojedinca. Međutim, obzirom na činjenicu da odredbe Zakona o vatrogastvu ne propisuju odgovornost pravne osobe sa javnim ovlastima fizičkoj osobi pojedincu u konkretnom slučaju je potrebno primijeniti na konkretan slučaj pravila općih odredbi odgovornosti za štetu od opasne djelatnosti. U tom smislu u predmetnoj pravnoj stvari se u konkretnom slučaju vezano za odgovornost za štetu tužitelju primjenjuje predmnijeva uzročnosti propisana odredbom članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/11- u daljnjem tekstu ZOO-a) te koja odredba glasi da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnosti smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Također je temeljem odredbe članka 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Nadalje, temeljem odredbe članka 1067. stavka 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te temeljem stavka 2. istog članka vlasnik stvari se oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a temeljem stavka 3. istog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Tužena odgovara tužitelju zbog štete nastale u vezi s opasnom djelatnosti gašenja požara na teritoriju RH. Dakle, obzirom da je DVD-a S. pravna osoba sa javnim ovlastima od interesa za RH, te ako uslijed intervencije gašenja izvan područja djelovanja pojedincu pripadniku DVD-a nastane šteta za štetu odgovara tužena temeljem odredbe članka 1063. i 1064. ZOO-a, te je ista u tom smislu pasivno legitimirana stranka u ovom postupku, a slijedom čega se neosnovani svi prigovori promašene pasivne legitimacije tužene istaknuti u odgovoru na tužbu.

8. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak te je donesena prvostupanjska presuda Pr-839/2019 od 14.veljače 2022.godine, a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž R-454/2022-3 od 28.travnja 2022.godine i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Sud drugog stupnja u svojoj odluci smatra da je ovaj sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući smatra da nema mjesta primjeni članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (''NN'' 150/11) jer da tužitelj ne spada u krug osoba na koje se primjenjuje ta odredba jer je isti pripadnik javnih službi a ne treća osoba.

9. U predmetnoj pravnoj stvari radi se o odgovornosti za štetu nastalu u vezi sa opasnom djelatnosti – budući se radi o sudjelovanju tužitelja kao pripadnika DVD-a S. u gašenju požara na otoku B., a temeljem odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje ZOO-a) je propisano da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosnom opasnom djelatnosti smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Temeljem odredbe članka 1064.ZOO-a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Temeljem odredbe članka 1067.ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te sukladno stavku 2. istog članka ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Pored navedenog temeljem stavka 3. istog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da premda je odredbom članka 4.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14) propisano da se odredbe tog Zakona ne primjenjuju prilikom obavljanja pojedinih poslova na koje se zbog njihove posebnosti i neizbježne proturječnosti s odredbama ovog Zakona zakon na njih ne može primijeniti i na između ostalog i na posao vatrogasca, treba uzeti u obzir da je člankom 4. stavkom 3. Zakona o radu propisano da se zaštita na radu pri obavljanju poslova iz stavka 2. ovog članka uređuje posebnim propisima, ali i da u konkretnom slučaju u pogledu obveze naknade štete ne može biti u primjeni odredba članka 38. Zakona o vatrogastvu kao lex specijalis u odnosu na tužitelja budući tom odredbom nije propisana odgovornost pravne osobe sa javnim ovlastima fizičkoj osobi – pojedincu koji kao vatrogasac sudjeluje u gašenju požara na nekom području već je propisano pravo pravnih osoba vatrogasnih postrojbi koje su sudjelovale u intervenciji izvan svog područja djelovanja da imaju pravo na naknadu štete pa se navedeno ne može odnositi na tužitelja kao pojedinca. U navedenom smislu u predmetnom slučaju su lex specijalist citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima i to članak 1063. i 1064. i 1067.stavak 1., 2. i 3. , a kojim odredbama je utvrđena objektivna odgovornost za štetu te elementi koji trebaju biti ispunjeni za oslobođenje od te odgovornosti.

9. Iz iskaza svjedoka N. V. proizlazi da je isti na dan štetnog događaja koji se dogodio prilikom intervencije za gašenje požara na B. u mjestu S. 20.08.2018.godine kao zaposlenik JVP u S. i voditelj vatrogasne grupe po nalogu županijskog vatrogasnog zapovjednika dobio zapovjed da se zajedno s sezonskim vatrogascima SDŽ uputi na ispomoć u gašenju požara na B. u S.. Ističe da su vatrogasci ponijeli sa sobom sva zaštitna sredstva, opremu, sjeli na kombi i ukrcali se na trajekt za B.. Nadalje isti navodi da je požarište navedenog dana je bilo kod S. i da su mijenjali vatrogasce koji da su se tamo nalazili te da su interventirali kao ispomoć. Navodi se da su svi sezonski vatrogasci koji su te prigode sudjelovali u gašenju požara članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava, te da su isti postupali navedene prigode po nalogu županijskog vatrogasnog zapovjednika S.D.Ž. te da su po njegovom nalogu su bili dužni pristupiti gašenju požara a tad da je to je bio g. D. G. koji je sad u mirovini. U smislu razjašnjenja tko i po čijem nalogu pristupa intervencijama navodi da ukoliko je potrebno intervenirati po pitanju požara primjerice u samom gradu S. da tada sezonski vatrogasci ne idu na takve intervencije. Sezonski vatrogasci na o. B. su sudjelovali u svojstvu gasitelja vatrogasne zajednice S.D.Ž. U odnosu na štetni događaj ističe da on osobno ne zna konkretne uzroke požara a zna da su mijenjali kolege na požarištu prilikom dolaska i stupili na njihova mjesta, a vatra se tada pojavila poviše njih na brdu. Ističe da su gasitelji kojima je on bio na čelu kretali u grupi jedan iza drugog u zaštitnoj opremi, ali da je unatoč tome jedan kolega gasitelj koji se nalazio ispred tužitelja zakačio granu koja se zategla i udarila u tužitelja i nanijela mu ozljedu. Navodi se da je tužitelj imao ozljedu oka i da je pozvana hitna pomoć koja je odvezla tužitelja na gliser za KBC S. te da je on o tom događaju o svemu obavijestio nadređene osobe. Navodi se da je upravo on po navedenom događaju koji se dogodio tužitelju sastavio izvješće o nezgodi na radu i u izvješću naveo sve što je naveo i sudu na ročištu. Objašnjavajući zapovjedni lanac u vatrogastvu svjedok je naveo da postoji Županijski vatrogasni zapovjednik kojem je nadređen glavni vatrogasni zapovjednik g. T., te da ne može niti jedan član DVD po svojoj volji pristupiti gašenju požara na konkretnom mjestu već da mora dobiti zapovjed županijskog vatrogasnog zapovjednika. Istaknuto je da je cijela organizacija gašenja požara organizirana tako da se radi o pitanju od posebnog interesa za RH te da se na nivou države donosi plan vezan za gašenje požara i predviđena sredstva, te da cijela organizacija gašenja požara uključuje ministarstvo, udruge i vatrogasne zajednice te da je to vojna postrojba za gašenje požara. Svjedok je istakao da su sezonski vatrogasci, gasitelji požara mladići u dobi od 20 godina koji da se prijave i da je to u razdoblju od lipnja do rujna te da je njima poslodavac vatrogasna zajednica SDŽ s kojom da oni u pravilu za spomenuti posao gašenja požara zaključuju ugovore o djelu. Svjedok je istakao da se tužitelju ozljeda dogodila u trenu kad su se spuštali prema vozilu, ali da tad još uvijek nije bila završena intervencija za gašenje požara, te da je tužitelj imao zaštitno odijelo kombinezon, čizme, rukavice, kacigu, podkapu koja štiti od visoke temperatura, a da mu je kacigu s vizirom i lampom osigurala vatrogasna zajednica.

10. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je on je doživio štetni događaj prilikom ispomoći kod intervencije u gašenju požara na B. 20. 8. 2018. Navodi da je pripadnik DVD S. od 2017. te da je iz godine u godinu radio na sezonskim poslovima gašenja požara kao pripadnik DVD S. i to kao sezonski gasitelj te da ga je svake godine čekala zaštitna oprema za gašenje sačuvana od prethodne godine. Kritične prigode kad se dogodila nezgoda zapovjednik je bio danas saslušani svjedok N. V. te da je on vodio njih, a da je njemu njegov nadređeni naredio da ih odvede na B. kao ispomoć za gašenje požara te da je zapovjedniku DVD S. S. A. naređeno od županijskog vatrogasnog zapovjednika da ih pošalje na teren u gašenju požara. Istaknuto je da kad su stigli na B. da je požar bio skoro lokaliziran, te da je još gorilo na pojedinim mjestima i da je njihova zadaća bila da ugase preostala požarišta i vrate se kod kamiona gdje su se iskrcali. Ističe se da su prošli cijelo požarište te da su pogasili ostatak požara i krenuli se spuštati do početnog položaja, a kad su se počeli spuštati natrag zbog mraka i nepristupačnog terena da je kolega ispred njega nategao granu s stabla koja da je pogodila njega u oko budući da se tužitelj kretao iza tog kolege. U odnosu na ozljede koje je dobio tužitelj ističe da je dobio tešku ozljedu desnog oka, te da mu je grana probila šarenicu, te da je imao operaciju oka odmah po dolasku u KBC S. te da mu je trebalo spašavati vid i da je imao probleme s pogoršanjem vida, te da je naposljetku zbog ozljede ukupno imao tri operacije na desnom oku. Istaknuto je da je tužitelju nastao problem jer da mu je šest mjeseci od ozljede na oku nastala mrena, te da ništa nije vidio na desno oko, te da ga je prilikom ozljede činjenica da ne vidi na desno oko uzrujala i šokirala te da su ga nosili nakon ozljede do kamiona. Tužitelj navodi da je to utjecalo na njegov daljnji život, te da je prije bio sportaš, te da je mislio baviti se nogometom i da je upisao fakultet, a da je na kraju je od svega morao odustati, te da je zamrznuo fakultet na jedno vrijeme, liječio se kod psihijatra, te da je uzimao razne tablete, te da se općenito loše osjećao i da se uspio donekle vratiti u normalu zahvaljujući podršci obitelji. Isti je istakao da je tri operacije oka imao u KBC S., R. i N. S.. U odnosu na činjenicu kakve je troškove liječenja imao isti navodi da je imao velike troškove liječenja te da ga je skupo koštalo liječenje u R. i N. S. zbog putovanja i boravka tamo, te da su njegovi roditelji morali prodati dio imovine kako bi osigurali istome liječenje da mu spase vid na desnom oku. Tužitelj je istakao da je imao potpuno uredan vid prije štetnog događaja, a da od štetnog događaja mora nositi naočale te da se mora paziti od udaraca u oko jer bi moglo to poremetiti sve ono što je uspješno napravljeno spomenutim operacijama. Tužitelj nadalje ističe da se vraćao kroz padinu po nepristupačnom terenu te navedeni vizir nije priljubljen uz lice na kacigi već je udaljen od lica tako da ga je grana mogla ozlijediti, navedene prigode nije imao lampu na navedenoj kacigi, te da nije bio ni skroz blizu ni daleko od kolege koji je prouzročio ozljedu navedenom granom, te da se kolega nalazio ispred njega i imao lampu i to nešto niže od njega jer da su se spuštali. Tužitelj je istakao da nije platio ništa iz osobnih sredstava za liječenje i operativni zahvat u KBC S. već da je platio iz osobnih sredstava za druga dva zahvata u R. i N. S.. Također tužitelj navodi da je student K. F. u S., te da je nakon štetnog događaja i liječenja opet nastavio raditi sezonski u vatrogascima, ali poštedno te da je izlazio na požarišta ali da nije bio aktivan kao ostatak vatrogasne postrojbe već da bi ostajao u prostorijama doma.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka R. S. vezano za ozljedu desnog oka njegovog sina 20. 8. 2018. isti ističe da je imao značajne troškove liječenja. Navodi da je prvu operaciju koju je sin imao nakon štetnog događaja troškove liječenja pokrivao HZZO i to operaciju kad je njegov sin s mjesta štetnog događaja na B. dovezen u bolnicu. Nadalje isti navodi da je on osobno u troškovima liječenja svog sina sudjelovao s iznosom od otprilike cca 15.000,00 kn budući da je imao nešto svoje ušteđevine u vrijednosti od 10.000,00 kn i da je prodao motor i automobil. Ističe da dok mu je sin bio u bolnici da mu je dr. B. dozvolio njemu i supruzi da budu uz sina 24 h i da je često putovao za S. te da je snosio i troškove prehrane sina u bolnici jer da je pribavljao hranu mimo bolničke prehrane za doručak, ručak i večeru, te da mu je sin boravio u bolnici nakon operacije 10-15 dana. Također navodi da je tužitelj prilikom izlaska iz bolnice imao postavljenu umjetnu leću u oku da zaštiti oko od operacije, te da je koristio i kapi za oba oka bolesno i zdravo te tufere za oko. Ističe da se njegov sin liječio i u inozemstvu u R. i N. S. te da je to bilo u ožujku 2019. Nadalje isti pojašnjava da klinika u N. S. surađuje s R. koji dolaze u N. S. po potrebi za obavljanje pregleda, a ukoliko treba teža operacija da se mora odlazit u R.. U odnosu na činjenicu tko je pokrivao troškove operacija i liječenja u inozemstvu isti navodi da je dobar dio troškova pokrivala vatrogasna zajednica i da je dobivao humanitarno prikupljena sredstva za liječenje od raznih tijela i organizacija. Ističe da je on vrlo često dolazio u S. na razne kontrole u situacijama kad se njegovom sinu pomakne leća u oku, te da je on ne zna namjestiti ili kad bi oko prokrvarilo pa da bi znao biti 2-3 puta tjedno zbog tužiteljevih pregleda. Navodi da je za prvi pregled u N. S. on pokrivao troškove, a kako bi se znalo gdje se njegov sin dalje mora liječiti te obzirom da mu je u S. kazano da su rusi najbolji u tim vrstama zahvata da je logično da je potražio pomoć kod ruskih liječnika. Također nadalje ističe da je u Novi sad odlazio sedam puta radi pregleda te da su a troškovi autoputa, goriva i smještaja njega, supruge i tužitelja u pravilu iznosili cca. 3.500,00-4.000,00 kn. Ističe i da je imao troškova za sinove naočale jer da mu je sin iza operacije morao nositi tamne naočale, te da je HZZO njegovom sinu također dao naočale za čitanje te da je on imao privatne troškove za tamne naočale radi svjetla u iznosu od cca. 1.200,00 kn. Isti ističe da je motor prodao za 1.000,00 kn a auto za 3.500,00 kn te da je to ono što je on osobno uložio u troškove liječenja tužitelja, a ostatak novčanih sredstava da je plaćen iz humanitarnih akcija. U odnosu na tuđu pomoć i njegu svjedok navodi da je njegova supruga tužitelju pomagala oko higijene, stavljanja kapi i sl.

12. Iz iskaza saslušanog svjedoka S. A. proizlazi da je isti upoznat sa štetnim događajem od 20. 8. 2018. jer da je on u vrijeme navedenog događaja bio zapovjednik DVD S. i JVP S., ali da on nije bio neposredni očevidac samog događaja jer da nije bio na terenu te da je točno da se radilo o intervenciji gašenja požara u S. na o. B.. Navodi se da je tužitelj navedene prigode bio član dobrovoljnog DVD S. te da je radio posao sezonskog vatrogasca, a nalog za gašenje požara na o. B. dao županijski vatrogasni zapovjednik. Ističe da je o samom štetnom događaju saznao od voditelja vatrogasaca i vatrogasaca koji da su bili na terenu te da su mu rekli da su bili na terenu kao ispomoć vatrogascima kod gašenja požara i u jednom trenu da je tužitelj doživio ozljedu na način da ga je udarila grana u oko te da je odvezen u bolnicu, a same detalje događaja da mu nisu prepričavali te da mu je kazano da se štetni događaj dogodio prilikom vraćanja vatrogasaca s intervencije gašenja požara. U odnosu na korištenje vatrogasne opreme navodi se da su vatrogasci posjedovali svu zaštitnu opremu na dan štetnog događaja jer da on osobno kao zapovjednik uvijek na tom inzistira i da su svi imali liječnički pregled i osobni karton iz kojeg se vidi koju opremu duže općenito. U zaštitnu opremu koju zadužuju spada zaštitna kaciga, rukavice, kombinezon, zaštitne naočale i po potrebi vizir ukoliko su vatrogasci u većoj opasnosti, kao i podkapa i sl. Ističe se da je voditelj vatrogasaca obavijestio o štetnom događaju isto kao i vatrogasci. Isti navodi da je na čelu piramide glavni vatrogasni zapovjedni, pa županijski vatrogasni zapovjednik te lokalni vatrogasni zapovjednik, te da glavni vatrogasni zapovjednik odgovara Vladi RH. Navodi da je sezonski vatrogasac osoba koja je angažirana u određenom periodu i to u pravilu ljeti u razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna te da mora imati ispunjene minimalne uvjete i to liječnički pregled kao dobrovoljni vatrogasac. Ističe da su mu N. V. i tužitelj nakon štetnog događaja podnijeli pisano izvješće te da zna da su ponijeli sa sobom zaštitnu opremu, a da ne zna što je bilo na terenu i da li su tu opremu i koristili. Ističe da su zaštitne naočale prozirne te ih mogu nosit i noću te misli da se štetni događaj dogodio negdje iza pola noći.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka I. K. proizlazi da on osobno nije bio prisutan na terenu u S. prilikom gašenja požara 20. 8. 2018.g, ali da je upoznat s štetnim događajem i da je njegova je uloga tada bila da je bio zapovjednik JVP S. i zamjenik županijskog vatrogasnog zapovjednika D. G.. Ističe da se kod njegove službe nalazi županijski vatrogasni operativni centar iz kojeg da stižu sve obavijesti za potrebe gašenja požara i intervencija na terenu. U odnosu na činjenicu na koji način se dobiva zapovjed za pristupanje na teren za gašenje požara isti navodi da zapovjednik na terenu traži dodatne vatrogasne snage i o tome obavještava županijski vatrogasni operativni centar i županijskog vatrogasnog zapovjednika D. G., a da on putem županijskog vatrogasnog operativnog centra podiže dodatne snage i šalje ih na teren. Također što se tiče mogućnosti da član DVD S. po zapovjedi zapovjednika DVD S. pristupi gašenju požara bez da dobije nalog od viših instanci svjedok navodi da takva mogućnost postoji samo kada se dogodi potreba intervencije na lokalnoj razini npr. kad bi se dogodilo na području S. da je tad područje djelovanja po zapovjedi zapovjednika DVD S. na području S., te da navedeno nije moguće izvan lokalne razine bez da postoji već spomenuti način zapovjedi županijskog vatrogasnog zapovjednika. Posebice ističe da nije moguće za područje otoka jer da su prilikom intervencije na otok za ukrcavanje vatrogasnih vozila na trajekt moguća osiguranja besplatnih karti za trajekt, a te karte da je potrebno pribaviti od vatrogasnog operativnog središta koje se ljeti nalazi u D.. Ističe da sve što je naveo se odnosi i na profesionalne i na sezonske vatrogasce. Svjedok navodi da je njemu osobno nadređen glavni vatrogasni zapovjednik koji postupa na razini države, te da se vatrogastvom bavi od 05.11.1993. U odnosu na činjenicu da li je vatrogasac prilikom intervencije dužan nositi zaštitnu opremu isti navodi da je po Zakonu o vatrogastvu i Zakonu o zaštiti na radu poslodavac dužan vatrogascu omogućiti korištenje zaštitne opreme koja je tipizirana za svaki tip intervencije. Svjedok ističe da su vatrogasci dužni nositi zaštitne naočale te isti navodi da vatrogasac prilikom izlaska na intervenciju i za vrijeme intervencije mora imati zaštitnu kacigu s naočalama ili vizirom, te misli da su sezonski vatrogasci opremljeni i sa jednim i drugim.

14. Iz dopunskog iskaza svjedoka N. V. danog na ročištu od 31.01.2023.godine proizlazi da je on u vrijeme kada se tužitelju dogodio štetni događaj 2018. radio na radnom mjestu voditelja vatrogasne grupe JVP u S. te da su dobili nalog od njihovog zapovjednika S. A. a koji je dobio nalog od županijskog zapovjednika da krenu u intervenciju gašenja požara. Navodi da su se trajektom uputili i došli u S., te da je on bio vođa grupe vatrogasaca, te da su došli na intervenciju gašenja požara na mjestu između S. i S. a poviše uvale R., a što predstavlja istočnu stranu otoka B.. Isti ističe da prije nego su se iskrcali na zemljani teren i krenuli prema mjestu intervencije da su se vozili kombijem do tog mjesta otprilike 30-ak min. Isti navodi da je mjesto intervencije bio šumoviti teren izrazito nepristupačan, strm i da je bila noć. Svjedok je istakao da je zemljište na kojem su trebali obaviti intervenciju bilo prekriveno šumom. U odnosu na hijerarhiju u vatrogastvu svjedok je istakao da je na vrhu te hijerarhije glavni vatrogasni zapovjednik RH koji izdaje naredbe županijskom zapovjedniku te da je u vrijeme nezgode tužitelju zapovijed njima izdao županijski zapovjednik D. G. a isto tako da je tada na B. postojao područni zapovjednik koji da je s njima koordinirao akciju gašenja požara. Isti napominje da su oni navedene prigode došli na intervenciju gašenja požara nakon što je otišla već jedna smjena vatrogasaca i da su došli u obilazak terena. U odnosu na status tužitelja navedene prigode svjedok je istakao da je tužitelj navedene prigode bio županijski sezonski vatrogasac u sastavu vatrogasne zajednice SDŽ. Također svjedok ističe da navedenog dana kada se dogodila tužitelju nezgoda da je on gliserom prebačen u KBC i da mu je obavljen operativni zahvat i da su tada bili novinski natpisi iz kojih da je bilo razvidno da su tadašnji premijer i ministar obrane K. obećavali tužitelju pomoći za njegovo zdravstveno stanje ali da se ništa od toga nije dogodilo već da su vatrogasci pomogli prilikom organizacije operativnog zahvata u R. kako bi se istome vratilo 70% vida na oku. Isti navodi da su navedene prigode tužitelja u bolnici posjetili županijski zapovjednik i zapovjednik DVD S.. Nadalje, isti navodi da je nakon što je područni zapovjednik kontaktirao županijskog zapovjednika da je isti tada kontaktirao S. A. koji je zapovjednik i DVD i JVP i operativnog područja S., te isti ističe da je on dalje angažirao sezonske vatrogasce. Također svjedok ističe da svi sezonski vatrogasci moraju zadužiti vatrogasnu otpremu i da on to provjerava da li svaki vatrogasac ima na sebi sve dijelove zaštitne otpreme. Svjedok je istakao da je on štetu štetu koja se dogodila tužitelju prijavio S. A. i da to zna jer je osobno potpisao taj dokument te da zna da je o tome sastavljeno i izvješće, ali da ne zna gdje je dalje S. A. proslijedio to izviješće. Također isti ističe da su na dan štetnog događaja postojale dvije grupe vatrogasaca, te da je tužitelj predstavljao zamjenu te da zna da je bio u smjeni za taj dan. Zaključno svjedok ističe da pred početak vatrogasne sezone vatrogasni zapovjednik županije donosi plan djelovanja za tu sezonu i odlučuje hoće li angažirati sezonske vatrogasce, te da su ti vatrogasci za vrijeme štetnog događaja bili angažirani i dislocirani na 3 lokacije u S., S. i Z..

15. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku, a posebno iskaza saslušanog tužitelja i iskaza svjedoka N. V. te njegovog dopunskog iskaza, te iskaza svjedoka S. A. i I. K. jasno proizlazi da je tužitelj na dan štetnog događaja bio pripadnik dobrovoljnog vatrogasnog društva S., te kao takav da je gasio požar kao sezonski vatrogasac kojem je bio poslodavac vatrogasna zajednica SDŽ te da je N. V. te prigode kao voditelj vatrogasne grupe dobio zapovjed po nalogu županijskog vatrogasnog zapovjednika da se sa sezonskim vatrogascima SDŽ uputi na ispomoć u gašenju požara na B. u mjestu S.. Tužitelj je navedene prigode prema iskazu saslušanih svjedoka imao svu potrebnu vatrogasnu zaštitnu opremu i to zaštitno odijelo kombinezon, čizme, rukavice, kacigu, podkapu koja štiti od visoke temperature, a kacigu s vizirom i lampom mu je osigurala vatrogasna zajednica budući je na B. sudjelovao u svojstvu gasitelja vatrogasne zajednice SDŽ. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka i samog tužitelja je razvidno da su se vatrogasci kretali u grupi jedan iza drugog te da se štetni događaj u kojem je tužitelj zadobio ozljedu oka dogodio na način da gasitelj koji je bio ispred tužitelja je zakačio i nategao granu koja je pogodila tužitelja u oko i tako ga ozljedila. Nije dvojbeno da je o štetnom događaju sastavljeno izvješće kako to i proizlazi iz iskaza svjedoka N. V., te da je svjedok V. ovo izvješće o ozljedi tužitelja dostavio zapovjedniku S. A.. Navedena nezgoda se prema iskazima svjedoka dogodila kad su se vatrogasci pa tako i tužitelj nakon gašenja požara kretali nizbrdo do vozila gdje su se ne početku iskrcali prilikom dolaska na požarište. Iz iskaza saslušanog tužitelja je razvidno da je teren bio nepristupačan i da je bio mrak, a da ga je grana koju je kolega ispred njega nategao ozljedila budući da vizir kojeg je imao nije bio priljubljen uz njegovo lice pa ga je grana mogla ozljediti. Imajući u vidu sve navedeno nije dvojbeno da je tužitelju ozljeda oka nastala prilikom intervencije na terenu zbog gašenja požara gdje je bio upućen kao pripadnik DVD-a S. i gdje je nastupao kao sezonski gasitelj i pripadnik vatrogasne zajednice SDŽ, a po zapovjedi voditelja vatrogasne grupe N. V. koji je ovu zapovijed dobio od županijskog vatrogasnog zapovjednika. D. G.. Nije dvojbeno da je djelatnost gašenja požara opasna djelatnost te da se šteta nastala u vezi sa tom djelatnosti sukladno odredbi članka 1063. ZOO-a smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Tužitelj je upravo zbog načina kretanja vatrogasaca na požarištu jedan iza drugog zbog intervencije gašenja požara usljed navedene djelatnosti zadobio tešku ozljedu oka te u tom smislu nije dvojbeno da je istom šteta i nastala u vezi sa intervencijom gašenja navedenog požara. Tužitelj je radio po nalogu voditelja vatrogasne grupe koji je za to dobio nalog županijskog vatrogasnog zapovjednika te isti nije ničim sam doprinio nastanku navedenog štetnog događaja niti je tužena dostavila ni predložila ikakav dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak da je tužitelj doprinio na ijedan način navedenom štetnom događaju. Tužena odgovara tužitelju za štetu temeljem odredbe članka 1063., te 1064. ZOO-a budući je tužitelju šteta nastala zbog vatrogasne djelatnosti, a koja djelatnost je opasna djelatnost, te koja vatrogasnu djelatnost predstavlja javnu službu koja je od interesa RH, a kako je i propisano odredbom članka 6. stavka 2. Zakona o vatrogastvu, te po osnovi činjenice da je tužitelj kao pripadnik DVD-a S. kao društva koje je obavljalo u konkretnom slučaju javnu ovlast, a kao dio vatrogasne zajednice SDŽ u interesu RH , te je gasio požar na teritoriju izvan svog područja na teritoriju RH, te je u tom smislu tužena tužitelju odgovorna za nastalu štetu temeljem uzročnosti. Tužena nije ničim dokazala da su se ispunili elementi da se ista oslobodi odgovornosti tužitelju za nastalu štetu budući nije dokazala da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te nije dokazala da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, te nije dokazala ni da je tužitelj ičim doprinio nastanku štete.U navedenom nije dvojbeno da je tužitelj zbog zadobivene teške ozljede oka doživio povredu prava osobnosti zbog koje mu temeljem svega navedenog pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje.

16. Temeljem odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. U svrhu utvrđivanja visine potraživanja ovaj sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku oftamologu dr. I. Ž. i vještaku neuropsihijatru dr. N. S. te se vještak N. S. ujedno očitovao i na prigovore istaknute od strane tužitelja na njegov nalaz i mišljenje.

18. Iz nalaza i mišljenja saslušanog dr. I. Ž. proizlazi da je isti istakao da je tužitelj zadobio prilikom gašenja požara na terenu tešku tjelesnu ozljedu desnog oka poradi koje da je hospitaliziran, te liječen kirurški i konzervativno na klinici KBC S.. Navodi se da je odmah po ozljedi odvezen u zdravstvenu ustanovu. Vještak ističe da se nezgoda dogodila 20. kolovoza 2018. te da je u bolnici je proveo 9 dana. Ističe da je pretrpio sljedeće ozljede i to probojnu ranu rožnice desnog oka, ozljedu šarenice, te ispadanje iz oka, te početnu mrenu desnog oka. Ističe se da je po otpustu tužitelj imao umanjenu vidnu oštrinu na desnom oku koja da je iznosila 0,5. Nadalje, navodi da je tužitelj redovno i učestalo bio na kontroli i liječenju, te da se u studenom iste godine skidaju šavovi rožnice, te da je ozlijeđeni je za to vrijeme nosio terapeutsku kontaktnu leću radi smanjivanja, a tegoba oštrica radi šavova koja da mu se periodički mijenjala. Tijekom kontrola isti navodi da je uočeno da mu se i dalje razvija mrena koja da je isključiva posljedica štetnog događaja i poradi koje da je operiran 19. ožujka 2019. Ističe se da je u toj zdravstvenoj ustanovi proveo 8 dana, te da je kod prvog liječenja proveo 9 dana. Ističe se da u dokumentaciji slijede daljnji kontrolni nalazi tužitelja, te da je zadnji oftamološki nalaz od 3. listopada 2019. na kojem da je evidentirana umanjena vidna oštrina desnog oka na 0,3 sa pripadajućom, ali ne definiranom korekcijom. Navodi se da je vidna oštrina lijevog oka uredna. Ističe se da je prošlo 6 mjeseci od zadnje operacije te da je to i zadnji nalaz u dokumentaciji pa da smatram da je to i konačna vidna oštrina kod tužitelja. Također se ističe da je na nalazu evidentiran povišeni očni tlak na desnom oku od 25 mm žive koji da je neprimjereno povišen za zdravo oko te ako se ne liječi da može ostaviti i dati daljnje pogoršanje vida, te da na istom nalazu nema propisane adekvatne terapije za takav tlak niti da je taj nalaz popraćen dijagnozom. Ističe se da je tužitelj pretrpio tešku tjelesnu ozljedu sa posljedicama trajnog umanjenja vidne oštrine desnog oka te da ima tjelesno oštećenje oko 20%. Također se navodi da cijeni umanjenje prava osobnosti na 25%, jer da se radi o mladom čovjeku koji je sa trajnim oštećenjem vida limitiran u određenim aktivnostima fizičkim i intelektualnim i da je bio na dva operacijska zahvata te da je hospitaliziran ukupno 17 dana te da je poradi ozljede vrlo često morao kontrolirati, te da je morao nositi kontaktnu leću da bi umanjio osjećaj boli u desnom oku da je trpio boli jakog intenziteta nakon prve operacije oko 2 dana, srednjem oko 1 mjesec, i lagane bolove još 60 dana. Ističe se da je potom nakon druge operacije trpio bolove srednjeg intenziteta 3-4 dana, a lagane do 60 dana. Navodi se da je nakon prve operacije poradi prevencije komplikacija bilo mu zapriječeno kretanje odnosno da je morao mirovati te da cijeni da je trebao imati i prvih 20 dana nakon izlaska iz bolnice tuđu njegu i pomoć za pripremu hrane u trajanju od 3 sata na dan. Vještak navodi da je tužitelj bio radno nesposoban oko 10 mjeseci u ukupnom trajanju, te da pošto je imao povišen očni tlak, radi nastavka liječenja istog, a što da nema u dokumentaciji ali je za pretpostaviti da uzima terapiju u obliku kapi koja da je doživotna i time predstavlja izvjesnu diskomodaciju tužitelja. U odnosu na činjenicu da li je nakon druge operacije imao potrebu tuđe njege i pomoći isti navodi da smatram da nije nužno trebao te da je imao minimalnu potrebu tuđe njege i pomoći. Također vještak navodi kako na kineziološkom fakultetu postoje vježbe u smislu tjelesne aktivnosti raznih vrsta te da je tužitelj bio skoro potpuno onemogućen da iste izvršava u cijelosti iz dva razloga i to što se u međuvremenu razvila mrena na desnom oku pa da nije vidio na to oko pa da mu je bilo znatno otežano kretanje u prostoru, a drugo je što da se generalno poslije ovakvih ozljeda ne preporuča nikakva srednja ni intenzivna fizička aktivnost. U pogledu naruženosti vještak ističe da je u dokumentaciji opisan ožiljak rožnice koji da odgovara ulaznoj rani i oštećenje šarenice odnosno zdjeličnog otvora, ali da je taj ožiljak relativno malen pa da smatram da je imao oštećenje lakog stupnja. U nalazu u dokumentaciji isti ističe da se ne govori koliko tužitelj vidi na desno oko bez pomagala nego navodi vidnu oštrinu s nekim pomagalima što znači da bi u praksi postigao uredno funkcioniranje organa vida da treba nositi naočale, a što da prije nije. Ističe se da je prema medicinskoj dokumentaciji glede organa vida tužitelj bio zdrav i da nije nosio korekciju vida. Vještak navodi da osim onog tlaka kojeg ne zna se što je postoji statistički veća vjerojatnost određenih problema sa operiranim okom, ali da ne može cijeniti u kojem je to postotku, ali da je to neizvjesno. Vještak navodi da na zdravom oku u smislu starosne dioptrije za na blizu, ali da ne može na desnom oku, budući da je na desnom oku stanje ne promijenjeno. Navedeno je da kod tužitelja može doći do slabljenja oka vezano za starost dok da na operiranome to se ne može dogoditi jer da mu je odstranjena prirodna leća, te da isti može iznad 65 godina oboljeti od raznih očnih bolesti, te da bi tužitelj hipotetski s obzirom na ozljedu mogao nositi hipotetsku leću. Vještak ističe da kod osoba koje su prije ozljeđivanja imale vidnu oštrinu oba oka da su načelno imale i uredan prostorni odnosno stereoskopski vid, te da je taj vid bitan za kretanje u prostoru i za određivanje udaljenosti i kada takva osoba potpuno ili djelomično izgubi prostorni vid, te da se tužitelju to dogodilo jer da ima bitno umanjenu vidnu oštrinu desnog oka, te da onda takvo umanjenje u početku mu zadaje poteškoće u svim aspektima kretanja, a posebno u prometu. Isto tako navodi se da je izuzetno zahtjevno toj osobi baviti se kolektivnim ili individualnim sportovima s loptom. Istaknuto je da se tijekom vremena takve osobe naviknu na nedostatak prostornog vida i poboljšaju svoje kretanje u prostoru, ali da u suštini nikada ne mogu postići onu kvalitetu prostornog kretanja baziranog na prostornom vidu. U odnosu na činjenicu može li tužitelj studirati na K.F. vještak navodi da je medicina rada kvalificirana za to odnosno liječnički pregled, te da postoje normativi što tužitelj može zadovoljiti, te da što se tiče zdravlja može studirati. Vještak ističe što se tiče zdravlja tužitelja u ovom trenutku tužitelj se može baviti što se tiče njegovih očiju, a da li će zadovoljiti standarde na studiju kineziologije da se time bavi da to ovisi od medicine rada.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. N. S. neuropsihijatra proizlazi da je isti pregledao spis i spisu priloženu dokumentaciju iz čega da je razvidno da je tužitelj 20. kolovoza 2018. pri gašenju požara zadobio povredu desnog oka koja je kvalificirana kao teža tjelesna povreda. Istog dana primljen je u očnu kliniku KBC S. gdje se uradio operacijski zahvat. Dalje u spisu postoje brojni kontrolni nalazi , vidljivo je da je ponovno operiran 19. ožujka 2019. godine. Iz nalaza oftalmologa dr. Ž. vidljivo je da je povreda okvalificirana kao teža tjelesan povreda. Nakon uvida u vještačenje dr. oftalmologa kao i na uvidu u spis i medicinsku dokumentaciju mogu dati sljedeći nalaz. Isti je istakao da je tužitelj zbog spomenute povrede trpio jake strahove u trajanju od 2 dana, srednje jake strahove u trajanju od 4 tjedna i lakše strahove u trajanju od 2 mjeseca. Vezano za povredu prava osobnosti isti navodi da su kvaliteta života i psihički integritet zbog spomenute povrede bili umanjeni za 20%., a naruženje da je lakšeg stupnja. Vještak ističe da se procjena od 20% odnosina povredu prava osobnosti zbog umanjenja životne aktivnosti te da je dr. Ž. dao procjenu od 20%. Nadalje vještak ističe da spisu prilaže nalaze psihijatra koji govore da se radi anksioznoj depresivnoj reakciji kao posljedici spomenute teške povrede desnog oka. Vještak navodi da spisu prilaže nekoliko nalaza psihijatrice dr. J. koji govore u smislu toga da se radi o anksioznoj depresivnoj reakciji, a da se radilo o liječenju od nekoliko mjeseci. Također vještak ističe da je iz nalaza psihijatra razvidno da se radilo o post traumatskom stresnom poremećaju vezano za tešku tjelesnu povredu desnog oka. Također isti ističe da je analizirajući nalaze oftalmologa razvidno da su kod tužitelja ostale trajne promjene u smislu oštećenja vida, te da je neizvjesno kako će se dalje razvijati klinička slika vezano za oštrinu vida, a samim time da bi odgovorio i za psihičke posljedice te da je sigurna mogućnost da dođe do pogoršanja oštrine vida, a što da nužno ima za posljedicu pogoršanje psihičkih smetnji.

20. Punomoćnik tužitelja je na ročištu od 28.06.2021.godine i u podnesku od 28.06.2021.godine istakao svoje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka dr. N. S. smatrajući da je vještak dr. S. utvrdio povredu prava osobnosti od 20%, a što da je protivno onome što je utvrdio dr. Ž. u svom nalazu i mišljenju budući da je vještak Ž. utvrdio povredu prava osobnosti od 25%, a radi čega je vještak dr. N. S. pozvan na ročište od 30.11.2021.godine na kojem se očitovao na navedeno i ispravio svoje omaške u pogledu procjene teških fizičkih boli i umanjenja životne aktivnosti kod tužitelja.

21. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka dr. N. S. dr. neuropsihijatra, a vezano za prigovor koji se odnosi na povredu prava osobnosti tužitelja isti je istakao da je spreman korigirati ranije datu procjenu te da je mišljenja da su kvaliteta života i psihički integritet zbog spomenute povrede oka kako je ista potanko opisana u otpusnom pismu očne klinike KBC S. pa da je m mišljenja da su kvalitet života i psihički integritet umanjeni za 25% a na za 20%. Navodi da kao što je rekao u prošlom iskazu te upitan od strane suca obzirom na svoje navode na današnjem ročištu na čemu je temeljio svoju procjenu povrede prava osobnosti u vrijednosti od 20% a sada tvrdi da je to 25% te da li se radilo o njegovoj medicinskoj procjeni ili omašci s obzirom što je tvrdio dr. Ž. isti sucu ističe i odgovara da je on ustanovio da je napravio omašku pa da je zato krivo naveo povredu prava osobnosti u vrijednosti od 20% a ne u vrijednosti od 25% a što na današnjem ročištu ispravlja ističući da je povreda prava osobnosti 25%. Vještak ističe da isto može kazati za jake strahove koje da je cijenio 2 dana, a da da nije vodio računa o ponovnoj operaciji pa da korigira svoje mišljenje u smislu da su jaki strahovi trajali ukupno 5 dana. Što se tiče prigovora koji se odnosi na akutnu stresnu reakciju koja se kvalificira po međunarodnoj kvalifikaciji pod šifrom F43.0 isti navodi da ostaje pri istom mišljenju rukovodeći se nalazom psihijatra od 18. 9. 2018. koji da navodi da se kod tužitelja radilo o akutnoj reakciji na stres, a već za jedan mjesec iza da isti psihijatar ne navodi akutnu reakciju nego da navodi adaptacijske smetnje nakon akutne reakcije što da se može pratiti kroz slijedećih mjeseci znači u 11 mj. 2018, 12 mj. 2018. u aprilu 2019. te da je akutna reakcija bila kako je navedeno i kod prošlog iskaza. Što se tiče naružnjenja isti ističe da je naruženje blažeg stupnja. Također vještak ističe da se već izjasnio o povredi prava osobnosti koja iznosi 25% a odnosi se na duševne patnje zbog teškoća u svakodnevnim aktivnostima i smanjene životne aktivnosti, te da se ona uklapa u procjenu dr. oftamologa. U odnosu na činjenicu na koji je način na tužiteljevo duševno zdravlje utjecala činjenica da je zbog ozljeđivanja izgubio jednu godinu na fakultetu vještak ističe da kada je dao ocjenu o smanjenju psihičkog integriteta i smanjenje kvalitete života koje da su nastale nakon povrede oka da se onda rukovodio navedenom činjenicom i u to da je uklopio povredu prava osobnosti od 25%, te navodi da je tužitelj trpio strah od sljepoće na jedno oko i da su ti strahovi uklopljeni u procjenu vještaka na ročištu, te da je strah od sljepoće jačeg inteziteta i da se uklapa u njegovu procjenu, a koji strah da je procjenjenjen s njegove strane u trajanju od pet dana. Također vještak navodi da se njegova procjena rukovodi nalazom specijalste okuliste koji da je procjenio da su jaki bolovi izraženi u trajanju kako je navedeno.

22. Ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka dr. I. Ž. i dr. N. S. smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući su isti zasnovani na medicinskoj dokumentaciji u predmetnom spisu, a ujedno je i vještak dr. N. S. razjasnio prigovore tužitelja na ročištu od 30.11.2021.godine. Ovaj sud je u cijelosti uzeo u obzir procjenu vještaka vezano za umanjenje životne aktivnosti zbog ozljede oka tužitelja istaknutu u postotku od 25 % s oftamološkog gledišta kao i umanjenje životne aktivnosti tužitelja sa gledišta procjene neuropsihijatra dr. S. te strah i psihičke posljedice kod tužitelja usljed štetnog događaja kao i stupanj naruženosti. Prema nalazu vještaka oftamologa proizlazi da je kod procjene umanjenja životne aktivnosti tužitelja uzeto u obzir da se radi o mladom čovjeku sa trajnim oštećenjem vida koji je limitiran u svim aktivnostima fizičkim i intelektualnim te treba pri tome naročito uzeti u obzir i neugodnosti koje je isti imao usljed liječenja obzirom da je imao dva operacijska zahvata te da je hospitaliziran ukupno 17 dana te da je poradi ozljede vrlo često morao kontrolirati i nositi kontaktnu leću da bi umanjio osjećaj boli u desnom oku. Kod svoje procjene umanjenja životne aktivnosti od 25% s osnove povrede duševnog integriteta tužitelja vještak dr. S. je uzeo u obzir duševne patnje tužitelja zbog teškoća u svakodnevnim aktivnostima i smanjene životne aktivnosti, te činjenicu da je na tužiteljevo duševno zdravlje utjecala činjenica da je zbog ozljeđivanja izgubio jednu godinu na fakultetu, te da je tužitelj trpio strah jakog inteziteta od sljepoće na jedno oko. Sve navedeno je uklopljeno u procjenu umanjenja životne aktivnosti kod tužitelja. Pri ocjeni pravične novčane naknade neimovinske štete u predmetnom slučaju pored svega navedenog uzeto je u obzir da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi oka tužitelja i to probojne rane rožnice desnog oka, ozljede šarenice te ispradanja iz oka, te početne mrene desnog oka, te da je riječ doista o teškoj tjelesnoj ozljedi oka sa posljedicom trajnog umanjenja vidne oštrine desnog oka. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da tužitelja s osnova pravične novčane naknade s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno onome što su istakli vještaci dr. I. Ž. i dr. N. S. pripada iznos od 18.581,19 Eur-a/140.000,00 Kuna. Na navedeni priznati pravični iznos na ime nemovinske štete tužitelja pripada zakonska zatezna kamata temeljem članka 1103. ZOO-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 15.05.2019.godine (list 65-69 spisa) pa sve do isplate. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21 ), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

23. Osnovan je i tužiteljev zahtjev za isplatu imovinske štete u ukupno zatraženom iznosu od 2.100,00 Kuna na ime tuđe pomoći i njege te troškova liječenja u iznosu od 10.000,00 Kuna. Naime, temeljem odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a tko drugome nanese ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Ž. nedvojbeno proizlazi da je tužitelju nakon prve operacije poradi prevencije komplikacija bilo zapriječeno kretanje odnosno da je morao mirovati te da cijeni da je trebao imati i prvih 20 dana nakon izlaska iz bolnice tuđu njegu i pomoć za pripremu hrane u trajanju od 3 sata na dan. Obzirom je relevantna sudska praksa sukladno potvrdama doma L. uzima u obzir da je cijena sata tuđe pomoći i njege 35,00 Kuna tada tužitelja za 3 sata na dan za 20 dana tuđe pomoći i njege pripada ukupno 278,72 Eur-a/2.100,00 Kuna, a kako to tužitelj i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom. U odnosu na troškove liječenja koje je tužitelj imao ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka R. S., oca tužitelja koji je istakao da je sudjelovao u troškovima liječenja svog sina osobnim sredstvima od prodaje vozila i ušteđevine u vrijednosti od 10.000,00 Kuna slijedom čega nesporno proizlazi da je tužitelj imao troškove najmanje u vrijednosti od 10.000,00 Kuna budući je svjedok S. istakao da mu je upravo on pokrivao trošak liječenja u inozemstvu u N. S. dok da je preostale troškove pokrivala vatrogasna zajednica, HZZO (troškove operacija kod nas) i da je dobivao humanitarno prikupljena sredstva za liječenje od raznih tijela i organizacija. U navedenom smislu je prihvaćen kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatu troškova liječenja tužitelja u zatraženom iznosu od 1.327,23 Eur-a/10.000,00 Kuna. Tužitelj neosnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na imovinsku štetu od dana postavljanja odštetnog zahtjeva 15.05.2019.godine budući zakonska zatezna kamata na imovinsku štetu teče od presuđenja do isplate budući se sukladno odredbi članka 1089.stavka 2. ZOO-a visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Radi svega navedenog trebalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za više zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 15.05.2019.godine do presuđenja u odnosu na imovinsku štetu, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze neimovinske i imovinske štete dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna i to neimovinska štete (140.000,00 Kuna : 7,53450 = 18.581,19 Eur-a); imovinska šteta – tuđa pomoć i njega (2.100,00 Kuna: 7,53450 = 278,72 Eur-a); trošak liječenja (10.000,00 Kuna: 7,53450 = 1.327,23 Eur-a).

22. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku te primjenom članka 8 ZPP-a i pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I/,II/ i III/ izreke ove presude.

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva i to dijelom koji se odnosi na kamate na imovinsku štetu za razdoblje od 15.05.2019.godine do presuđenja, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da tuženik R. H. sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-naknadi tužitelju u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22), te uzimajući u obzir vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak sastava odšetnog zahtjeva od 15.05.2019.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; trošak sastava tužbe u iznosu od 497,50 Eur-a; trošak sastava podneska od 20.08.2020.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 01.09.2020.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 14.10.2020.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 15.01.2021.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 01.03.2021.godine u iznosu od 99,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 23.04.2021.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; trošak sastava podneska tužitelja od 16.06.2021.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 28.06.2021.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 28.06.2021.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 29.09.2021.godine u iznosu od 99,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 30.11.2021.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; trošak sastava podneska od 19.01.2022.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 26.01.2022.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 14.02.2022.godine u iznosu od 99,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 03.10.2022.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 31.01.2023.godine u iznosu od 497,50 Eur-a; zastupanja na ročištu od 03.03.2023.godine u iznosu od 497,50 Eur-a, a što ukupno iznosi 8.258,50 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.064,63 Eur-a, te trošak vještačenja u iznosu od 265,44 Eur-a ukupno iznosi 10.588,57 Eur-a ili 79.779,58 Kuna ( 79.779,58 kn : 7,53450 = 10.588,57 EUR-a ), a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) ,te kako je i odlučeno u točki IV/ izreke ove presude.

U Splitu, 09. svibnja 2023. godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.